1              Poslovni broj: 1 Us I-127/2023-9

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 1 Us I-127/2023-9

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice D. M. M. iz C., ..., koju zastupa opunomoćenik R. C., odvjetnik u C., ..., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučke kapetanije Rijeka, Ispostave Crikvenica, Crikvenica Trg Stjepana Radića 1/I, radi upisa brisanja brodice, 1. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučke kapetanije Rijeka, Ispostave Crikvenica, KLASA: UP/I-342-12/22-01/23161, URBROJ: 530-04-22-2 od 28. prosinca 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-342-12/22-01/23161, URBROJ: 530-04-22-2 od 28. prosinca 2022. donesenim po službenoj dužnosti određeno je brisanje brodice iz upisnika brodova, oznake ..., NIB: ..., koja se nalazi u vlasništvu tužiteljice i poništavanje upisnog lista/dozvole za plovidbu te brodice, radi neplaćanja naknade za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja za 2020. i 2021.

 

2. Tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika, a u opširnoj tužbi navodi, u bitnome, da ona nikada nije zaprimila račune za naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja za 2020. i 2021. te da nikada nije obaviještena o pravnim posljedicama ako propusti platiti tu naknadu. Navodi da, s obzirom na propust u dostavi računa, nikada nije imala prilike niti osporiti obračun predmetnih naknada. Smatra da joj je tuženik prije donošenja osporavanog rješenja trebao sukladno načelu pomoći neukoj stranci dostaviti obavijest kojom bi ju upozorio na posljedice neplaćanja predmetne naknade. Također postavlja pitanje zašto tuženik nije pokrenuo postupak ovrhe radi naplate neplaćenih računa, odnosno radi čega joj prije nije dostavio opomenu. Slijedom navedenog, tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.

 

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog  rješenja s time da je te navode još dodatno upotpunio. Tuženik je tako pojasnio da je račun za naknadu za sigurnost plovidbe za 2020. za predmetnu brodicu izdan 12. listopada 2020. na ime tužiteljice koja je u trenutku izdavanja računa bila upisani vlasnik predmetne brodice u upisnik brodova, dok je račun za naknadu za sigurnost plovidbe za 2021. izdan 8. studenoga 2021. također na ime tužiteljice koja je u trenutku izdavanja tog računa bila upisana kao vlasnica predmetne brodice. Tuženik je naveo kako navod tužiteljice da nije primila račune za naknadu istu ne oslobađa obveze plaćanja istih iz razloga što je ona kao vlasnica predmetne brodice bila dužna najkasnije do kraja siječnja 2021. prijaviti da nije primila račun za naknadu za 2020., odnosno ukoliko nije primila račun za naknadu za 2021. tada je bila dužna to prijaviti do kraja siječnja 2022.  

 

4. Tužiteljica je nakon što je zaprimila navedeni odgovor na tužbu tuženika dostavila Sudu podnesak kojim se je očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu. Tužiteljica je navela kako i dalje ostaje kod navoda da nikada nije primila račune za 2020. i 2021. te dodaje da predmet ovog spora nije neplaćanje predmetnih računa već brisanje brodice iz upisnika brodova slijedom povrede prava na pravnu sigurnost, pravnu pomoć neukoj stranci i legitimnih očekivanja stranke, odnosno očekivanja da će u slučaju neplaćanja predmetnih računa protiv tužiteljice biti proveden ovršni postupak, a ne da će njezina brodica biti brisana iz upisnika brodova. 

 

5. Budući da su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužitelj osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), donio odluku u ovom sporu.

 

6. Naime, među strankama je nesporno da tužiteljica nije podmirila naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora za 2020. i 2021. radi čega je predmetna brodica brisana iz upisnika brodova. Međutim, sporno je, je li tužiteljica obveznik plaćanja predmetne naknade ukoliko joj računi za tu naknadu nisu dostavljeni i je li trebalo pokrenuti postupak ovrhe za neplaćene račune umjesto brisanja brodice.

 

7. Dana 1. siječnja 2020. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika („Narodne novine“, broj 17/19) kojim je izmijenjen i dopunjen ranije važeći Pomorski zakonik („Narodne novine“, broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15).

 

8. Čl. 51. st. 6. izmijenjenog i dopunjenog Pomorskog zakonika („Narodne novine“, broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19, dalje: PZ) propisano je da za obavljanje poslova od javnog interesa iz čl. 50. st. 1. t. d), e) i h) tog Zakonika vlasnici ili korisnici jahti i brodica te plovila unutarnje plovidbe plaćaju naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja kada plove ili borave u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske.

 

9. Čl. 192. st. 1. PZ propisano je da se brod briše iz upisnika brodova:

1. po službenoj dužnosti: 

a) ako je propao ili se pretpostavlja da je propao, 

b) ako prestane udovoljavati uvjetima za upis broda u upisnik brodova propisanima tim Zakonikom, 

2. na zahtjev vlasnika. 

U st. 3. istog članka je propisano da se osim temeljem odredbi st. 1. i 2. ovoga članka, jahta i brodica brišu iz upisnika brodova ako vlasnik ili korisnik jahte ili brodice dvije godine uzastopce ne plati naknadu iz čl. 51. st. 6. toga Zakonika.

U st. 5. istog članka je propisano da je vlasnik broda dužan o okolnostima iz st. 1. t. 1. tog članka obavijestiti lučku kapetaniju u roku od 15 dana od dana njihova nastanka.

 

10. Čl. 3. st. 1. Pravilnika o naknadi za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja („Narodne novine“, broj 116/16 i 14/20, dalje: Pravilnik) propisano je da obveza plaćanja naknade nastaje u trenutku kada plovni objekt plovi ili boravi u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske, a st. 2. da se smatra da plovni objekt hrvatske državne pripadnosti plovi i boravi u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske dokle god je upisan u hrvatski upisnik, osim ako se ne dokaže suprotno.

 

11. Čl. 4. st. 1. Pravilnika propisano je da se naknada plaća za plovni objekt za godišnje razdoblje i nije djeljiva na manje vremenske jedinice. St. 2. istog članka propisano je da čim se ostvare uvjeti za nastanak obveze plaćanja naknade iz čl. 3. tog Pravilnika, nastaje obveza plaćanja cjelogodišnje naknade, bez obzira na to koliko su dugo uvjeti iz čl. 3. tog Pravilnika trajali. St. 3. istog članka propisano je da plaćena naknada vrijedi do kraja godine na koju se odnosi, bez obzira kada je ista plaćena i kada je račun za naknadu izrađen i dostavljen obvezniku plaćanja. St. 4. istog članka propisano je da činjenice da je obveznik plaćanja naknade bio vlasnik ili korisnik plovnog objekta samo dio godine ili da je u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske plovnim objektom plovio ili boravio samo dio godine ne utječu na umanjenje naknade.

 

12. Čl. 9. st. 1. Pravilnika popisano je da ako je u odnosu na plovni objekt nastala obveza plaćanja naknade, a niti jedan vlasnik niti korisnik plovnog objekta tijekom godine na koju se naknada odnosi nije primio račun za naknadu, zadnji vlasnik ili korisnik plovnog objekta u godini u kojoj je nastala obveza plaćanja dužan je to prijaviti najkasnije do kraja siječnja iduće godine. St. 3. a) istog članka propisano je da se prijava iz st. 1. tog članka podnosi lučkoj kapetaniji ili ispostavi lučke kapetanije u kojoj je plovni objekt upisan u trenutku podnošenja prijave.

 

13. Iz citiranih odredaba PZ i Pravilnika proizlazi da trenutkom upisa plovila u upisnik brodova, vlasnik plovila postaje obveznikom plaćanja naknade za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja. Dakle, presumpcija je da plovilo plovi i boravi u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske dokle god je upisano u hrvatski upisnik brodova, a u slučaju promijenjenih okolnosti vlasnik je dužan o promjenama obavijestiti lučku kapetaniju u roku od 15 dana od saznanja za takve činjenice sukladno citiranom čl. 192. st. 5. PZ. 

 

14. Dakle, tužiteljica je obveznik plaćanja predmetne naknade sve dok je brodica upisana u upisnik brodova. S obzirom da tužiteljica ne osporava da je brodica 2020. i 2021. bila upisana u upisnik brodova, osnovano je tuženik utvrdio da je tužiteljica kao vlasnica brodice bila obvezna platiti predmetnu naknadu za navedeni vremenski period. 

 

15. Budući da tužiteljica za 2020. i 2021., odnosno dvije godine uzastopce, nije platila predmetnu naknadu iz čl. 51. st. 6. PZ, osnovano je tuženik, primjenom citiranog čl. 192. st. 3. PZ, postupio odredivši brisanje predmetne brodice iz upisnika brodova.

 

16. U odnosu na navod tužiteljice da nije zaprimila račune za plaćanje predmetne naknade, ukazuje se na citiranu odredbu čl. 9. st. 1. Pravilnika. Naime, iz te odredbe proizlazi obveza vlasnika da prijavi činjenicu da nije zaprimio račun za plaćanje naknade i to najkasnije do kraja siječnja iduće godine kako je to pojasnio i tuženik u svom odgovoru na tužbu, a što tužiteljica nije učinila. Isto je obrazloženo i u presudi ovog Suda poslovni broj 10 UsI-128/2023 donesenoj u povezanom predmetu tužiteljice koja se odnosi na brisanje druge brodice tužiteljice.

 

17. U odnosu na navod tužiteljice da je tuženik trebao provesti ovrhu radi naplate predmetne naknade za 2020. i 2021., a ne brisati brodicu, navodi se da takva obveza ne proizlazi iz navedenih zakonskih i podzakonskih odredaba, već je čl. 192. st. 3. PZ izričito propisana kao sankcija za neplaćanje predmetne naknade dvije godine uzastopce da se brodica briše iz upisnika brodova.

 

18. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS odlučio kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 1. lipnja 2023.

             

                                                                                                                                               Sutkinja                                                                          

                                                                                                                                            Vesna Perić

 

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).