Pristupanje sadržaju
OPĆINSKI SUD U SPLITU Pn. 653/18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužiteljice R. Š. iz S., O.:
…, zastupana po pun. J. J., odvjetniku u S., protiv tuženika
T. O. d.d. Z., O.: …,
zastupanog po odvjetnicima iz O. M. & L. d.o.o. Z.,
radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19.
travnja 2023. godine u nazočnosti pun. tužiteljice i zamj. pun. tuženika, dana 2. lipnja
2023. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova
naknade neimovinske štete isplatiti tužiteljici iznos od 1.327,23 eura
(10.000,00 kn)1 sa zakonskim zateznim kamatama od 20.prosinca
2018.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema
prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna
poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna
poena; dok se za više zatraženi iznos od 199,08 eura (1.499,97 kuna) sa
zakonskim zateznim kamatama po istim stopama od 20.prosinca
2018.godine zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova
naknade imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći i troškova liječenja
isplatiti ukupan iznos od 164,58 eura (1.240,00 kuna) sa zakonskim
zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
poena; dok se za više zatraženi iznos od 362,99 eura (2.734,95 kuna) sa
zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate zahtjev tužiteljice
odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.262,17 eura (9.509,80 kuna) sa
zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja
se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 20. prosinca 2017. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj
se navodi da se dana 8. prosinca 2017. godine u S. dogodila prometna nezgoda
u kojoj je sudjelovala tužiteljica kao vozač osobnog automobila C. K. reg.
oznake …, da je došlo do sudara sa osobnim automobilom kojim je
upravljao T. S. (broj police …), isti da je odgovoran za nastanak
prometne nezgode. Pravni osnov odgovornosti da nije sporan jer je tuženik već
isplatio štetu na vozilu tužiteljice i dio neimovinske štete u iznosu od 12.000,00 kn
dana 3. prosinca 2018. godine, od kojeg se datuma računaju i zakonske zatezne
kamate budući je isplata nedostatna s obzirom na težinu i posljedice ozljeda
tužiteljice. Tužiteljica da je u ovoj prometnoj nezgodi zadobila teže ozljede, prijelom
prsne kosti te prijelom falange petog prsta lijeve ruke uz natučenost na više mjesta
te težu trzajnu ozljedu kralježnice. Tužiteljica da zbog ovoga trpi bolove, da ima
zdravstvene posljedice te da je pretrpjela povredu prava osobnosti i da trpi imovinsku
štetu. Vozilo T. S. da je osigurano kod tuženika pa tako tužiteljica na ime
neimovinske štete smatra da joj pripada pravo naknade u iznosu od 22.500,00 kn, a
budući da joj je tuženik s ovog osnova isplatio iznos od 12.000,00 kn, to potražuje
iznos od 10.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 15. listopada 2018.
godine do isplate. Nadalje, navodi da je pretrpjela i imovinsku štetu na ime troškova
liječenja u iznosu od 400,00 kn, da joj pripada naknada imovinske štete i s naslova
tuđe njege i pomoći u iznosu od 1.050,00 kn, da je za vrijeme bolovanja primila
naknadu plaće u manjem iznosu od plaće koju bi ostvarila da nije bila na bolovanju i
to u iznosu od 3.000,00 kn, da ima i trošak vuče vozila u iznosu od 1.537,50 kn.
Dakle, tužiteljica na ime imovinske štete s naslova troškova liječenja, tuđe
nemedicinske njege i pomoći, izgubljene zarade i troškova vuče vozila potražuje
ukupan iznos od 6.087,50 kn zajedno sa zakonskom kamatom koja teče od
presuđenja do isplate, ujedno potražuje i naknadu parničnog troška od tuženika.
Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi kako priznaje nastanak štetnog
događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika, osporava osnovanost
i visinu tužbenog zahtjeva, smatra da je nesporno isplaćenim iznosom od 12.000,00
kn u cijelosti naknadio nastalu neimovinsku štetu tužiteljici kao i imovinsku štetu s
naslova tuđe njege i pomoći. Također navodi da je podmirio i trošak vuče vozila u
iznosu od 750,00 kn (600,00 kn uvećano za PDV-e), dok u preostalom dijelu, zahtjev
za naknadu štete s naslova čuvanja vozila osporava u cijelosti jer se radi o totalnoj
šteti pa da ne postoji opravdan osnov za čuvanje vozila. U cijelosti se osporavaju
ostali zahtjevi za naknadom imovinske štete i po osnovu i po visini, jer nisu ničim dokazani.
S obzirom na stav Vrhovnog suda R. H. vezano za povećanje
iznosa pravične novčane naknade neimovinske štete, tužiteljica preinačava svoju
tužbu u tom dijelu zahtjeva te povećava zatraženi iznos naknade neimovinske štete
za 5.000,00 kn, te sada s ovog osnova potražuje iznos od 15.500,00 kn.
Tuženik je podneskom od 14. veljače 2022. godine obavijestio sud kako je
platio daljnji nesporni iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 11.000,00 kn,
navodi da je ukupno nesporno plaćenim iznosom od 23.000,00 kn u cijelosti
podmirena šteta tužiteljici.
Tužiteljica je tijekom postupka više puta mijenjala svoj tužbeni zahtjev,
ispuštala pojedine stavke vidova naknade štete iz prvotno postavljenih zahtjeva, u
podnesku od 28. veljače 2022. godine tužiteljica uređuje svoj tužbeni zahtjev s
obzirom na ukupno isplaćeni iznos od 23.000,00 kn od strane tuženika, pa tako sada
na ime naknade neimovinske štete potražuje daljnji iznos od 11.500,00 kn sa
zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe jer je tuženik do tada mogao
isplatiti cjelokupni iznos naknade štete. Na ime naknade imovinske štete s osnova
troškova liječenja potražuje paušalni iznos od 400,00 kn i na ime tuđe njege i pomoći
iznos od 1.575,00 kn, polazeći od 35,00 kn po satu tuđe njege i pomoći. Tužiteljica
navodi u tom podnesku kako sada treba glasiti tužbeni zahtjev i u ovom tužbenom
zahtjevu nema zatražene naknade štete na ime vuče vozila i izgubljene zarade, u tč.
2. zahtjeva koja se odnosi na imovinsku štetu navode se troškovi liječenja i tuđa
njega i pomoć u ukupnom iznosu od 3.975,00 kn. Dakle, očito je tužiteljica
postavljajući ovaj zahtjev u podnesku od 28. veljače 2022. godine povukla tužbu u
dijelu zahtjeva koji se odnosi na ime naknade štete s naslova troškova vuče i čuvanja
vozila i izgubljene zarade, povlačenje tužbe u dijelu zahtjeva predstavlja izjavu koja
se ne može opozvati, iako je pun. tužiteljice na ročištu održanom 7. ožujka 2022.
godine naveo da ostaje kod podneska kojim je uredio tužbeni zahtjev s time da je
ispustio trošak vuče vozila u iznosu od 1.537,50 kn, sud smatra da je tužba u ovom
dijelu zahtjeva povučena kao i u onom dijelu koji se odnosi na naknadu imovinske
štete na ime izgubljene zarade. Dakle, valjalo je odlučiti po pitanju zahtjeva tužiteljice
iz podneska od 28. veljače 2022. godine vezano za naknadu neimovinske štete te
imovinske štete na ime troškova liječenja i tuđe njege i pomoći.
Tužiteljica je ponovno podneskom od 20. travnja 2022. godine pokušala
preinačiti tužbu i postaviti zahtjev na ime naknade imovinske štete iz osnova vuče
vozila i razlike plaće za vrijeme bolovanja u ukupnom iznosu od 9.320,88 kn, ova
preinaka tužbe postavljanjem ova dva zahtjeva nije dopuštena, sud nije donio
rješenje kojim se ista dopušta, a za navesti je da je kasnije tužiteljica ponovno dala
izjavu kojom povlači zahtjev na ime naknade razlike plaće odnosno izgubljene
zarade navodeći da je pun. tužiteljice došao do saznanja nakon konzultacije sa
tužiteljicom da ista nije pretrpjela štetu iz ovog osnova. Kako je već ranije tužiteljica
povukla tužbu u ovom dijelu zahtjeva, to se vezano za navedeno ima smatrati kao da
ovog zahtjeva nije ni bilo pa povlačenje tužbe u ovom dijelu zahtjeva podneskom
tužiteljice od 31. ožujka 2023. godine nema utjecaja u ovoj pravnoj stvari.
U ovom podnesku od 31. ožujka 2023. godine tužiteljica je uredila svoj tužbeni
zahtjev na način da ranije zatraženi iznos na ime naknade neimovinske štete od
11.500,00 kn iskazuje u eurima tako da potražuje iznos od 1.526,31 eura sa
zakonskim zateznim kamatama od 20. prosinca 2018. godine do isplate. Na ime
naknade imovinske štete ista postavlja zahtjev na ime troškova liječenja i tuđe
nemedicinske njege i pomoći u ukupnom iznosu od 3.975,00 kn odnosno 527,57
eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate. Dakle, u
ovom dijelu zahtjeva koji se odnosi na naknadu imovinske štete nema zahtjeva s
naslova troškova vuče i čuvanja vozila, uvodno je obrazloženo da je tužiteljica u tom
dijelu tužbe već povukla zahtjev, tu izjavu nije mogla ni opozvati, a sada se u
konačno uređenom tužbenom zahtjevu od 31. ožujka 2023. godine i ne navodi
zahtjev s naslova troškova vuče odnosno čuvanja vozila.
Dakle, tužiteljica je dana 8. prosinca 2017. godine povrijeđena kao vozač
osobnog automobila u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika
upravljajući svojim osobnim vozilom. Iz ove prometne nezgode tužiteljica je pretrpjela
i trpi štetu, kako imovinsku tako i neimovinsku. Tuženik je pasivno legitimiran u ovoj
pravnoj stvari, sporna je bila visina zahtjeva i osnovanost pojedinih vidova zatražene
štete, konačno, tuženik je naveo da je tužiteljici na ime naknade nespornog iznosa
štete iz ove prometne nezgode isplatio ukupan iznos od 23.000,00 kn. Tuženik je
naveo kako se radi o naknadi cjelokupne neimovinske štete i imovinske štete na ime
tuđe njege i pomoći, da je isplatom iznosa od 23.000,00 kn u cijelosti naknadio
tužiteljici štetu iz predmetne prometne nezgode, tuženik nije razdvojio iznose koji su
isplaćeni na ime naknade imovinske i neimovinske štete s naslova tuđe njege i
pomoći, tako da sud i ne zna kojim se kriterijem tuženik rukovodio kod plaćanja
imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći, ovaj iznos valjalo je sagledati u cjelini
i tužiteljica je zatraženi iznos s naslova naknade neimovinske štete umanjila za
isplaćeni iznos od 23.000,00 kn, što ovaj sud prihvaća kod presuđenja. Dakle,
prvenstveno je valjalo utvrditi koliki iznos tužiteljici pripada na ime naknade
neimovinske štete s naslova povrede prava osobnosti na duševno i fizičko zdravlje,
te od tog iznosa koji bi joj sud dosudio oduzeti iznos od 23.000,00 kn koliko je već
plaćeno.
Valjalo je odlučiti o zahtjevu tužiteljice po pitanju troškova liječenja i tuđe njege
i pomoći, u cijelosti.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom medicinske dokumentacije za
tužiteljicu, medicinskim vještačenjem po sud. vještacima spec. ortopedu, spec.
neurokirurgu i spec. psihijatru, saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke i
pregledom Odluke ministarstva rada i socijalne skrbi Klasa 551-05/00-01/37, Ur. broj:
524-09-05-00-01 od 9. lipnja 2020. godine.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.
Tužiteljica u svom iskazu navodi da je čitavo vrijeme liječenja bila bez
automobila i imala troškove prijevoza radi odlazaka na fizikalne terapije i kontrolne
preglede, da je koristila taxi vozila i da su je ponekad vodili prijatelji i članovi obitelji, a
taxi da bi je do bolnice stajao 65-70 kn. Navodi da je kupovala i lijekove protiv bolova
koji ne idu na recept kao i lijekove za jačanje imuniteta, da ima ugovoreno dopunsko
zdravstveno osiguranje. Navodi da je nakon nezgode bila u jako teškom stanju, slabo
pokretna, otežanih kretnji zbog loma prsne kosti, ruka da joj je bila u gipsu, da joj je
bila ozlijeđena i vratna kralježnica pa da je mjesec i pol nosila S. ovratnik,
pomoć da joj je trebala u svakodnevnom životu jer živi sa starom i dementnom
majkom. Fizikalnu terapiju da je obavljala u bolnici K., a da uslugu javnog
gradskog prijevoza nije koristila jer joj je bilo nezgodno, da ju je bilo strah od trzaja u
autobusu te navodi kako od svoje adrese do K. nema direktnu liniju već bi
morala mijenjati dva autobusa da pa je išla taksijem ili molila prijatelje.
Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao životan, logičan i uvjerljiv, njen iskaz je vjerodostojan i u skladu je sa svim izvedenim dokazima tijekom postupka.
Na okolnost naknade imovinske i neimovinske štete iz ove prometne nezgode
sud je pored izvedenog dokaza saslušanjem tužiteljice izveo dokaz i medicinskim
vještačenjem po stalnim sudskim vještacima spec. neurokirurgu dr. M. J.,
spec. ortopedu dr. D. T. i spec. psihijatru dr. N. S., kao i svim ostalim
izvedenim dokazima.
Sudski vještak spec. neurokirurg dr. M. J. u svom vještvu navodi da je
pregledao medicinsku dokumentaciju tužiteljice koja je rođena 1962., a ozljede da je
zadobila u svojstvu vozačice osobnog automobila dana 8. prosinca 2017. godine.
Prema dokumentu iz spisa da proizlazi kako je bila vezana sigurnosnim pojasom i da
je imala frontalni sudar. Ista da je zaprimljena u kliniku za kirurgiju K. S. gdje je
bila hospitalizirana ukupno 7 dana te otpuštena sa dijagnozama: prijelom prsne kosti,
istegnuće vratnih struktura i prijelom proksimalnog članka malog prsta lijeve šake, da
je ista odlazila na kontrolne speci. preglede tijekom prosinca dva puta kod
traumatologa, jedan put kod torakalnog kirurga, dva puta kod neurokirurga. Ista da je
upućena na fizikalno liječenje, spisu da prileže dva nalaza fizijatra iz mjeseca siječnja
i ožujka 2018. godine. Ukupno da je bila 20 puta na fizikalnoj terapiji ambulantno. Iz
preslike fizijatrijskog kartona da se vidi kako je tužiteljica zaista odlazila na fizikalnu
terapiju. Tužiteljica da je imala povredu njezinog osobnog prava na tjelesno i
duševno zdravlje, da je ista trpila bolove, imala neugodnosti radi ovog ozljeđivanja,
imala potrebu pomoći i njege kod kuće od strane treće osobe dakle imovinsku štetu.
Privremeno da su joj bile u punom obimu reducirane životne aktivnosti a zatim
privremeno u polovičnom obimu. Prema priležećoj medi. dokumentaciji s
neurokirurškog gledišta kod istegnuća vratnih struktura da nisu kod tužiteljice ostale
trajne posljedice. Radi istegnuća vratnih struktura u prvom danu da cijeni bolove u
jakom intenzitetu, potom 6 dana u srednjem stupnju i 4 tjedna u blažem stupnju. Kroz
četiri tjedna kada je odlazila na fizikalno liječenje da je imala bolove u blažem
intenzitetu otprilike 4 sata u danu, dakle povremene. Neugodnosti za tužiteljicu da su
bile ponajprije odvoženje na HKP da je predstavljalo za nju umjereni stresni događaj
potom da je bila na rendgenskom snimanju, hospitalizirana u trajanju od 7 dana (a
svaka hospitalizacija je neugodna), da je odlazila na kontrolne specijalističke
preglede višekratno te u to vrijeme po svojoj volji da nije mogla koristiti svoje
slobodno vrijeme. Umjereno da su nelagodne fizikalne procedure. Sa neurokirurškog
gledišta nakon otpusta iz bolnice kroz 7 dana da je trebala pomoć i njegu 2 sata po
danu, a potom 7 dana 1 sat po danu njoj samoj za osobne potrebe i u vidu pripomoći
pri održavanju osobne higijene jer je kroz to vrijeme bio apliciran imobilizacijski
ovratnik. S neurokirurškog gledišta da se može kazati da je kroz 15 dana bila u
punom obimu reduciranih životnih aktivnosti, a potom kroz mjesec dana privremeno u
tzv. polovičnom obimu (50%). Vještak napominje kako je ocjenu povrede prava
osobnosti dao isključivo iz domene neurokirurgije dok bi za potpunu ocjenu bilo
svrhovito da se izvede dokaz vještačenjem ili po vještak ortopedu ili po vještaku
torakalne kirurgije.
Sudski vještak spec. ortoped dr. D. T. u svom nalazu i mišljenju
navodi da je tužiteljica nakon nezgode isti dan je primljena na torakalnu kirurgiju K.
S. zbog utvrđenog prijeloma gornjeg dijela tijela prsne kosti, istegnuća vratnih
mišića te prijeloma proksimalnog članka malog prsta lijeve šake, da je vršena
detaljna pretraga sa rentgenom te ultrazvukom abdomena, pregled srca, da je
liječena konzervativno te otpuštena kući 15. prosinca 2017. godine., uz preporučene
kontrole drugih specijalista, da je držala imobilizaciju za lijevu šaku, 28. prosinca da
je skinuta imobilizacija te preporučeno dalje razgibavanje. Tužiteljica da je odlazila na
fizikalnu terapiju, da je priložen karton sa fizikalne terapije iz proizlazi da ju je dugo
obavljala u više navrata. Zadnje obavljanje terapije da je bilo u 4.-tom mjesecu 2018.
godine i to do 30. svibnja 2018. godine. Navodi da je mišljenja kako je tužiteljica u
štetnom događaju zadobila teže tjelesne ozljede koje su dovele do umanjenja
životnih aktivnosti u iznosu od 7%, tu da je uzela u obzir prijelom prsne kosti, zatim
prijelom članka malog prsta lijeve šake te trzajnu ozljedu vrata. To da znači da će
ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova kod podizanja tereta, kod
radova prilikom držanja glave u prisilnom položaju te kod potrebe pune rotacije glave
npr. za vrijeme vožnje. Bolove jakog intenziteta da je imala prva tri dana, srednjeg
intenziteta 10 dana te slabog intenziteta 6 tjedana. Naruženosti da nema, tuđa njega
i pomoć da je bila potrebna prvi tjedan 2 sata dnevno i 10 dana 1 sat dnevno, a da se
radilo o nemedicinskoj pomoći i to kao pomoć za obavljanje osobne higijene.
Vještakinja navodi kako je pogledala i liječnički karton za tužiteljicu te da prije štetnog
događaja nije pronašla nikakve slične dijagnoze i događaje. Tužiteljica da je negdje
oko 30-tak puta bila na fizikalnoj terapiji, a na liječničke preglede 5 puta.
Sudski vještak spec. psihijatar dr. N. S. u svom nalazu i mišljenju
navodi da na osnovu priložene med. dokumentacije nema elemenata na osnovu kojih
bi se zaključilo da je navedeni traumatski događaj doveo do razvoja simptoma koji bi
dostatni za postavljanje dijagnoze nekog psihijatrijskog poremećaja. No, uzevši u
obzir normalno psihološki razumljivo reagiranje osobe na sam traumatski događaj
kao i trpljenje dijagnostičko terapijskih zahvata koji su nakon toga uslijedili te naravno
i mišljenje vještaka neurokirurga, da procjenjuje kako je tužiteljica u trenutku
ozljeđivanja doživjela primarni strah u trajanju oko pola minute, da se nastavio
sekundarni strah jakog intenziteta sljedećih 48 sati zatim sekundarni strah umjerenog
intenziteta sljedeća dva tjedna te sekundarni strah blažeg intenziteta sljedeća 2
mjeseca.
Sud je prihvatio u cijelosti nalaze i mišljenja sudskih vještaka medicinske
struke, kao stručna, logična i uvjerljiva.
Temeljem odredbe čl. 19. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima
osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno
zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života,
slobodu i dr..
Tužiteljici je radi predmetnog događaja nastala šteta, temeljem odredbe čl.
1046. Zakona o obveznim odnosima šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta),
sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti
(neimovinska šteta).
Odredba čl. 1100. ZOO-a propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti
sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu
novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri
odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju
povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada,
ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i
društvenom svrhom.
Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na
naknadu štete je upravo povreda prava osobnosti, u ovom događaju tužiteljici je
povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, temeljem nalaza i
mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, sud je stava da tužiteljici na ime
naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od
33.000,00, (odnosno na ime fizičkih bolova iznos od 12.000,00 kn; duševnih bolova
radi smanjenja životnih aktivnosti iznos od 13.000,00 kn i na ime pretrpljenog straha
iznos od 8.000,00 kn). Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužiteljici pripadaju i
zakonske zatezne kamate, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične
novčane naknade dospijeva danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta
nastala nakon. Tužiteljica zakonske zatezne kamate potražuje od dana podnošenja
tužbe, pa joj kamate od tada i pripadaju. Dakle, na ime naknade ukupne neimovinske
štete obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 33.000,00 kn sa zakonskim
zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, kako je tuženik već isplatio
tužiteljici iznos od 23.000,00 kn, to je ovaj iznos valjalo odbiti od iznosa od 33.000,00
kn, tako da je tuženik konačno obvezan ovom presudom isplatiti tužiteljici na ime
naknade neimovinske štete iznos od 10.000,00 kn odnosno sada 1.327,23 eura po
fiksnom tečaju konverzije. Kako je tužiteljica s ovog osnova tražila iznos od 1.526,31
eura, to je za više zatraženi iznos od 199,08 eura (odnosno 1.499,97 kuna) sa
zakonskim zateznim kamatama valjalo odbiti njen zahtjev s ovog osnova.
Što se tiče zahtjeva tužitelja na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe
njege i pomoći, ista, sukladno nalazu i mišljenju sudskih vještaka spec. ortopeda i
spec. neurokirurga tužiteljici pripada za ukupno 24 sata. Naime, sudski vještak spec.
ortoped procijenio je potrebu za ukupno 24 sata iste, a vještak spec. neurokirurg za
manji broj sati, pa se ova procjena od strane neurokirurga uklapa u procjenu
ortopeda, ne zbrajaju se. Sud prihvaća cijenu sata tuđe njege i pomoći u iznosu od
35,00 kn iz priložene Odluke M. socijalne skrbi, a i općepoznato je da se
kod dosuđenja ove naknade cijena sata ravna po iznosu od 35,00 kn za onu
nemedicinskog karaktera, i takvi su i općepoznati podaci D. za starije i nemoćne
osobe L., S., koji nisu priloženi spisu, ali se u ostalim predmetima koristi ovaj
iznos jer je isti. Dakle, za 24 sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog karaktera po
cijeni sata od 35,00 kn tužiteljici pripada pravo na naknadu u iznosu od 840,00 kn
odnosno 111,49 eura po fiksnom tečaju konverzije, ovaj iznos dosuđen je tužiteljici
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate jer se radi o
naknadi tzv.nenovčane imovinske štete.
U pogledu zahtjeva u iznosu od 400,00 kn na ime troškova liječenja, tužiteljici
ovaj iznos pripada u cijelosti, tužiteljica je zaista trebala prijevoz na fizikalnu terapiju i
kontrolne preglede, radilo se o velikom broju odlazaka u bolnicu što su naveli sudski
vještaci u svojim vještvima, zasigurno je tužiteljica imala izdatak na ime taxi službe u
ovom, očito i većem iznosu, a logično je i to da je tužiteljica kupovala analgetike i
trebala pojačati svoj imunitet, jer je bila bolnički pacijent i dugo je bila na kućnom
liječenju. U ovom dijelu tužiteljica ne raspolaže računima, to i nije životno očekivati, a
sud je prihvaćajući njen iskaz u svjetlu svih ostalih dokaza, zaključio da tužiteljici,
slobodnom ocjenom dokaza, ovaj iznos pripada, sa kamatama od presuđenja do
isplate. Radi se o iznosu od 400,00 kn odnosno sada 53,09 eura po fiksnom tečaju
konverzije sa zakonskim zateznim kamatama kako su iste zatražene, od presuđenja
do isplate. Dakle, na ime naknade ukupne imovinske štete (tuđa njega i pomoć i
troškovi liječenja) tužiteljici pripada iznos od ukupno 164,58 eura (1.240,00 kuna).
Tužiteljica je na ime ukupne imovinske štete zatražila iznos od 527,57 eura, pa je za
više zatraženi iznos od dosuđenog, odnosno za iznos od 362,99 eura sa zakonskim
zateznim kamatama od presuđenja do isplate valjalo odbiti zahtjev tužiteljice kao
neosnovan.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155.
Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22,
dalje: ZPP), sporna je bila visina zahtjeva, tužitelj je u sporu uspio za 74%, a tuženik
za 26%, kada se ovi postotci prebiju, tužitelju je trebalo na ime naknade parničnog
troška dosuditi 48% iznosa troška koji je bio potreban za vođenje postupka. Tužitelju
je priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova; sastava podneska od 31.ožujka
2023.godine od 100 bodova; zastupanja na 6 ročišta od po 100 bodova (23.listopada
2019.godine, 9.prosinca 2019.godine, 12.svibnja 2021.godine, 24.siječnja
2022.godine, 7.ožujka 2022.godine, 19.travnja 2023.godine); pristupa na ročište od
dana 24.siječnja 2023.godine od 25 bodova (25%); 25% PDV-a u iznosu od 3.093,75
kuna; sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 505,00 kn i sudsku pristojbu presude u
iznosu od 505,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 16.478,75 kuna, a dalje
razmjerno uspjehu tužitelja u sporu – 7.909,80 kn, na ovaj iznos valjalo je dodati
iznos od zatraženih 1.600,00 kuna na ime troškova vještačenja, tako da je konačno
tuženik obvezan na ime naknade parničnog troška potrebnog za vođenje postupka
isplatiti iznos od 9.509,80 kuna odnosno 1.262,17 eura po fiksnom tečaju konverzije,
sve sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
U Splitu, 2 lipnja 2023. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika