- 1 -              III Kr 42/2023-6

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 42/2023-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. G. zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. u svezi sa st. 1. i dr., Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Županijskog suda u Vukovaru od 16. ožujka 2021., broj K-10/2019., i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 8. studenog 2022., broj I Kž-286/2021-12 (ispravljena rješenjem od 31. siječnja 2023., broj I Kž-286/2021-14), u sjednici održanoj 1. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se zahtjev osuđenog A. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Vukovaru od 16. ožujka 2021., broj K-10/2019, i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 8. studenog 2022., broj  I Kž-286/2021-12 (ispravljena rješenjem od 31. siječnja 2023., broj I Kž-286/2021-14), A. G. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine, te zbog kaznenog djela iz članka 246. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, pa je primjenom čl. 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i tri mjeseca.

 

2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik A. G. osobno, navodeći kao osnovu čl. 517. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.; dalje: ZKP/08.). Zahtjev je podnio i putem branitelja I. P., odvjetnika iz V., zbog razloga navedenih u čl. 517. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08.

 

2.1. U oba se zahtjeva predlaže ukidanje pravomoćne presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te, primjenom čl. 518. st. 5. ZKP/08., odgoditi izvršenje pravomoćne presude.

 

3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

 

5. Kako to propisuje odredba čl. 517. st. 1. ZKP/08., zahtjev se može podnijeti zbog određenih, zakonom jasno propisanih, povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, odnosno zbog prekoračenja ovlasti u odnosu na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili predmeta. Zahtjev se može podnijeti i zbog određenih, zakonom jasno propisanih, povreda odredaba kaznenog postupka, te zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, ili zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu. Primjenom čl. 515. st. 1. ZKP/08., zahtjev se može podnijeti i ukoliko je osuđenik pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom.

 

5.1. Iz drugih se razloga zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti, o čemu će kasnije biti više riječi.

 

6. Podnositelj zahtjeva nije u pravu kada tvrdi da je na njegovu štetu počinjena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1., 2. i 3. KZ/11., pri čemu povredu iz toč. 3. navedenog članka opisuje kao povredu iz čl. 469. toč. 4. KZ/11., u vezi s čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08., jer smatra da je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti. Neovisno o tome kako je označena u zahtjevu, niti jedna od navedenih povreda kaznenog zakona nije počinjena u pravomoćnoj presudi.

 

6.1. Kada opisuje povredu kaznenog zakona za koju smatra da je ostvarena u pravomoćnoj presudi, podnositelj zahtjeva u bitnome navodi da presuda u obrazloženju „... niti na jednom mjestu ne obrazlaže koje radnje optuženika predstavljaju zlouporabu položaja i ovlasti ili iskorištavanje tog položaja ...“; „... izreka ne sadrži niti jednu radnju ili propust osuđenog koja bi mogla predstavljati iskorištavanje položaja ...“; „... prema presudi, niz radnji izvršenih po osobama različitim od osuđenika, udovoljava obilježjima kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291 KZ-a. počinjenih po osuđeniku ...“, a da bi radnje podnositelja zahtjeva mogle eventualno predstavljati „... poticanje odgovorne osobe na nepodobno dovođenje u zabludu odgovorne osobe tvrtke G. d.o.o a koja potom dovodi u zabludu Općinski sud, tj. njegov zemljišnoknjižni odjel ...“; jer „... osuđenik kao tajnik ustanove koja ima direktora i kao osnivač ustanove koja ima ravnatelja ne odgovara opisu odgovorne osobe iz čl. 87. st. 6. KZ-a ...“, te „... iz obrazloženja presude nije razvidno a niti obrazloženo iz kojeg to razloga presuda smatra da je ne ispostavljanje mjesečnih računa kazneno djelo, a ne dug iz pravnog odnosa, tj. ne dovodi isto u vezu sa bićem samog djela za koje proglašava osuđenog krivim ...“.

 

6.2. Protivno ovim i ovakvim navodima, podnositelj zahtjeva propušta uočiti da je on, kao tajnik Ž. z. t. k., prema čl. 5. Statuta te udruge ovlašten zastupati udrugu, a što uključuje i poduzimanje pravnih i drugih radnji u ime pravne osobe. Prema tome, osuđenik grubo zanemaruje da je, kao tajnik Ž. z. t. k., imao svojstvo odgovorne osobe.

 

6.3. U odnosu na T. u. V., u činjeničnom je opisu navedeno da je osuđenik bio osnivač i „stvarni nositelj poslovnih odluka“. Premda formalno nije bio odgovorna osoba on je, faktički, poduzimao radnje koje ulaze u krug poslova odgovorne osobe. Tvrdnje podnositelja zahtjeva kojima osporava svojstva odgovorne osobe, usmjerene su na revalorizaciju utvrđenog činjeničnog stanja, u pokušaju da se izazove odluka suda trećeg stupnja, mimo uvjeta predviđenih zakonom i protivno smislu ovog izvanredno pravnog lijeka.

 

6.4. Podnositelj zahtjeva propušta uočiti da su u izreci prvostupanjske presude, u odnosu na točku 1. (kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11.), jasno navedene radnje koje je poduzeo prilikom počinjenja djela. Izričaj da je osuđenik „… naložio M. Š. …“ ne upućuje, po nekom automatizmu, da bi se radilo o radnji poticanja. Ovo osobito kada se ima u vidu da je jasno navedeno njegovo postupanje u svojstvu odgovorne osobe, kako Ž. z. t. k. V.-s. ž., tako i T. u. V., i to u nakani da navedenom učilištu pribavi znatnu imovinsku korist. Činjenica što se pritom koristio drugom osobom, koja je u suštini predstavljala sredstvo putem kojeg je on inicirao postupak neistinitog obavještavanja Z. o. O. s. u V., S. s. u V., ne umanjuju njegovu kaznenopravnu odgovornost niti upućuju na zaključak da inkriminirane radnje nije realizirao upravo podnositelj zahtjeva. 

 

6.5. O svemu se tome, protivno navodima u zahtjevu, vrlo opširno i argumentirano očitovao i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske (odlomci 7.1., 8. i 8.1.). Neslaganje podnositelja zahtjeva s obrazloženjem, kako prvostupanjskog tako i drugostupanjskog suda, ne predstavlja povredu kaznenog zakona, kako je to pogrešno navedeno u zahtjevu. Radi se o osporavanju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega se, kako je to već naglašeno, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti. 

 

6.6. Protivno navodima u zahtjevu, u svojim su se presudama prvostupanjski sud (odlomak 53.) i drugostupanjski sud (odlomak 9.5.) jasno očitovali zbog čega postupanje podnositelja, opisano u točki 2. izreke prvostupanjske presude, smatraju kaznenim djelom iz čl. 246. KZ/11. Pritom je Visoki kazneni sud, jasnim i valjanim argumentima, dodatno izložio zašto se radi o gospodarskom poslovanju. Podnositeljevo neslaganje sa jasnim i logičnim obrazloženjem, ne može biti predmetom ispitivanje u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka, a niti predstavlja povredu kaznenog zakona na koju se upire u zahtjevu.  

 

7. Nije u pravu podnositelj zahtjeva niti kada, pozivom na odredbu čl. 517. ZKP/08., tvrdi da je „... dodatno pogoršan njegov pravni položaj ...“, jer je nastupila rehabilitacija u odnosu na presude kojima je ranije osuđen, a o kojoj se okolnosti Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, premda je ona istaknuta u žalbi protiv prvostupanjske presude, nije očitovao, iz čega se može zaključiti da se zahtjev u ovom dijelu podnosi iz razloga u čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

 

7.1. Vezano uz ovu tvrdnju podnositelja zahtjeva, valja konstatirati da rješenje o rehabilitaciji donosi Ministarstvo  protekom zakonom određenog vremena, uz uvjet da osuđenik u tom vremenu nije pravomoćno osuđen za novo kazneno djelo. Ako Ministarstvo ne raspolaže podacima na temelju kojih bi moglo valjano odlučiti o nastupu rehabilitacije, uputit će podnositelja da zahtjev podnese prvostupanjskom sudu koji će o tome odlučiti nakon očitovanja nadležnog državnog odvjetnika, ako se postupak vodio na njegov zahtjev. Ukoliko Ministarstvo ne donese rješenje o rehabilitaciji, osoba čiji se podaci nalaze u kaznenoj evidenciji može tražiti da se utvrdi da je rehabilitacija nastupila po zakonu. Ako Ministarstvo odbije zahtjev ili ne odluči o zahtjevu u roku trideset dana od podnošenja zahtjeva, osoba ima pravo pokrenuti upravni spor.

 

7.2. Iz spisa predmeta proizlazi da rješenje, iz kojeg bi bilo vidljivo da je rehabilitacija doista i nastupila, nije dostavljeno ni uz žalbu protiv prvostupanjske presude, niti sada uz zahtjev. Kako nema baš nikakvog dokaza o rehabilitaciji, činjenica što se Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije, izričito, očitovao o navodnom nastupu rehabilitacije, nije ni na koji način utjecalo na pravomoćnu presudu.

 

7.3. Međutim neovisno o navedenom, ovaj se izvanredni pravni lijek može podnijeti samo iz točno propisanih razloga, među kojima nije i valoriziranje okolnosti iz čl. 47. KZ/11. Sadržaj podnesenog zahtjeva, u tom dijelu, mogao bi ukazivati na jedan drugi izvanredni pravni lijek, i to onaj iz čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08., koji nije specificiran u zahtjevu.

 

8. Nezadovoljan obrazloženjem prvostupanjske presude, podnositelj zahtjeva nije u pravu niti kada upire na daljnji oblik povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08., netočnim tvrdnjama da je obrazloženje drugostupanjske presude u potpunosti nadopunilo obrazloženje prvostupanjske presude.

 

8.1. Premda je drugostupanjski sud, odgovarajući na žalbene navode osuđenika, u odnosu na odlučne činjenice dao iscrpnije razloge nego prvostupanjski sud, to ne znači da prvostupanjska presuda, u odnosu na te okolnosti, nije dala dostatno obrazloženje. U prvostupanjskoj je presudi iznesen sadržaj svakog od izvedenih dokaza, kako onih personalnih tako i materijalnih, te je na temelju tih dokaza prvostupanjski sud, u odnosu na svaku odlučnu činjenicu, u odlomcima 52. i 53., naveo iz čega ona proizlazi, ocijenivši pritom i vjerodostojnost izvedenih dokaza. Takvi su razlozi šturi, ali prihvatljivi. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u odlomcima 7.2. i 7.3. svoje presude, detaljno se referirao na temelju kojih je dokaza prvostupanjski sud, pravilno, zaključio o kaznenopravnoj odgovornosti osuđenika.

 

8.2. Podnositelj zahtjeva propušta percipirati kako prvostupanjska i drugostupanjska presuda čine cjelinu. Stoga činjenica što je drugostupanjski sud, odgovarajući na žalbene navode, analizirao izvedene dokaze, ne znači da je time „nadomjestio“ obrazloženje prvostupanjskog suda, o kojem obrazloženju je već bilo govora.

 

9. Kako to proizlazi iz navedenog, u pravomoćnoj presudi nije ostvarena niti jedna od povreda koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

10. S obzirom na izloženo, primjenom odredbe čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci, a slijedom takve odluke nije bilo mjesta odgodi izvršenja pravomoćne presude.

Zagreb, 1. lipnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja, v.r.