Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj 43 -3637/2021-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 43 -3637/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Držaić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Vlaste Mrzljak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. d.o.o., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. & P. u Z., protiv tuženika G. Š. iz K., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Povrv-357/2019 od 16. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 18. srpnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se žalba tuženika G. Š. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Povrv-357/2019 od 16. srpnja 2021. pod stavkom I. izreke, te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku G. Š. naloženo naknaditi tužitelju B. K. d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 3.675,00 kuna/487,76 EUR.

 

II.              Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Povrv-357/2019 od 16. srpnja 2021. pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku G. Š. naloženo naknaditi tužitelju B. K. d.o.o. daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 685,95 kuna/91,04 EUR i sudi:

 

Odbija se zahtjev tužitelja B. K. d.o.o. za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 685,95 kuna/91,04 EUR kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Povrv-357/2019 od 16. srpnja 2021. pod stavkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi M. A. i Ž. T., javnih bilježnica u K., poslovni broj: Ovrv-2422/2019 od 26. lipnja 2019. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 14.506,39 kuna/1.925,33 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2019. pa do isplate. Stavkom II. izreke navedeni platni nalog ukinut je u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3.568,41 kunu/473,61 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 733,21 kunu/97,31 EUR od 12. lipnja 2019. pa do isplate, a na iznos od 2,50 kuna/0,33 EUR od 26. lipnja 2019. pa do isplate, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Stavkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.360,95 kuna/578,80 EUR.

 

2. Protiv navedene presude pod stavcima I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanim dijelovima ukinuti ili preinačiti u korist tuženika.

 

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 18.074,80 kuna/2.398,94 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime duga tuženika prema P. b. Z. d.d. koji se odnosi na minus po tekućem računu nakon otkazivanja Ugovora o tekućem računu broj od 10. travnja 2006., a koje potraživanje je na tužitelja prešlo temeljem Ugovora o kupoprodaji plasmana broj od 20. studenog 2017. sklopljenog sa prethodnim vjerovnikom P. b. Z. d.d.

 

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u predmetnom postupku nije bilo nezakonitog postupanja sutkinje niti više sudske savjetnice-specijaliste koja je predmetni postupak provela sukladno odredbi iz čl. 110. st. 1. u svezi čl. 110. st. 4. toč. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18. i 126/19), niti je tuženiku uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika koji sadržajno upućuju na to da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

 

6. Prilikom ispitivanja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

7. Valja dodati da ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tuženika u kojima on ističe da odvjetničke vježbenice koje su zastupale tužitelja nisu imale potrebno ovlaštenje za zastupanje, s obzirom da je odredbom iz čl. 354. st. 3. ZPP-a propisano da žalbu iz navedenog razloga može izjaviti samo stranka koje se ti nedostatci tiču.

 

8. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, a konkretno izvoda iz poslovnih knjiga na dan 11. lipnja 2019. (list 4 spisa), ugovora o tekućem računu (list 35 spisa), obavijesti (list 36 spisa), ugovora o kupoprodaji plasmana (list 37-46 spisa), te pregleda prometa (list 47-56 spisa) utvrdio u bitnom sljedeće:

 

- da je tužitelj aktivno legitimiran u predmetnom postupku jer je konkretno potraživanje prema tuženiku stekao Ugovorom o kupoprodaji plasmana broj od 20. studenog 2017., sklopljenim između P. b. Z. d.d. i B. K. d.o.o., ovjerenim kod Z. Č., javne bilježnice u Z., pod poslovnim brojem OV-15051/2017 od 20. studenog 2017.,

- da navedeni ugovor u svojoj naravi predstavlja cesiju tražbine, a da za cediranje tražbine tuženik kao cesus nije morao dati pristanak da bi taj pravni posao bio valjan sukladno čl. 82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO),

- da je prijedlog za ovrhu koji se sada smatra tužbom za tužitelja podnijelo Odvjetničko društvo H.&P. u Z. temeljem generalne punomoći deponirane kod Županijskog suda u Karlovcu pod brojem Su-563/18,

- da se potraživanje tužitelja odnosi na minus po tekućem računu nakon otkazivanja Ugovora o tekućem računu broj koji ugovor je tuženik sklopio s P. b. Z. d.d. dana 10. travnja 2006.,

- da tužitelj potražuje od tuženika iznos od ukupno 18.074,80 kuna/2.398,94 EUR, od čega 14.506,39 kuna/1.925,33 EUR glavnice, 2,50 kuna/0,33 EUR kamate, 2.832,70 kuna/375,96 EUR zatezne kamate te 733,21 kuna/97,31 EUR ostalih potraživanja,

- da je tužitelj dostavljenim dokazima potkrijepio činjenice koje se tiču postojanja osnove i visine potraživanja glavnice od 14.506,39 kuna/1.925,33 EUR na dan otkaza ugovora o tekućem računu 14. srpnja 2017., a da tuženik nije dokazao da je podmirio iznos glavnice,

- da tužitelj nije dostavio dokaze u pogledu kamate, zatezne kamate i ostalih potraživanja, pa da je u tom pogledu tužbeni zahtjev neosnovan.

 

9. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. S tim u vezi valja istaknuti da su neosnovani prigovori tuženika da u predmetnom Ugovoru o kupoprodaji plasmana broj od 20. studenog 2017. nisu navedeni osobni podaci tuženika, s obzirom da je u prilogu koji je dostavljen uz Ugovor u obliku tablice jasno vidljivo ime i prezime tuženika, kao i njegov OIB (list 44 spisa). Također, tuženik je istaknuo da je sukladno čl. 82. st. 2. ZOO-a oslobođen od obveze jer nije bio obaviješten o ustupu tražbine. No, navedenom odredbom propisano je da je ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti. Dakle, tuženik bi bio oslobođen obveze prema tužitelju da je svoju obvezu prethodno ispunio P. b. Z. d.d. Međutim, kako tuženik nije svoju obvezu ispunio ni prema ustupitelju ni prema ovdje tužitelju, njegova obveza ostaje i tuženik ju je dužan ispuniti sukladno čl. 82. st. 2. ZOO-a. Nadalje, tuženik je istaknuo da Ugovor nije solemniziran od strane javnog bilježnika već da su samo ovjereni potpisi, te da zbog toga nema snagu javne isprave i da nije ovršan. Međutim, valja reći da rješenje o ovrsi M. A. i Ž. T., javnih bilježnica u K., poslovni broj: Ovrv-2422/2019 od 26. lipnja 2019. na koje je tuženik izjavio prigovor povodom kojeg se i vodi parnični postupak nije doneseno na temelju Ugovora o kupoprodaji plasmana kao ovršne isprave, već na temelju izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga ovrhovoditelja-tužitelja kao vjerodostojne isprave, sve sukladno čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17). Dakle, Ugovor o kupoprodaji plasmana i ne treba biti ovršan jer ne predstavlja ovršnu ispravu u ovršnom postupku. Da ugovor o ustupu potraživanja ne predstavlja ovršni javnobilježnički akt, već samo određuje prijenos prava potraživanja te je dovoljna ovjera potpisa, stoji i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III/3215/2007 od 4. lipnja 2008. 

 

10. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima on ističe da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje valja reći da su isti neosnovani. Naime, u predmetnom postupku nisu bili prisutni znakovi pristranosti ili zavisnosti sutkinje niti više sudske savjetnice-specijaliste niti okolnosti koje bi mogle opravdano dovesti u pitanje njihovu objektivnost i neovisnost. Nadalje, predmetni postupak proveden je u skladu sa načelom kontradiktornosti i neposrednosti, uz procesnu ravnopravnost stranaka i uz javno postupanje, raspravljanje i odlučivanje. Tuženik je tijekom cijelog postupka bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu, kao i poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje, te mu ni u jednom trenutku nije bila ograničena sloboda izražavanja misli, savjesti ili vjeroispovijedi.

 

11. Stoga se otklanjaju žalbene tvrdnje o ostvarenju povrede ustavnog prava tuženika iz čl. 38. st. 1. i čl. 40. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14). Ujedno se neosnovanim cijeni tuženikovo pozivanje na povredu prava na pošteno suđenje iz čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori". br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10).

 

12. Prema tome, kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je na tužitelja cedirano potraživanje P. b. Z. d.d. prema tuženiku u iznosu od 14.506,39 kuna/1.925,33 EUR, koje potraživanje tuženik nije podmirio, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi M. A. i Ž. T., javnih bilježnica u K., poslovni broj: Ovrv-2422/2019 od 26. lipnja 2019. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 14.506,39 kuna/1.925,33 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2019. pa do isplate, kao pod stavkom I. izreke pobijane presude, sve u smislu odredaba iz čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1., čl. 82. st. 1. i 2., čl. 173. st. 1., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. ZOO-a, u svezi čl. 2. st. 1. ZPP-a.

 

13. U pogledu troška parničnog postupka valja reći da tužitelj ima pravo na naknadu troška javnobilježničke nagrade po čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine”, broj: 8/11., 112/12. i 114/12., dalje: Pravilnik) u iznosu od 400,00 kuna/53,09 EUR, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 100,00 kuna/13,27 EUR, sastava prijedloga za ovrhu od 26. lipnja 2019. koji se sada smatra tužbom po Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa) u iznosu od 1.000,00 kuna/132,72 EUR, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 250,00 kuna/33,18 EUR, troška sastava podnesaka od 6. svibnja 2021. i 1. lipnja 2021. po Tbr. 8. toč. 1. Tarife u iznosu od po 1.000,00 kuna/132,72 EUR, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 250,00 kuna/33,18 EUR, troška zastupanja na ročištu održanom 19. svibnja 2021. po Tbr. 9. toč. 2. u iznosu od 500,00 kuna/66,36 EUR, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 125,00 kuna/16,59 EUR (a ne u zatraženom iznosu od 1.000,00 kuna/132,72 EUR), te troška zastupanja na ročištu održanom 2. srpnja 2021. po Tbr. 9. toč. 1. Tarife u iznosu od 1.000,00 kuna/132,72 EUR, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 250,00 kuna/33,18 EUR, odnosno ukupno 6.125,00 kuna/812,93 EUR, sve sukladno odredbama iz čl. 6. st. 1. i čl. 8. Pravilnika, Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i 2., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19), u svezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

 

14. Tužitelj nema pravo na naknadu troška dostave u iznosu od 14,60 kuna/1,94 EUR, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 3,65 kuna/0,48 EUR, kao ni na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 500,00 kuna/66,36 EUR, budući da u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao da su mu navedeni troškovi zaista i nastali.

 

15. Kada se od omjera s kojim je tužitelj uspio u parnici (80%) oduzme omjer s kojim je tuženik uspio u parnici (20%), tužitelj prema konačnom omjeru od 60% sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.675,00 kuna/487,76 EUR.

 

16. S obzirom da je pobijanom presudom tužitelju dosuđen iznos od 4.360,95 kuna/578,80 EUR, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.675,00 kuna/487,76 EUR (stavak I. izreke ove odluke), a istu preinačiti u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 685,95 kuna/91,04 EUR, i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan (stavak II. izreke ove odluke).

 

17. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove odluke, dok je primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

 

 

U Zagrebu 18. srpnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

                                                                                                                                     Gordana Držaić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu