1

Poslovni broj: 26 Gž R-109/2023-2

 

 

Poslovni broj: 26 Gž R-109/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik A. V., dipl. iur., protiv tuženice K. K., OIB:... iz Z., i tuženika S. d.o.o., OIB:..., Z., kojeg zastupa punomoćnica R. N., odvjetnica u Z., rati utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 16. veljače 2023. broj Pr-2976/2020-21, dana 1. lipnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog  radnog suda u Zagrebu od 16. veljače 2023. broj Pr-2976/2020-21.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

 

"I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Z., OIB: ..., koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu od dana 04.02.2019. godine, a kojeg su sklopili I-tuženik K. K. iz Z., OIB: ... i II-tuženik S. d.o.o., Z., OIB: ... ništetan"

 

II./ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

 

III./ Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Z., OIB: ...da II-tuženiku S. d.o.o. iz Z., OIB: ...naknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn / 497,71 eura (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450) u roku od 15 dana."

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj radi bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,  117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti  tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu koji su 4. veljače 2019. sklopili tuženica K. K. i tuženik S. d.o.o., a činjenično se temelji na tvrdnjama da K. K. u vrijeme sklapanja Ugovora o radu nije bila radno sposobna, da su tuženici zasnovali radni odnos da bi K. K. ostvarila pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja obveznog rodiljnog dopusta na teret tužitelja i da je iz tog razloga Ugovor o radu prividan (fiktivan) pravni posao.

 

6. Polazeći od nesporne činjenice da je između tuženika 4. veljače 2019. sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme, kojim je ugovoreno da se tuženica K. K. zapošljava kod tuženika S. d.o.o. na knjigovodstvenim poslovima u razdoblju od 5. veljače do 5. kolovoza 2019. u punom radnom vremenu u trajanju od 40 sati tjedno, te na temelju utvrđenih činjenica iz iskaza tuženice K. K. i svjedokinje N. R. P. - da se K. K. zaposlila radi povećanog opsega poslova koji se u knjigovodstvenoj djelatnosti pojavljuje tijekom veljače svake kalendarske godine, te da je u razdoblju trajanja radnog odnosa K. K. ostvarila naknadu plaće u istoj visini kao što bi naknada iznosila da je ostala kao nezaposlena osoba, te na temelju nalaza vještaka medicine rada dr. J. M. iz kojeg proizlazi da tuženica u vrijeme sklapanja Ugovora o radu nije bila radno sposobna za obavljanje ugovorenih poslova, ali je bila radno sposobna za obavljanje istih poslova u režimu rada od kuće u slobodnom ritmu rada, te primjenjujući čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., u daljnjem tekstu: ZOO) koji propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, prvostupanjski sud zaključuje da posljedica prividnog ugovora u smislu citirane zakonske odredbe nije njegova ništetnost, nego da prividan ugovor nema pravnog učinka iz razloga što se radi o pravno nepostojećem ugovoru, koji iz tog razloga ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva kako to zahtijeva čl. 322. st. 1. ZOO-a, pa da je već radi toga zahtjev tužitelja neosnovan, ukazujući u prilog iznesenom stajalištu na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3586/2018 i Županijskog suda u Zagrebu od 29. lipnja 2022. broj Gž R-3638/2021. Osim toga, utvrdivši da je tuženica K. K. bila radno sposobna za obavljanje knjigovodstvenih poslova u režimu rada od kuće u slobodnom ritmu rada, a da je 5. veljače 2019. započela koristiti rodiljni dopust nakon čega je ostvarivala naknadu u istom iznosu koji bi primila i da je bila nezaposlena osoba, odnosno da nije bila u radnom odnosu kod tuženika S. d.o.o., prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je postojao svjesni nesklad između volje i očitovanja ugovornih strana prilikom sklapanja Ugovora o radu.

 

7. U žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, te ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Ponavlja da su tuženici sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme isključivo radi ostvarivanja prava tuženice K. K. na naknadu plaće za vrijeme spriječenosti za rad radi korištenja rodiljnog dopusta od 5. veljače 2019., te da tužitelj ima pravo i obvezu pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje takvog ugovora primjenom čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da prividan ugovor ne može biti ništetan, te s tim u vezi osporava utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, ustrajući u tvrdnji da je radni odnos zasnovan da bi tuženica K. K. ostvarila pravo na naknadu plaće na teret tužitelja, obzirom je nelogično da poslodavac zapošljava osobu u visokom stupnju trudnoće na poslove povećanog opsega koji su hitni i neodgodivi, time da iz Ugovora o radu ne proizlazi da je K. K. imala obvezu obavljati rad od kuće, a za koji rad je vještačenjem utvrđeno da je bila radno sposobna.

 

8. Ispitivanjem pobijane presude u okviru žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Protivno žalbenim navodima tužitelja, izreka prvostupanjske presude je jasna, ne proturječi sama sebi niti razlozima iznesenim u obrazloženju, koje sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti zahtjeva i presuda nema nikakvih nedostataka, a nije počinjena niti neka od drugih bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

9. Utvrđeno činjenično stanje i na njemu zasnovanu primjenu materijalnog prava kao pravilnim prihvaća i ovaj sud, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

 

10. Uzimajući u obzir da tužitelj tvrdi da je Ugovor o radu koji su sklopili tuženici K. K. i S. d.o.o. 4. veljače 2019. fiktivan (prividni) ugovor, a da tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu, prvostupanjski sud je već na temelju samo tih činjenica pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim.

 

11. Odredba čl. 285. st. 1. ZOO-a propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, što znači da kao posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost nego sama zakonska odredba propisuje posljedicu - da takav ugovor nema pravnog učinka, pa se radi o pravno nepostojećem pravnom poslu povezujući isto sa čl. 247. ZOO-a prema kojem je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a što bi u konkretnom slučaju (prema tvrdnjama tužitelja) značilo da između tuženika kao ugovornih strana Ugovora o radu nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora o radu jer ugovorne strane nisu htjele takav ugovor nego nešto drugo što sadržaju Ugovora o radu ne odgovara, pa stoga takav ugovor ne može biti "protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva", a što kao razloge ništetnosti pravnog posla propisuje čl. 322. st. 1. ZOO-a. Da prividan ugovor nije ništetan je pravno stajalište ustaljene sudske prakse na koju je pravilno ukazao prvostupanjski sud, time da je izričito pravno stajalište izraženo i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. veljače 2016. broj Rev 2357/15-3, dok je Županijski sud u Zagrebu u činjenično identičnim sporovima iz istih razloga odbio zahtjeve tužitelja (npr. Gž R-3638/2021, Gž-2635/2022).

 

12. Ne ulazeći u daljnje žalbene navode kojima tužitelj ustraje u tvrdnji da je Ugovor o radu sklopljen radi stjecanja prava na naknadu K. K. za vrijeme rodiljnog dopusta na teret tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim.

 

13. Kako je i odluku o troškovima postupka donio pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, to je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a u cijelosti potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

U Varaždinu 1. lipnja 2023.

                           

                                                       

                            Predsjednik vijeća

                           

                            Milko Sambolek v.r.