1              Poslovni broj: II Kž-234/2023-5

Poslovni broj: II Kž-234/2023-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Đ. U., zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj 11 Kzd-1/2023. od 4. svibnja 2023. o ukidanju istražnog zatvora i određivanju mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2023.

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se protiv optuženog Đ. U. produljuje istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.).

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog Đ. U., zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. i 4. KZ/11., pod točkom I izreke rješenja, na temelju članka 125. stavka 1. točke 3. ZKP/08. optuženiku je ukinut istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je određeno da se optuženik ima odmah pustiti na slobodu. Pod točkom II izreke, na temelju članka 98. stavka 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08. optuženiku su naložene mjere opreza i to: obveza redovitog javljanja Policijskoj postaji Velika Gorica svakog drugog ponedjeljka u mjesecu, zabrana približavanja djeci G. U. i M. U. na udaljenost manju od 200 metara te zabrana uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze s djecom G. U. i M. U. Pod točkom III izreke određeno je da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Pod točkom IV izreke, na temelju članka 100. stavka 2. i 3. ZKP/08. određeno je da će izrečene mjere opreza izvršavati Policijska postaja Velika Gorica i I Policijska postaja Zagreb-Centar. Pod točkom V izreke određeno je da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu te preinači pobijano rješenje na način da na temelju članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. "odredi istražni zatvor optuženiku".

2.1. Žalba državnog odvjetnika je dostavljena optuženom Đ. U.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koja se tereti u ovome postupku, a koja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica te dokaza koji su izvedeni tijekom dokaznog postupka. Jednako tako, ispravno je utvrdio da na strani optuženika postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

6. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da se svrha istražnog zatvora ne može postići izrečenim mjerama opreza.

7. Naime, optuženiku je potvrđenom optužnicom stavljeno na teret da je svoje dvomjesečno dijete J. U., odnosno žrtvu u ovom postupku, grubo fizički zlostavljao na način da je trešnjom djeteta izazvao kod njega fizičke posljedice uslijed kojih je došlo do smrti djeteta. Kada se analizira opisani način počinjenja kaznenog djela, kao i visoki stupanj iskazane kriminalne volje, izrazite bešćutnosti te bezobzirnosti optuženika u inkriminiranom postupanju na štetu svog sina u dobi od samo dva mjeseca, navedeno predstavlja one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela zbog koje je optuženiku opravdano produljiti istražni zatvor. Pored navedenog, optuženik je ranije osuđivan zbog prekršaja iz domene nasilja u obitelji počinjenog na štetu majke, pa pravilno ukazuje državni odvjetnik da kod optuženika očigledno postoji sklonost nasilnom ponašanju prema članovima obitelji, koje je u ovom postupku realizirano u najtežem obliku u vidu prouzročenja smrti vlastitog djeteta. S obzirom na navedeno, pogrešan je stav prvostupanjskog suda da je optuženiku opravdano ukinuti istražni zatvor te isti zamijeniti izrečenim mjerama opreza.

7.1. Kraj takvog stanja stvari, nije od značaja činjenica što su optuženikova djeca G. U. i M. U. smještena u dječji dom, kao niti dopunsko mišljenje sudsko-medicinskog vještaka, dr. D. M., koje se navodi u prvostupanjskom rješenju pod točkom 8., da na tijelu djeteta nije bilo drugih ozljeda jer se navedenim mišljenjem samo analizira ranije postupanje optuženika prema djetetu, žrtvi J. U., što ne umanjuje počinjenje kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret. Međutim, na temelju navedenih okolnosti, da su druga djeca optuženika smještena u dječji dom i da optuženik ranije nije bio nasilan prema žrtvi, se ne umanjuje postojanje opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na strani optuženika, koja opasnost se ne može otkloniti mjerama opreza.

8. Stoga, drugostupanjski sud je mišljenja da način počinjenja kaznenog djela i prijašnja prekršajna osuđivanost zbog nasilja u obitelji, po svom značenju i težini, u ukupnosti i logičkoj povezanosti, upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili počiniti novo kazneno djelo na štetu članova obitelji. Pritom se ta opasnost prema ocjeni drugostupanjskog suda ne može s uspjehom prevenirati izrečenim mjerama opreza kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud, već mjera istražnog zatvora u konkretnom slučaju predstavlja jedinu prikladnu i prihvatljivu garanciju za otklanjanje utvrđene opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

9. Nadalje, imajući u vidu utvrđene osobite okolnosti na strani optuženika, neosnovano drži prvostupanjski sud da je dosadašnji boravak optuženika u istražnom zatvoru u trajanju od nepunih dvanaest mjeseci u dovoljnoj mjeri utjecao na njegovu svijest o pogibeljnosti kaznenih djela na način da se ubuduće kloni protupravnog ponašanja. Uz to, valja istaknuti kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije narušeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora u skladu s člankom 133. ZKP/08.

10. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu državnog odvjetnika prihvatiti te produljiti istražni zatvor protiv optuženog Đ. U. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

10.1. Stoga je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 1. lipnja 2023.