1              Poslovni broj: I Kž-163/2023-4

Poslovni broj: I Kž-163/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog N. Z. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-208/2022. od 21. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog N. Z. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 506. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.,  – dalje: ZKP/08.) odbačen je zahtjev osuđenog N. Z. za obnovu kaznenog postupka.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni N. Z. po branitelju, odvjetniku D. B., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te “povrede kaznenog postupka, s obzirom da je izreka rješenja nerazumljiva i ne sadrži dostatne razloge za odluku te ostalih žalbenih osnova”, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske “prihvati žalbu i vrati predmet na ponovno odlučivanje”.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za obnovu kaznenog postupka po osnovi iz članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08. jer činjenice i dokazi na kojima osuđenik temelji svoj zahtjev za obnovu postupka očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova.

5.1. Za svoju odluku prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju iznio jasne, dostatne i konkretne razloge zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj. Iz sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenik u stvari ne prihvaća razloge prvostupanjskog suda za pobijanu odluku čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

6. Naime, u zahtjevu za obnovu postupka, kao i u žalbi, osuđenik dovodi u pitanje vjerodostojnost dokaza provedenih u prvostupanjskom postupku, odnosno nalaza i mišljenja telekomunikacijskog vještaka dipl. ing. V. Nj.. Osuđenik tvrdi da su u tom nalazu i mišljenju razgovori pod brojem 37 i 102, označeni oznakom „fax dekodiran“ pri čemu nije utvrđeno značenje takve oznake niti je provedenim vještačenjem utvrđen sadržaj razgovora pod brojem 37, a to je povrat posuđenog novca. Svom zahtjevu za obnovu osuđenik je priložio novi nalaz i mišljenje vještaka dipl. inž. elektrotehnike M. A. upirući da na temelju provedenog vještačenja oznaka „fax dekodiran“ moguće označava da telefonska veza nije niti ostvarena pa dovodi u pitanje način kako je prijašnjim vještačenjem utvrđen sadržaj razgovora pod brojem 37 kada oba razgovora pod brojem 37 i 102 sadržavaju istu oznaku. Stoga, i u razlozima žalbe, okrivljenik ustraje u svojim tvrdnjama te smatra da je nužno ponovno provesti dokazni postupak s ciljem utvrđivanja o kakvoj vrsti komunikacije je riječ pod oznakom „fax dekodiran“ i utvrđivanja cjelokupnog sadržaja razgovora.

7. Prema stanju spisa utvrđeno je da je telekomunikacijskim vještačenjem provedenim u prvostupanjskom postupku analiziran sadržaj komunikacije između osuđenog N. Z. i drugih osuđenika u odnosu na sve razgovore (od 1. do 291.) od 16. prosinca 2010. do 26. prosinca 2010. koji su ujedno predmet novog vještačenja po vještaku dipl. ing. elektrotehnike M. A., čiji nalaz i mišljenje osuđenik prilaže svom zahtjevu za obnovu. Sukladno tome, razgovori pod brojem 37 i pod brojem 102 nisu jedini dokazi na kojima se temelji pravomoćna presuda protiv osuđenika, već iz cjelokupne analizirane komunikacije, kao i obrane osuđenog N. Z. je prvostupanjski sud izveo zaključak da je osuđeni N. Z. počinio kazneno djelo za koje je pravomoćno proglašen krivim. Stoga, pravilno navodi prvostupanjski sud da su na raspravi u prvostupanjskom postupku preslušani audio-zapisi i pročitane SMS poruke pribavljene telekomunikacijskim vještačenjem te su prvostupanjski i drugostupanjski sud prihvatili vjerodostojnim nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. V. Nj., koji stranke nisu osporavale, a ujedno se utvrđeni sadržaj komunikacije u potpunosti podudara sa iznom obranom osuđenog N. Z.. Uslijed navedenog, u pravu je prvostupanjski sud da novi nalaz i mišljenje telekomunikacijskog vještaka u korelaciji s ranije utvrđenim činjeničnim stanjim i izvedenim dokazima nije od takvog značaja da bi doveo do drugačije odluke suda.

8. Nadalje, protivno žalbenim navodima, prema priloženom novom nalazu i mišljenju vještaka dipl. ing. elektrotehnike M. A., oznaka razgovora „fax dekodiran“ ne znači da nije ostvarena telefonska veza kako to implicira osuđenik, već iz nalaza i mišljenja proizlazi da nije moguće utvrditi o kakvoj vrsti komunikacije je riječ pod navedenom oznakom. Tome u prilog ide i činjenica da je u odnosu na razgovor pod brojem 37 koji također sadržava oznaku „fax dekodiran“ kao i razgovor pod brojem 102, novim vještačenjem utvrđen sadržaj komunikacije, kako je to učinjeno i u prvostupanjskom postupku, zbog čega je nedvojbeno da je komunikacija ostvarena. U odnosu na razgovor pod brojem 102 prema novom vještačenju proizlazi da nije ostvarena telefonska veza, što je u skladu s utvrđenjima prijašnjeg vještačenja prema kojem nije utvrđen sadržaj razgovora pod ovim brojem, s obzirom da nije došlo do komunikacije. Stoga, protivno navodima žalitelja, na temelju novog telekomunikacijskog vještačenja ne proizlazi drugačije utvrđenje odlučnih činjenica, već su navodi osuđenika da se sadržaj razgovora pod brojem 37 odnosi na posudbu novca u biti usmjereni na vjerodostojnost dokaza te iznošenje obrane, a što je uspješno otklonjeno u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku.

8.1. Uz to, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da nije relevantno značenje oznake „fax dekodiran“ niti način ekstrakcije podataka, s obzirom da je za razgovor pod brojem 37 utvrđen sadržaj kako vještačenjem provedenim u prvostupanjskom postupku, tako i novim vještačenjem, a navodi žalitelja kojima nastoji dovesti u sumnju utvrđeni sadržaj razgovora predstavljaju naknadnu konstrukciju u cilju izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti kako to s pravom zaključuje prvostupanjski sud.

9. Naime, žalbenim navodima osuđenik nastoji dovesti u pitanje ranija utvrđenja odlučnih činjenica i vjerodostojnost dokaza izvedenih u prvostupanjskom postupku, međutim svrha obnove postupka nije preocjena dokaza izvedenih u pravomoćno dovršenom postupku, već ocjena je li osuđenik u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka iznio nove činjenice ili podnio nove dokaze koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče njegovo oslobođenje ili osudu po blažem zakonu. Stoga, neslaganja osuđenika s ocjenom vjerodostojnosti dokaza koju su dali prvostupanjski i drugostupanjski sud ne može biti razlog za obnovu postupka.

10. Slijedom navedenog, činjenično stanje utvrđeno u pravomoćnoj presudi nije dovedeno u sumnju novim dokazom, odnosno nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dipl. ing. elektrotehnike M. A., jer su novim vještačenjem analizirani isti razgovori, samo po drugom sudskom vještaku, a što nije dovelo u konačnici do drugačijeg utvrđenja kako to tvrdi žalitelj. Stoga, novi nalaz i mišljenje ne predstavlja dokaz koji bi sam za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima bio prikladan da prouzroči oslobođenje osuđenog N. Z. niti za njegovu osudu po blažem kaznenom zakonu.

11. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako činjenice i dokazi izneseni u zahtjevu osuđenika nisu prikladni za obnovu postupka na temelju članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pa je zbog navedenog na temelju članka 506. stavka 1. ZKP/08. odluka prvostupanjskog suda o odbačaju zahtjeva osuđenog N. Z. za obnovu pravomoćnog okončanog postupka pravilna i zakonita.

12. Kako žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 1. lipnja 2023.