Posl. broj: 13. K-738/21-66

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

                                                                                                               

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Benčić, kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika Željka Munka i Mladena Lukačića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Prugelhof  kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. B., zbog kaznenog djela iz članka 222. stavak 4. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/11, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice ODO u Puli broj K-DO-3418/16 od 28. rujna 2017., broj OKDO Zagreb K-DO-708/18 sa izmjenom od 10. veljače 2023., nakon održane javne rasprave u prisutnosti tužiteljice OKDO Zagreb Tatjane Papp, punomoćnice oštećenika odvjetnice B. Š.-M., branitelja okrivljenika odvjetnika D. U. i okrivljenika T. B., dana 01. lipnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Temeljem članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08)

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

Okrivljeni T. B. - OIB: …, sin A. i Z. B., rođene J., rođen… u Č., L., BiH, s prebivalištem u Z., državljanin RH, VŠS, viša građevinska škola, poduzetnik, zaposlen u … d.o.o. Zagreb, s mjesečnim prihodima od oko 1.000,00 eura, razveden, otac troje djece, vlasnik apartmana u S., poslovno-stambenog objekta u Z., suvlasnik obiteljske kuće u Č., BiH, neosuđivan prema izvatku iz KE MP RH, ne vodi se drugi kazneni postupak,

 

              da je:

 

dana 1. travnja 2014. oko 17,00 sati u Z. na adresi , kao vlasnik obrta … za oblikovanje, obradu i ugradnju kamena i trgovina, iz Z., sukladno članku 13. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu koji odgovara za organizaciju i provedbu zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim procesima neovisno je li u tu svrhu odredio radnika za tu svrhu, olakotno držeći da do štetnih posljedica neće doći, protivno članku 18. stavak 3. i 5. Zakona o zaštiti na radu, nije procijenio opasnost i pisanim uputama osigurao provedbu procesa rada u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu, protivno članku 26. Zakona o zaštiti na radu, nije prošao osposobljavanje iz zaštite na radu obzirom da se radi o tehnologiji u kojoj postoji opasnost od ozljeda na radu, protivno članku 31. Zakona o zaštiti na radu, nije izradio i predao radnicima pisane upute o svim opasnostima i štetnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje radnika, a odnose se na tehnologiju rada zahvaćanja, prenošenja i odlaganja tereta, protivno članku 59. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta nije ovlastio radnika u obrtu koji bi na temelju propisane tehnologija rada i pravila struke, ovisno o vrsti tereta, odredio način zahvaćanja i prenošenja tereta, protivno članku 59. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta, S. S. kao voditelju proizvodnje u obrtu dozvolio samostalno obavljanje poslova organizacije utovara i istovara te manipulacije tereta, iako za to nije bio ovlašten, protivno članku 11. i 12. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta dopustio pojedinom radniku ručno prenošenje tereta težine veće od 50 kg, protivno članku 27. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta koji se obavlja u grupama, nije ovlastio i odredio radnika koji će koordinirati rad grupe, zbog kojih propusta je došlo do smrtnog ishoda radnika F. P. tako što je S. S. kao voditelj proizvodnje, a bez prethodno utvrđene propisane tehnologije rada, načina zahvaćanja i prenošenja tereta, dao nalog radnicima F. P., S. R. i S. B. da na vanjskoj otvorenoj površini obrta … autodizalicom obave premještanje šest komada granitnih ploča postavljenih jedna do druge sa dužnom bočnom stranicom na šljunčanoj površini pojedinačnih težina oko 280 kg, a koje su stajale pod nagibom od cca 80 stupnjeva oslanjajući se na tri komada mramornih ploča složenih jedna do druge koje su također bile pod nagibom oslonjene na granitne ploče i na jedan metalni stupić uložen u metalnom podmetaču dok metalni stupić na drugom podmetaču nije bio uložen u rupu podmetača, pa su radnici P., R. i B. počeli s pripremom prenošenja šest komada granitnih ploča na način da su jednu po jednu ploču iz kosog položaja uspravili u okomiti kako bi ploče mogli vezati čeličnim užetom i prenijeti autodizalicom, dok je ploče u okomitom položaju trebalo pridržavati te se S. B. nalazio na jednoj strani i držao na kraju ploče u okomitom položaju, dok se F. P. nalazio u opasnom položaju unutar reda s pločama u slobodnom prostoru širine oko 0,6 metara, držeći ploče u okomitom položaju, a S. R. išao s jednog kraja ploče na drugi i podizao jednu po jednu na krajevima u okomit položaj, da bi nakon podizanja zadnje ploče u okomit položaj došlo do savijanja metalnog stupića koji je pridržavao tri komada mramornih ploča sa suprotne strane zbog čega su mramorne ploče udarite u granitne koje su pridržavali B. i P., a zbog kojeg pritiska mramornih ploča nisu mogle zadržati granitne ploče u okomitom položaju, te su iste posljedično prikliještile F. P. koji je stajao unutar reda sa složenim pločama, na druge ploče složene u istom redu, zbog čega je F. P. zadobio višestruke ozljede od kojih je istog dana preminuo, 

 

              dakle, iz nehaja nije postupio po propisima i tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama i time izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, uslijed čega je prouzročena smrt jedne osobe,

 

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti - teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti - opisano u članku 222. stavak 3. i 4. u vezi članka 215. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 222. stavak 4. KZ/11.

 

Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

1.              ODO u Puli ponio je ovom sudu optužnicu protiv okrivljenog T. B. dana 05. listopada 2017, zbog kaznenog djela teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavak 3. i 4. u vezi članka 215. stavak 2. i 3. KZ/11. Povodom navedene optužnice održana je pred ovim sudom rasprava te je 15. siječnja 2020. izrečena presuda kojom je okrivljeni temeljem članka 453. točke 3. ZKP/08 oslobođen od optužbe. Povodom žalbi tužitelja (ODO u Zagrebu) i punomoćnice oštećenika Županijski sud u Dubrovniku je svojim rješenjem od 04. ožujka 2021. prihvatio žalbu tužitelja te ukinuo presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

 

2.              U ponovljenom postupku koji je započeo 03. svibnja 2021. tužitelj je 10. veljače 2023. djelomično izmijenio činjenični opis optužnice, pa je na ročištu povodom ovako izmijenjene optužnice 01. lipnja 2023. održana rasprava nakon koje je izrečena ova presuda.

 

3.              Na raspravi okrivljeni se na pitanje kakav stav zauzima prema izmijenjenoj optužnici izjasnio da se ne osjeća krivim, pa je sud u dokaznom postupku uz suglasnost stranaka pročitao i razgledao službenu zabilješku o dojavi sa izvješćem o postupanju policije, službenu zabilješku o pregledu mjesta događaja, izvješća o krim. teh. pretrazi mjesta događaja, liječničku dokumenatciju za oštećenog, zapisnik Ministarstva rada i mirovinskog sustava, potvrde o oduzimanju predmeta sa zapisnicima, uvjerenja za svjedoka S. R. sa zapisnikom o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način te testovima znanja rada na siguran način i zaštite od požara, uvjerenja za svjedoka S. B. i zapisnikom o navedenim testovima, zapisnike i uvjerenja za oštećenog te testovima, ugovor o radu oštećenog, svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika, isplatne liste sa podacima o primicima i porezima za radnike te isplatnim listama, procjenu opasnosti tvrtke … za tvrtku okrivljenog, zapisnik o obavljenom ispitivanju stroja te uvjerenje za dizalicu sa zapisnicima, obdukcioni zapisnik Zavoda za sudsku medicinu tijela oštećenog, zapisnik o očevidu ŽDO u Zagrebu, dopis Ministarstva rada ODO, zapisnik o inspekcijskom nadzoru, izvadak iz Zakona o zaštiti na radu te Pravilnik o zaštiti na radu i utovaru i istovaru tereta, izvadak iz Obrtnog registra za tvrtku okrivljenog, uvjerenje za S. S., foto-dokumentaciju mjesta događaja, dopis kontrol-biroa tužitelju, uvjerenje za okrivljenog od strane tog biroa sa evidencijskim kartonom, preslike Matične knjige te Urudžbenog zapisnika, nalaz i mišljenje vještaka M. U., iskaz svjedoka S.R., svjedodžbu o završnom ispitu za okrivljenog, rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za suprugu oštećenog, iskaz svjedoka S. S., zapisnik o očevidu, foto-elaborat vještaka M. U., nalaz i mišljenje vještakinje zaštite na radu A. Š. te nalaz i mišljenje vještaka Z. B.. Nakon toga okrivljeni je ispitan te je pročitan izvadak iz KE i PE MP RH za okrivljenog.

 

4.              Sud je dakle i u ponovljenom postupku utvrdio da nije dokazano da bi okrivljeni počinio kazneno djelo koje mu je sada djelomično izmijenjenom optužnicom stavljeno na teret te ga je temeljem članka 453. točke 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe.

              4.1.              U ponovljenom postupku sud je postupajući po uputi Višeg suda u rješenju po kojem je ukinuta prva presuda, a zbog kontradiktornosti vještačenja vještaka M. U. proveo drugo vještačenje po drugom ovlaštenom vještaku. je Stoga je po nalogu suda svoj nalaz i mišljenje dala vještakinja iz područja sigurnosti i zaštite na radu dipl.ing. A. Š., a čiji nalaz i mišljenje je, ne samo po mišljenju stranaka, već i po mišljenju suda, bio neprecizan, dvosmislen, tj. kontradiktoran, sa promašenim odgovorima na naložena pitanja od strane suda prilikom određivanja vještačenja. Stoga je provedeno vještačenje po trećem vještaku iz područja sigurnosti i zaštite na radu dipl.ing. Z. B. koji je u svom pisanom, a nakon toga i usmenom nalazu i mišljenju kao bitno naveo da su u odnosu na radnike F. P., tj. oštećenika, S. B. te S. R. postojala sva potrebna uvjerenja i svjedodžbe za rad, s time da S. S. nije predočio uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti, a u odnosu na tog radnika propust poslodavca, tj. okrivljenika, bio je u tome što ga pisanim aktom nije imenovao za opunomoćenika poslodavca za provođenje mjera zaštite na radu ili neku drugu osobu. Za okrivljenog utvrđeno je postojanje uvjerenja o osposobljavanju ovlaštenika za rad na siguran način od 14. travnja 2014., dakle nakon kritičnog događaja. Vještak je također utvrdio da je za radna mjesta u tvrtci okrivljenog u prosincu 2012. izrađen elaborat procjene opasnosti te se u elaboratu kao zaključak navodi da postoje nedostatci koje treba otkloniti, tj. riješiti pitanje vođenja poslova zaštite na radu i osposobiti ovlaštenika vođenja poslova zaštite na radu. Dalje vještak navodi da do nastanka kritičnog događaja ti uvjeti nisu bili ispunjeni, a što predstavlja propust organizacije radova od strane poslodavca, tj. okrivljenog. Isto tako vještak je u odnosu na radne strojeve utvrdio da za dvije radne dizalice postoji uvjerenje da zadovoljavaju propisane mjere zaštite na radu, međutim upute poslodavca radi njihova korištenja i to istaknute na mjeru rada, nisu postojale, a što je također propust poslodavca. Također je naveo da mramorne ploče nisu bile skladištene na siguran način, što je propust poslodavca, tj. rad na premještanju ploča nije obavljan na siguran način. Stradali radnik prilikom rada nije postupao ispravno, s obzirom na položaj u kojem se nalazio u trenutku rada s pločama, a s obzirom i na svoje radno iskustvo i činjenicu da je položio ispit iz zaštite na radu, uz činjenicu da je u trenutku događaja bio pod utjecajem alkohola, pa je nepridržavanje osnovnih mjera zaštite pri obavljanju posla uvelike pridonijelo nastanku ozljede. Samo premještanje ploča odvijalo se bez prisutnosti odgovornih osoba u obrtu, tj. ili voditelja proizvodnje S. S. ili vlasnika, tj. okrivljenog, a što je propust u organizaciji rada. Odgovarajući na raspravi na pitanja vještak je rekao da je premještanje mramornih i granitnih ploča grupni posao, pa postoji obaveza da se obavlja pod nadzorom stručne osobe koja organizira posao, raspoređuje radnike i kontrolira proces rada, a što u ovom slučaju nije bilo. Naime, osoba koja rukovodi tim poslovima trebala je imati pismeno rješenje za rukovoditelja tih poslova, a vlasnik obrta dati to pismeno rješenje osobi koja će rukovoditi tim poslovima. Mramorne ploče su pale jer nisu bile adekvatno osigurane sa dva, već samo sa jednim stupićem, koji nije mogao izdržati težinu od oko 900 kg, pa je došlo do prevrtanja ploča na radnika koji se u trenutku njihovog pada nalazio između njih i granitnih ploča, a gdje se prema propisima nije smio nalaziti. Sam oštećenik nije utjecao na pad tih ploča. Sam okrivljeni imao je do 20 zaposlenih radnika, pa je morao imati zaposlenog ovlaštenika zaštite na radu. Isto tako osoba koja je trebala rukovoditi premještanjem, ploča morala je paziti da se oštećenik ne nalazi tamo gdje se u kritičnom trenutku nalazio.

 

              4.2.              Kako je prethodno navedeno, sud je i u ovom postupku izveo i ostale navedene u prvom postupku izvedene dokaze.

              4.3.              Okrivljeni je i u ovom postupku ponovio sve rečeno u prvom postupku, pa je tako kao bitno istaknuo da su svi njegovi djelatnici osposobljeni za rad na siguran način, sa svima je osobno razgovarao, te su svi dobro znali opis poslova i način njihova izvršenja. Ne samo što je nebrojeno puta usmeno upozoravao sve radnike o obavljanju rada na siguran način pa tako vezano i za premještanje tereta već je preko sto puta stavljao na oglasnu ploču pismene upute i upozorenja za razne slučajeve, ali se ipak redovno događalo da bi drugi dan zatekao da na oglasnoj ploči nema uputa ili upozorenja. Stoga je i zbog tog razloga stalno stavljao na oglasnu ploču upute i upozorenja s time da je istina da su mu se radnici uvijek opirali tim pismenim uputama. Sve upute o tehnologiji rada nalaze se u uredu kod njega uredno složene u jednom fasciklu. Vezano za samu tehnologiju premještanja tereta rekao je da je ona utvrđena na temelju dugogodišnjeg rada te mu se nikada nije dogodila takva ili slična nesreća na radu uz napomenu da svi radnici dobro znaju da se na radu ne konzumira alkohol, ali da on nije u mogućnosti stalno biti prisutan i kontrolirati tko pije alkohol. Izražavajući veliko žaljenje i navodeći da je sa 6.000,00 eura obeštetio suprugu preminulog, rekao je da je za kritični događaj odgovoran upravo oštećeni tj. preminuli koji se unatoč znanju da se ne smije kretati između okomito postavljenih ploča ipak kretao, te time preuzeo rizik za vlastito postupanje. Koliko je njemu poznato oštećeni nije pio na poslu, a niti je imao problema sa alkoholom s time da ga kritičnog dana u kritično vrijeme nije vidio, a niti cijelog prethodnog jutra, a po priči svjedoka S.oštećeni je došao s terena oko 15,00 sati. Sam oštećeni P. je inače svim fizičkim radnicima, a zbog godina rada kod  njega bio nadređen, a njemu pak nadređen svjedok S.. Odgovarajući na pitanja kao bitno je istaknuo da inspektoru zaštite na radu nakon događaja nije dao pismene upute sa opisanim radom te tehnologijom rada za pojedine radnike, ali se one stalno nalaze u uredu kod njega. Napominjući da ga nitko nije tražio nikakve pisani upute, a da je oštećeni imao potvrdu tj. uvjerenje da je sposoban raditi poslove na siguran način, a vezane upravo za poslove koje je on radio. Svi njegovi radnici u kritično vrijeme imali su uvjerenje za obavljanje poslova zaštite na radu, a dva tjedna nakon događaja policiji je za sebe i za svjedoka S. predao uvjerenje o osposobljenosti za obavljanje poslova koje je radio. Nije mu poznato zbog čega je u kritičnom trenutku došlo do nekontroliranog pomicanja ploča, s time da je milijun puta upozoravao radnike da kad se ploče miču nitko ne smije biti u blizini jer bi ona u svom kretanju mogla pasti na nekog od njih.

 

4.4.              S. S. C. inspektor zaštite na radu koji je došao na mjesto događaja po dojavi te sačinio zapisnik kao bitno je istaknuo da je na mjesto događaja došao oko 18,00 sati kada je već pao mrak, pa je drugi dan zajedno sa policijom obavljen očevid. Obavio je razgovor sa dva radnika i voditeljem proizvodnje, ali ne i sa okrivljenim s time da mu je predočena sva potrebna dokumentacija od njihove strane, ali vlasnik obrta i voditelj nisu imali dokaz o osposobljenosti za rad u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu. Zapisnik sa listova 179-181 spisa je zapisnik koji je sastavljen mjesec dana nakon očevida te razgovora sa zatečenima, te na temelju prikupljene dokumentacije. Oštećeni je imao svu potrebnu dokumentaciju prema Zakonu o zaštiti na radu prema kojoj je bio i osposobljen za radove na koje je bio raspoređen i koje je obavljao. Iz razgovora sa očevicima do nesreće je došlo zato što su dvojica radnika s kojima je razgovarao podizali iz kosog okomitog položaja granitne ploče, a u sredini ih je pridržavao oštećeni da bi se u jednom trenutku suprotne ploče s druge strane tj. tri ploče zbog savijanja i puknuća jednog metalnog stupića nagnule te pale uz napomenu da su na tom mjestu tada trebala biti dva takva stupića dakle još jedan sa suprotne strane, a u kojem slučaju ne bi došlo do pada ploča na oštećenog s time da su se dvojica od radnika sa strane uspjela izmaknuti, a oštećeni dakle u sredini nije. Ploče su trebale biti drugačije premještane s obzirom na veličinu i masu tj. svakako pojedinačno, a ne kako se to dogodilo šest odjednom, uz napomenu da naginjanje i priprema ploča za premještanje nije ničime propisana. Po njegovom sjećanju okrivljeni je imao sigurno oko 30 godina staža na takvim i sličnim poslovima, ali nije smio na takav način, dakle u sredini pridržavati šest ploča, a pitanje je da li bi to bilo sigurno i u slučaju pridržavanja jedne ploče uz napomenu da je ploču moguće pripremiti za podizanje samo uz ljudsku snagu, ali ponavljajući da ne postoje odgovarajući propisi o samoj fizičkoj manipulaciji u ovakvom trenutku pripremanja ploče za pričvršćivanje. S obzirom da se nije mogao sjetiti rekao je da je očito točno da iz njegovog zapisnika proizlazi da voditelj proizvodnje ili vlasnik obrta nisu imali potvrde i dozvole za rad prema Zakonu o zaštiti na radu, a koje su mu potvrde obojica nakon događaja 14. travnja predočili. Sam je prilikom očevida usmeno tražio od voditelja i vlasnika da mu ih predoče, a oni mu na to rekli da ih nemaju. Jedini problem tih potvrda je, što u njima nije naveden naziv poslova koje osoba obavlja, a što je upravo sastavni dio takve potvrde. Odgovarajući na pitanja rekao je da je jedina povreda poslodavca bila da nije postojala pisana uputa o radu s kamenim pločama istaknuta na vidnom mjestu za radnike. Nije se mogao sjetiti da li je koji od radnika u vrijeme kritičnog događaja imao potvrdu za obavljanje poslova Zaštite na radu u ovom obrtu.

 

4.5.              Svjedok S. S. kao bitno je naveo da, je u kritično vrijeme bio rukovoditelj proizvodnje u tvrtci okrivljenog, da se za transport, tj. premještanje ploča koriste škare ili hvataljke, da se radi dizanja ploče ili više ploča one prvo obujme sajlama ili tzv. gurtnama sa svake strane, pa je dakle rad rukama sa pločama samo namještanje ili sajli ili gurtni ili škara. Svjedok B. te oštećeni inače su namještali škare i ploče za manipulaciji, a svjedok R. ih je dizalicom dizao s time da je oštećeni te poslove radio najmanje 20 godina bez ikakvih problema, a kritične zgode dao je njima nalog da pomiču te ploče. Kritične zgode svjedok je imao uvjerenje tj. osposobljenost za rad na siguran način s time da mu nije poznato da li su u kritično vrijeme u tvrtci postojale pismene upute o prenošenju tereta, međutim sva trojica znali su kako se manipulira pločama s time da je svjedok tek prilikom ispitivanja u policiji saznao da je oštećeni kritične zgode bio pod utjecajem alkohola, a što je bilo strogo zabranjeno. 

 

4.6.              Svjedok S. R. rekao je da su kritične zgode on, oštećeni i B. pomicali te ploče nasljanjajući ih na stupić dok je drugi stupić popravljao B., pa se oštećeni našao u sredini između te tri i ostalih šest do sedam ploča, koje su se odjednom iz nepoznatog razloga zatresle, krenule prema njima pa su se on i B. izmaknuli na stranu, dok se oštećeni nije uspio izmaknuti, a za kojeg ne zna zašto se u kritičnom trenutku našao u sredini između ploča. Okrivljeni im je redovito davao upute o manipulaciji takvim teretom u takvim situacijama, s time da nisu postojale nikakve pismene upute o manipulaciji, a i svjedok S. im je stalno govorio kako treba manipulirati pločama, što su oni redovito i radili godinama te nije bilo problema. Stvar je u takvom slučaju dogovora između njih trojice kako će koji gdje stajati radi pripremanja ploča za dizanje ili pomicanje, s time da takav položaj koji je oštećeni zauzeo prije događaja po mišljenju svjedoka nije bio potreban. I sam im je direktor više puta govorio kako treba postupati sa takvim pločama, tj. da se treba pomicati jedna po jedna ploča, a ne kako su to kritične zgode radili više ploča. Navodeći konačno da mu nije poznato da li postoji nekakvo osposobljavanje za manipulaciju teretom.

 

4.7.              Svjedok S. B. imao je najduži staž kod okrivljenog kao i oštećeni Pavlović. Kritičnog dana nakon rada u gradu oko 16,00 sati vratili su se u tvrtku, a nakon čega su zajedno sa R. krenuli premještati ploče koje su premještali ručno s time da su veće premještali uz pomoć dizalice. Sjeća se da je trebalo premjestiti šest ili devet velikih ploča koji bunt su obuhvatili sajlama s namjerom premještanja s dizalicom. Premještanje je počelo tako da je s jedne strane ploče bio svjedok R., a s druge strane P. dok ih je svjedok pomicao uz pomoć drvene poluge. Uspjeli su odvojiti nekoliko ploča te su stigli do metalnih stupića koje je trebalo maknuti da bi izdvojili još nekoliko ploča da ih spoje, pa dok je svjedok micao jedan stupić i postavio ga na drugu stranu kako bi pridržavao novo formirani bunt, P. i R. su ga pridržavali, a on krenuo na drugu stranu da ih odmiče drvenom polugom, međutim naslonjene ploče počele su se naginjati prema njima, iako su bile nagnute u suprotnom smjeru pa se oštećeni P. našao na sredini tih ploča iz njemu nepoznatog razloga, jer je zlatno pravilo da se nikada ne smije stajati na sredini već na krajevima ploča. Njih dvojica su se izmaknuli, dok su oštećenog P. ploče pritisnule. Svjedoku nije poznato da li je oštećeni prije događaja konzumirao alkohol osim jednog piva, jer je alkohol bio strogo zabranjen, s time da nije primijetio da bi oštećeni bio pripit ili pijan jer se ponašao kao i uobičajeno. Dakle oštećeni P. je dobro poznao pravilo da se nikada ne stoji na sredini ploča.

 

4.8.              U spisu se dakle uz prethodno navedenu dokumentaciju nalazi i uvjerenje da je oštećeni zaposlen na mjestu kamenopolagača, uvjerenje o osposobljenosti za provedbu preventivnih mjera zaštite od požara, zapisnik o provjeri o osposobljenosti za rad na siguran način za oštećenog sa testom znanja zaštite na radu, kao i svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti radnika te ugovor o radu sa tvrtkom okrivljenog.

 

4.9.              Iz zapisnika o obdukciji Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku proizlazi, da je nakon događaja u krvi oštećenog utvrđena prisutnost od 0,93 g/kg apsolutnog alkohola pri kojoj se koncentraciji većina osoba nalazi u pripitom stanju, pa je oštećeni u vrijeme smrti bio u pripitom stanju, a umro je nasilnom smrću zbog višestrukih ozljeda.

 

4.10.              Iz pročitane i razgledane dokumentacije u spisu proizlazi da ne postoji isprava iz koje bi proizlazilo da je okrivljeni bio osposobljen za rad na siguran način u kritično vrijeme, a niti je osim izjave okrivljenog posebno ne iz neke isprave utvrđeno da je izradio pisane upute o sigurnom obavljanju poslova posebno onih koje su kritične zgode obavljali oštećeni i dvojica svjedoka. Isto tako utvrđeno je da niti okrivljeni, a niti svjedok S. nisu na bilo koji način pokušali udaljiti oštećenog prije događaja sa mjesta događaja zbog alkoholiziranosti, a niti osim njihovih izjava da su postojale bilo kakve upute tj. zabrana konzumiranja alkohola i obavljanja radova u alkoholiziranom stanju. Isto tako iz razgledane dokumentacije proizlazi da okrivljeni nije ovlastio radnika koji bi za druge radnike odredio način zahvaćanja i prenošenja tereta, kao i niti da je svjedok S. kao voditelj proizvodnje imao bilo kakvu dozvolu za obavljanje poslova utovara i istovara te manipulacije tereta.

 

4.11.              Kako je prethodno navedeno, sud je bio mišljenja da niti u ponovljenom postupku nije dokazano da bi zbog radnji ili propusta okrivljenika došlo do izravne posljedice, tj. smrti oštećenika.

4.11.1. Istina da okrivljeni nije postupao kako je to navedeno u izmijenjenom činjeničnom opisu optužnice u skladu sa odredbama kako Zakona o zaštiti na radu tako i Pravilnika o zaštiti na radu, a kako vezano za osposobljenost posebno oštećenika tako i drugih svjedoka za rad na poslovima koje su radili, vezano za postojanje uputa o načinu i sigurnom obavljanju poslova koje su obavljali svjedoci, a posebno oštećenik, da njegov rukovoditelj nije imao posebne sposobnosti za obavljanje ovakvih poslova, a da isto tako nije niti on sam, a niti njegov rukovoditelj ne samo kontrolirao već niti spriječio da oštećeni u alkoholiziranom stanju pristupi obavljanju poslova koji su doveli do smrtnog ishoda. Po mišljenju suda sve ovo što se u optužnici navodi kao kršenje Zakona o zaštiti na radu te Pravilnika o zaštiti na radu, odnosi se dakle na postupanje protivno ovim propisima što predstavlja prekršajnu odgovornost ne samo okrivljenog već i drugih sudionika u ovom događaju.

 

4.11.2. Međutim nasuprot mišljenju tužitelja, sud je smatrao da između ponašanja okrivljenika i nastupjele posljedice tj. smrti oštećenika, a također i nastupanja konkretne opasnosti u ovom slučaju ne postoji ona uzročno posljedična veza koja bi bila takva da bi bila izravno povezana i dakle, počevši od eventualnog protupravnog ponašanja okrivljenika, dovela izravno do kako nastupanja konkretne opasnosti tako i posljedice, tj. teškog tjelesnog ozljeđivanja i smrti oštećenika.

 

4.11.3. Iz cjelokupnog dokaznog postupka, a posebno s obzirom na iskaze svjedoka, obranu okrivljenog, izgled mjesta događaja, činjenicu da je oštećeni skoro 30 godina bio zaposlen u obrtu okrivljenog na ovakvim ili sličnim poslovima, jasno proizlazi, da je s jedne strane oštećeni dobro bio upoznat dapače od svih sudionika najbolje bio upoznat o stvarnom obavljanju poslova prilikom manipulacije upravo ovakvim teretom tj. teškim kameno-mramornim pločama, a da su isto tako i drugih sudionici bili upoznati sa manipulacijom i radom sa ovakvim teretom, da su duže vremena zajedno obavljali te poslove, da je okrivljeni znao da oštećeni zna kako se manipulira takvim teretom, te da je u stvarnosti neovisno o formalnoj osposobljenosti, pa stoga i po mišljenju suda oštećeni dobro znao kako se na siguran način manipulira takvim teretom. Isto tako po mišljenju suda oštećeni je znao da je strogo zabranjeno konzumiranje alkohola za vrijeme rada te neposredno prije obavljanja rada, a da nije postojala u svakom trenutku mogućnost, a s druge strane niti potreba, da s jedne strane okrivljeni u svakom trenutku provjerava svakog od zaposlenih da li su pod utjecajem alkohola, a s druge strane niti da je to bio dužan u svakom slučaju provjeravati rukovoditelj tj. svjedok S. Iz činjenice da je u trenutku smrti oštećeni bio pripit, a s obzirom na druge činjenice utvrđene u postupku ne može se zaključiti da je oštećeni u više navrata do tada bio pod utjecajem alkohola za vrijeme rada kao niti da bi alkoholiziran dolazio na posao, a zbog čega bi eventualno postojala obveza kako okrivljenog tako i svjedoka S. da ga i više od propisanog provjerava da li je pod utjecajem alkohola.

 

4.11.4. Treba se također još jednom osvrnuti na izgled, vrstu i težinu tereta kojim su manipulirali svjedoci pa i oštećeni, izgled mjesta događaja, stvarnu mogućnost manipulacije s takvim teretom, kao i strojeve i pomagala koji pomažu u manipulaciji takvim teretom. Uzimajući u obzir ove činjenice valja naglasiti, a uzimajući u obzir i iskaz svjedoka C. inspektora zaštite na radu, kao i iskaze svjedoka, a isto tako i pozitivne propise, proizlazi, da ne postoje bilo kakve pisane upute za manipulaciju ovakvih teretom osim prethodno navedenih, a posebno ne kako će koja osoba u kojem trenutku stajati u odnosu na takav teret kad se njime manipulira uz činjenicu da treba tako njime manipulirati da se u slučaju iznenadnog i nekontroliranog kretanja takav teret ne padne na osobu koja njime manipulira. Ako se stoga analizira stanje neposredno prije kritičnog događaja na temelju iskaza svjedoka, obrane okrivljenog uz činjenicu da je oštećeni u tom trenutku bio u pripitom stanju, jasno proizlazi, da je postupanje oštećenog bilo takvo da je notorno da niti jedna osoba koja bi se našla u takvoj situaciji, pa dakle niti osoba koja ima bilo kakvo znanje o manipulaciji takvim teretom, ne bi se svjesno našla u takvom položaju i situaciji. Ponavlja se radi se o situaciji kad dvojica ljudi sa strane pridržavaju više od tri ploče od najmanje 300 kg da se ne nagnu na bilo koju stranu, a u tom slučaju treća osoba se nalazi na sredini prema tim pločama. Notorno je da za takvo postavljanje takve osobe kao što je bio oštećeni u takvom trenutku nije bilo nikakvog razloga, te da bi svaki prosječni čovjek postupio suprotno ne bi svojevoljno i svjesno našao u takvoj situaciji, jer je to bila situacija koja niti ne može biti propisana propisima, već se upravo radi o situaciji kada se bilo tko može naći pred takvim teretom koji se tako kreće i takve je vrste te da ga izbjegne nikako se ne bi svojevoljno našao nasuprot tog tereta. Očito je  stoga da je s obzirom na iskustvo i znanje oštećenika do postavljanja oštećenika u takav položaj u kritičnom trenutku došlo zbog njegove alkoholiziranosti tj. pripitosti u kojem trenutku nije bio sposoban na vrijeme i razumno procijeniti situaciju u kojoj se nalazi, a zbog čega se i postavio tako u odnosu na ploče koje su ga zbog nekontroliranog kretanja poklopile uz činjenicu da su i svjedoci R. i B. postupali suprotno opće poznatim pravilima što je i sam svjedok B. priznao jer su umjesto jednu pomicali više ploča.

 

4.11.5. Zbog svega iznesenog sud je bio mišljenja i u ponovljenom postupku da se u ovom slučaju radilo o tome da nije postojala veza između okrivljenikovog protupravnog ponašanja i izravno predstojeće opasnosti, jer okrivljenikovo postupanje po propisima i tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama nije bilo izravno uzročno posljedično vezano za izazivanjem opasnosti za život oštećenika, a uslijed čega je i prouzročena smrt jedne osobe, već je do izravne tj. konkretne opasnosti za život došlo upravo postupanjem oštećenika tj. nerazumnim, neuobičajenim, te kako je sud rekao notorno pogrešnim ponašanjem svakog prosječnog čovjeka u ovakvoj situaciji. Stoga za postojanje kaznene odgovornosti okrivljenika treba u ovakvom slučaju postojati izravna veza između nehajnog protupravnog postupanja okrivljenika i izazivanja izravne opasnosti, a što u ovom slučaju nije bio slučaj. Konačno treba naglasiti da je postojanje kaznenog djela, tj. postojanje uzročno posljedične veze pravno pitanje, a ne pitanje o kojem bi svoj nalaz i mišljenja mogao dati bilo koji vještak.

 

5.              Kako je okrivljeni oslobođen od optužbe to je temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 okrivljeni oslobođen dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka koji padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

U Zagrebu 01. lipnja 2023.

 

Zapisničar:                                                                                                                              Sudac:

Madlena Herak                                                                                                                Marko Benčić v.r.                                                                                   

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

 

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj K-DO-3418/16 - web servisom

2. Punomoćnica odvj. B. Š. M. - e-komunikacijom

3. Branitelj odvj. D. U. - e-komunikacijom

4. Okrivljeni T. B. - Z.