Poslovni broj  Pr-615/2020

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

   Žrtava fašizma 7                                                                             Poslovni broj  Pr-615/2020

     51000 Rijeka   

 

   U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                            P R E S U D A

 

                                                 I

 

                                   RJ E Š ENJ E 

 

              Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. B., Ž. 17, R., OIB: ...., zastupane po punomoćniku A. K., odvjetniku u R., protiv tuženika protiv tuženika I.-I. n.... d.d., Z., OIB: ....., A. V.. H. 10, Z., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva S. i partneri iz R., radi naknade štete iz radnog odnosa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. travnja 2023., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice A. K., odvjetnika u R. i punomoćnika tuženika S. B., odvjetnika u R., 2. lipnja 2023., javno objavivši,

­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­

 

    p r e s u d i o   j e      

 

I.               Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati s naslova naknade imovinske štete ukupan iznos od 17.471,14 EUR / 131.636,29 kuna[1], s pripadajućom zateznom kamatom koja, sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB, do 31.7.2015. iznosi 12% godišnje, od 1.8.2015. do 31. prosinca 2022. se određuje po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

 

- na ime izgubljene zarade na iznos od 16.504,90 EUR/ 124.356,16 kn i koja teče kako slijedi:

- na iznos od 424,17 EUR/ 3.195,88 kn, počem od 01.06.2015. pa do isplate,

- na iznos od 513,28 EUR/ 3.867,31 kn, počem od 01.07.2015. pa do isplate,

- na iznos od 393,15 EUR/ 2.962,18 kn, počem od 01.08.2015. pa do isplate,

- na iznos od 437,19 EUR/ 3.294,00 kn, počem od 1.9.2015. do isplate,

- na iznos od 409,42 EUR/ 3.084,76 kn, počem od 01.10.2015. pa do isplate,

- na iznos od 429,55 EUR/ 3.236,46 kn, počem od 01.11.2015. pa do isplate,

- na iznos od 430,52 EUR/ 3.243,75 kn, počem od 01.12.2015. pa do isplate,

- na iznos od 110,84 EUR/ 835,09 kn, počem od 01.01.2016. pa do isplate,

- na iznos od 47,32 EUR/ 356,52 kn, počem od 01.02.2016. pa do isplate,

- na iznos od 121,43 EUR/ 914,90 kn, počem od 01.01.2017. pa do isplate,

- na iznos od 81,62 EUR/ 614,93 kn, počem od 01.02.2017. pa do isplate,

- na iznos od 81,53 EUR/ 614,27 kn, počem od 01.03.2017. pa do isplate,

- na iznos od 10,19 EUR/ 76,76 kn, počem od 01.04.2017. pa do isplate,

- na iznos od 5,10 EUR/ 38,43 kn, počem od 01.10.2017. pa do isplate,

- na iznos od 177,06 EUR/ 1.334,06 kn, počem od 01.11.2017. pa do isplate,

- na iznos od 189,49 EUR/ 1.427,73 kn, počem od 01.12.2017. pa do isplate,

- na iznos od 423,47 EUR/ 3.190,67 kn, počem od 01.01.2018. pa do isplate,

- na iznos od 412,93 EUR/ 3.111,24 kn, počem od 01.02.2018. pa do isplate,

- na iznos od 423,43 EUR/ 3.190,67 kn, počem od 01.03.2018. pa do isplate,

- na iznos od 432,41 EUR/ 3.257,98 kn, počem od 01.04.2018. pa do isplate,

- na iznos od 423,47 EUR/ 3.190,67 kn, počem od 01.05.2018. pa do isplate,

- na iznos od 416,13 EUR/ 3.135,30 kn, počem od 01.06.2018. pa do isplate,

- na iznos od 418,78 EUR/ 3.155,31 kn, počem od 01.07.2018. pa do isplate,

- na iznos od 435,80 EUR/ 3.283,50 kn, počem od 01.08.2018. pa do isplate,

- na iznos od 419,63 EUR/ 3.161,67 kn, počem od 01.09.2018. pa do isplate,

- na iznos od 424,98 EUR/ 3.202,00 kn, počem od 01.10.2018. pa do isplate,

- na iznos od 421,40 EUR/ 3.175,04 kn, počem od 01.11.2018. pa do isplate,

- na iznos od 428,90 EUR/ 3.231,55 kn, počem od 01.12.2018. pa do isplate,

- na iznos od 557,45 EUR/ 4.200,09 kn, počem od 01.01.2019. pa do isplate,

- na iznos od 550,75 EUR/ 4.149,66 kn, počem od 01.02.2019. pa do isplate,

- na iznos od 561,30 EUR/ 4.229,09 kn, počem od 01.03.2019. pa do isplate,

- na iznos od 574,31 EUR/ 4.327,13 kn, počem od 01.04.2019. pa do isplate,

- na iznos od 561,30 EUR/ 4.229,09 kn, počem od 01.05.2019. pa do isplate,

- na iznos od 550,75 EUR/ 4.149,66 kn, počem od 01.06.2019. pa do isplate,

- na iznos od 562,80 EUR/ 4.240,42 kn, počem od 01.07.2019. pa do isplate,

- na iznos od 571,65 EUR/ 4.307,12 kn, počem od 01.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 556,60 EUR/ 4.193,73 kn, počem od 01.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 560,14 EUR/ 4.220,41 kn, počem od 01.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 567,69 EUR/ 4.277,26 kn, počem od 01.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 561,30 EUR/ 4.229,09 kn, počem od 01.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 149,73 EUE/ 1.128,14 kn, počem od 01.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 155,00 EUR/ 1.167,88 kn, počem od 01.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 165,29 EUR 1.245,35 kn, počem od 01.03.2020.  pa do isplate,

- na iznos od 157,08 EUR/ 1.183,51 kn, počem od 01.04.2020. pa do isplate,

- na iznos od 149,73 EUR/ 1.128,14 kn, počem od 01.05.2020. pa do isplate,

- na iznos od 155,00 EUR/ 1.167,87 kn, počem od 01.06.2020. pa do isplate,

- na iznos od 167,44 EUR/ 1.261,54 kn, počem od 01.07.2020. pa do isplate,

- na iznos od 153,23 EUR/ 1.154,51 kn, počem od 01.08.2020. pa do isplate,

- na iznos od 155,00 EUR/ 1.167,87 kn, počem od 01.09.2020. pa do isplate,

- na iznos od 158,58 EUR/ 1.194,84 kn, počem od 01.10.2020. pa do isplate,

- na iznos od 162,50 EUR/ 1.224,39 kn, počem od 01.11.2020. pa do isplate,

- na iznos od 153,23 EUR/ 1.154,51 kn, počem od 01.12.2020. pa do isplate,

- na iznos od 216,80 EUR/ 1.633,47 kn, počem od 01.01.2021. pa do isplate,

 

- na ime troškova liječenja na iznos od 966,24 EUR/ 7.280,13 kn i koja teče kako slijedi:

- na iznos od 148,64 EUR/ 1.119,93 kn, počem od 01.01.2015. pa do isplate,

- na iznos od 417,91 EUR/ 3.148,76 kn, počem od 01.01.2016. pa do isplate,

- na iznos od 399,69 EUR/ 3.011,44 kn, počem od 01.01.2017. pa do isplate,

 

sve u roku od 8 dana. 

 

II.               Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4,782,40 eura / 36.032,99 kuna[2] s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja (2. lipnja 2023.) pa do isplate, sve u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu (do zatraženih 8.461,08 eura / 63.750,01 kuna) zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

 

III.              Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 331,81 EUR / 2.500,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom od 1.10.2017. pa do isplate, te u dijelu kojim se zahtjeva da se tuženiku naloži isplatiti tužiteljici iznose iz točke I. i II. izreke «pod prijetnjom ovrhe».

 

IV.              Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 9.030,63 eura odbija se u cijelosti, kao neosnovan.

 

 

                                                                              i

 

         r i j e š i o  j e

 

Tužba je povučena za iznos od 4.898,89 eura / 36.910,69 kuna.

 

 

 

 

         Obrazloženje

 

1.              Tužiteljica je 3. srpnja 2017. podnijela predmetnu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je kao njegova djelatnica dana 23. prosinca 2011. bila žrtva oružane pljačke od strane nepoznatog počinitelja, koji joj je prijetio pištoljem da će je lišiti života te da otključa kasu i preda mu novac, a što da je  u strahu za svoj život i učinila, da je isključivi razlog njezinog ozljeđivanja kao osobi nazočnoj oružanoj pljački, neadekvatna zaštita djelatnika tuženika u noćnim satima i povećani rizik posla koji obavlja, stoga da je odgovornost istog nesporna. S obzirom da je došlo do ozljede na radu, ističe da je za njeno ozljeđivanje isključivo odgovoran tuženik koji odgovara temeljem odredbe čl. 103. Zakona o radu te čl. 15. Zakona o zaštiti na radu prema principu objektivne (kauzalne) odgovornosti, iz razloga propusta osiguranja zaštite na radu i sigurnih uvjeta rada. Ukazuje da je povodom predmetnog štetnog događaja vođen postupak pred ovim sudom pod posl.br. P-2533/2014. Nadalje, tvrdi da je u tom štetnom događaju proživjela najteži oblik straha strah za vlastiti život, da je zadobila posttraumatski stresni poremećaj, da je neposredno nakon oružane pljačke odvezena kolima HMP u KBC R., zatim da prolazi kroz intenzivni psihoterapijski program u dnevnoj bolnici te brojne specijalističke psihijatrijske preglede radi kojih da se i dalje po rješenju Liječničke komisije, H.... nalazi na bolovanju, da predmetnom tužbom potražuje naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade za period od mjeseca svibnja 2015. g. koji dospijeva 01.06.2015. godine pa do kraja veljače 2017. g. koja dospijeva 01.03.2017 godine, precizirano sve po mjesecima.Ističe da je od 1.2.2016. prešla u novoosnovano poduzeće I. G. — I. M. servisi d.o.o. Kako se i dalje nalazi na bolovanju da trpi gubitak na zaradi, potražuje gubitak na zaradi kako je to izračunao T. r. servisi d.o.o. član I. G., te joj isto dostavio dopisom. Poziva se na činjenicu da je prije štetnog događaja imala prosječnu mjesečnu plaću od cca 6.200,00 kn, a da na bolovanju prima naknadu za bolovanje koja je znatno manja. Dana 1.2.2016. godine da je formalno prebačena na rad kod drugog poslodavca (I. M.. servisi d.o.o.), ali koji da je isto član I. G., kao što je i njezin prethodni poslodavac (tuženik), da bi nakon prelaska kod drugog poslodavca njezina pretpostavljena plaća iznosila cca 4.800,00 kn, dok na bolovanju prima naknadu koja da je manja od toga. Nastavno, ističe da se i dalje intenzivno liječi te ima troškove liječenja jer mora uzimati terapije te kupovati lijekove vezano za terapiju kao što su Xanax, Sannl, Brufen, Seroxat, Seroqel, te povremeno Naklofen, Misar, Heferol, Folacin, Lubur, a sve radi liječenja posljedica predmetnog štetnog događaja. Troškovi lijekova koje kupuje (iako da ima dopunsko osiguranje preko H...-a iznose Xanax 43,46 kn, Sanval 38,80 kn, Brufen 42,75 kn, Seroxat 88,95 kn, Seroqel 549,93 kn, Folacin 35,03 kn) na godišnjoj razini i temeljem ispisa H...-a da iznose; za 2014. - 1.119,93 kn, za 2015. - 3.148,76 kn; - za 2016. - 3.011,44 kuna. Tužbeni zahtjev postavlja na iznos od 44.191,07 kuna, po mjesecima od svibnja 2016. do veljače 2017., u pojedinačnim iznosima pobliže naznačenim u tužbi, zajedno sa zateznim kamatama te troškom ovog postupka.

 

2.              U odgovoru na tužbu tuženik istu osporava u cijelosti kao i tužbeni zahtjev, da tužiteljica ponavlja navode u predmetima između istih stranaka kod ovog suda posl.br. P-2533/2014 i Pr-152/2015. Tuženik tvrdi da je očito da nema veze s uzrokom oružane pljačke, već da je uzrok iste odluka i postupanje treće osobe, neovisno od njega, da pokuša pribaviti protupravnu imovinsku korist, da tuženik nije uzrokovao predmetni događaj, niti za isti može biti odgovoran. Nadalje, tuženik osporava postojanje uzročne veze između predmetnog događaja i navodnih zdravstvenih problema i posljedica kod tužiteljice koji se navode u tužbi obzirom da iz medicinske dokumentacije slijedi da su svi ti problemi kod nje postojali i prije jer da ona nije zadobila posttraumatski stresni poremećaj zbog događaja od 23.11.2011., već zbog događaja iz 1995. (autobomba) kada još nije bila s njim u radnom odnosu. Osim toga, osporava tužiteljici pravo na bilo kakvu izgubljenu zaradu i/ili troškove liječenje, podnosi prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na utužene iznose od 1.2.2016 nadalje, jer da je od tog datuma tužiteljica prešla kod drugog poslodavca (I. M. servisi d.o.o.) koje da je samostalno trgovačko društvo i za kojeg tuženik ni na koji način ne odgovara.   

 

3.              Podneskom od 17. travnja 2023. (str. 352 – 354 spisa) tužiteljica je postavila konačni tužbeni zahtjev u iznosu glavnice od 17.802,95 eura (134.136,29 kuna). Inače, tijekom parnice tužiteljica je u tužbi postavila glavni zahtjev u iznosu od 44.191,07 kuna, zatim je isti podneskom od 12. listopada 2017. (str. 85) istakla u svoti od 94.647,03 kune, a podneskom od 14. prosinca 2020. (str. 118. i 119 spisa), prije zaključenja prethodnog postupka na ročištu 2. lipnja 2021. (stranica 225 spisa), u visini od 171.047,03 kuna (sada 22.701,84 eura). Dakle, komparacijom visine zahtjeva u podnescima od  14. prosinca 2020. i 17. travnja 2023. jasno je da je tužiteljica konačni tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučivao smanjila za iznos od 4.898,89 eura / 36.910,69 kuna (22.701,84 eura - 17.802,95 eura). Smanjenje tužbenog zahtjeva u procesnom smislu zapravo predstavlja radnju djelomičnog povlačenja tužbe o čemu se na ročištu 17. travnja 2023. (na kojem je glavna rasprava bila zaključena) prisutni tuženik nije izjasnio pristaje li na to, pa je stoga primjenom odredbe članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) odlučeno sadržajem izreke rješenja.

 

4.              Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom cjelokupnu u materijalnu dokumentaciju (isprave) sadržanu u spisu. Također, provedeno je i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku C. .... d.o.o. (str. 282 do 287 spisa), kao i dopuna vještačenja istog vještaka od 20. ožujka 2023. (strane 334 do 336 spisa).

 

5.               Po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a sud zaključuje da je postavljeni tužbeni zahtjev parcijalno osnovan.

 

6.              Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete; zbog izgubljene zarade u razdoblju od svibnja 2015. do prosinca 2020. od tuženika, a koja naknada se sastoji u razlici između njezinih primanja u tom periodu i plaće koju bi ostvarila da nije bilo nezgode na radu od 23. prosinca 2011., kao i troškova liječenja od 2014. do 2017.

 

7.              Na ročištu 8. studenog 2017. prekinut je ovaj postupak do okončanja predmeta pod posl.br. P-2533/14 između tužiteljice i tuženika (utužen je bio i 2. tuženik E. o. d.d. kao tuženikov osiguravatelj od odgovornosti) radi naknade neimovinske i imovinske štete (izgubljena zarada za razdoblje od lipnja 2013. do travnja 2015., dakle koje prethodi periodu zahtjeva po istoj osnovi istaknutom u ovom sporu, tj. počevši od svibnja 2015. pa dalje) vezano uz štetni događaj od 23. prosinca 2011. koji se tužiteljici, kao radnici dogodio na radu kod ovdje tuženika, kao poslodavca.

 

8.              Rješenjem od 10. rujna 2020. ova parnica je nastavljena nakon pravomoćno okončanog postupka pod posl.br. P-2533/14 (pod novim poslovnim brojem Pr-663/2018) u kojem je, krucijalno za ovu pravnu stvar, razriješeno pitanje egzistiranja odgovornosti tuženika za štetni događaj, a time i postojanja prava tužiteljice na izgubljenu zaradu (odnosno naknadu sve štete) koja je u uzročno – posljedičnoj vezi s njezinom ozljedom na radu od 23. prosinca 2011.

 

9.              U odnosu na predmet ovog spora i postavljeni tužbeni zahtjev, među strankama je nesporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika do 31. siječnja 2016. na radnom mjestu Prodavač na benzinskoj postaji (Sporazum od 21.9.2015. kojim se utvrđuje prestanak radnog odnosa – stranica 87 spisa), a od 1. veljače 2016. bila je u radnom odnosu kod poslodavca I. m. servisi d.o.o. Z. (Ugovor od radu od 1.2.2016. – str. 88 spisa). Nadalje, uvidom u službenu evidenciju H...-a od 10. lipnja 2021. (strana 239 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica kod I. m. servisi d.o.o. radila do 24. rujna 2017., a zatim da je u razdoblju od 23. rujna 2019. pa nadalje zasnivala radne odnose kod drugih poslodavaca pobliže naznačenih u toj ispravi, kako na neodređeno i određeno nepuno radno vrijeme, tako i na neodređeno puno radno vrijeme. 

 

10.              Osim, već u odgovoru na tužbu, negiranja svoje odgovornosti za predmetni štetni događaj (koja argumentacija tuženika je otklonjena kao neosnovana, odnosno riješena kao prethodno pitanje u pravomoćno okončanoj parnici koja se vodila pod posl.br. Pr-663/2018), pasivna strana ovog spora je isticala i prigovor promašene pasivne legitimacije za utuženo razdoblje od 1. veljače 2016. nadalje, odnosno od kada je tužiteljica neprijeporno sklopila Ugovor o radu s drugim poslodavcem - I. m. servisi d.o.o. Zagreb. Navedeni prigovor nije osnovan. Naime, ovaj sud smatra, u smislu pravne norme sadržane u odredbi članka 111. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, dalje: ZR), da poslodavac odgovara radniku za štetu nastalu na radu i u vezi s radom sve dok takva šteta postoji i dok traje, neovisno o tome je li u međuvremenu radniku prestao radni odnos kod tog poslodavca jer je jedina odlučna činjenica je li šteta nastala na radu ili u vezi s radom. (U smjeru ovog stava ukazuje se i na sudsku praksu, primjerice u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Revr-675/2005-2 od 6.9.2007.). Za ovaj spor odlučna činjenica je razriješena u parnici pod posl.br. Pr-663/2018 (strana od 98 do 111 spisa - presuda) u kojoj je utvrđeno da je tužiteljici šteta (po tuženiku isticana kao sporna) nastala baš na radu te da je za nju odgovoran upravo tuženik.

 

11.              Nadovezujući se na prethodno navedeno, irelevantno je za ovaj spor isticanje tuženika tijekom parnice o nepostojanju pravnog kontinuiteta u radnom odnosu tužiteljice kod njega i potom kod I. m.i servisi d.o.o. jer da je tužiteljica sporazumno raskinula ugovor o radu (ročište od 8. ožujka 2021). Međutim, čak i neovisno o toj irelevantnosti, pored tvrdnje navedene upravo po tuženiku na ročištu 17. veljače 2022. i to da od 31. siječnja 2016. kod njega više nema radnog mjesta prodavača na benzinskim postajama, jasno je da je unutarnja reorganizacija poslovanja (prestanak izravnog obavljanja djelatnosti maloprodaje – podnesak tuženika od 17.1.2023. – str. 320 spisa) temeljni razlog ukidanja radnog mjesta tužiteljice, a posljedično tome i prestanka njezinog radnog odnosa kod tuženika, kao uostalom zbog toga, logično, i svih radnika tuženika na tom radnom mjestu te nastavno tome zaključenju odmah (bez ikakve odgode), po prestanku, novog ugovora o radu s drugim poslodavcem. U odnosu na tvrdnju o nepostojanju pravnog kontinuiteta u radnom odnosu tužiteljice kod tuženika oportuno je ukazati na sudsku praksu Županijskog suda u Rijeci, konkretno presudu pod poslovnim brojem Gž R-463/2021-5 od 25. travnja 2022. (spor između ovdje tužiteljice D. B., protiv tuženika I. m. servisi d.o.o., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu). U toj odluci (točka 18. obrazloženja) drugostupanjski sud je utvrdio, citirano: « Okolnost da je tužiteljica u vrijeme ozljede na radu 23. prosinca 2011. bila radnica I..-I. n. d.d. Z. treba reći da je prvostupanjski sud pravilno uvidom u izvadak iz sudskog registra ….. utvrdio da je I.-I. n. d.d. Z. jedini osnivač i 100%-ni vlasnik tuženika, te da tuženik zapravo jest tvrtka kćer INA-Industrije nafte d.d. Zagreb, slijedom čega se radi o kontinuitetu radnog odnosa tužiteljice kod društva I.-I. n d.d. Z. i tuženika».

 

12.              Prema članku 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO), u dijelu relevantnom za ovaj spor, šteta je, između ostalog, umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist). Člankom 1089. stavak 1. ZOO-a određeno je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Pored toga, članak 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18 i 96/18) regulira da se ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Konkretno, tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ga oslobodile od odgovornosti za naknadu materijalne štete tužiteljici u ovom sporu za razdoblje koje je obuhvaćeno tužbenim zahtjevom. Nastavno, svaka zarada koju je tužiteljica po redovnom tijeku stvari (da nije bilo nezgode na poslu) mogla ostvariti u punom opsegu, predmet je gubitka u njezinoj imovini i pravna osnova za naknadu štete od tuženika u smislu čl. 1095. ZOO-a. S tim u vezi, odredbom je članka 1090. ZOO-a normirano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja (Potpuna naknada).

 

13.              Glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu zaradu tužiteljice provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku - Centru ... d.o.o. Z. (str. 282 do 287 spisa). Uzimajući u obzir istaknute primjedbe stranka (ročište od 30. rujna 2022. te podnesak tuženika od 23. rujna 2023.) na nalaz i mišljenje vještaka od 1. rujna 2022., provedena je i dopuna vještačenja s tim da je za potrebe izrade dopune tuženik naknadno dostavio i dodatne podatke od T. R. servisi d.o.o., Z., Član I. G. (prikaz pretpostavljene plaće tužiteljice kod Ina maloprodajni servisi d.o.o. od 24. rujna 2019. do 31. prosinca 2020.). Na temelju, tada, u spisu sadržane cjelokupne relevantne dokumentacije sud je rješenjem od 26. siječnja 2023. postavio zadatak predmetnom vještaku da izradi dopunu nalaza i mišljenja u kojoj će (prikazati) izračunati pretpostavljenu plaću tužiteljice kod poslodavca I.-I. n. d.d. u razdoblju od svibnja 2015. do 31. siječnja 2016., te od 1. veljače 2016. do prosinca 2020. (uključujući i prosinac 2020.) pretpostavljenu plaću tužiteljice kod poslodavca I. m.servisi d.o.o., a uzimajući u obzir i primanja koja je tužiteljica ostvarila u razdoblju od svibnja 2015. do prosinca 2020. (uključujući i prosinac 2020.), sve specificirano po mjesecima. U dopuni nalaza od 20. ožujka 2023. (str. 334 do 336 spisa) na temelju svih u spisu sadržanih relevantnih isprava (dopis H... o visini isplaćene naknade tužiteljici u vrijeme nezaposlenosti – str. 237 spisa, dopis H.-a o prijavama na osiguranje tužiteljice u utuženom razdoblju kod tog Zavoda – str. 239 spisa, dopis P. uprave o primanjima tužiteljice u predmetnom razdoblju – str. 263 i 264 spisa, zatim podatak Državnog... – str. 262 – o prosječnoj mjesečnoj neto plaći (za osobu srednje stručne spreme) u R. H., za djelatnosti C 19 – Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, podaci o isplatama plaća – naknadama tužiteljici za rad kao pomoćnik u nastavi od 2019. nadalje (dopis G. R. s prilozima – str. 240 do 261 spisa, prikazi pretpostavljene plaće tužiteljice kod Ina maloprodajni servisi d.o.o. od 24. rujna 2017. do 31. prosinca 2020. – str. 311, 312, 322 – 324 spisa, isprave dostavljene po tuženiku), te cijeneći razdoblja u kojima je tužiteljica bila na bolovanju kada je ostvarivala naknadu po toj osnovi, periode kada je radila, te u kojima se vodila kao nezaposlena osoba (primala naknadu od H....), predmetni vještak je izvršio izračune (prikaz u Tabeli A. – str. 335 spisa) te je u mišljenju na postavljeni zadatak zaključio da izgubljena zarada tužiteljice izračunata kao razlika između njezine pretpostavljene plaće prema podacima dostavljenim od T. R. servisi d.o.o. i ostvarenih primanja za razdoblje od svibnja 2015. do prosinca 2020. iznosi ukupno 124.356,16 kuna neto (mjesečni iznosi specificirani u Tabeli A. stupac 4).

 

14.              Predmetni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Centra ... d.o.o., kao i Dopunu njegova nalaza sud je prihvatio kao jasne, detaljne, izrađene u skladu s pravilima struke, a vještak je u potpunosti odgovorio na postavljene zadatke. Konačno, po dostavljenoj Dopuni nalaza niti stranke nisu imale daljnjih primjedbi na sadržaj i izračun (podnesak tuženika od 11. travnja 2023.).  

 

15.               Slijedom svega navedenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice s naslova naknade imovinske štete na ime izgubljene zarade (dakle, izmakle koristi, lucrum cessans) kako je to postavila podneskom od 17. travnja 2023. po pojedinačnim mjesečnim iznosima (i u ukupnoj svoti glavnice), a sve sukladno nespornom izračunu predmetnog vještaka u Dopuni nalaza.

 

16.              U odnosu na zahtjev tužiteljice koji se odnosi na naknadu troškova liječenja (obična šteta, damnum emergens) iz sadržaja obračuna H.... od 3. svibnja 2017. s prilozima (stranice 10, od 6 do 9 te od 11 do 19 spisa) na ime tužiteljice kao osiguranice kod tog Z... razvidne su cijene pojedinih lijekova u ljekarni počev od 2014., zatim brojevi skupnih računa, ser.br. recepata, datumi izdavanja, te da se u prevladavajućem dijelu u odnosu na tužiteljicu radi o lijekovima vezanim uz dijagnozu F43.1. Posttraumatski stresni poremećaj i F43 Reakcija na teški stres i poremećaji prilagodbe. Dakle, iz tih javnih isprava (čl. 230. st. 1. ZPP-a) utvrđeno je da je tužiteljica imala troškove radi kupovine lijekova (pobliže naznačenih po nazivima u istima) i to u 2014. u iznosu od 1.119,93 kuna, u 2015. u iznosu od 3.148,76 kuna, u 2016. iznos od 3.011,44 kuna. Navedene isprave i iznose naznačene u njima tuženik nije posebno osporavao tijekom parnice. Sud smatra da tužiteljici konkretno pripada pravo na naknadu i ovog vida štete pozivom primarno na odredbu članka 1089. stavak 1. ZOO-a te članka 111. stavak 1. ZR-a. Argumentacija u tom smjeru slijedi iz s tužbom dostavljenom nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje iz područja psihijatrije prof. dr.sc. K. R. (str. 24 do 29 spisa) i dopuni nalaza od 7. ožujka 2016. (str. 55 do 57). Naime, taj nalaz, mišljenje i dopuna izrađeni su za potrebe postupka pod posl.br. Pr-663/2018 (sada pravomoćno okončanog, a vođenog između istih stranaka kao i ovaj spor) u kojem je utvrđena odgovornost tuženika prema tužiteljici i za neimovinsku i za imovinsku štetu povodom predmetnog štetnog događaja od 23. prosinca 2011. koji se tužiteljici zbio na radu. Navedena vještakinja psihijatrijske struke utvrdila je kao posljedicu istog smanjenje životne aktivnosti tužiteljice za oko 20 %. Također, na temelju medicinske dokumentacije, ista vještakinja je utvrdila (dopuna nalaza od 7. ožujka 2016.) da je tužiteljica D. B. po štetnom događaju od 23. prosinca 2011. razvila psihičke smetnje koje zadovoljavaju kriterije za dijagnozu Posttraumatskog stresnog poremećaja te da se ista od tada liječi radi navedenog poremećaja. Upravo ta dijagnoza se i navodi u dokumentaciji H.... od 3. svibnja 2017. s prilozima (stranice 10, od 6 do 9 te od 11 do 19 spisa). U prilog zaključka o kontinuitetu u liječenju tužiteljice od egzistirajućeg Posttraumatskog stresnog poremećaja počev još od časa nastanka štetnog događaja svakako ide i Rješenje H...a od 23. rujna 2019. (strana 143 i 144 spisa) kojim je tužiteljici dijagnoza Posttraumatski stresni poremećaj, šifra: F.43.1. priznata posljedičnom dijagnozom uzrokovanom ozljedom od 23.12.2011. uz uputno priznatu dijagnozu. Reakcije na teški stres i poremećaji prilagodbe, šifra: F43 evidentiranom kod tog Z. Međutim, za razliku od troškova liječenja tijekom 2014., 2015. i 2016. (što je potkrijepila dokumentacijom HZZO-a), za tužbenim zahtjevom zatražene troškove po istoj osnovi u 2017. godini (u iznosu od 331,81 EUR/ 2.500,00 kn) tužiteljica nije dostavila nikakve dokaze, pa u smislu odredbe članka 7. stavak 1. u vezi s člankom 221.a ZPP-a, sud cijeni da time ona nije dokazala opravdanost štete i u tom dijelu, stoga je njen tužbeni zahtjev parcijalno odbijen (točka III. dispozitiva). 

 

17.              Za postavljeni tužbeni zahtjeva u dijelu koji je prihvaćen (točka I. izreke) tužiteljici pripadaju i zatezne kamate. Članak 29. stavak 1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako je naknada imovinske štete (umanjenja imovine – obične štete i izgubljene zarade) izvorno novčani zahtjev odgovorna osoba je dužna isplatiti onaj broj novčanih iznosa koliko je utvrđeno da iznosi šteta s time da oštećenik ima pravo na zateznu kamatu od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi (čl. 21. ZOO-a). O zateznim kamatama odlučeno je i primjenom odredbe članka 1086. ZOO-a obzirom da zatezne kamate s naslova naknade štete teku od nastanka svakog pojedinog dijela štete. Stopa zatezne kamate određena je prema članku 29. stavci 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. prema članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 114/22) i članku 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 156/22) kojima je noveliran članak 29. stavci 2. i 8. ZOO-a. 

 

18.              Međutim, nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, u dijelovima, da se tuženiku naloži isplatiti dužne iznose (glavnog potraživanja i troškova postupka) «pod prijetnjom ovrhe» jer su kondemnatorne presude (kao primjerice predmetna odluka) osnov za ovrhu na temelju izričite odredbe članaka 22., čl. 23. i čl. 29. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17, 131/20 i 114/22), a ne na temelju «klauzule» - pod prijetnjom ovrhe. Zbog navedenog odlučeno je točkom III. izreke. 

 

19.              Odluka o trošku (točka II. izreke) temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, s obzirom tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (sa sadržajem točke III. dispozitiva), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa je sud odlučio da joj je tuženik dužan naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa). U trenutku donošenja ove odluke o trošku na snazi su (od 5.11.2022.) Izmjene Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 136/22) i posebno T.br.50. – vrijednost boda 15,00 kuna, a što je primjenom fiksnog tečaja konverzije (7,53450 kuna za 1 euro) jednako sumi od 1,99 eura, u vezi s T.br.48. st. 3. Tarife koja propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sud je priznao tužiteljici troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku, uzimajući u obzir vrijednost premeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje (prije podnošenja podneska napisanog 10. prosinca 2020. - 100 bodova za u cijelosti priznatu radnju, a nakon toga – 250 bodova) i to prema sadržaju zahtjeva u troškovniku popisanog po stavkama (stranica 358 spisa) za sastav; tužbe s PDV-om (Tbr. 7.t.1. i Tbr. 42. Tarife) – 100 bodova + 25 = 125 bodova, obrazloženog podneska s PDV-om (Tbr. 8.t.1. i Tbr. 42. Tarife) od 11.10.2017. u kojem odgovara na navode tuženika iz odgovora na tužbu - 100 bodova + 25 = 125 bodova, podnesaka od 7.7.2020 i 10.12.2020. (Tbr. 8.t.3. i Tbr. 42. Tarife) – svaki po 25 bodova + 6,25 = 31,25 x 2 = 62,5 boda, pristup na ročište 8.11.2017. na kojem je donesena procesna odluka o prekidu postupka, dakle odlučivalo se o procesnim pitanjima (Tbr. 9.2. i Tbr. 42. Tarife) – 50 bodova + 12,5 = 62,5 boda, pristup na ročišta 2.6.2021., 17.2.2022., 30.9.2022. i 15.12.2022. (Tbr. 9.1. i Tbr. 42. Tarife), svako po 250 bodova + 62,5 = 312,5 x 4 =  1 250 bodova, pristup na ročište 17.4.2023. (Tbr. 9.2. Tarife) – 250 bodova, sastav podneska od 17.4.2023. (Tbr. 8.t.1. Tarife) – 250 bodova, sastav podneska od 31.5.2021. (Tbr. 8.t.3. i Tbr. 42. Tarife) – 62,5 boda + 15,63 = 78,13 bodova, ukupno 2.203,13 bodova x 1,99 eura iznosi 4.384,23 eura, kao i trošak financijskog vještačenja – 398,17 eura (koji trošak je bio potreban za vođenje parnice), dakle sveukupno 4,782,40 eura, odnosno 36.032,99 kuna, sve sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne Novine" broj 57/22 i 88/22) te fiksnom tečaju konverzije (7,53450 kuna za 1 euro) prema članku 2. stavci 2. i 4. Odluke Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne Novine" broj 85/22).

 

20.              Zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u preostalom djelom je odbijen jer je isti bio previsoko postavljen u odnosu na Tarifu. Posebno se ističe da zatraženi trošak podnesaka (požurnica) od 8.4.2022., nije priznat jer  sastava istog nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st.1. ZPP-a), a iz istog razloga nije priznat ni sastav podneska tužiteljice od 24.9.2021. kojim obavještava sud da je uplatila predujam za vještačenja tužiteljici jer je potvrdu o uplati mogla dostaviti i bez pisanja posebnog podneska. 

 

21.              Na priznati parnični trošak dosuđena je zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a u visini određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a.

 

22.              Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj i Odluka Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj sa fiksnim tečajem konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro primijenjeni su i vezano uz odluku o meritumu spora.

 

23.               Paricijski rok u ovom postupku iznosi 8 dana (čl. 436. ZPP-a/14, u vezi s člankom 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 70/19 – na snazi od 1. rujna 2019.), obzirom je predmetna tužba podnesena 3. srpnja 2017.

 

24.              Budući je tuženik u postupku uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu (točka III. izreke) glede njegova zahtjeva (troškovnik na strani 357 spisa) za naknadu troška postupka od protivne stranke u iznosu od 9.030,63 eura nema osnove za primjenom odredaba članaka 154. i 155. ZPP-a jer se odluka o pripadajućem trošku tužitelju temelji i na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a, pa je zato odlučeno sadržajem točke IV. dispozitiva.

 

 

          U Rijeci 2. lipnja 2023.

 

 

Sudac:

 

                                                                                                       Robert Mihelj

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka istih. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.