REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 16 Pr-207/2022-13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u
pravnoj stvari tužiteljice G.C. iz N.B., OIB: …, zastupane po punomoćniku G.M., odvjetniku iz O.D. M.p. iz Z., protiv tuženika zavoda, Z., OIB: …, zastupanog
po punomoćniku B.I., odvjetniku iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 14. travnja 2023., u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice G.M., odvjetnika, zakonskog zastupnika tuženika B.M. i zamjenice punomoćnika tuženika P.K., odvjetnice, 1. lipnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je nedopušten i nezakonit izvanredni otkaz Ugovora o radu
ne neodređeno vrijeme od 21.11.1997. sklopljenog između tužiteljice G.C. iz N.B., OIB: … i zavoda, Z., OIB: … te da radni odnos nije prestao tuženikovom Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21.12.2021. i Odlukom o Zahtjevu za zaštitu prava G.C. od 29.12.2021.
II. Nalaže se tuženiku zavodu, Z., OIB: … da tužiteljicu G.C. iz N.B., OIB: … vrati na posao, na radno mjesto konzervatora-restauratora savjetnika u Odsjeku za tekstil, Odjela za tekstil, papir i kožu, Službe za pokretnu baštinu u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku zavodu, Z., OIB: … da tužiteljici G.C. iz N.B., OIB: …, plati troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 8 dana.“

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

Poslovni broj 16 Pr-207/2022-13

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 eura/ 3.750,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu
konzervatora-restauratora savjetnika u Odsjeku za tekstil, Odjela za tekstil, papir i
kožu, Službe za pokretnu baštinu temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme
od 21.11.1997., a koji ugovor o radu joj je tuženik otkazao svojom Odlukom o
izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21.12.2021. Zbog nezakonitosti tuženikove
Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21.12.2021. tužiteljica je podnijela
Zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik svojom Odlukom od 13.01.2022. odbio. Iz
navoda obrazloženja tuženikove odluke o otkazu predmetnog ugovora o radu
proizlazi da je tuženik otkazao tužiteljici njen ugovor o radu iz razloga što je tužiteljica
navodno devet radnih dana neopravdano izostala s posla. Ovakvi navodi poslodavca
u potpunosti su neistiniti, jer je tužiteljica svaki dan došla na posao, ali joj je tuženik
svojim odlukama zabranio dolazak na posao tako što joj je onemogućio pristup
njenom radnom mjestu. Tuženik je kao poslodavac tužiteljici kao zaposlenici
uvjetovao pristup njenom radnom mjestu dostavom podataka o njenom
zdravstvenom stanju vezanom za cijepljenje eksperimentalnim cjepivima, odnosno
testiranjem na SARS-CoV-2 virus, a što je sve suprotno obvezama zaposlenice iz
njenog ugovora o radu. Obzirom da se tužiteljica pri zasnivanju radnog odnosa, a niti
kasnije, ničim nije obvezala svom poslodavcu dostavljati podatke o svom cijepljenju,
niti se obvezala pristupati bilo kakvim medicinskim testiranjima, ista nije htjela
postupiti po neosnovanom i samovoljnom zahtjevu tuženika kojim se zadire u njenu
privatnost te je stoga odbila postupiti po neosnovanom zahtjevu tuženika koji joj je
nakon toga zabranio pristup njenom radnom mjestu i time joj oduzeo pravo na rad.
Tuženik nema nikakvo pravo zahtijevati od tužiteljice dostavu bilo kakvih podataka o
njenom zdravstvenom stanju nakon što je zasnovan predmetni radni odnos, kao što
od iste nema ni pravo tražiti obavljanje bilo kakvih medicinskih testova. Isto tako,
tužiteljica nije dužna takve podatke dostavljati tuženiku niti je dužna pristupati na
medicinska testiranja obzirom da takvi postupci nisu ugovoreni međusobnim
ugovorom o radu. Takve obveze tužiteljice ne proizlaze niti iz važećeg Zakona o
radu, koji je lex specialis kad su u pitanju međusobne obveze radnika i poslodavca,
slijedom čega je takav postupak tuženika u potpunosti nezakonit. Osim toga, tuženik
ne traži od svih zaposlenika testiranje na SARS-CoV-2 virus čime pojedine
zaposlenike diskriminira po osnovi njihovog odabira zaštite vlastitog zdravlja, a koja
odluka je svakako privatne naravi i poslodavac nema nikakvo pravo zadirati u
privatnost svojih zaposlenika. Nadalje, pozivanje poslodavca na Odluke Stožera
civilne zaštite potpuno je neosnovano budući se radni odnos između zaposlenika i
poslodavca ne uređuje odlukama tog Stožera kao niti odlukama bilo kojeg drugog
tijela budući se ovdje radi o ugovornom odnosu koji nastaje, mijenja se i prestaje
isključivo voljom, odnosno radnjama, ugovornih strana. Isto tako, valja napomenuti
da tuženik traženjem od tužiteljice predočenje potvrda o njenom cijepljenju ili o
njenom zdravstvenom stanju te zahtjev tuženika da se tužiteljica podvrgne testiranju
na SARS-CoV-2 virus ne predstavljaju samo kršenje odredbi međusobno sklopljenog
ugovora o radu između poslodavca i zaposlenika, već Ustavom Republike Hrvatske
zagarantiranog prava radnika na rad te ustavnih odredbi o zabrani diskriminacije, kao
i međunarodnih konvencija o zaštiti ljudskih prava koje je Republika Hrvatska
ratificirala te samog Zakona o radu. Tužiteljica je do sada, a tijekom cjelokupnog

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

3

Poslovni broj 16 Pr-207/2022-13

trajanja ove pandemije uredno obavljala sve svoje poslove bez ikakvih testova ili
potvrda o cijepljenju. Osim toga, tužiteljica je potpuno zdrava osoba koja se tijekom
trajanja ove pandemije cijelo vrijeme pridržava svih epidemioloških mjera, a nema
nikakvih simptoma ne samo Covid-19 bolesti, već niti jedne druge bolesti. Navodi da
se medicinskom dokumentacijom opravdava izostanak s posla radi bolovanja, a ne
pristup poslu radi rada. Stoga je svako poslodavčevo zahtijevanje predočenja
medicinske dokumentacije kao i zahtijevanje testiranja zdravih radnika kako bi im se
omogućio pristup njihovom radnom mjestu potpuno nezakonito, slijedom čega
tužiteljica nije dužna postupati po takvim zahtjevima tuženika niti je takve zahtjeve
svog poslodavca dužna prihvaćati. Dakle, tuženik je taj koji je tužiteljici zabranio
pristup poslu, a tužiteljica je ta koja je svako jutro došla na posao kojom prilikom bi joj
tuženik onemogućio pristup njenom radnom mjestu. Stoga su činjenični navodi
pobijane Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21.12.2021. u potpunosti
neistiniti, a takva odluka pravno neosnovana i nezakonita pa stoga predlaže utvrditi
izvanredni otkaz ugovora o radu nezakonitim i nedopuštenim te da tužiteljici radni
odnos kod tuženika nije prestao tuženikovom Odlukom o izvanrednom otkazu
ugovora o radu od 21. prosinca 2021. i Odlukom o Zahtjevu za zaštitu prava od 29.
studenog 2021., kao i naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto
konzervatora-restauratora savjetnika u Odsjek za tekstil, Odjela za tekstil, papir i
kožu, Službe za pokretnu baštinu. Tužiteljica potražuje i troškove parničnog postupka
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da navode tužbe pobija u cijelosti. Ističe
da je tužiteljici 22. prosinca 2021. uručena Odluka o izvanrednom otkazu. Odluci o
izvanrednom otkazu ugovora o radu prethodio je neopravdani izostanak s posla
tužiteljice koji je započeo 9. prosinca 2021. Toga dana, tužiteljica je došla do ulaza u
poslovni prostor tuženika, no nije ušla u njega. Tijekom naredna dva dana tužiteljica
je i dalje nastavila neopravdano izostajati sa svog radnog mjesta, odnosno dolazila je
do ulaznih vrata u poslovni prostor tuženika (Ilica 44, Zagreb). Nakon tri uzastopna
dana neopravdanog izostanka s radnog mjesta tuženik je tužiteljici uručio pisano
upozorenje na njene obveze iz radnog odnosa. Po primitku tog upozorenja, tužiteljica
nije opravdala svoj izostanak s radnog mjesta u periodu od 9. do 13. prosinca 2021.
te je nastavila s istom povredom obveze iz radnog odnosa. Protekom još tri
uzastopna radna dana nedolaska na svoje radno mjesto, ne opravdavajući svoj
izostanak, 17. prosinca 2021. tužiteljici je uručeno pismeno s upozorenjem na obveze
iz radnog odnosa kojim se upozorava da neopravdani izostanak s radnog mjesta u
uzastopnom trajanju od šest radnih dana predstavlja osobito tešku povredu obveze iz
radnog odnosa, zbog koje će tuženik morati donijeti odluku o izvanrednom otkazu
ugovora o radu. Tužiteljici je ostavljen rok od tri dana radi ostvarivanja prava na
obranu. Svoju pisanu obranu, tužiteljica je dostavila 20. prosinca 2021., no u njoj nije
navela razlog za odbijanje predočenja propisanog dokumenta točkom VI. Odluke, niti
je opravdala svoj izostanak. Tuženik je slijedom navedenog donio Odluku o
izvanrednom otkazu ugovora o radu 21. prosinca 2021., koja je 22. prosinca 2021.
uručena tužiteljici. Tužiteljica je 31. prosinca 2021. podnijela zahtjev za zaštitu prava
u kojem također nije navela ni razlog za odbijanje predočenja propisanog dokumenta
niti razlog izostanka s posla, zbog čega je tuženik bio prisiljen ostati pri svojoj odluci.
Osporava navode tužbe navodeći da zahtjev tuženika za opravdanjem izostanka
tužiteljice s posla nije neosnovan niti samovoljan, već legitiman i u skladu s
pozitivnim propisima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj. Navodi da je Stožer
Civilne zaštite Republike Hrvatske donio 12. studenog 2021. Odluku o uvođenju
posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

4

Poslovni broj 16 Pr-207/2022-13

namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i
namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika
trgovačkih društava i ustanova (NN 121/2021) (dalje u tekstu: "Odluka"), s početkom
primjene 16. studenog 2021. Tuženik, kojem je osnivač Vlada Republike Hrvatske,
po ustrojstvenom obliku predstavlja javnu ustanovu te je temeljem čl. 12. Odluke
poslodavac na kojeg se Odluka primjenjuje i obvezan je osigurati njezinu provedbu.
Stoga je tuženik 16. studenog 2021. počeo s njenom primjenom prema kojoj je u
točki VI. propisano: "Osobe iz točke I. i V. ove Odluke koje odbiju testiranje odnosno
odbiju predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz, ne mogu
ulaziti i boraviti u službenim prostorijama". S navedenom Odlukom je tužiteljica više
puta bila upoznata kao i upozorena na moguće posljedice nepoštivanja postupanja
sukladno istoj. S obzirom da Tuženica nije predočila dokaz u smislu navedene
odredbe Odluke koji bi joj omogućio da uđe i boravi u službenim prostorijama
tuženika, a time i ispunjava svoje radne obveze iz radnog odnosa, a niti je svoj
izostanak u trajanju od 9 radnih dana opravdala valjanim razlogom, počinila je tešku
povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa, uz
uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nije moguć. Nadalje,
postupanje tuženika osim što je u skladu s Odlukom, također je i u skladu s ostalim
primjenjivim odredbama važećih propisa, kao što su: članak 70. stavak 3. Ustava RH
kojim je određeno je da je svatko dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu
skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi (…); članak 7. Zakona o zaštiti pučanstva od
zaraznih bolesti (kojim je određeno da je "svaka pravna i fizička osoba obvezna
postupati sukladno mjerama za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti određenih tim
zakonom i propisima donesenim na temelju njega", pa slijedom toga i sukladno
Odluci o proglašenju epidemije bolesti Covid-19 uzrokovana virusom SARS-CoV-2
ministra zdravstva, Klasa: 011-02/20-01/143, Ur.broj: 534-02-01-2/6-20-01 od 11.
ožujka 2020. te relevantnim uputama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i
odlukama Stožera civilne zaštite RH (sukladno čl. 47. st. 4. ZZP). Dakle, zahtjev
tuženika prema tužiteljici da predoči dokaz koji bi joj omogućio ulazak i boravak u
službenim prostorijama tuženika, nije bio samovoljan, već utemeljen na pozitivnim
propisima Republike Hrvatske, koji je, u ovim neizvjesnim vremenima, nužno
potrebno sagledati u kontekstu više propisa i obveze tuženika kao poslodavca da
postupa u skladu s istima. Postupanje tuženika je također u skladu s propisima
radnog prava, koji pružaju temelj za ovakvo postupanje tuženika jer propisuju obvezu
poslodavca da vodi računa o zaštiti zdravlja i prevenciji rizika za život i zdravlje svojih
djelatnika kako slijedi: člankom 7. st. 3. Zakona o radu poslodavac je dužan osigurati
radniku uvjete za rad na siguran način i 4 način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u
skladu s posebnim zakonom i drugim propisima; člankom 8. ZR određeno je da su se
u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ovog i drugih zakona,
međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike
Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i
pravilnika o radu; člankom 28. ZR propisana je obveza poslodavca da, u skladu s
posebnim zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja, organizira rad
na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika; člankom 10. stavkom 7.
Zakona o zaštiti na radu određeno je da zaštita na radu obuhvaća i ostale mjere za
sprječavanja rizika na radu, sa svrhom uklanjanja čimbenika rizika i njihovih štetnih
posljedica, a jedno od načela zaštite na radu sukladno članku 11. istog zakona jest i
izbjegavanje rizika, odnosno sprječavanja rizika na njihovom izvoru. Iz svega
navedenog razvidna je obveza tuženika kao poslodavca da osigura radnicima uvjete
za rad na način koji ne ugrožava njihov život i zdravlje. Suprotno postupanje bilo bi

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

5

Poslovni broj 16 Pr-207/2022-13

protivno važećim propisima. S druge strane, i tužiteljica kao radnica također je dužna
pridržavati se svih sigurnosnih i zdravstvenih mjera u skladu sa Zakonom o radu,
Zakonom o zaštiti na radu te drugim važećim propisima, uključujući Zakon o zaštiti
pučanstva od zaraznih bolesti kojim je propisana obveza postupanja u skladu s
mjerama za zaštitu od zaraznih bolesti koje se propisuju tim zakonom ili propisima
donesenim na temelju njega. U konkretnom slučaju, to je predočenje dokaza u smislu
točke VI. Odluke koji omogućuje ulazak u prostorije gdje se nalazi njeno radno
mjesto. Dakle, pored prava iz radnog odnosa, tužiteljica ima i obveze, koje je svojim
postupanjem svjesno prekršila. Dalje navodi da što se tiče navoda tužiteljice da "nije
dužna tuženiku kao poslodavcu podnositi podatke o svom zdravstvenom stanju" te
da je "do sada uredno obavljala sve svoje poslove bez ikakvih testova ili potvrda o
cijepljenju", oni su bespredmetni jer je tuženik nije niti tražio podatke o njenom
zdravstvenom stanju koji bi izlazili iz okvira važećih propisa, a obveza predočenja
odgovarajućeg dokaza za ulazak u službene prostorije sukladna je važećim
odlukama nadležnih tijela. Navodi tužiteljice da tuženik pojedine radnike diskriminira
po osnovi njihovog odabira zaštite vlastitog zdravlja također nije točna. Osim što je
navod tužiteljice promašen, jer je za utvrđenje diskriminacije nužno postojanje neke
od diskriminacijskih osnova navedenih u Zakonu o suzbijanju diskriminacije, što
ovdje nije bio slučaj, tuženik nije ni na koji način, a vezano za primjenu Odluke
diskriminirao svoje radnike. Tuženik je isto pravilo primijenio na sve svoje radnike, pa
tako tužiteljicu nije ni na koji način stavio u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale.
Tužiteljica, kao i svi ostali radnici, bili su dužni za ulazak u službene prostorije
tuženika predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o
cijepljenju, preboljenju ili testiranju. Tužiteljica nije predočila niti jedan od navedenih
dokaza, čime je sama sebi onemogućila ulazak u službene prostorije tuženika, a time
i obavljanje posla koji je predmet radnog odnosa. Dakle, tužiteljica je znajući da će joj
biti zabranjen pristup službenim prostorijama tuženika, sukladno Odluci, u skladu s
kojom je tuženik dužan postupati, svjesno i namjerno onemogućila samoj sebi pristup
svom radnom mjestu. Tužiteljica tijekom cijelog razdoblja neopravdanog izostanka s
posla, kao i kasnije, u svom zahtjevu za zaštitu prava nije predočila niti jedan dokaz
kojim bi opravdala svoj izostanak s posla, što predstavlja tešku povredu radnog
odnosa, zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Imajući u vidu gore navedeni
tijek događaja koji je prethodio izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici,
razvidno je da je tuženik poduzeo sve zakonske mogućnosti kako bi zaštitio prava
tužiteljice, istodobno se pridržavajući svih svojih zakonskih obveza. Kako tužiteljica
unatoč tome nije opravdala svoj izostanak s posla, tuženik je zakonito otkazao
ugovor o radu. Slijedom navedenog, tuženik predlaže tužbu tužiteljice u cijelosti
odbiti te da mu se nadoknadi parnični trošak.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Odluku o Zahtjevu za zaštitu
prava od 29. prosinca 2021., Zahtjev za zaštitu prava od 29. prosinca 2021., Odluku
o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. prosinca 2021., saslušana je tužiteljica
kao stranka u postupku, saslušan je zakonski zastupnik tuženika te je izvršen uvid u
sudsku praksu.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio
da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice kao bivšeg radnice tuženika da se
izvanredni otkaz ugovora o radu od 21. prosinca 2021. utvrdi nedopuštenim i
nezakonitim, da se utvrdi da radni odnos tužiteljice nije prestao Odlukom o

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

6

Poslovni broj 16 Pr-207/2022-13

izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. prosinca 2021. i Odlukom o Zahtjevu za
zaštitu prava tužiteljice od 29. prosinca 2021. te zahtjev tužiteljice za vraćanjem na
rad kod tuženika na radno mjesto konzervatora-restauratora savjetnika u Odsjek za
tekstil, Odjela za tekstil, papir i kožu, Službe za pokretnu baštinu.

6. U ovoj fazi postupka među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica radila kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno
vrijeme sklopljenog 21. studenog 1997. te da je kod tuženika u neprekinutom radnom
odnosu od 1995. godine,

- da je 12. studenog 2021. Stožer Civilne zaštite Republike Hrvatske donio
Odluku o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika,
državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama,
službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te
zaposlenika trgovačkih društava i ustanova (NN 121/2021) (dalje u tekstu: Odluka), s
početkom primjene 16. studenog 2021,

- da je tuženik javna ustanova te je temeljem čl. 12. citirane Odluke
poslodavac na kojeg se Odluka primjenjuje i obvezan je osigurati njezinu provedbu,
- da je tuženik započeo sa provedbom Odluke te u skladu sa istom za ulazak i
boravak u službenim prostorijama zahtijevao od zaposlenika dokaz o provedenom
testiranju odnosno predočenje EU digitalne COVID potvrde ili drugi odgovarajući
dokaz,

- da je tužiteljica 9. prosinca 2021. odbila pri ulasku u poslovne prostorije
tuženika predočiti dokaz o provedenom testiranju odnosno EU digitalnu COVID
potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz,

- da je tuženik zbog navedenog odbio dozvoliti tužiteljici ulazak u poslovne prostorije tuženika,

- da je tužiteljica i dalje nastavila dolaziti do ulaznih vrata u poslovni prostor
tuženika bez predočenja dokaza o provedenom testiranju odnosno EU digitalne
COVID potvrde ili drugog odgovarajućeg dokaza,

- da je tuženik nakon tri uzastopna dana neopravdanog izostanka sa posla
uručio tužiteljici pisano upozorenje zbog kršenja obveza iz radnog odnosa,
- da je protekom još tri uzastopna radna dana u kojim tužiteljica neopravdano
izostala sa posla uputio tužiteljici pismeno s upozorenjem da neopravdan izostanka s
radnog mjesta u uzastopnom trajanju od šest radnih dana predstavlja osobito tešku
povredu obveze iz radnog odnosa,

- da je tužiteljici ostavljen rok od tri dana za iznošenje obrane te da je tužiteljica iznijela svoju pisanu obranu,

- da je tuženik prije donošenja osporene Odluke proveo savjetovanje sa
sindikalnim povjerenikom koji kod tuženika ima prava i obveze radničkog vijeće, koji
se suglasio sa odlukom poslodavca

- da je tuženik 21. prosinca 2021. donio Odluku o izvanrednom otkazu
ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koja je uručena
tužiteljici 22. prosinca 2021.,

- da je tužiteljica 31. prosinca 2021. protiv Odluke o izvanrednom otkazu
ugovora o radu uložila Zahtjev za zaštitu prava,

- da je tuženik Odlukom od 17. siječnja 2022. odbio zahtjev tužiteljice za
zaštitu prava iz radnog odnosa i potvrdio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o
radu te

- da je tužiteljica u zakonskom roku propisanim odredbom čl. 133. Zakona o
radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19 dalje: ZR) zatražila zaštitu svojih prava
podnošenjem ove tužbe.

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

7

Poslovni broj 16 Pr-207/2022-13

7. Sporno je li Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu s obrazloženjem razloga iste dopuštena i zakonita,

8. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. prosinca 2021.
utvrđeno je da se istom tužiteljici, zaposlenoj kod tuženika na radnom mjestu
konzervatora-restauratora savjetnika, izvanredno otkazuje ugovor o radu na
neodređeno vrijeme sklopljen 21. studenog 1997. zbog osobito teške povrede
obveza iz radnog odnosa. Istaknuto je da je prije donošenja odluke provedeno
savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom sindikata koji kod poslodavca ima prava i obveze radničkog vijeća, a koji se sa donošenjem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu suglasio pisanim putem 19. prosinca 2021.
U obrazloženju navedene Odluke je navedeno da je Stožer Civilne zaštite
Republike Hrvatske donio Odluku o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog
testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika
u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj)
samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova (NN 121/2021) (dalje u
tekstu: "Odluka"), s početkom primjene 16. studenog 2021, da je točkom VI Odluke
propisano "Osobe iz točke I. i V. ove Odluke koje odbiju testiranje odnosno odbiju
predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz, ne mogu ulaziti i
boraviti u službenim prostorijama“, da je tuženik, kojem je osnivač Vlada RH,
obveznik primjene navedene Odluke te da je tuženik započeo s primjenom iste 16.
studenog 2021., da je tuženik najavio svim djelatnicima početak primjene Odluke
službenom e-uputom od 15. studenog 2021., da je istoga dana održan sastanak na
kojem je tužiteljica iskazala da ne želi pri ulasku u poslovni prostor tuženika, tj.
dolasku na svoje radno mjesto predočiti dokument propisan točkom VI Odluke, da je
tuženik predložio tužiteljici korištenje preostalog dijela godišnjeg odmora iz 2021. s
čime se tužiteljica usuglasila, međutim da je tužiteljica 17. studenog 2021. došla do
ulaza u poslovni prostor tuženika u Z., gdje je njeno radno mjesto, te
da zbog neposjedovanja dokumenta propisanog točkom VI Odluke tužiteljica nije
smjela ući u poslovni prostor, da su na njen zahtjev pozvani djelatnici Ministarstva
, da je događaj prošao mirno te se tužiteljica odlučila nastaviti
koristiti svoje pravo na godišnji odmor, da se tužiteljica, nakon što je iskoristila pravo
na preostale dane godišnjeg odmora iz 2021., trebala vratiti na rad 9. prosinca 2021.
te da je toga dana došla do ulaza u poslovni prostor tuženika, u Z.,
gdje se nalazi njeno radno mjesto te da zbog neposjedovanja dokumenta propisanog
točkom VI. Odluke nije smjela ući u predmetni prostor pa se sa dva svjedoka uputila
prema poslovnom prostoru tuženika na lokaciji Z., s obzirom da je u tom
poslovnom prostoru mjesto rada pročelnika te je ispred prostora tuženika na
navedenoj lokaciji tražila da se sačini službena zabilješka, što je učinjeno. Nadalje je
navedeno da je tužiteljica naredna dva dana nastavila neopravdano izostajati sa
svog radnog mjesta, odnosno dolazila je do ulaznih vrata u poslovni prostor. Nakon
tri uzastopna dana neopravdanog izostanka s radnog mjesta poslodavac je tužiteljici
uručio pisano upozorenje na njene obveze iz radnog odnosa. Po primitku tog
upozorenja, tužiteljica nije opravdala svoj izostanak s radnog mjesta u periodu od 9.
do 13. prosinca 2021. te je nastavila s istom povredom obveze iz radnog odnosa.
Protekom još tri uzastopna radna dana nedolaska na svoje radno mjesto, ne
opravdavajući svoj izostanak, 17. prosinca 2021. tužiteljici je uručeno pismeno s
upozorenjem na obveze iz radnog odnosa kojim se upozorava da neopravdani
izostanak s radnog mjesta u uzastopnom trajanju od šest radnih dana predstavlja
osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje poslodavac mora donijeti
odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Tužiteljici je ostavljen rok od tri dana

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

8

Poslovni broj 16 Pr-207/2022-13

radi ostvarivanja prava na obranu, da je svoju pisanu obranu tužiteljica dostavila 20.
prosinca 2021. putem e-pošte, a 21. prosinca 2021. istu je osobno uručila pročelniku,
da u pisanoj obrani tužiteljice nije naveden razlog za odbijanje predočenja
propisanog dokumenta točkom VI. Odluke. Stoga, a obzirom da je predmetni
dokument obavezan za ulaz u sve poslovne prostore poslodavca, tj. za dolazak na
sva radna mjesta te shodno tome obavljanje poslova zbog kojih je sklopljen ugovor o
radu, njegovim nepredočenjem je radnica samoj sebi onemogućila ispunjavanje
obveza iz radnog odnosa, a ujedno je poslodavcu time onemogućila ostvarivanje
poslovnih planova, čija je posljedica gubitak povjerenja poslodavca u radnicu.
Nastavno iznesena obrana ne može utjecati na odluku poslodavca o donošenju
Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu s tužiteljicom.

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je bila zaposlena kod tuženika na radnom
mjestu konzervator-restaurator, savjetnik a kod tuženika je radila od 1995. do dana
donošenja osporene odluke. Osporenu odluku smatra nezakonitom i nedopuštenom
iz razloga navedenih u tužbi pri čijim navodima ostaje u cijelosti. Prije donošenja
osporene oduke uredno je dolazila svaki dan na posao u predviđeno vrijeme, a
poslodavac ju je sprječavao da uđe u poslovne prostorije. Istaknula je da u njenom
ugovoru o radu nije ugovorena obveza da je dužna podvrgnuti se bilo kakvim
testiranjima niti se obvezala da će se cijepiti protiv određenih bolesti. Poslodavac joj
nakon što joj je objasnio razloge zbog kojih ne može ući u prostorije tuženika nije
omogućio da svoj posao obavlja od kuće niti da uzme neplaćeni godišnji odmor. Svi
zaposlenici koji su imali važeće potvrde su mogli dolaziti na posao dok je
zaposlenicima koji nisu imali važeće potvrde to bilo onemogućeno. Smatra da je
stvar njene osobne odluke da odlučuje o svome zdravlju i svom tijelu. Trenutno nije
zaposlena. Pred kraj radnoga odnosa kod tuženika radila je na radnom mjestu
voditelj odsjeka za tekstil, vodila je određeni projekt te je koordinirala radom čitavog
odsjeka, radila je konkretno s umjetninama. Smatra da je svoj posao mogla uredno
obavljati i od kuće budući da je takav način organizacije rada bio dozvoljen i za
vrijeme potresa jer je zgrada tuženika bila oštećena. Za vrijeme rada od kuće nije
imala dozvolu nositi umjetnine kući već je od kuće provodila istraživački rad pa
smatra da je tako mogla raditi i naknadno. Navela je da joj je poslodavac omogućio
testiranje o trošku tuženika.

10. Iz iskaza zz tuženika B.M. proizlazi da tuženik predstavlja javnu
ustanovu čiji je osnivač Vlada RH. U cijelosti ostaje pri svim navodima iz odgovora na
tužbu posebice kod navoda opisanog postupka koji je prethodio donošenju osporene
odluke. Također ponavlja da je tuženik u konkretnom slučaju postupao sukladno
odluci Civilne zaštite RH. Tuženik je sukladno navedenoj odluci postupao identično
prema svim zaposlenicima te je svim zaposlenicima bilo omogućeno testiranje na
raznim lokacijama sve o trošku tuženika. U vrijeme donošenja osporene odluke on
nije bio ravnatelj tuženika te mu nije poznato je li tužiteljica tražila da joj se zbog
izvanrednih okolnosti omogući rad od kuće. Smatra da tužiteljica nije mogla svoj
posao obavljati od kuće zbog toga što je kod tuženika strogo zabranjeno iznošenje
umjetnina iz prostorija zavoda. Točno je da je nakon potresa kod tuženika na odjelu
na kojem je radila tužiteljica bio organiziran rad od kuće zbog oštećenja zgrade ali to
je trajalo nekih mjesec dana. Nije mu poznato niti da li je tužiteljica tražila da joj se
omogući neplaćeni godišnji odmor iz navedenog razloga. Za vrijeme kada je na
odjelu tužiteljice bio organiziran rad od kuće nije bilo dozvoljeno iznošenje umjetnina
iz prostorija zavoda te je tada zaposlenicima bilo dano da rade na drugim poslovima
koji nisu bili primarni ali u tom trenutku je to bio jedini mogući način organizacije rada.
Za vrijeme dok je zbog potresa rad kod tuženika bio organiziran od kuće tužiteljica i

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

9

Poslovni broj 16 Pr-207/2022-13

drugi zaposlenici toga odjela nisu mogli u punom obimu obavljati poslove svoga
radnog mjesta. Smatra da nije postojala mogućnost drugačije organizacije rada za
tužiteljicu u vrijeme donošenja osporene oduke. Nije sporno da je tužiteljica prije
donošenja osporene odluke uredno dolazila na posao svaki dan. Kod tuženika postoji
sindikalni povjerenik, a ne zna da li je isti savjetovan prije donošenja osporene
odluke. Može samo iskazati da je savjetovanje s sindikalnim povjerenikom inače
redovna procedura kod tuženika u sličnim situacijama. Na pitanje je li bilo moguće da
se u konkretnom slučaju napravi preraspodjela radnog vremena u odnosu na
zaposlenike koji nisu cijepljeni niti testirani na način da im se omogući rad od kuće
kako bi provodili istraživački rad a drugim zaposlenicima koji su cijepljeni i testirani da
im se omogući fizički rad s umjetninama iskazao je da isto nije bilo moguće budući da
svaki zaposlenik radi na točno određenoj umjetnini ili vodi tim koji radi na točno
određenoj umjetnini ali u svakom slučaju mora biti u doticaju s umjetninom.

11. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze tužiteljice i zz tuženika budući su isti u bitnim
dijelovima međusobno suglasni

12. Na utvrđenje valjanosti Odluke primjenjuje se odredba čl. 116. ZR kojom je
propisano da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, bez
poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede
obveza iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje
svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije
moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od
dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (čl. 116. st. 2. ZR) te
je na tuženiku, prema čl. 135. st. 3. ZR- teret dokazivanja opravdanog razloga za
otkaz.

13. Tužiteljica u ovom postupku prije svega osporava Odluku tuženika o
izvanrednom otkazu ugovora o radu smatrajući da je tuženik svojim odlukama
tužiteljici onemogućio dolazak na posao tako što joj je onemogućio pristup njenom
radnom mjestu budući da je tuženik kao poslodavac uvjetovao tužiteljici kao
zaposlenici pristup njenom radnom mjestu dostavom podataka o njenom
zdravstvenom stanju vezanom za cijepljenje odnosno testiranjem na SARS-CoV-2
virus, a što je suprotno pravima i obvezama iz sklopljenog ugovora o radu. Smatra da
se takvim zahtjevima poslodavca krši njeno pravo na rad i slobodu rada te da je
pozivanja tuženika na Odluke Stožera civilne zaštite neosnovano.

14. Odlukom Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju posebne
sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i
namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i
namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika
trgovačkih društava i ustanova (NN 121/21) propisano je da se, obzirom na ubrzano
širenje i povećani rizik prijenosa bolesti COVID-19, radi zaštite pučanstva od zaraze i
prijenosa te suzbijanja bolesti COVID-19, za vrijeme trajanja proglašene epidemije
bolesti COVID-19, uvodi posebna sigurnosna mjera obveznog testiranja na virus
SARS-CoV-2 dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i
namještenika u javnim službama (na koje se primjenjuje propis kojim se uređuju
plaće u javnim službama), službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj
(regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova čiji su
osnivači Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave
ili Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u njima
imaju većinski udio i zaposlenika trgovačkih društava koja su u većinskom vlasništvu
trgovačkih društava u kojima Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i područne
(regionalne) samouprave imaju većinski udio te da testiranje osoba iz točke I. ove

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

10

Poslovni broj 16 Pr-207/2022-13

Odluke provodi prilikom dolaska na posao, najmanje dva puta u sedam dana.
Točkom IV Odluke je propisano da osobe iz točke I. ove Odluke dokazuju da su
testirane na virus SARS-CoV-2, odnosno da su cijepljene ili preboljele bolest COVID-
19, predočenjem EU digitalne COVID potvrde ili predočenjem drugog odgovarajućeg
dokaza o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju, kao i da su osobe iz točke I. ove
Odluke obvezne EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o
cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju predočiti prilikom ulaska u službene
prostorije na uvid osobi koju čelnik tijela, odnosno poslodavac za to ovlasti. Točkom
VI. Odluke je propisano da osobe iz točke I. i V. ove Odluke koje odbiju testiranje
odnosno odbiju predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz, ne
mogu ulaziti i boraviti u službenim prostorijama.

15. Tužiteljica tijekom postupka ne spori da je odbila predočiti EU digitalnu COVID
potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju, kao i
da se odbila testirati. Također tužiteljica ne spori da je tuženik javna ustanova, čiji je
osnivač Vlada RH te da predstavlja poslodavca na kojeg se primjenjuje Odluka
Stožera Civilne zaštite. Tuženik tijekom postupka ističe da je kao poslodavac na
kojeg se primjenjuje Odluka Stožera Civilne zaštite bio obvezan osigurati njenu
provedbu, a s kojom provedbom je započeo 16. studenog 2021. pri tome posebno
ističući da je točkom VI Odluke propisano da osobe iz točke I. i V. ove Odluke koje
odbiju testiranje odnosno odbiju predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi
odgovarajući dokaz, ne mogu ulaziti i boraviti u službenim prostorijama te da je
tužiteljicu sa navedenom Odlukom upoznao više puta, kao i na moguće posljedice
nepoštivanja postupanja sukladno istoj.

16. Protivno stavu tužiteljice ovaj sud smatra da tuženik provedbom Odluke
Stožera Civilne zaštite RH nije ograničio njezino pravo na rad i slobodu rada, već je
to pravo zbog važnih razloga, zdravlja ljudi, samo uvjetovano ispunjenjem određenih
uvjeta koje je propisalo ovlašteno tijelo svojom Odlukom koja je bila na snazi i koju je
tuženik bio obvezan primijeniti i provoditi te koje je tužiteljica bez većih poteškoća i
troškova mogla ispuniti. Člankom 58. Ustava je propisano da se svakome jamči
pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom, dok Zakon o zdravstvenoj zaštiti
("Narodne novine" br. 100/18., 125/19., 133/20. i 147/20.) svakoj osobi omogućuje
ostvarenje najviše moguće razine zdravlja uz obvezu brige o vlastitom zdravlju i
neugrožavanje zdravlja drugih. Članak 58. Ustava nužno je sagledati zajedno s
člankom 69. stavkom 2. Ustava kojim je propisano da je svatko dužan, u sklopu
svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi. U situaciji
proglašene epidemije zarazne bolesti osobna odgovornost pojedinca je povećana, jer
je to nužno za sprečavanje širenja zaraze u te je potrebna pojačana društvena
odgovornost koja počiva na načelu solidarnosti. To podrazumijeva da su i građani
sami dužni poduzimati sve propisane mjere kako bi smanjili mogućnost širenja
zaraze na minimum. To ujedno znači da je zaštita vlastitog zdravlja u ustavnom
poretku Republike Hrvatske postavljena ne samo kao moralna već i kao pravna
obveza svake osobe, pa tako i tuženika kao poslodavca tužiteljice. Člankom 28.
Zakona o radu, propisana je obveza poslodavca da, u skladu s posebnim zakonima i
drugim propisima osigura rad i radniku osigura uvjete za rad na siguran način i na
način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Zakonom o zaštiti na radu ("Narodne novine"
br. 71/14., 118/14. - ispravak, 94/18. i 96/18. - ispravak) uređuje se sustav zaštite na
radu sa svrhom unaprjeđivanja sigurnosti i zaštite zdravlja radnika i osoba na radu,
sprečavanja ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi s radom.

17. U okolnostima povećanog rizika od širenja i prijenosa zarazne bolesti, zbog
koje su i donesene Odluke tuženika o provođenju odluke Civilnog stožera RH kako bi

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

11

Poslovni broj 16 Pr-207/2022-13

se smanjio rizik prijenosa zaraze, odluka zaposlenika da ne predoči bilo koji od
mogućih dokaza da je za svoju radnu okolinu siguran, predstavlja činjenicu koja
može utjecati na ugovorni odnos s poslodavcem. Naime, po stavu ovog suda tuženik
je opravdano donio odluku o provođenju Odluke Civilnog stožera RH kojom se radi
zaštite pučanstva od zaraze i prijenosa te suzbijanja bolesti COVID-19, za vrijeme
trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19, uvodi posebna sigurnosna mjera
obveznog testiranja na virus SARS-CoV-2.

18. Navedene mjere nisu diskriminatorne, jer je radnicima tuženika ostavljena
mogućnost izbora, cijepljenje koje je dostupno i besplatno ili testiranje koje se provodi
prije dolaska na posao na trošak tuženika. Zahtjev da se obvezno testiraju osobe
koje nisu cijepljene i koje nisu preboljele bolest COVID-19 u ovom slučaju ima
objektivno i razumno opravdanje. Osporena mjera ima legitiman cilj i razmjerna je u
smislu da je uspostavljena pravedna ravnoteža između interesa zajednice i
poštovanja prava i sloboda pojedinaca, pa se dakle ne radi se o nezakonitoj
diskriminaciji u smislu čl. 14. Ustava niti navedeno predstavlja prekomjerni teret za
zaposlene. Zakonom o radu su regulirani radno pravni odnosi u RH, a njime se
reguliraju temeljna prava i obveze radnika i poslodavaca, temeljem sklopljenog
ugovora o radu, a člankom 1. ZR je propisana primjena i drugih pranih propisa pa
tako i predmetne Odluke Stožera, a sve u svezi članka 7.stavak 3. ZR-a koji
propisuje obvezu poslodavca za osiguranje uvjeta za rad na siguran način tako da se
ne ugrožava zdravlje i život. Valja napomenuti da je tuženik bio dužan poštivati
obveze propisane Odlukom Stožera, obzirom na ubrzano širenje i povećani rizik
prijenosa bolesti COVID-19, uz omogućavanje odabira tužiteljici koji od načina
provjere na bolest Covida želi odabrati, a koju je mogućnost tužiteljica odbila.

19. Stoga u situaciji kada tužiteljica nije poštovala odluku tuženika o predočenju
EU digitalne COVID potvrde ili drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju,
preboljenju odnosno testiranju, kao i da se odbila testirati, to je opravdano tužiteljici
zapriječen ulazak u poslovne prostorije tuženika te je tuženik sve daljnje izostanke
tužiteljice opravdano tretirao kao neopravdane. Iz provedenih dokaza nesporno je
utvrđeno da tužiteljica zbog činjenice što je odbila dati na uvid EU digitalnu COVID
potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju, kao i
da se odbila testirati, nije dolazila na posao devet uzastopnih radnih dana niti je svoj
izostanak sa radnog mjesta opravdala valjanim razlozima pa je time počinila tešku
povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavka radnog odnosa više nije
moguć. Naime, ovaj sud je utvrdio da je tuženik opravdano zapriječio ulazak tužiteljici
u poslovne prostorije gdje je tužiteljica radila te na taj način tužiteljica nije dolazila na
posao i nije obavljala poslove svog radnog mjesta, i to sve iz neopravdanih razloga.

20. Prema čl. 7. st. 1. ZR temeljna obveza radnika je obavljati preuzeti posao
prema uputama poslodavca u skladu s naravi i vrstom rada. Nadalje prema čl. 8. ZR
radnik se u radnom odnosu dužan pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih Zakona
odnosno propisa. Kada radnik ne postupa na navedeni način, odnosno ponaša se
suprotno zakonu poslodavac zbog toga s pravom gubi povjerenje u njega. Prema
citiranim propisima a i prema odredbama Ugovora o radu koji je tužiteljica sklopila sa
tuženikom jedna od osnovnih obveza je redoviti dolazak na posao pa se slijedom
toga svaki izostanak s posla mora opravdati. Poslodavac nije dužan trpjeti u radnom
odnosu radnika koji se grubo ne pridržava svojih obveza iz radnog odnosa u kojeg
zbog toga opravdano nema povjerenje. Neopravdani izostanak s posla u trajanju od
čak devet radnih dana uzastopno, zbog čega je nedvojbeno došlo do problema i
poremećaja u procesu rada, neprihvatljivo je ponašanje u smislu odredbi Zakona o
radu koje reguliraju prava i obveze stranaka radnog odnosa te grubo kršenje obveza

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

12

Poslovni broj 16 Pr-207/2022-13

iz radnog odnosa koje nije moguće popraviti pa nastavak radnog odnosa tužiteljice
kod tuženika nakon toga više nije moguć. Slijedom navedenog je opravdan zaključak
tuženika da se odbijanjem postupanja u provedbi Odluka Stožera civilne zaštite, ima
smatrati teškim kršenjem obveza iz radnog odnosa i to nedolaskom na posao, a što
je isključivo odluka tužiteljice, jer nije postupila u skladu s mjerama za provedbu gore
navedene odluke, pa je sud utvrdio da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu
ugovora o radu zakonita i dopuštena.

21. Nadalje, treba navesti da tužiteljica neosnovano tijekom postupka iznosi stav
da je tuženik za vrijeme dok su na snazi posebne sigurnosne mjera obveznog
testiranja na virus SARS-CoV-2, mogao i trebao napraviti preraspodjelu rada te
tužiteljici omogućiti rad od kuće. Ovo stoga što je takva odluka tuženika isključivo
njegova autonomna odluka, za koju je tuženik utvrdio da nema razloga ni uvjeta za
donošenje iste, niti isto utječe na zakonitost i dopuštenost donesene Odluke o
izvanrednom otkazu ugovora o radu.

22. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice da se od Hrvatskog zavoda za javno
zdravstvo pribavi podatka o broju osoba koje su cijepljene a zaražene SARS Covid
virusom ili oboljele pd Covid 19 bolesti, kao nepotreban, budući da takvi podaci nisu
od utjecaja na pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja u ovom postupku.

23. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za utvrđenjem
nedopuštenosti iste kao i za utvrđenjem da radni odnos nije prestao, budući je isti
prestao upravo navedenom Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Budući
da je predmetni otkaz dopušten, nije bilo uvjeta za primjenu odredbe čl. 124. st. 1.
ZR-a, pa je odbijen i zahtjev tužiteljice za vraćanjem na posao. Stoga je odlučeno
kao pod točkom I. izreke ove presude.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema
kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi
troškove. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, dužna je, temeljem čl. 154. st. 1.
ZPP-a, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, dok je zahtjev tužiteljice za
naknadom troška odbijen. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, a prema
odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje OT),
priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7/2
OT), a što uz vrijednost boda od 1,99 eura/ 15,00 kn, uvećano za PDV od 25% (Tbr.
42 OT) trošak tuženika sveukupno iznosi 497,71 eura/ 3.750,00 kn.

25. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. lipnja 2023.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić, v.r.

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

13

Poslovni broj 16 Pr-207/2022-13

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom
Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi
pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika

Fiksni tečaj konverzije 7,53450