Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1               Poslovni broj: Usž-3806/2022-3

 

                                                   

Poslovni broj: Usž-3806/2022-3

 

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Mire Kovačić, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. G. iz D., zastupanog po opunomoćeniku N. N., odvjetniku u N. G., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-523/2022-8 od 22. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

  1. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku,

 

poslovni broj: Usl-523/2022-8 od 22. kolovoza 2022.

 

  1. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

 

1.               Pobijanom presudom odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-03/22-01/03, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 23. ožujka 2022. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.               Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područne službe S. B., KLASA: UP/I-502-03/20-02/388, URBROJ: 338-12-02-21-33 od 25. studenoga 2021., kojim se tužitelju ne priznaju ozljedom na radu ozljede izražene dijagnozama šifre prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (dalje: MKB) S01, S52.5, S68.2, S00.9 i S02.6 (točka I. izreke). Točkom II. izreke tužitelju se ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3.               Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Prvostupanjski sud bez razloga utvrđuje da predmetna ozljeda ne predstavlja ozljedu na radu pogrešno smatrajući da se ista dogodila skrivljenim i nesavjesnim postupanjem samog tužitelja. Zaključci o bitnim činjenicama ne mogu se temeljiti na SMS poruci koju je tužitelj poslao u stanju šoka te sadržaj iste nije vjerodostojan. Sadržaj SMS poruke je suprotan iskazu tužitelja i svjedoka M. D.. Izjave svjedoka i tužitelja sud propušta staviti u odnos i navesti razloge zašto iste ne prihvaća. Nije utvrđeno činjenično stanje koje se odnosi na vrijeme nastanka štetnog događaja, a koji se nije mogao dogoditi kasnije uvečer kako to smatra prvostupanjski sud, već upravo na način kako to navodi tužitelj. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži naknadu troška sastava žalbe.

4.               Tuženik se protivi razlozima žalbe.

5.               Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud nije utvrdio osnovanim razloge zbog kojih tužitelj pobija presudu, a ne postoje niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7.               U upravnom postupku provedenom u izvršenju rješenja tuženika od 24. svibnja 2021., izveden je dokaz saslušanja tužitelja te svjedoka M. S. i M. D.. U prethodnom postupku pribavljeno je očitovanje poslodavca tužitelja P.g. d.o.o. o okolnostima nastanka ozljede tužitelja, izlist SMS komunikacije predstavnika poslodavca s tužiteljem te specijalistički nalaz Odjela za opću kirurgiju, Opće bolnice N. G. od 10. studenog 2020. Svjedok M. D., kolega tužitelja, u iskazu navodi da je vozio kombi od sjedišta poslodavca do kuće tužitelja. Oko kuće tužitelja su bili radovi te je staza bila uništena. Tužitelj je izašao iz kombija rekavši da će se prošetati do kuće te nakon što se udaljio deset do petnaest koraka od kombija pao je u rupu i šipka u rupi  mu se zabila u rebra. Svjedok je izvukao šipku iz rebra tužitelja i odvezao ga na Hitnu. Tvrdi da su obojica išla s posla kada se dogodila ozljeda. Svjedok M. S., predstavnik poslodavca, izjavio je da je za ozljedu saznao nakon radnog vremena.  Tužitelj nije odmah rekao da se radi o ozljedi na radu, već mu je u SMS poruci napisao da je kasnije, navečer, išao kući i pao u šaht. Tužitelj navodi da je nakon izlaska iz službenog kombija krenuo kući koja se nalazila na udaljenosti oko 100 metara na adresi D. …, dok se ozljeda dogodila ispred kuće koja se nalazi na adresi D. …. U trenutku kada je izlazio iz automobila (kombija) stao je nogom u otvoreni šaht i pao te je tom prilikom zadobio ozljedu na radu. Predmetni šaht nije imao poklopac niti je bio označen, a nakon ozljeđivanja zatražio je liječničku pomoć. Poslodavca je obavijestio o ozljedi nakon dva, tri dana. Spornu SMS poruku napisao je nakon nekoliko dana u stanju šoka te nije znao što piše. Iz izlista SMS komunikacije tužitelja i poslodavca proizlazi da je tužitelj napisao poslodavcu da je poslije radnog vremena kad je išao kući, kasnije navečer, prolazio kraj neograđenog šahta i pao u njega. Specijalističkim nalazom Odjela za opću kirurgiju, Opće bolnice N. G. od 10. studenog 2020. navedeno je da je pregled tužitelja obavljen 10. studenog 2020. u 18,33 sati. Također je navedeno da je tužitelj pri izlasku iz auta stao nogom u otvoreni šaht te da je pri padu nastala probodna rana armaturnom žicom kroz Iijevu stranu lica u usnu šupljinu i da je pri tome slomio jedan ili više zuba, da ima bolove u lijevom ručnom zglobu, nije bio u nesvijesti te se sjeća događaja.

8.               U prvostupanjskom upravnom sporu sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju dokaza provedenih u upravnom postupku i isprava dostavljenih u sudskom postupku. Ovaj Sud zaključuje da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19.; dalje: Zakon), Zakon o zaštiti na radu (Narodne novine, 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18) i Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 150/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20. i 39/20; dalje: Pravilnik).

9.               Člankom 37. Pravilnika propisano je da se neće ozljeda na radu priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika, u slučajevima iz članka 67. Zakona.

10.               Prema članku 67. Zakona ozljedom na radu ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).

11.               Prema članku 68. stavku. 1. Zakona o zaštiti na radu radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca i tako da pravilno koristi sredstva rada.

12.               Člankom 25. Zakona o zaštiti na radu propisano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13.               Nije sporno da se ozljede tužitelja dijagnoza šifre S01, S52.5, S68.2, S00.9 i S02.6 mogu s medicinskog aspekta uzročno-posljedično povezati s opisanim mehanizmom nastanka ozljede. Sporno je jesu li ozljede nastale izvan radnog vremena te radnog mjesta poslodavca, zbog skrivljenog ponašanja tužitelja.

14.               Pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključio da ozljede tužitelja nisu u vremenskoj niti u prostornoj povezanosti sa završetkom radnog vremena. Tužitelj nije dosljedan kada navodi vrijeme nastanka ozljede. Kod liječnika opće prakse navodi da je ozljedu zadobio pri izlasku iz automobila, kada je pao u šaht, a tijekom upravnog postupka je izjavio da je ozljedu zadobio nakon što je izašao iz službenog kombija i krenuo kući. U SMS poruci poslodavcu navodi da je nakon radnog vremena, kad je došao kući, kasnije navečer prolazio kraj neograđenog otvorenog šahta i pao u njega. Svjedok M. D., kao neposredni očevidac nesreće, suprotno iskazu tužitelja, navodi da je do ozljede došlo kada je tužitelj izašao iz kombija i udaljio se od istog deset do petnaest koraka. Tužitelj i svjedok navode da su liječničku pomoć zatražili odmah nakon nastanka ozljede, ali nisu sigurni u koje vrijeme su došli liječniku, dok iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj prvi puta pregledan 10. studenog 2020. u 18,33 sata. Ovaj Sud zamjećuje da u iskazu svjedok M. D. navodi da je izvukao šipku iz tužiteljevih rebara i odvezao ga na Hitnu, a što je suprotno zahtjevu tužitelja i medicinskoj dokumentaciji u kojima se navodi da je tužitelju 10. studenog 2020. pri padu nastala probodna rana armaturnom žicom kroz Iijevu stranu lica u usnu šupljinu. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je iskaz svjedoka M. D. kritički ocijenio uzimajući u obzir SMS komunikaciju između tužitelja i poslodavca kao i medicinsku dokumentaciju te je pravilno utvrdio da su ozljede tužitelja nastale nakon radnog vremena kad je došao kući, kasnije navečer.

15.               Prigovore tužitelja o neprimjerenoj dokaznoj građi korištenoj u upravnom postupku i upravnom sporu ovaj sud smatra neosnovanim. Tužitelj ističe kako je SMS komunikacija nastala kada je bio u stanju šoka, par dana nakon nastanka ozljede, no iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da kod tužitelja nisu utvrđene psihičke poteškoće koje bi utjecale na njegovu sposobnost prosuđivanja.

16.               Nadalje, neosnovan je žalbeni navod tužitelja da nije utvrđeno kada je štetni događaj nastao. U upravnom postupku saslušani su tužitelj i svjedok M. D. koji se nisu mogli očitovati o vremenu nastanka štetnog događaja, iako o ostalim okolnostima imaju detaljna saznanja. Iz SMS komunikacije tužitelja i poslodavca kao i medicinske dokumentacije proizlazi da su ozljede tužitelja nastale nakon radnog vremena kad je došao kući, kasnije navečer. Tijekom upravnog spora tužitelj je propustio predložiti druge dokaze kojima bi dokazao tvrdnju kako je štetni događaj nastao prilikom vraćanja tužitelja kući s radnog mjesta, odnosno kojima bi osporio navode u SMS poruci i medicinskoj dokumentaciji.

17.               Sud žalbene navode tužitelja smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

18.               Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i u upravnom sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

19.               Budući ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja (točka I. izreke).

20.               Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

 

U Zagrebu, 1. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Otočan v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu