1              Poslovni broj: Gž-1266/2022-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Nade Sambol kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz M., OIB: …, tužiteljice B. B. iz T., OIB: …, tužiteljice S. S. iz K. S.,  OIB: … i tužiteljice Z. Š. iz T., OIB: …, zastupani po punomoćniku M. K., odvjetniku u T., protiv tuženika H. N. b. d. M. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5784/19 od 29. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

i

 

r i j e š i o j e

 

 

Žalba tuženika djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5784/19 od 29. lipnja 2022. preinačuje u točki I., IV., VII. i X. i sudi:

 

„Odbiju se tužbeni zahtjevi koji glase:

 

Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to tužitelj ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljica ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6 dijela, tužiteljica ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i tužiteljica ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označeno kao čest. zem. 458/164 k. o. Ž. i to baš onomu dijelu koji je u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5. srpnja 2018. godine označen slovima A,B,C,D,A u površini 2977 m2, a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom ove presude.

 

Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to tužitelj ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljica ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6 dijela, tužiteljica ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i tužiteljica ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. 458/3 k. o. Ž. i to baš onomu dijelu koji je u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5. srpnja 2018. godine označen slovima E,F,G,H,E, površine 1165 m2, a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom ove presude.

 

Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to tužitelj ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljica ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6 dijela, tužiteljica ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i tužiteljica ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. 458/164 k. o. Ž. i to baš onomu dijelu koji je u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5. srpnja 2018. godine označen slovima I,J,K,L,I, površine 1319 m2, a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom ove presude.

 

Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to tužitelj ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljica ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6 dijela, tužiteljica ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i tužiteljica ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. 458/3 k. o. Ž. i to baš onomu dijelu koji je u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5. srpnja 2018. godine označen slovima M,N,O,P,M, površine 4550 m2, a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom ove presude.

 

-preinačuje u točki III.,VI., IX., i XII. izreke presude i sudi:

 

"Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi koji glase:

„Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 458/164 k. o. Ž., opisana u točki II./I. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja i to tužitelja ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljice ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6 dijela, tužiteljice ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i tužiteljice ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela.

 

Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 458/3 k. o. Ž., opisana u točki V./IV. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja i to tužitelja ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljice ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6 dijela, tužiteljice ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i tužiteljice ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela.

 

Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 458/164 k. o. Ž., opisana u točki VIII./VII. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja i to tužitelja ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljice ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6 dijela, tužiteljice ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i tužiteljice ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela.

 

Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 458/3 k. o. Ž., opisana u točki XI./X. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja i to tužitelja ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljice ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6 dijela, tužiteljice ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i tužiteljice ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela.“

 

-ukida se presuda u točki II., V., VIII., XI., XIV. izreke presude i u tom dijelu odbacuje se tužba,

 

-potvrđuje u točki XIII. izreke presude u odnosu na tužitelja I. M.,

 

-preinačuje u točki XIII. i XV. u odnosu na tužiteljicu B. B., S. S., Z. Š. i sudi:

 

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev da su tužiteljica S. S., Z. Š. i B. B. suvlasnice svaka u 1/6 dijela na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine zemljišnoknjižno označne kao čestica zemlja 1009/6 k.o. Ž. i to baš u onom dijelu koji je u vještvu vještaka T. Č. od 5. srpnja 2010. označen slovima R,S,T,U,V,R površine 6888 m2, a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom ove presude i da se ovlašćuju tužiteljice da se temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija čestice 1009/6 k.o. Ž., opisana u točki XIII/IV. izreke presude u zemljišnim knjigama izvrše uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužiteljica, svake u 1/6 dijela.“

 

-potvrđuje u točki XV. izreke presude u odnosu na tužitelja I. M. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev da se tužitelj I. M. ovlašćuje temeljem ove presude izvršiti uknjižbu prava vlasništva na dijelu čestice zemlje 1009/6 k.o. Ž. označenom slovima R,S,T,U,V,R površine 6888 m2 označeno u nalazu vještaka T. Č. od 5. srpnja 2010. u ½ dijela, a u preostalom dijelu točke XV. izreke presuda se preinačuje i u tom dijelu odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev.

 

-preinačuje u točki XVI. izreke presude tako da sada glasi:

 

„Tužiteljice B. B., S. S. i Z. Š. dužne su tuženiku H. „N. b.d. M.“ naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.190,49 eur[1]/24.038,75 kuna u roku od 15 dana.“

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5784/19 od 29. lipnja 2022. presuđeno je tako da izreka glasi:

 

„I. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to tužitelj ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljica ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6 dijela, tužiteljica ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i tužiteljica ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označeno kao čest. zem. 458/164 k. o. Ž. i to baš onomu dijelu koji je u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5. srpnja 2018. godine označen slovima A,B,C,D,A u površini 2977 m2, a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom ove presude.

II. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude da provedu parcelaciju čest. zem. 458/164 k. o. Ž. na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5. srpnja 2018. godine označen slovima A,B,C,D,A u površini 2977 m2 i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem, te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. Ž..

III. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 458/164 k. o. Ž., opisana u točki II./I. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja i to tužitelja ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljice ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6 dijela, tužiteljice ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i tužiteljice ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela.

IV. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to tužitelj ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljica ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6 dijela, tužiteljica ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i tužiteljica ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. 458/3 k. o. Ž. i to baš onomu dijelu koji je u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5. srpnja 2018. godine označen slovima E,F,G,H,E, površine 1165 m2, a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom ove presude.

V. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude da provedu parcelaciju čest. zem. 458/3 k. o. Ž. na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5. srpnja 2018. godine označen slovima E,F,G,H,E, površine 1165 m2 i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem, te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. Ž..

VI. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 458/3 k. o. Ž., opisana u točki V./IV. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja i to tužitelja ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljice ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6 dijela, tužiteljice ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i tužiteljice ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela.

VII. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to tužitelj ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljica ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6 dijela, tužiteljica ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i tužiteljica ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. 458/164 k. o. Ž. i to baš onomu dijelu koji je u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5. srpnja 2018. godine označen slovima I,J,K,L,I, površine 1319 m2, a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom ove presude.

VIII. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude da provedu parcelaciju čest. zem. 458/164 k. o. Ž. na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5. srpnja 2018. godine označen slovima I,J,K,L,I, površine 1319 m2 i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem, te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. Ž..

IX. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 458/164 k. o. Ž., opisana u točki VIII./VII. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja i to tužitelja ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljice ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6 dijela, tužiteljice ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i tužiteljice ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela.

X. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to tužitelj ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljica ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6 dijela, tužiteljica ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i tužiteljica ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. 458/3 k. o. Ž. i to baš onomu dijelu koji je u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5. srpnja 2018. godine označen slovima M,N,O,P,M, površine 4550 m2, a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom ove presude.

XI. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude da provedu parcelaciju čest. zem. 458/3 k. o. Ž. na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran u dopuni vještva vještaka T. Č. od 5. srpnja 2018. godine označen slovima M,N,O,P,M, površine 4550 m2 i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem, te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. Ž..

XII. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 458/3 k. o. Ž., opisana u točki XI./X. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja i to tužitelja ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljice ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6 dijela, tužiteljice ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i tužiteljice ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela.

XIII. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to tužitelj ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljica ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6 dijela, tužiteljica ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i tužiteljica ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. 1009/6 k. o. Ž. i to baš onomu dijelu koji je u vještvu vještaka T. Č. od 5. srpnja 2010. godine označen slovima R,S,T,U,V,R površine 6888 m2, a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom ove presude.

XIV. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude da provedu parcelaciju čest. zem. 1009/6 k. o. Ž. na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran u vještvu vještaka T. Č. od 5. srpnja 2010. godine označen slovima R,S,T,U,V,R, površine 6888 m2 i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem, te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. Ž..

XV. Ovlašćuje se tužitelje temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 1009/6 k. o. Ž., opisana u točki XIII./XIV. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja i to tužitelja ad. 1 I. M. pok. F. za ½ dijela, tužiteljice ad. 2 B. B. pok. N. za 1/6 dijela, tužiteljice ad. 3 S. S. pok. N. za 1/6 dijela i tužiteljice ad. 4 Z. Š. pok. N. za 1/6 dijela.

XVI. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od ukupno 48.073,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.„

 

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisnih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti presudu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženiku dosudi parnični trošak.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja za utvrđenje vlasništva točno određenog dijela čestice zemlje 458/164, 458/3, 458/164, 458/3 i 1009/6 k.o. Ž.. Tužitelji tužbeni zahtjev temelje na činjenicama dugogodišnjeg i poštenog posjeda nekretnina i činjenici da su prednici tužitelja bili u agrarnom odnosu pa su vlasništvo stekli temeljem zakona, a tužitelji kao njihovi nasljednici nasljeđivanjem.

 

6. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio činjenice, da su prednici tužitelja M. M., a nakon njega sinovi I. i N. M. bili obrađivači predmetnih nekretnina, da se na nekretninama sadio buhač, vinova loza i nasadi, da je prednik tužitelja sa članovima obitelji kroz dugi vremenski period obrađivao predmetne nekretnine, da su prednici tužitelja od prve revizije katastarske općine evidentirani kao posjednici, sagradili suhozide i da ih u posjedu nitko nije ometao. Nadalje, sud utvrđuje da su prednici tužitelja podnijeli i agrarne prijave za predmetne nekretnine i da su donijete agrarne odluke za predmetne nekretnine. Prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka te zaključuje da su prednici tužitelja bili obrađivači zemljišta i da su temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja po samom zakonu stekli pravo vlasništva nekretnina.

 

7. Tuženik u žalbi ističe da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer je prihvatio iskaze tužitelja i svjedoka kao istinite, a cijenio je samo dijelove iskaza tužiteljevih svjedoka te dijelove isprava koje idu u prilog tužiteljima, dok uopće nije razmatrao prigovore tuženika i dokazne prijedloge kojima se ti prigovori dokazuju, nije naveo prigovore koje je tuženik iznio, niti zašto ih nije prihvatio, a utvrđene činjenice su u suprotnosti sa izvedenim dokazima, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

8. Obzirom da tužitelji tužbeni zahtjev temelje i na činjenicama poštenog i dugogodišnjeg posjeda nekretnine, a istovremeno tvrde da su prednici tužitelja bili u agrarnom odnosu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da prednici tužitelja i tužitelji temeljem pravne osnove dosjelost nisu mogli steći vlasništvo nekretnina, jer su znali da su u posjedu crkvenog zemljišta, pa im nedostaje poštenje posjeda koje je pretpostavka za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću i prema paragrafu 1460 Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti propisa prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj 86/1946), a i prema odredbi članka 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 - dalje: ZOVO) i članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – dalje: ZVDSP).

 

9. Tužitelji su tužbenim zahtjevima početno potraživali utvrđenje prava vlasništva realnog dijela čestice zemlje 458/3 i 1009/6 k.o. Ž.. Tijekom vođenja prvostupanjskog postupka cijepana je čestica zemlja 458/3 k.o. Ž. na način da su od iste nastale 458/3, 458/164, pa su tužitelji postavili tužbeni zahtjev radi utvrđenja da su vlasnici četiri realna dijela nekretnine od ranije čestice zemlje 458/3 i realnog dijela čestice 1009/6 k.o. Ž..

 

10. Odredbom članka 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja („Narodne novine“ broj 138/46 od 22. studenog 1946., dalje Zakon o ukidanju agrarnih odnosa) propisano je da se ukidaju svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača. Odredbom članka 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području NR Hrvatske („Narodne novine, Službeni list NRH“ broj 25/58) propisano je da se o agrarnim odnosima za čije ukidanje nisu podneseni zahtjevi do 26. lipnja 1958. ima prosuđivati po načelima građanskog prava.

 

11. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ukinuti stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, dakle, sa danom 22. studenog 1946. godine, te je sa tim danom zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača po osnovi zakona. Propuštanje podnošenja zahtjeva za ukidanje agrarnih odnosa u roku iz članka 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području NRH, tj. do 26. lipnja 1958. ne sprječava sud u prosuđivanju jesu li u konkretnom slučaju nastupile naprijed navedene pravne posljedice, odnosno, je li obrađivač stekao vlasništvo zemlje izvorno po odredbama članka 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, a u slučaju da jesu nastupile, tada sve kasnije promjene u vlasništvu, prosuđuju se prema načelima građanskog prava. Sud je ovlašten u parničnom postupku utvrđivati da li je došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju kmetskih prava, a to utvrđenje vrši se po propisima o kmetskim pravima, a kasniji prijenos tako stečenih prava prosuđuje se po građanskim pravima. U konkretnom slučaju se primjenjuju propisi iz druge agrarne reforme, a obzirom da su propisi iz prve agrarne reforme (Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije, Službene novine od 4. prosinca 1930. i Naredba o provođenju Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. oktobra 1930.) zakoni iz Kraljevine Jugoslavije koji su stavljani van snage donošenjem propisa o agrarnoj reformi Federalne Hrvatske i Narodne Republike Hrvatske (Zakon o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja i Zakon o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Federalne Hrvatske, Narodne Novine od 24. studenog 1945. koji je donesen na temelju članka 29. saveznog Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 23. kolovoza 1945.). Za razliku od prve agrarne reforme prema kojoj je težački (kmetski) odnos trebao trajati 30 godina računajući rok od dana stupanja na snagu zakona unatrag, a prema drugoj agrarnoj reformi kmetski (težački) odnos trebao je postojati na dan stupanja na snagu tog zakona 22. studenog 1946., sukladno odredbi članka 3. stavak 2. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja.

 

12. Osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, da su vlasnici realnih dijelova nekretnina koji su nastali cijepanjem čestice zemlje 458/3 k.o. Ž., da sud nije cijenio sve izvedene dokaze, a utvrđene činjenice djelomično su protivne ispravama u spisu čime je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

13. U odnosu na realne dijelove nekretnina koji su nastali cijepanjem čestice zemlje 458/3 k.o. Ž. prvostupanjski sud navodi da je prednik tužitelja sa članovima svoje obitelji dulji vremenski period predmetno zemljište koristio na način da se uzgajala vinova loza, maslina, buhač, sjekla su se drva za ogrjev, ispaša stoke, da su prednici tužitelja evidentirani posjednicima nekretnina prilikom prve revizije katastarske općine, da je prednik svih tužitelja M. M. koji je preminuo 1932. već bio u posjedu nekretnina, nakon toga su diobom između trojice braće predmetne nekretnine pripale I. M., predniku tužitelja I. M. i N. M. predniku tužitelja B. B., S. S. i Z. Š., dok trećem bratu B. nije u vlasništvu diobom pripalo ništa od nekretnina koje je prednik M. dobio na korištenje od crkve. T. I. M. je u iskazu (list spisa 296) naveo da je njegov djed I. predmetne nekretnine dobio na korištenje 1935. ili 1936. od crkve i stupio u agrarni odnos, pa je time već zaključak prvostupanjskog suda da je M. M. već bio u agrarnom odnosu u suprotnosti sa iskazom tužitelja I. M..

 

14. Tužitelji su se pozivali u dokaz tvrdnje da su njihovi prednici bili u agrarnom odnosu na agrarne prijave i Odluke kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u T. broj 476/47 od 4. kolovoza 1947. (list 293) te agrarnu odluku broj 478/47 od 4. kolovoza 1947. (list 292). Prema odluci kotarske komisije broj 478/47 od 4. kolovoza 1947. priznato je obrađivaču B. M. pok. M. i članovima njegove porodice ženi T. i djeci V. i M. na jednake dijelove vlasništvo zemlje označeno dio čestice zemlje 458/3 i 410/28 „Z., B. i G.„ površine od 10 vriti kulture pašnjak uknjižene vlasnosti samostan S.. K. iz T.. Prema obrazloženju odluke kotarske komisije utvrđeno je da postoji odnos feudalnog karaktera i što je vođen agrarni postupka pod brojem Agr 28/39.

 

15. Tužitelji su tvrdili (list 475) u odnosu na odluku Kotarske komisije 478/47 da je N. M., prednik tužitelja B. B., S. S. i Z. Š. u vrijeme podnošenja agrarne prijave bio maloljetan, pa su prijave bile podnijete od strane braće B. i I.. Takve tvrdnje tužitelja prvostupanjski sud prihvaća unatoč činjenici koju je tijekom prvostupanjskog postupka isticao tuženik da je N. M. u vrijeme podnošenja prijave bio punoljetan. Takav zaključak prvostupanjskog suda proturječan je sadržaju priloženih isprava u spisu. Prema priloženom u spisu rješenju o nasljeđivanju iza N. M. (list spisa 8) N. M. rođen je 14. studenog 1914., a prijave su podnijete 1939. godine pa je u to vrijeme N. M. imao 25 godina i bio punoljetan. Stoga osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je zaključak prvostupanjskog suda proturječan sadržaju isprava u spisu.

 

16. Prvostupanjski sud je prihvatio tvrdnje tužitelja da je u odluci Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u T. R.. A 476/47 i u agrarnoj prijavi krivo navedena čestica broj 458/10, već da se radi o čestici broj 458/3.

 

17. Kada prvostupanjski sud prihvaća tvrdnje tužitelja da je u odluci Kotarske komisije pogrešno navedena čestica 458/10, a zapravo da se radi o dijelu čestice 458/3 k.o. Ž. za to ne daje prihvatljive razloge. Životno je da bi tužitelji tražili ispravak takve odluke, a nisu, a osim toga realni dio čestice 458/3 je dodijeljen obrađivaču B. M. i članovima njegove porodice odlukom broj 478/47.

 

18. Prema odluci Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u T. broj 478/47 od 4. srpnja 1947. povodom izjave obrađivača priznato je obrađivaču B. M. i članovima njegove porodice ženi T. i djeci B. V. i M. dio čestice zemlje 458/3 i 410/28 u površini od 10 vriti uknjižene vlasnosti Samostan svetog križa iz T.. Dakle, prema toj odluci nije priznato prednicima tužitelja pravo vlasništva dijela nekretnine 458/3, već B. M., njegovoj ženi i djeci. Kako je ovaj drugostupanjski sud utvrdio da je N. M. u vrijeme podnošenja agrarnih prijava 1939. bio punoljetan, onda prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da su iskazi tužitelja i tvrdnje tužitelja logični, da se zapravo ta prijava odnosi na obrađivača N. M. i I. M.. Obzirom na sadržaj odluke broj 478/47 kojima se obrađivaču B. M. i članovima njegove porodice priznaje na jednake dijelove površina od 10 vriti čestice 458/3 i 410/28 te utvrđenu činjenicu da je u vrijeme podnošenja prijave 1939. N. M. bio punoljetan, pa nije bilo razloga da u njegovo ime prijavu podnosi brat B., zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan i protivan ispravama u spisu da su tužitelji vlasnici realnih dijelova čestice 458/3.

 

19. Osnovano tuženik u žalbi ističe da prvostupanjski sud uopće ne cijeni dokaz u spisu priloženu presudu Sreskog suda u Trogiru od 25. studenog 1934. na koji dokaz se pozivao tuženik tvrdeći da su prednici tužitelja već tom presudom razriješili težačke odnose i postali vlasnici nekretnina prema toj presudi.

 

20. Prema presudi Sreskog suda (list spisa 62) po prijavi nasljednika pok. M. M. po I. M. protiv vlasnika Samostana svetog križa u T. radi razrješenja po Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 16. oktobra 1930. od težaštine postoje na zemljama I., B., N. M. svakom je pripalo vlasništvo 7/24 dijela i maloljetnom T. M. 3/24 dijela veći broj nekretnina, pa tako i čestice zemlje 102/57, 410/63, 677/7, biće 153 uložak 1 k.o. Ž.. Dakle, prednici tužitelja I. i N. M. su kao nasljednici težaka pokojnog M. M. podnijeli prijave za razrješenje težačkih odnosa njihovog oca M. M. i presudom Sreskog suda već su utvrđeni vlasnicima nekretnina pa tako i nekih iz bića 153 uložak 1. k.o. Ž., a u kojem ulošku i biću se nalazi i predmetna 458/3. Životno je da bi prednici tužitelja I. M. i N. M., kao nasljednici oca M. M. tražili i razrješenje težaštvine i za česticu 458/3 da je težački odnos postojao na čestici zemlja 458/3. Osim toga, tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan i zbog same činjenice da prema odluci Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru broj 478/47 od 4. srpnja 1947. vlasništvo na jednake dijelove dijela čestice zemlje 458/3 je priznato obrađivaču B. M., njegovoj ženi i djeci, a ne prednicima tužitelja. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da su prednici tužitelja I. i N. M. vlasništvo čestice zemlje 458/3 stekli temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa.

 

21. Osim toga, obrazloženje presude prvostupanjskog suda u dijelu gdje se navodi da je za predmet spora najbitnija činjenica da je M. M. prednik svih tužitelja bio obrađivač predmetnih nekretnina i da je ta okolnost općepoznata nije prihvatljivo. Nejasno je na temelju kojih dokaza je sud utvrdio da bi ta činjenica bila „opće poznata“, a i suprotno je tvrdnji tužitelja I. M. koji je u iskazu naveo da je njegov djed I. M. (sin M. M.) 1935. ili 1936. dobio kao invalid rata predmetnu nekretninu od crkve na korištenje. M. M. je prema podacima dosudnice (list 295) umro 12. travnja 1932., a njegovi nasljednici su sinovi I., B. i Nikola naslijedili nekretnine iz zk.ul. 1. k.o. Ž.. Saslušani svjedoci prema podacima danim u vrijeme saslušanja u ovoj parnici o starosnoj dobi, svjedok M. M. rođ. 1941., M. K. 1945., V. M. 1935., R. P. 1953., M. K. 1938., dakle ni jedan svjedok ne može imati neposredna saznanja o tome kojih nekretnina je bio obrađivač M. M., pa je neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da je ta činjenica općepoznata.

 

22. Nasljednici M. M., sinovi I., N. i B. M. mogli su dijeliti samo ono čega je bio vlasnik njihov otac M., odnosno stečenog temeljem kmetskog prava, a to su nekretnine prema presudi Sreskog suda od 25. studenog 1934., ali ne i čestica broj 458/3.

 

23. Obzirom na naprijed navedene i utvrđene činjenice temeljem ocjene izvedenih dokaza po ovom drugostupanjskom sudu u odnosu na čestice broj 458/3 i cijepanjem od nje nastale 458/164 neprihvatljivi su iskazi saslušanih svjedoka da je na istima postojao težački odnos prednika tužitelja M. M. i njihovih sinova. Osim toga, kada svjedoci iskazuju o posjedu prednika tužitelja u odnosu na česticu 458/3 bitno je stanje u vrijeme ispunjenja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa o čemu svjedoci obzirom na godine rođenja nisu niti mogla imat neposredna saznanja, a i posjed nakon toga prednika tužitelja u odnosu na česticu 458/3 i nastale od nje cijepanjem 458/164 ne potvrđuje zatečeno stanje na očevidu, jer prema podacima prikupljenim na očevidu radi se o zapuštenim nekretninama, osim čestice zemlje 1009/6 koja je uređeni i održavani maslenik. Činjenica da oko realnih dijelova navedenih čestica nastalih od 458/3 postoje suhozidi, podaci o posjedu tih čestica ne utječu na odluku da tužitelji nisu vlasnici predmetnih čestica. Pravilno tuženik u žalbi ističe da prvostupanjski sud kod ocjene iskaza svjedoka nije cijenio činjenicu da su neki svjedoci vodili ili vode parnice protiv tuženika radi utvrđenja vlasništva nekretnina.

 

24. Ocjenom izvedenih dokaza ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da tužitelji nisu dokazali da su njihovi prednici vlasništvo dijela čestice 458/3 i od nje nastale cijepanjem 458/164 stekli vlasništvo temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa, a niti temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije, a prema odluci Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru broj 478/47 od 4. srpnja 1947. na dijelu čestice 458/3 je vlasništvo obrađivača B. M. i članova njegove porodice, čiji tužitelji nisu nasljednici, pa je primjenom odredbe članka 373.a ZPP-a preinačena presuda u dijelu kojim su prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz točke I., IV., VII. i X. i u tom dijelu su odbijeni kao neosnovani tužbeni zahtjevi, kao i u točki III., VI., IX., XII. izreke presude kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev radi uknjižbe prava vlasništva tužitelja.

 

25. U odnosu na tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva na realnom dijelu čestice 1009/6 k.o. Ž.:

Tužitelji se pozivaju na odluku Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru broj 476/47 od 4. srpnja 1947. (list spisa 293), a u podnesku (list 475 do 478) tužitelji navode činjenice da je u povijesnom zemljišnoknjižnom izvatku u listu A drugi dio pod brojem Dn-565/39 navedena zabilježba agrarne prijave prednika tužitelja I. M. i to njegovog djeda I. M. i prema toj zabilježbi je donijeta agrarna odluka Reg-476/47 na ime istog obrađivača u odnosu na česticu zemlju 458/10 i 1009/6 k.o. Ž.. U odnosu na česticu zemlju 458/10 tužitelji tvrde da se radi o pogrešci, jer iste nisu nikada bili u posjedu, a nekretnina nije ni u vlasništvu tuženika, već da se zapravo radi o čestici 458/3 k.o. Ž. i da to ne dokazuje da nije postojao agrarni odnos na čestici 458/3.

 

26. Ovaj drugostupanjski sud uvidom u odluku Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj 476/47 od 4. srpnja 1947. je utvrdio da je ista donijeta po izjavi obrađivača I. M. i održanoj raspravi kojom je priznato na jednake dijelove vlasništvo zemlje dio čestice 1009/6 i 458/10 k.o. Ž. u površini od 10 vriti kulture pašnjak uknjižene vlasnosti Samostan sveti K. iz T. I. M. i članovima njegove porodice ženi A., djeci P., F. i M.. Dakle, ovom odlukom je priznato obrađivaču I. M. i članovima njegove porodice vlasništvo zemlje, a isti nisu prednici tužitelja B. B., S. S. i Z. Š.. Navedenom odlukom nije priznato vlasništvo zemlje njihovom predniku N. M., već predniku i članovima prednika tužitelja I. M..

 

27. Neprihvatljive su tvrdnje tužitelja da se umjesto čestice 458/10 radi o čestici 458/3 k.o. Ž., to iz razloga što je upravo na dijelu čestice 458/3 priznato vlasništvo obrađivaču B. M. i članovima njegove porodice prema odluci Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru broj 478/47 kojih tužitelji nisu nasljednici, a kada bi se radilo i o greški u pisanju, odnosno da je pogrešno u odluci navedena čestica 458/10 umjesto 458/3 životno je da bi osobe na koju se odluka odnosi tražile ispravak te navođenje pravilne oznake čestice.

 

28. Kako se tužitelj I. M. poziva na odluku Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru Reg-476/47 da su njegovi prednici stekli vlasništvo čestice 1009/6 k.o. Ž. temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa, a on nasljeđivanjem trebao je dokazati pravni slijed stjecanja, na što osnovano tuženik ukazuje u žalbi. Budući je prema odluci 476/47 dio čestice 1009/6 na jednake dijelove priznato vlasništvo obrađivaču I. M. i članovima njegove porodice ženi A. i djeci P., F. i M. tužitelj I. M. je trebao dokazati da je njihov nasljednik. U podnesku tužitelja (list spisa 284-285) tužitelji navode pravni slijed u odnosu na predmetne nekretnine, da je tužitelj I. M. naslijedio svog oca F. M. temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika broj O-76/2015 od 14. travnja 2015., a F. M. je naslijedio svog oca I. M. pok. M. prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru O-202/84 od 23. listopada 1984. kao i svoju majku A. M. temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru O-186/80 od 29. listopada 1980., dok je I. M. naslijedio svog oca M. M..

 

29. Ovaj drugostupanjski sud je temeljem priloženih isprava u spisu utvrdio da je prednik tužitelja I. M. F. M. (otac tužitelja) odlukom Kotarske komisije broj 476/47 dobio u vlasništvu 1/5 dijela čestice 1009/6, djed tužitelja I. M. 1/5 dijela, tužiteljeva baka A. 1/5 dijela. Otac tužitelja I. M. F. M. je nasljednik oca I. M. temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O-202/84 od 23. listopada 1984. (list spisa 7). Iza A. M. donijeto je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O-186/80 od 29. listopada 1980. (list spisa 294) i njezini nasljednici su suprug I. M. u 1/3 dijela i sin F. M. u 2/3 dijela. Tužitelj I. M. je temeljem rješenja javnog bilježnika P. Ž. iz T. broj O-76/2015 od 14. travnja 2015. proglašen nasljednikom iza oca F. M. (list 270-271). Dakle, prema odluci Kotarske komisije broj 476/47 dio čestice 1009/6 priznato je vlasništvo na jednake dijelove I. M., A., P., F. i M., svakom 1/5 dijela. Na temelju naprijed navedenih rješenja o nasljeđivanju tužitelj I. M. je nasljednik oca F. M. koji je nasljednik svog oca I. M. i majke A. M.. Kada se uzme da je temeljem odluke Kotarske komisije priznato F. M. vlasništvo 1/5 čestice dijela 1009/6 i da je on naslijedio 1/5 oca I. M. i majke A. 1/5 dijela, radi se o 3/5 dijela čestice 1009/6 kojih je nasljednik tužitelj I. M. iza svog oca F. M.. Dio čestice 1009/6 prema odluci Kotarske komisije broj 476/47 vlasništvo je obrađivača i P. M. 1/5 i M. M. 1/5 (djeca obrađivača I. M.), a tužitelj nije naveo da je njihov nasljednik, odnosno nije priložio dokaze iz kojih bi to proizlazilo.

 

30. Budući tužiteljice B. B., S. S., Z. Š. nisu nasljednice obrađivača I. M. i članova njegove porodice A., P., F. i M. kojima je priznato vlasništvo dijela čestice 1009/6, nisu nasljeđivanjem stekle svaka u 1/6 vlasništvo čestice 1009/6, pa je primjenom odredbe članka 373.a ZPP-a u odnosu na njih presuda preinačena u tom dijelu (točka XIII. izreke presude), kao i zahtjev za uknjižbu prava vlasništva (točka XV. izreke presude) i odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan u odnosu na ove tužiteljice.

 

31. Tuženik ponavlja u žalbi i osporava da bi odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru Reg-476/47 od 4. srpnja 1947. odražavala stvarno stanje, jer ta odluka nije pravomoćna i tvrdi da se radi o fiktivnoj odluci.

 

32. Točno je da nema podataka o pravomoćnosti odluke Kotarske komisije, a prema sadržaju odluke (list spisa 293) odluku je potrebno dostaviti obrađivaču I. M., vlasniku Samostanu svetog križa iz Trogira, Oblasnoj komisiji za agrarnu reformu i Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, Odjel za agrarnu reformu i kolonizaciju. Kada se ne može utvrditi vrijeme nastupanja konačnosti ili pravomoćnosti odluke i je li odluka uopće dostavljena tuženiku, tada u parnici treba utvrditi istinitost činjenica o kojima je donesena odluka. Međutim, kako prema podacima zemljišnih knjiga postoji zabilježba agrarne prijave I. M., prednika tužitelja I. M., za česticu 1009/6, to upućuje na zaključak da odluka Kotarske komisije nije fiktivna i da je postojao težački odnos prednika tužitelja I. M. I. M. i članova njegove obitelji i da su isti temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa stekli realni dio čestice 1009/6. U prilog takvom zaključku ide i činjenica da je na realnom dijelu čestice 1009/6 dugogodišnji nasad maslina koji je uredno održavan za razliku od ostalih čestica koje su predmet tužbenog zahtjeva, koje su prema prikupljenim podacima sa očevida na tim nekretninama zapuštene.

 

33. Iskaze saslušanih svjedoka koji su iskazivali u odnosu na agrarni odnos prednika tužitelja, za koje tuženik osnovano u žalbi ukazuje da su rodbina tužitelja ili vode parnice protiv tuženika, jer tvrde da su također stekli pravo vlasništva nekretnina razrješenjem agrarnih odnosa i koji obzirom na njihovu životnu dob nisu mogli imati neposredna saznanja o težačkom odnosu prednika tužitelja, prvostupanjski sud je pogrešno cijenio. Međutim, njihovi iskazi u odnosu na posjed nekretnine čestice 1009/6 koje ovaj drugostupanjski sud prihvaća, jer su suglasni podacima prikupljenim na održanom očevidu na nekretnini prema kojima se na čestici 1009/6 nalazi maslenik održavan za razliku od ostalih nekretnina koje su prema prikupljenim podacima na očevidu zapuštene. Obzirom na utvrđene činjenice ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da je istinit sadržaj odluke Kotarske komisije broj 476/47 prema kojoj je obrađivaču I. M. i članovima njegove porodice na jednake dijelove priznato vlasništvo dio čestice 1009/6 i 458/10 k.o. Ž. u površini od 10 vriti uknjižene samovlasnosti Samostana svetog križa iz Trogira. Ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj nasljednik u 3/5 dijela čestice 1009/6. Prema odluci Kotarske komisije broj 476/47 obrađivaču I. M. i članovima njegove porodice priznato im je na jednake dijelove vlasništvo dio čestice zemlje 1009/6 i 458/10 u površini od 10 vriti. Prema dostupnim podacima u vrijeme na koje se odnosi odluka mjere za površinu, a u predmetnom slučaju se radi o „Trogirskom vritu“ je iznosio 773,66 m2. Stoga je obrađivačima prema navedenoj odluci dodijeljen dio čestice zemlje 1009/6 i 458/10 površina 7730,66 m2. Prema nalazu i mišljenju vještaka površina realnog dijela nekretnine čestica zemlja 1009/6 k.o. Ž. iznosi 6888 m2 za koji tužitelj I. M. traži utvrđenje da je suvlasnik u ½ dijela, a ostali tužitelji u 1/6 dijela. Površina realnog dijela čestice 1009/6 je u okviru priznatih 10 vriti odlukom Kotarske komisije, manja je, a odlukom Kotarske komisije tih 10 vriti odnosi se i na česticu 458/10 koja nije predmet ove parnice i za koju tužitelji i ne tvrde da su vlasnici.

 

34. Kraj utvrđene činjenice postojanja zabilježbe agrarne prijave za česticu 1009/6, da je prednik tužitelja upisan posjednikom čestice, a koji posjed potvrđuje i činjenica da se na toj čestici nalazi dugogodišnji nasad maslina koje su održavane, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je sadržaj odluke Kotarske komisije 476/47 vjerodostojan i da je bila nadležna za odlučivanje, te da su prednici tužitelja I. M. razrješenjem agrarnih odnosa temeljem Zakona o razrješenju agrarnih odnosa stekli vlasništvo, a tužitelj kao njihov nasljednik stekao pravo vlasništva u 3/5 dijela. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja I. M. radi utvrđenja da je suvlasnik u ½ dijela čestice 1009/6 označen točkama u nalazu vještaka koji je sastavni dio presude to je u tom dijelu primjenom članka 373.a ZPP-a potvrđena presuda u odnosu na tužitelja I. M. u točki XIII. izreke presude i u dijelu točke XV. izreke presude kojom se ovlašćuje tužitelj I. M. temeljem ove presude na uknjižbu prava vlasništva čestice 1009/6 k.o. Ž. i to dijela označenog slovima R-S-T-U-V-R, površine 6888 m2 u ½ dijela, dok je u preostalom dijelu točke XV. izreke presuda preinačena i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev, jer parcelacija nije provedena i formirana nova katastarska čestica.

35. Tužbenim zahtjevima točka II., V., VIII., XI., XIV. izreka presude tužbeni zahtjevi se odnose na parcelaciju i formiranje čestica zemljišta sa novim brojem, provedbu parcelacije u katastru za koji nije nadležan sud nego upravno tijelo, pa je prvostupanjski sud trebao primjenom odredbe članka 16. ZPP-a ukinuti provedene radnje i odbaciti tužbu u odnosu na te zahtjeve. Kako nije tako postupio, počinjena je bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2. ZPP-a. Budući prvostupanjski sud nije odbacio tužbu, ovaj drugostupanjski sud je primjenom odredbe članka 369. stavak 2. ZPP-a u tom dijelu ukinuo prvostupanjsku presudu i u tom dijelu odbacio tužbu. Kad se izrekom presude ovlasti tužitelje na cijepanje upisanih dijelova nekretnina takva odluka je pogrešna, jer kada se presudom utvrdi postojanje prava vlasništva ona već ima učinak da se te radnje mogu poduzeti. Parcelacija neizgrađenog građevinskog ili poljoprivrednog zemljišta prema odredbi članka 161. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19) može se provoditi i u skladu sa sudskom presudom o utvrđivanju prava vlasništva zemljišta. Stoga se sudskom odlukom ne može određivati još i sadržaj rješenja iz upravnog postupka, jer u tom dijelu nakon što je donesena pravomoćna presuda preostaje isključivo odnos tužitelja prema upravnom tijelu propisan posebnim Zakonom i to nije imovinskopravni odnos stranaka iz parničnog postupka u kojemu se odlučuje po pravilima parničnog postupka.

 

36. Budući je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, preinačena je odluka o parničnom trošku. Tužitelj I. M. je uspio u odnosu na tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva u ½ realnog dijela čestice 1009/6 površine 6888 m2, dok je u odnosu na ostale realne dijelove čestica koje zajedno imaju nešto veću površinu, pa treba primijeniti članak 154. stavak 4. ZPP-a. Ovaj drugostupanjski sud je odlučio da tuženice B. B., S. S. i Z. Š. primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a naknade tuženiku ½ parničnog troška, jer se njihovi zahtjevi odnose na ½ dijela nekretnina, dakle u vrijednosti tužbenih zahtjeva one sa svojim zahtjevima sudjeluju 50%. Od zatraženog troška tuženika prema priloženom u spisu troškovniku tuženiku pripada trošak za zastupanje na raspravama po punomoćniku 16. rujna 2020., 30. siječnja 2020., 4. prosinca 2018., 4. svibnja 2018., 21. ožujka 2018., 26. siječnja 2018., 5. prosinca 2017., 21. rujna 2017., 30. ožujka 2017., 31. siječnja 2013., 20. svibnja 2010., 7. travnja 2010. za svaku radnju 2.500,00 kuna prema Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. dalje: Tarifa), za zastupanje na raspravi 5. listopada 2021. prema Tbr. 9. točka 2. Tarife 1.250,00 kuna, jer se na tom ročištu (list spisa 631) nije raspravljalo o glavnoj stvari već o sadržaju podneska o izuzeću nekih sudaca, za zastupanje na ročištu 14. travnja 2015. prema Tbr. 9. točka 2. Tarife 1.250,00 kuna, jer je na istom određen prekid postupka. Zatraženi trošak za zastupanje na raspravi 28. ožujka 2022. nije priznat, jer toga dana nije održana rasprava. Tuženiku pripada nagrada za sastav podneska od 12. ožujka 2009. prema Tbr. 8. točka 1. Tarife 2.500,00 kuna kojim se daje odgovor na tužbu, za sastav podneska od 23. lipnja 2009. prema Tbr. 8. točka 3. Tarife 500,00 kuna, za sastav žalbe od 1. veljače 2019. prema Tbr. 10. točka 1. Tarife 3.130,00 kuna. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesak od 20. listopada 2021. jer nije potreban, budući se u njemu analizira postupanje suda u drugim predmetima. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 20. ožujka 2018. jer je predan na raspravi za koji mu je priznat trošak za zastupanje, za sastav podneska od 18. ožujka 2010., 6. travnja 2020., 29. rujna 2021., jer u njima sadržajno ponavlja već ono što je iznijeto u odgovoru na tužbu i podnesku od 23. lipnja 2009. i nije priznat trošak za sastav podneska od 19. prosinca 2018., jer je predan u spis nakon zaključenja glavne rasprave. Na priznate troškove tužitelju pripada trošak i PDV-a i to za radnje poduzete do 30. lipnja 2013. po stopi od 23%, a dalje 25%. PDV-e od 23 % priznat je za sastav podneska od 12. ožujka 2009., 23. lipnja 2009., zastupanje na ročištu 7. travnja 2010., 20. svibnja 2010., 31. siječnja 2013., što iznosi 2.415,00 kuna, a PDV-e na radnje poduzete nakon 30. lipnja 2013. po stopi od 25% iznosi 7.032,50 kuna. Ukupno troškovi tuženika iznose 48.077,50 kuna, a ½ tog troška 24.038,75 kuna/3.190,49 eur. Tužiteljica B. B., S. S. i Z. Š. dužne su na jednake dijelove naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.190,49 eur/24.038,75 kuna.

 

Bjelovar, 1. lipnja 2023.