Poslovni broj: Gž-361/2023-2

Poslovni broj: Gž-361/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja H. O. d.o.o., OIB ..., Z., zastupan po punomoćniku B. F., odvjetniku iz O., protiv tuženika A. S. iz R., OIB ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-223/2021-7 od 27. prosinca 2022., 1. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-223/2021-7 od 27. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. iz R. poslovni broj Ovrv-7668/2020 od 9. prosinca 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 753,13 kn (99,96 eura) sa zateznom kamatom kako je to specificirano u izreci presude (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 1.169,13 kn (155,17 eura), dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka do zahtijevanog iznosa od 1.169,88 kn (155,27 eura) tužitelj odbijen (točka II. i III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka, zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 753,13 kuna / 99,956 eura s pripadajućim kamatama.

3.1. Budući da se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 753,13 kuna to se radi o sporu male vrijednosti iz odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, zbog čega se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3.2. U prvostupanjskom postupku nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a.

4. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud utvrdio je sljedeće: 

- da je tuženik suvlasnik u jednakim dijelovima s D. M. poslovnog stana br. K/PS 319, koji se nalazi na trećem katu jugoistočne poslovne stambene zgrade i na četvrtom katu jugoistočne poslovne zgrade površine 177,65 m2 koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč.br. 1004/1 upisan u zk.ul. 5570 k.o. R., a koja zgrada se nalazi u R. na adresi ...

- da je tuženik odvjetnik u zajedničkom odvjetničkom uredu A. S., D. M. i I. G. adresa kojeg odvjetničkog ureda je u R. na adresi ...,

- da je u ovom postupku tuženik kao odvjetnik u ime i za račun zajedničkog odvjetničkog ureda S. M. s tužiteljem kao opskrbljivačem sklopio Ugovor o opskrbi električnom energijom kupca br: O-14-221426,

- da se je predmetnim Ugovorom tužitelj kao opskrbljivač obvezao opskrbljivati električnom energijom zajednički Odvjetnički ured S. M. na a adresi u R., ..., na obračunskim mjernim mjestima br. ... i br. ...,

- da je za obračunsko mjerno mjesto br. ... u pogledu kojeg je sklopljen Ugovor o opskrbi eklektičnom energijom od 6. studenog 2014. ispostavljen računi br. 0010109508-171220-0 za opskrbu i korištenje mreže za prosinac 2017. u visini od 736,01 kuna po kojem računu je obračunata i kamata u visini od 5,13 kn zbog kašnjenja u plaćanju računa za listopad 2017. u visini od 736,93 kuna, što proizlazi iz tog računa i kamatne liste, koja kamata je obračunata za razdoblje od dospijeća tog računa 24. studenog 2017. pa do dana izvršenog plaćanja 20. prosinca 2017.,

- da iz računa br. 0010109508-1805208-8 od 31. svibnja 2018. po kojem računu je obračunata i kamata u visini od 11.99 kn obračunata zbog zakašnjenja u plaćanju računa za veljaču 2018. na iznos od 763,98 kuna, proizlazi da je kamata obračunata za vremensko razdoblje od dospijeća tog računa 23. ožujka 2018. pa do dana izvršenog plaćanja 24. svibnja 2018. i

- da tuženik nije izvršio plaćanje po naprijed navedenim računima.

4.1. Na temelju utvrđenog, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da je tužitelj dokazao dugovanje tuženika za isporučenu električnu energiju odvjetnicima u zajedničkom odvjetničkom uredu S. M. za prosinac 2017. u visini od 736,01 kuna, kao i dugovanje po osnovu kamate obračunate zbog zakašnjenja u plaćanju računa za listopad 2017. u visini od 5,13 kn, te zbog zakašnjenja u plaćanju računa za veljaču 2018. u visini od 11,99 kn, odnosno dugovanje u sveukupnom novčanom iznosu od 753,13 kn, a što tuženik tijekom postupka ničim nije doveo u sumnju niti je argumentirano osporio utvrđeno, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je platni nalog javnog bilježnika kojim je tuženiku naloženo plaćanje navedenog iznosa održao na snazi, donoseći pobijanu odluku.

4.2. Uz to, pravilno je prvostupanjski sud otklonio i tuženikov prigovor zastare koji ponavlja u žalbi.

4.3. Naime, prema odredbi članka 232. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22 i 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO) za jednu godinu zastarijeva tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plina, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva.

5. U konkretnom slučaju usluga isporučene električne energije nije obavljena za potrebe kućanstva tuženika, već za potrebe obavljanja službe odvjetništva kroz zajednički odvjetnički ured S. M., na adresi u R., ..., a sve vezano uz opskrbu kojeg zajedničkog odvjetničkog ureda električnom energijom na temelju ugovora od 6. studenog 2014., koji je tužitelj sklopio s tuženikom za taj odvjetnički ured.

5.1. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da okolnost što su kao suvlasnici prostora u kojem se obavlja služba odvjetništva u zemljišnoj knjizi upisani u ovom postupku tuženik i D. M. kao fizičke osobe u jednakim dijelovima nije od   odlučnog značenja jer se u stanu koji u njihovom suvlasništvu obavlja služba odvjetništva.

5.2. Kako je u ovom slučaju usluga pružana za potrebe obavljanja odvjetništva, dakle, za potrebe službe koja osigurava pružanje pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i pravnih interesa, a ne za potrebe kućanstva, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se na konkretan slučaj ne primjenjuje jednogodišnji rok zastare iz odredbe članka 232. stavka 1. ZOO-a, nego rok zastare koji regulira povremene tražbine od tri godine propisan odredbom članka 226. stavka 1. ZOO-a, pa kako je utvrđeno da je najstarija neispunjena tražbina tužitelja po računu od 31. prosinca 2017. dospjela 23. siječnja 2018., a kako je tužitelj zahtjev za isplatu u ovoj pravnoj stvari podnio 23. studenog 2020., to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je zahtjev za isplatu traženog iznosa podnesen unutar roka zastare od tri godine.

6. Žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, iz razloga što među strankama nije sporno da je Zajednički odvjetnički ured imao ugovorni odnos s tužiteljem koji je potpisao tuženik, pri čemu tuženik ne spori da su koristili usluge tužitelja, pa se na konkretni slučaj primjenjuje rok zastare koji regulira povremene tražbine iz odredbe članka 226. stavka 1. ZOO-a, a ne jednogodišnji rok zastare iz odredbe članka 232. stavka 1. ZOO-a, a kako je to sve pravilno naveo i prvostupanjski sud.

7. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka pravilno primijenio odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.).

8. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Splitu 1. lipnja 2023.