1

Poslovni broj: 17 Gž-2312/2023-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-2312/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protuženika A. S. iz L., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. B., odvjetnici u R., protiv I. tuženika-protutužitelja D. D.1 iz R., OIB: …, i II. tuženika-protutužitelja Općina L., L., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. D.2, odvjetniku u R., kao pravnih sljednika pok. J. K. iz L., OIB: …, radi isplate i utvrđenja, odlučujući o žalbi II. tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-3933/2019-34 od 12. svibnja 2023., dana 1. lipnja 2023.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba II. tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-3933/2019-34 od 12. svibnja 2023.

Obrazloženje

1.     Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor II. tuženika protiv rješenja o pristojbi posl. broj P-3933/2019-31 od 15. ožujka 2023., kojim ga se poziva da plati pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 30,62 eura / 230,71 kuna[1].

2.     Protiv rješenja žalbu je podnio II. tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu rješenja II. tuženik), kako iz sadržaja žalbe proizlazi, iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3.     Žalba nije osnovana.

4.     Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio da je rješenjem posl. broj P-3933/2019-34 od 12. svibnja 2023. naloženo II. tuženiku da plati sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 30,62 eura / 230,71 kuna. Također, utvrdio je da je odgovor na tužbu podnijela prijašnja tuženica J. K., te da je II. tuženik njezin pravni sljednik. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je smatrao da je rješenje kojim je II. tuženiku naloženo plaćanje sudske pristojbe na odgovor na tužbu osnovano donijeto, te je prigovor II. tuženika primjenom odredbe čl. 29. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18) pobijanim rješenjem odbio.

5.     Utvrđenja suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP, koje u žalbi ističe II. tuženik. Također, sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP tako da nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. ZPP.

6.     II. tuženik osporava pobijano rješenje ističući, u bitnome, da nije stranka u postupku, da nikada nije sudjelovao u postupku i da je donijetu drugostupanjsku odluku vratio sudu, te da stoga nije niti pristojbeni obveznik plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu. Međutim, takvi žalbeni navodi II. tuženika su neosnovani.

7.     Naime, u konkretnom slučaju odgovor na tužbu je podnijela prijašnja tuženica J. K. Ranija tuženica J. K. je preminula nakon donošenja prvostupanjske presude, te je rješenjem i rješenjem o nasljeđivanju suda prvog stupnja posl. broj O-1673/2021-28 od 28. srpnja 2022. u odnosu na prava iz ostavinske imovine njezinim nasljednikom temeljem oporuke proglašen I. tuženik, dok su nekretnine i pokretnine prešle u vlasništvo II. tuženika, a s obzirom da su se u odnosu na taj dio imovine koji nije bio raspoređen oporukom zakonski nasljednici pok. J. K. odrekli nasljedstva. Dakle, II. tuženik je nedvojbeno građanskopravni sljednik pok. J. K., te se kao građanskopravni sljednik ne može se protiviti procesnoj sukcesiji, a isti postaje procesna stranka trenutkom koji je relevantan za građanskopravno sljedništvo odnosno sukcesiju, a to je smrt stranke (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x-596/2018 od 26. veljače 2009. i Rev-104/2021 od 3. veljače 2021.).

8.     Dakle, trenutkom smrti J. K. njezini pravni sljednici, odnosno u ovom konkretnom slučaju, I. i II. tuženik, su postali umjesto nje stranke u postupku, te se takvoj procesnoj sukcesiji isti ne mogu protiviti. Stoga su isti kao pravi sljednici dužni platiti sudsku pristojbu na odgovor na tužbu neovisno o tome što odgovor na tužbu nisu podnijeli, tako da je i II. tuženik u konkretnom slučaju dužan platiti sudsku pristojbu na odgovor na tužbu, a kako je to pravilno odredio sud prvog stupnja.

9.     Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu II. tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 1. lipnja 2023.

                       Sudac:

              Robert Jambor, v.r.