1              Poslovni broj: Gž-967/2022-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Nade Sambol kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz V., OIB:… tužiteljice M. Ž. iz V., OIB:…, tužiteljice T. L. iz V.,  OIB:…, zastupani po punomoćniku S. Š., odvjetniku u V. i tužitelja L. mlt. L. iz V., OIB:… zastupan po zakonskom zastupniku Z. L. iz V., protiv tuženika A... iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva G. & partneri, odvjetnicima u O. i tuženice D. Đ. iz N.,  OIB:…, zastupane po punomoćniku A. M., odvjetniku u O., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, žalbi tuženika A. Z. i žalbi tuženice D. Đ. protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pn-38/2020-22 od 5. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba tužitelja, žalba tuženika A. Z. i žalba tuženika D. Đ. djelomično se prihvaćaju, a djelomično odbijaju kao neosnovane, pa se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-38/2020-22 od 5. srpnja 2022.,

 

- potvrđuje u točki I. i II. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženicima da tužitelju Z. L. i tužiteljici M. Ž., svakom solidarno isplate iznos od 132.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 5. lipnja 2015. do isplate i u dijelu kojim su odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja Z. L. i tužiteljice M. Ž., svakog za isplatu iznosa od 180.000,00 kuna,

 

- potvrđuje u točki III. i IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženicima da tužiteljima T. L. i tužitelju mlt. L. L. svakom solidarno isplate iznos od 45.000,00 kuna i u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice T. L. za isplatu iznosa od 57.500,00 kuna i tužitelja mlt. L. L. za isplatu iznosa od 57.500,00 kuna,

preinačuje u točki I. i II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja Z. L. za isplatu iznosa od 18.000,00 kuna i tužbeni zahtjev tužiteljice M. Ž. za isplatu iznosa od 18.000,00 kuna i točki III. i IV. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja T. L. i tužitelja mlt. L. L. za isplatu iznosa od 10.000,00 kuna i sudi:

 

„Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja Z. L. za isplatu iznosa od 2.389,01 eur/18.000,00 kuna, tužiteljice M. Ž. za isplatu iznosa 2.389,01eur[1]/18.000,00 kuna, tužiteljice T. L. za isplatu iznosa od 1.327,23 eur/10.000,00 kuna i tužitelja mlljt. L. L. za isplatu iznosa od 1.327,23 eur/10.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 5. lipnja 2019. do isplate.“,

 

- preinačuje u točki V. i VI. izreke i sudi:

 

„Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.“

 

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troška izjavljivanja žalbe.

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika A. Z. kojom pobija točku I., II., III. i IV. izreke presude u dijelu kojim su tužitelji odbijeni sa tužbenim zahtjevima.

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pn-38/2020-22 od 5. srpnja 2022. presuđeno je tako da izreka glasi:

 

„I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev I-tužitelja Z. L. OIB:… te se nalaže I-tuženiku A. Z. OIB:… i II-tuženici D. Đ. OIB:…, da I-tužitelju Z. L. na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti solidarno naknade iznos od 150.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 5. lipnja 2015. do isplate po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Preostali dio tužbenog zahtjeva I-tužitelja Z. L. u iznosu od 180.000,00 kuna odbija se kao neosnovan.

 

II Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev II-tužiteljice M. Ž. OIB:… te se nalaže I-tuženiku A. Z. OIB:…i II-tuženici D. Đ. OIB:…, da II-tužiteljici M. Ž. na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti solidarno naknade iznos od 150.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 5. lipnja 2015. do isplate po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Preostali dio tužbenog zahtjeva II-tužiteljice M. Ž. u iznosu od 180.000,00 kuna odbija se kao neosnovan.

 

III Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev III-tužiteljice T. L. OIB:… te se nalaže I-tuženiku A.. Z. OIB:… i II-tuženici D. Đ. OIB:… da III-tužiteljici T. L. na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti solidarno naknade iznos od 55.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 5. lipnja 2015. do isplate po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Preostali dio tužbenog zahtjeva III-tužiteljice T. L. u iznosu od 57.500,00 kuna odbija se kao neosnovan.

 

IV Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev IV-tužitelja L. mlt. L. OIB:… te se nalaže I-tuženiku A. Z. OIB:… i II-tuženici D. Đ. OIB:…, da IV-tužitelju L. mlt. L. na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti solidarno naknade iznos od 55.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 5. lipnja 2015. do isplate po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Preostali dio tužbenog zahtjeva IV-tužitelja L. mlt. L. u iznosu od 57.500,00 kuna odbija se kao neosnovan.

 

V Nalaže se tužiteljima I-IV da I-tuženiku A. Z. OIB:… nadoknade parnične troškove odmjerene u iznosu od 3.662,93 kune, u roku od 15 dana.

 

VI Nalaže se II-tuženici D. Đ. OIB:… da tužiteljima I-IV nadoknadi parnične troškove odmjerene u iznosu od 26.740,00 kuna sa zateznim kamatama od 5. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.„

 

2. Protiv presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i odluci o parničnim troškovima žalbu su podnijeli tužitelji zbog svih žalbenih razloga propisnih odredbom članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), predlažu u tom dijelu preinačiti presudu i u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja ili ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, potražuju trošak žalbe.

 

3. Protiv presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odluke o parničnom trošku kojom je tuženici D. Đ. naloženo tužiteljima naknaditi parnični trošak žalbu je podnijela tuženica D. Đ. zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlaže preinačit presudu i u cijelosti odbiti tužbene zahtjeve, a tuženici naknadit parnični trošak i trošak žalbe.

 

4. Protiv presude u točki I., II., III., IV. i V. žalbu je podnio tuženik A. Z. zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlaže preinačiti presudu i u cijelosti odbiti tužbene zahtjeve tužitelja, a tuženiku dosuditi parnične troškove i trošak žalbe.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

 

6. Žalbe su djelomično osnovane.

 

7. Tuženik A… žalbom pobija presudu i u dijelu točke I., II., III. i IV. izreke kojim su odbijeni tužbeni zahtjevi za što nema pravni interes, pa je u tom dijelu žalba odbačena kao nedopuštena primjenom odredbe članka 366. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 358. stavak 3. ZPP-a.

 

8. Osnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema razloga u odnosu na doprinos oštećenika S. L. nastanku štetnog događaja. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. ZPP-a, jer je pravilno prvostupanjski sud dozvolio preinaku tužbe na način da su tužitelji povećali tužbene zahtjeve nakon što su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete. Međutim, osnovano tuženici ističu da je potraživanje za koje je preinačena tužba zastarjelo, što će u nastavku ove presude biti obrazloženo.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete nastale smrću S. L., oca tužitelja Z. L. i M. Ž. i djeda tužitelja, T. L. i L. L., koji je od zadobivenih ozljeda u prometnoj nesreći 17. srpnja 2014. preminuo.

 

10. Točni su žalbeni navodi tuženice da prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da nisu osnovani tužbeni zahtjevi tužitelja za naknadu imovinske štete, a u izreci presude nije odlučeno o tom tužbenom zahtjevu, međutim kako stranke nisu predlagale donošenje dopunske presude, primjenom odredbe članka 339. stavak 2. ZPP-a smatra se da je tužba u tom dijelu povučena.

 

11. Osnovano tuženici u žalbama ističu da je potraživanje za koje je preinačena tužba na način da su tužitelji povećali tužbeni zahtjev zastarjelo. Prema sadržaju spisa tužitelji su podneskom od 1. listopada 2021. preinačili tužbu na način da je tužitelj Z. L. povećao tužbeni zahtjev za neimovinsku štetu za iznos od 110.000,00 kuna, tužiteljica M. Ž. za 110.000,00 kuna, T. L. za 37.500,00 kuna i mlt. L. L. za 37.500,00 kuna. Štetni događaj je bio 17. srpnja 2014. (smrt oca i djeda tužitelja zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći), a tužba je preinačena 1. listopada 2021., pa primjenom članka 234. stavak 5. u vezi članka 230. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO) potraživanje za koje su preinačene tužbe na način da je povećan tužbeni zahtjev svakog tužitelja je zastarjelo. Stoga su u tom dijelu osnovane žalbe tuženika, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava potraživanje za navedene iznose trebalo odbiti. Izmjena orijentacijskih kriterija za dosudu neimovinske štete ne utječe na zakonom propisane rokove zastare i time nije tužiteljima onemogućen pristup sudu, kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud kada je zaključio da nije osnovan prigovor zastare za povećani tužbeni zahtjev.

 

12. Prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio je sljedeće činjenice:

 

- da se prometna nesreća dogodila 17. srpnja 2014. i da je od posljedica ozljeda zadobivenih u toj nesreći preminuo S. L. prednik tužitelja, koji je u trenutku nesreće ležao glavom na kolniku, a ostalim dijelom tijela na zelenoj površini, da je vozilo koje je pritisnulo prednika tužitelja vlasništvo tuženice D. Đ., kojim je upravljao vozač A. L., a vozilo je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika A. policom broj: …., da je vozač imao dopuštenje vlasnice vozila za upravljanje vozilom,

 

- medicinskim vještačenjem provedenim po sudskom vještaku dr. A. B. spec. patologije i sudske medicine, nije se moglo utvrditi, je li S. L. u trenutku prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola i to zbog količine tekućine koju je primio po dolasku u bolnicu,

 

- uvidom u mišljenje vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 25. ožujka 2016. sud je utvrdio da je Služba kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja dala mišljenje da se zbog moguće kontaminacije i postmortalnih promjena u uzorku krvi ne može izjasniti o alkoholiziranosti S. L. u trenutku smrt,

 

- prometnim vještačenjem po sudskom vještaku prometne struke dipl. ing. P. Š. utvrđeno je da je 17. srpnja 2014. do prometne nezgode došlo na način da je A. L. upravljao osobnim automobilom marke BMW 730D brzinom oko 3-5 km/h, te da nejednolika istrošenost gazećeg sloja pneumatika, ali i različiti pneumatici na istoj osovini nisu mogli imati utjecaja na stabilnost automobila, odnosno na mogućnost upravljanja automobilom i na mogućnost njegovog zaustavljanja pogotovo što materijalni tragovi ne upućuju da je bilo intenzivnog kočenja i da utvrđena tehnička neispravnost automobila nije imala utjecaja na nastanak i tijek prometne nezgode, niti je mogla imati utjecaja na mogućnost uočavanja oštećenika,

 

- da je medicinskim vještačenjem i dopunom medicinskog vještačenja (list 276-279 spisa) po sudskom vještaku A. B. utvrđeno da razlozi zbog kojih je pok. S. L. ležao u kritično vrijeme na tlu mogu biti konzumacija alkohola, promjene na srcu i mnogi drugi razlozi, da su promjene na srcu kod pok. S. L. bile kronične prirode i povezane s genetskim nasljeđem i životnim stilom, da se u slučaju ozljeda glave ne uzimaju nalazi krvi i urina zbog davanja terapijskih otopina u krvotok, jer se u tom slučaju ne mogu dobiti točni rezultati i da su sve ozljede kod pok. S. L. povezane s predmetnim događajem,

 

- da je prometnim vještačenjem po sudskom vještaku P. Š. provedenim u postupku pred Općinskim državnim odvjetništvom u Vukovaru poslovni broj:K-DO-169/2014 i Is-DO-29/2014 utvrđeno da je S. L. u trenutku kontakta s automobilom bio u ležećem položaju na podlozi, da se u trenutku kontakta s pješakom automobil vjerojatno gibao brzinom od oko 3-5 km/h i da vozač nije mogao uočiti oštećenika niti prilikom prilaženja osobnom automobilu, a niti prilikom upravljanja njime. Dopunom prometnog vještačenja na glavnoj raspravi 26. travnja 2022. utvrđeno je da je položaj tijela pok. S. L. utvrđen u konzultaciji s vještakom medicinske struke, da je isti prikazan na crtežima koje je sačinio, da je iz crteža vidljivo da je najveći dio gabarita tijela pješaka bio na zemljano travnatoj površini, a tek manji dio na asfaltnoj podlozi, da se glava nalazila na asfaltnoj površini i da je tijekom kretanja vozila gabarit vozila nalazio iznad glave pješaka, a uslijed ulaska kotača u rupu, vozilo se spustilo prema dolje i pritisnulo glavu pješaka.

 

- da je pok. S. L. bio udovac od 1997. nakon čega nije zasnivao brak niti je živio u izvanbračnoj zajednici, živio je u kućanstvu, u životnoj i ekonomskoj zajednici sa tužiteljima Z. L., T. L. i L. L., da je tužiteljica M. Ž. do udaje živjela s ocem. Sa svojom djecom i unucima je bio blizak, sudjelovao je u plaćanju troškova kućanstva i pomagao obitelji financijski. Čuvao je unuke kada su bili manji i vodio ih na različite aktivnosti te provodio s njima slobodno vrijeme. Djed i unuci bili su jako povezani, unuci su teško podnijeli njegovu smrt i sada im veoma nedostaje.

 

13. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženici odgovaraju solidarno, po kriteriju objektivne odgovornosti u smislu članka 1069. stavak 2. ZOO-a. Prvostupanjski sud, obzirom na utvrđenu činjenicu temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka, da vozač nije mogao uočiti prednika tužitelja, niti prilikom prilaženja osobnom automobilu, niti prilikom upravljanja, jer je iz neutvrđenog razloga ležao na tlu, zaključio je da štetni događaj nije nastao isključivom krivnjom oštećenika, jer vozač prosječne sposobnosti prilikom naleta vozilom na zapreku ne nastavlja vožnju već se zaustavlja, pogotovo pri smanjenoj vidljivosti, odnosno noću, dok je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, pa je dosudio naknadu štete vodeći računa o okolnostima slučaja.

 

14. Osnovano tužitelji u žalbi navode da prvostupanjski sud nije dao razloge zbog kojih je prednik tužitelja doprinio nastanku štete, a razlozi za koje smatra odgovornim za štetni događaj vozača vozila nisu pravilni. Međutim, obzirom na izvedene dokaze u ovom predmetu moguće je utvrditi činjenice koje utječu na odgovornost sudionika prometne nesreće.

 

15. Prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istakla tuženica D. Đ. pozivajući se na odredbe članka 1066. i 1067. ZOO-a, navodeći da je vozilom u trenutku nesreće upravljao A. L., nije osnovan. Odgovornost za štete izazvane motornim vozilom u pogonu i to odgovornost za štetu trećima, propisana je odredbom članka 1069. stavak 1. i stavak 4. ZOO-a temeljem koje za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik, a trećom osobom smatra se oštećenik koji nije ujedno i vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila. Vlasnik se može osloboditi odgovornosti prema odredbi članka 1067. ZOO-a u slučaju ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredviđenog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

 

16. U konkretnom slučaju nije sporno da je tuženica D. Đ. vlasnica vozila, a sud je temeljem prometnog vještačenja utvrdio da tehnička neispravnost automobila nije imala utjecaja na nastanak i tijek prometne nesreće, niti je mogla imati utjecaja na mogućnost uočavanja pješaka.

 

17. U skladu s odredbom članka 1070. ZOO-a trećim osobama umjesto vlasnika i jednako kao vlasnik odgovara neovlašteni korisnik. Međutim, u ovom slučaju nije sporno da tužena D. Đ. kao vlasnica vozila isto dala na korištenje A. L. koji je upravljao vozilom u trenutku štetnog događaja te on stoga nije neovlašteni korisnik motornog vozila.

 

18. Prema priloženom u spisu situacijskom planu prometne nesreće u kojoj je smrtno stradao prednik tužitelja (list spisa 19) prikazano je mjesto štetnog događaja na kojem je nacrtan nogostup, do njega zelena površina, do zelene površine kolnik. Prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka i dopuni mišljenja danom u predmetu K-DO-169/14 Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru koji je uz suglasnost stranaka korišten u ovom predmetu, a prema prikupljenim podacima s rekonstrukcije prometne nesreće vozač vozila koje je pregazilo prednika tužitelja je pokazao da je to vozilo parkirao ispred kuće na travnatoj površini između ograde kuće i kolnika, da je izašao iz dvorišta kroz ulična vrata i uputio se prema automobilu, sjeo u automobil, pokrenuo vozilo prema naprijed, prvo malo skrenuo u lijevu da bi dobio bolji put putanje, a odmah potom zakrenuo upravljanje do kraja u desno i skrenuo u desno tako da je prvo došao na kolnik, a potom je prednjim dijelom gabarita automobila sišao sa kolnika na travnatu površinu. Na kraju ovog skretanja u desno vozač je zaustavio automobil i odmah zakrenuo upravljač do kraja u lijevo, a potom se vožnjom unazad kretao u luku tako da se prednjim dijelom vozila vratio na kolnik gibajući se približno po putanji i položajima koje je vještak sačinio u skici i onda se zaustavio. Odmah nakon što se zaustavio vozač je započeo gibanje prema naprijed uz istovremeno zakretanje upravljača u desno gibajući se po luku na desno prikazano na crtežima. Daljnjim gibanjem automobila prema naprijed stražnji desni kotač ulazi u udubljenje uslijed čega se stražnji desni dio automobila spušta prema podlozi te se zbog inercije javlja dodatni progib tog dijela automobila prema dolje uslijed čega dolazi do kontakta stražnjeg desnog donjeg dijela praga automobila sa glavom oštećenika.

 

19. Dakle, na rekonstrukciji prometne nesreće vozač vozila je pokazao gdje je vozilo bilo parkirano i kretanje vozila, nakon što je vozač vozilo pokrenuo, a vještak je temeljem tih pokazivanja sačinio i crteže na kojima su prikazani pravci kretanja. Za položaj oštećenika na rekonstrukciji je korištena lutka.

 

20. Prometni vještak P. Š. je saslušan na raspravi (list spisa 283, 284) i naveo da se vozilo neposredno prije kontakta sa oštećenikom kretalo u luku u desno pri čemu ploha po kojoj se vozilo kretalo nije bila ravna, konkretnije uz rub asfaltne plohe postojalo je udubljenje. Ako se promatra situacija da su prednji kotač vozila na kolniku, a stražnji nešto dalje od ruba kolnika ima se položaj automobila gdje je donja strana vozila iznad ravnine gornje strane tijela pješaka, a to je prikazano na fotografijama na stranici 4 i 5 dopune nalaza i mišljenja sačinjenog u kaznenom predmetu. Daljnjim kretanjem vozila prema naprijed stražnji desni kotač ulazi u udubinu pa se taj dio vozila spušta prema podlozi uz što se ne može zanemariti efekt njihanja vozila uslijed promjene vertikalne pozicije mjesta kontakta, pneumatike i podloge. Uslijed ovog gibanja vozila prema dolje, prema tijelu pješaka dolazi do kontakta između vozila i pješaka, pa je vozilo gibanjem poda prema dolje udarilo oštećenika u predjelu glave. Nadalje, prometni vještak je naveo da je najveći dio gabarita tijela oštećenika bio na zemljano travnatoj površini, a manji dio na asfaltnoj podlozi, točnije glava se nalazila na asfaltnoj površini i tijekom kretanja vozila je zapravo došlo do toga da gabarit vozila dođe iznad glave oštećenika, a uslijed ulaska kotača u rupu vozilo se spustilo dolje i pritisnulo glavu pješaka.

 

21. Dakle, temeljem prikupljenih podataka na rekonstrukciji prometne nesreće i prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da je vozilo koje je pritisnulo oštećenika bilo parkirano na zelenoj površini, da je prednik tužitelja bio u ležećem položaju sa bočne desne strane vozila tako da mu se glava nalazila na asfaltnoj površini, a ostali dio tijela na zelenoj površini, da je vozač vozila nakon pokretanja vozila kretao se na način da je skrenuo u desno tako da je prvo došao na kolnik, a potom je prednjim dijelom gabarita vozila sišao s kolnika na travnatu površinu i prilikom daljnjeg gibanje prema naprijed u cilju dolaska na kolnik i skretanja u desno kotač vozila ušao u rupu koja je bila prije kolnika pri čemu je došlo do spuštanja vozila prema dolje i pritiska na glavu oštećenika.

 

22. Točni su žalbeni navodi tuženika da glava oštećenika ne smije se nalaziti na cesti, niti je cesta namijenjena za ležanje na njoj pješaka i da je to protivno odredbi članka 124. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 – dalje: ZSPC) kojim je propisano da se pješak ne smije zadržavati na kolniku. Točno je da prema prihvaćenom nalazu i mišljenju prometnog vještaka vozač vozila nije mogao, obzirom na položaj oštećenika vidjeti oštećenika, osim da je prije pokretanja vozila obišao vozilo. Međutim, tuženici ispuštaju iz vida činjenicu da je vozač parkirao vozilo na zelenoj površini i da je prilikom vožnje unaprijed, pa unazad, jer je namjera vozača bila vozilom sa zelene površine stupiti na kolnik i to na desnu stranu kolnika u odnosu na zelenu površinu i da je pritom zbog nailaska kotača vozila u rupu koja je bila prije kolnika došlo do spuštanja vozila prema tlu i pritom pritiska vozila na tijelo oštećenika, a zadobivene ozljede su prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. A. B. u uzročnoj vezi sa smrću prednika tužitelja.

 

23. Točni su žalbeni navodi tuženika da prema nalazu mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 25. ožujka 2016. proizlazi da je oštećenik S. V. u mokraći imao 1,13 g/kg alkohola i da je medicinski vještak dr. A. B. u nalazu naveo da je u urinu oštećenika pronađeno nešto alkohola i da je moguće da je konzumirao alkohol, međutim, obzirom na primljenu terapiju i zadobivene ozljede mozga nije moguće utvrditi točnu koncentraciju alkohola u trenutku prometne nesreće. Točno je da je svjedok P. J. u iskazu naveo da je vidio mušku osobu iz svog ugostiteljskog objekta kako hoda ulicom i da je ušao na T. M. i da misli da je taj čovjek bio pijan, a to je zaključio po tome što je pričao sam sa sobom. Ovaj drugostupanjski sud dozvoljava mogućnost alkoholiziranosti, obzirom da je u mokraći oštećenika bila koncentracija alkohola i da to može biti u uzročnoj vezi sa položajem u kojem se nalazio oštećenik. Međutim, koji god bio razlog zbog kojeg se oštećenik našao u položaju s glavom na kolniku utječe na doprinos oštećenika nastanku štete, jer se glavom nalazio na mjestu i položaju koje nije dozvoljeno, odnosno protivno je odredbi članka 124. ZSPC-a.

 

24. Prednik tužitelja se nalazio u ležećem položaju uz bočnu stranu vozila time da mu je glava bila na kolniku, a ostali dio tijela na zelenoj površini. Vozač vozila nije mogao uočiti oštećenika, osim fizičkim obilaženjem vozila, kako je to utvrđeno temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka. Međutim, oštećenik je bio u položaj u vrijeme zadobivanja ozljeda na način da mu je glava bila na kolniku, pa se time doveo u opasan položaj i protivan odredbi članka 124. ZSPC-a. Da se nije nalazio u tom položaju, kao i da se vozač vozila nije kretao putanjom kojom se kretao nesreća bi bila izbjegnuta, kako to i proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka. Stoga je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda oštećenikov doprinos 40% nastanku štete.

 

25. Ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da je vozač vozila odgovoran za nastanak prometne nesreće, jer se sa vozilom koje je bilo parkirano na zelenoj površini, koja se nalazila do kolnika (između nogostupa i kolnika) uključivao na kolnik i pritom je kotač vozila ušao u udubljenje, a koje se nalazilo izvan kolnika i pritom je vozilo pritisnulo glavu oštećenika i od zadobivenih ozljeda oštećenik je preminuo. Dakle, da se vozilo nije kretalo tom putanjom, a to je i naveo prometni vještak do štetnog događaja ne bi došlo, kao što ne bi došlo da se oštećenik nije nalazio na tom mjestu. Osnovano tuženici u žalbi navode da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi se odgovornost vozača sastojala u tome da vozač prosječnih sposobnosti prilikom naleta vozilom na zapreku ne nastavlja vožnju već se zaustavlja, pogotovo pri smanjenoj vidljivosti, odnosno noću. U predmetnom slučaju, obzirom na način nastanka štetnog događaja vožnja nakon kontakta vozila sa oštećenikom ne utječe na nastanak štete. Prema nalazu i mišljenju vještaka, nakon kontakta vozila sa oštećenikom vozilo je nastavilo gibanje i udaljilo se od mjesta kontakta za oko 7 do 9 m i tada je tek tijelo oštećenika vozaču postalo vidljivo u retrovizoru.

 

26. Činjenica da je protiv vozača vozila obustavljen kazneni postupak nije odlučna, jer je građanska odgovornost šira, a sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim.

 

27. Vozač vozila parkirao je vozilo na zelenoj površini koja nije namijenjena za to i kretao se po zelenoj površini koja nije namijenjena za vožnju vozilom. U namjeri da vozilom stupi na kolnik, prilikom vožnje došlo je zbog ulaska kotača vozila u udubljenje, koje se nalazilo prije kolnika, do spuštanja vozila prema tlu i pritiska tijela oštećenika. Prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka vozač nije prilikom ulaska u vozilo i tijekom vožnje mogao vidjeti oštećenika, obzirom na njegov položaj, osim da je fizički obišao vozilo. Kada vozač parkira vozilo na mjestu koje za to nije predviđeno i uključuje se u promet sa površine na kojoj se ne obavlja promet vozila, kao što je to u predmetnom slučaju, onda vozač mora postupiti sa povećanim oprezom, pa i fizički obići vozilo i to upravo zbog činjenice što se vozilo nalazilo parkirano na mjestu koje nije za to predviđeno, niti je predviđeno za promet vozila i postoji mogućnost da se na takvom mjestu nalazi osoba ili predmet. Pritom je vozač vozila kod uključivanja u promet postupio protivno odredbi članka 45. stavak 1. i protivno članku 46. ZSPC-a kojim je propisano da vozač motornog vozila za kretanje u prometu mora koristiti isključivo kolnik, a ne travnatu površinu uz kolnik. Obilaženje vozila prije pokretanja vozila ne očekuje se od vozača na mjestu koja služe obavljanju prometa i parkiranja vozila, međutim u predmetnom slučaju ne radi se o takvom mjestu. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da vozač vozila nije odgovoran za nastanak štetnog događaja i da je u cijelosti odgovoran prednik tužitelja. Prednik tužitelja je doprinio nastanku štete svojim postupanjem po ocjeni ovog drugostupanjskog suda 40%.

 

28. Suprotno žalbenim navodim tuženika tužitelji Z. L. i M. Ž., kao djeca S. L. imaju pravo na naknadu štete primjenom odredbe članka 1101. stavak 1. ZOO-a, a tužitelji T. L. i L. L. primjenom odredbe članka 1101. stavak 2. ZOO-a.

 

29. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud da su unuci od rođenja živjeli sa djedom S. L. u istom domaćinstvu, da je sa njima bio jako povezan, da ih je čuvao, financijski doprinosio kućanstvu i njihovim potrebama, što je i životno, osobito kada se ima u vidu da mu je supruga umrla 1997., prije rođenja unuka, da je tužiteljica T. L. je u vrijeme smrti djeda imala 16 godina, a tužitelj L. L. 9 godina, pa je između njih i djeda postojala trajnija zajednica života. Činjenica da se tužiteljica T. L. sada nalazi na studiju u mjestu različitom od onog gdje je živjela s djedom ne utječe na pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog duševnih boli zbog smrti bliske osobe.

30. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda tužiteljima Z. L. i M. Ž. primjenom odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a za duševne boli zbog smrti oca pripada svakom pravična novčana naknada u iznosu od 220.000,00 kn. Kada se taj iznos umanji za doprinos oštećenika od 40% svakom tužitelju pripada iznos od 17.519,41eur/132.000,00 kn. Potraživanje tužitelja Z. L. i M. Ž. svakog je zastarjelo za 110.000,00 kn, a radi se o iznosima za koje je preinačena tužba na način da je za te iznose povećan tužbeni zahtjev. Budući je prvostupanjskom presudom tužitelju Z. L. i M. Ž. svakom dosuđen iznos od 150.000,00 kn i odbijen tužbeni zahtjev svakog tužitelja za 180.000,00 kn, potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na tužitelje Z. L. i M. Ž. u dijelu kojim je dosuđen iznos od 132.000,00 kn, u dijelu kojim je odbijen svakog tužitelja tužbeni zahtjev za iznos od 180.000,00 kn. Kako su tužitelji Z. L. i M. Ž., svaki potraživali neimovinsku štetu iznos od 330.000,00 kn, od čega je tražbina iznos 110.000,00 kn zastarjela, a nakon umanjenja iznosa koji im pripada za doprinos oštećenika pripada im šteta iznos od 132.000,00 kn i kako je prvostupanjskom presudom odbijen svakog tužitelja tužbeni zahtjev za iznos od 180.000,00 kn, tužitelji su odbijeni s tužbenim zahtjevom za daljnji iznos od 18.000,00 kn/2.389,01 eur.

 

31. Tužitelji T. L. i L. L., svaki je potraživao neimovinsku štetu u visini od 112.500,00 kn, a iznos od 37.500,00 kn je zastario, jer su za taj iznos svaki preinačili tužbu na način da su za taj iznos povećali tužbeni zahtjev, tako da ostaje iznos od 75.000,00 kn koje potraživanje nije zastarjelo. Pravična novčana naknada tužitelja T. L. i L. L. za duševne boli zbog smrti bliske osobe po ocjeni ovog suda je 75.000,00 kn. Kada se taj iznos umanji za doprinos oštećenika nastanku štete, svakom tužitelju pripada iznos od 45.000,00 kn. Stoga je presuda u točki III. i IV. izreka potvrđena u dijelu kojim je svakog tužitelja prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 45.000,00 kn i u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev svakog tužitelja za isplatu iznosa od 57.500,00 kn. Tužbene zahtjeve tužitelja treba odbiti za daljnji iznos od 10.000,00 kn, pa je u tom dijelu presuda preinačena na način da su tužitelji T. L. i L. L., svaki odbijeni s tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 10.000,00 kn/1.327,23 eur.

 

32. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da im je dosuđen prenizak iznos naknade štete, kao i žalbeni navodi tuženika da im je dosuđen previsoki iznos. Cijeneći sve utvrđene činjenice, da je oštećenik živio u istom domaćinstvu s tužiteljima Z. L., T. L. i L. L. od rođenja tužitelja, međusobna povezanost i bliskost, da je tužiteljica T. L. do udaje živjela sa ocem, a nakon toga se učestalo posjećuju, u bliskim su bili odnosima, pravična novčana naknada zbog smrti bliske osobe za tužitelja Z. L. i M. Ž., djecu oštećenika je 220.000,00 kn umanjen za doprinos oštećenika nastanku štete, za tužitelje T. L. i L. L., unuke oštećenika iznos od 75.000,00 kn umanjen za doprinos oštećenika nastanku štete.

 

33. Primjenom odredbe članka 1103. ZOO-a tužiteljima je dosuđena zatezna kamata na dosuđene iznose od dana podnošenja tužbe do isplate. Tužitelji su na iznos neimovinske štete potraživali zateznu kamatu od 4. rujna 2014., kada su podnijeli odštetni zahtjev, međutim za to razdoblje pa do dana podnošenja tužbe prvostupanjski sud nije odbio tužbeni zahtjev radi isplate zatezne kamate, a niti su stranke predlagale donošenje dopunske presude o tom dijelu tužbenog zahtjeva.

 

34. Svaki tužitelj je sa visinom tužbenog zahtjeva uspio 40%. Sve stranke su zastupane po punomoćnicima odvjetnicima, (tužitelji po istom punomoćniku), a tužitelji nisu imali troškove vještačenja. Tužitelji su tvrdili da su za nastanak štete isključivo odgovorni tuženici, a sud je utvrdio da je prednik tužitelja doprinio nastanku štete 40%. Tuženici su tvrdili da vozač vozila nije odgovoran za nastanak nesreće, pa time ni tuženici za naknadu štete, a ovaj sud je utvrdio da postoji odgovornost 60%. Stoga je ovaj drugostupanjski sud imajući u vidu navedeno, odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a da svaka stranka snosi svoje parnične troškove i preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o parničnom trošku.

 

35. Primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. i 2. ZPP-a žalbe stranaka su djelomično prihvaćene, a djelomično odbijene kao neosnovane i prvostupanjska presuda je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena, kako je to navedeno u izreci ove presude.

 

36. Tužiteljima i tuženicima ne pripada trošak žalbe, obzirom na odluku o parničnom trošku.

 

Bjelovar, 1. lipnja 2023.