1

Poslovni broj Gž Ob-74/2022-2

 

 

 

            Poslovni broj Gž Ob-74/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sutkinji toga suda, u pravnoj stvari tužiteljice M. Z. iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćnici M. K. odvjetnici iz P., protiv tuženika F. E. iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. V. odvjetniku iz P., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući po žalbi tužiteljice,  izjavljenoj protiv presude na temelju priznanja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-147/22 7. studenog 2022., 2. lipnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice M. Z., te se potvrđuje na temelju priznanja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob 147/22 7. studenog 2022., u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke.

 

 

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Presudom na temelju priznanja suda prvog stupnja, točkom I. izreke utvrđeno je da je nekretnina izgrađena na kč.br. 282/4, u naravi zgrada u P., ulica ...., u knjizi položenih ugovora upisana u zk.ul. 2774 k.o. P., broj poduloška 11, u naravi dvosoban stan br. 6. na I. katu u ukupnoj površini od 81,40 m2 bračna stečevina parničnih stranaka, svakog u po u ½ dijela. Točkom II. izreke, utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica opisane nekretnina u ½ dijela, te da je ovlaštena u zemljišnoj knjizi temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist a što da je tuženik dužan trpjeti. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.085,67 eur [1]/ 8.180,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

2.Protiv citirane presude, odluke o parničnim trošku sadržane u točki III. presude na temelju priznanja, žalbu izjavljuju tužiteljica iz žalbenog razloga sadržanog u čl. 353. st.1. t.3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP-a), iako se sadržajno radi i o žalbenom razlogu iz čl. 353. st.1.t.3. ZPP-a.

 

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu na temelju priznanja u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tužiteljice, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se nije mogla ispitati.

 

              6.Nisu osnovani navodi tužiteljice kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              7.Naime, iz stanja u spisu proizlazi pored ostalog:

 

              -da se tužiteljica podneskom od 15. lipnja 2021. obratila tuženiku sa prijedlogom za mirno rješenje spora, kojim je ista predložila rješavanje ukupnih  obiteljskih i imovinskopravnih odnosa nakon prestanka izvanbračne zajednice, s time da je ujedno predložila da joj tuženik isplati određeni novčani iznos na ime vrijednosti njenog suvlasničkog dijela tužiteljice na nekretnini pobliže opisanoj u točki I. izreke prvostupanjske presude, a koji je dopis punomoćnik tuženika zaprimio 18. lipnja 2021., na što tuženik nije pristao,

 

              -da je tužba tužiteljice kod suda zaprimljena u veljači 2022., kojom je tužiteljica zatražila suvlasništvo na predmetno stanu i koji je zahtjev tuženik odmah priznao u odgovoru na tužbu.

 

              8.Polazeći od ovakvih utvrđenja, pravilno je u konkretnoj pravnoj situaciji, sud prvog stupnja postupio kada je zaključio da tuženik nije dao tužiteljici povoda za tužbu, pa da je shodno tome tužiteljica ta koja je sukladno čl. 157. u svezi čl. 155. ZPP-a, u obvezi tuženiku naknadi parnični trošak.

 

              9.Neutemeljenim drži ovaj sud žalbene tvrdnje tužiteljice kojima pojašnjava razloge zbog kojih je postavila ovakav zahtjev, koji se razlikuje od sadržaja ranije spomenutog dopisa, smatrajući da nije bilo nikakvog osnova da se tuženiku prizna parnični trošak.

              Protivno tome, ono što je ovdje odlučno je to da tužiteljica prije pokretanja ovog postupka, nije tuženiku ponudila mirno rješenje spora u vezi zahtjeva postavljenih u tužbi, a koje je zahtjeve tuženik priznao odmah u odgovoru na tužbu, dakle po primitku tužbe.

 

              10.Sukladno tome, nameće se i prema uvjerenju ovog suda da tuženik u odnosu na tužbene zahtjeve navedene u točkama I. i II. izreke presude, nije tužiteljici dao povoda za tužbu, nastavno čemu su bile ispunjene pretpostavke iz čl.157. u svezi čl. 155. st.1. ZPP-a, da  se obveže tužiteljicu da podmiri tuženiku nastali parnični trošak.

 

              11.Isto tako nije u pravu tužiteljica kada prigovara visini dosuđenog parničnog troška.

 

              12.Naime, pravilno je u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud tuženiku priznao na ime nagrade za sastav odgovora na tužbu i pristupa na 1 ročište, nagradu  u iznosu od 500 bodova, te vrijednost od po 1,99  eur /15,00 kn po radnji, pozivajući se na Izmjene i dopune Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/22, dalje: Izmjene Tarife).

 

              13.Obzirom na to, pogrešnim drži ovaj sud stav tužiteljice da je za obavljene radnje, tuženiku trebalo priznato po 1,37 eur / 10,00 kn po obavljenoj radnji, jer da su obje radnje stupile na snagu prije donošenja navedenih Izmjena.

              Ovo iz razloga jer je odredbom Tbr. 48. st.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12 i dr., dalje: Tarife) propisano da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade, st.2. propisano je da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade, prema st.3. kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuju se tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

 

              14.Uvažavajući prethodno izloženo, nepobitno proizlazi da je punomoćniku tuženika, prilikom odluke o parničnom trošku za izvršene parnične radnje, valjalo priznati vrijednost boda u visini od 1,99 eur / 15,00 kn po radnji, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud.

 

              15.Kako tužiteljica svojim žalbenim navodima ni na koji način nije dovela u dvojbu pravilnost odluke o trošku sadržane u točki III. izreke, to se ista ukazuje pravilnom i utemeljenom na zakonu.

 

              16.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice, te potvrditi presudu na temelju priznanja u odluci o parničnom trošku, sadržanoj u točki III. izreke, primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a.

 

17.Presuda na temelju priznanja u točkama I. i II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

 

U Rijeci 2. lipnja 2023.

 

 

                                                                                                      Sutkinja

                                                                                 Svjetlana Pražić, v.r.