Broj: Ppž-1213/2021

                                                             -1-

 

 

                             

 

 

                               U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Z. C., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj putem branitelja M. S., odvjetnika u Z., protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru od 28. listopada 2020., broj: 89. PpP-3347/2020, u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2023.

 

 

           p r e s u d i o   j e

 

 

I               U povodu žalbe okr. Z. C., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se činjenično opisano postupanje okrivljenika u izreci označava djelom prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju citiranog propisa okr. Z. C. izriče se novčana kazna u iznosu od 660,00 EUR (šestošezdeset eura) / 4.972,77 kn[1] (četiritisućedevetstosedamdesetdvije kune i sedamdesetsedam lipa), koju kaznu je dužan platiti u roku od devedeset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

 

II    Odbija se žalba okr. Z. C. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.    

 

III               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) / 376,72 kn (tristosedamdesetšest  kuna i sedamdesetdvije lipe), u roku trideset dana od primitka ove presude.

             

 

Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru okr. Z. C. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna.

 

1.1.              Istom presudom na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 450,00 kuna

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja, zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.              Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, navodeći da nije imao mogućnost sudjelovati u postupku, budući da iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da su okrivljenik i njegov izabrani branitelj uredno pozvani na raspravu 28. listopada 2020., pozivu se nisu odazvali niti ispričali izostanak, pa je žalitelju omogućeno sudjelovanje u postupku sukladno odredbama Prekršajnog zakona, s time da je u predmet dostavio pisanu obranu. Na navedenoj raspravi, budući da su bile ispunjene zakonske pretpostavke za njezino održavanje, izvedeni su svi dokazi na kojima se temelji pobijana odluka, pa je žalitelju bilo omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Zbog navedenih razloga mišljenje je ovog drugostupanjskog suda da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to ističe žalitelj.

 

6.    Pogrešno žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbe članka 177. Prekršajnog zakona, budući da iz zapisnika o glavnoj raspravi od 28. listopada 2020. (list 25 i 26 spisa) proizlazi da je prvostupanjski sud, nakon što je ustanovio da nema potrebe za daljnjim izvođenjem dokaza, objavio da je dokazni postupak završen. Nije u pravu žalitelj kada navodi da sud nije primijenio odredbu članka 178. Prekršajnog zakon, jer iako je sukladno navedene odredbe nesumnjiva  obveza prvostupanjskog suda da nakon završenog dokaznog postupka, a prije nego što objavi da je glavna rasprava završena, daje riječ strankama, međutim to ako su nazočni na raspravi. Budući da u konkretnom slučaju žalitelj nije bio nazočan raspravi kada je dokazni postupak završen, to sud nije povrijedio citiranu zakonsku odredbu. 

Neosnovano žalitelj ističe da bi sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka jer da ih nije obavijestio o vremenu objave presude, budući da je odredbom članka 179. stavka 1., rečenica druga i treća Prekršajnog zakona propisano:

        (1)  Ako u složenijim predmetima sud ne može nakon završetka glavne rasprave istoga dana donijeti presudu, odgodit će njezino donošenje i objavu za tri dana. O mjestu i vremenu priopćavanja presude izvijestit će se nazočne stranke i sudionici.

Prema tome, na temelju citirane odredbe Zakona jasno je da se o vremenu objave presude izvješćuju samo one stranke i sudionici koji su nazočni kod suda i ne postoji obveza suda da o objavi presude izvijesti onog okrivljenika, stranku ili sudionika postupka koji nije nazočan.

Neobavještavanje okrivljenika o vremenu objave presude nije odredbom članka 195. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano kao bitna povreda, niti bi to predstavljao povredu iz članka 195. stavka 2., jer objavljivanje presude nema procesno pravni značaj za stranke. 

 

7.       Žaleći se nadalje zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, žalitelj u suštini navodi zakonski tekst odredbe. Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja, po ocjeni ovog Suda, izreka presude je razumljiva i jasna, a obrazloženje sadrži dostatne razloge za svaku točku presude u smislu odredbe članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona, jer je prvostupanjski sud nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim, te kojim se razlozima vodio pri utvrđivanju postojanja prekršaja i krivnje, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni. Stoga je ovaj sud mišljenja da presuda sadrži jasne i dostatne razloge, koji nisu u nesuglasju s provedenim dokazima, pa je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

8.              Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom pisane obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom drugostupanjskom sudu.

 

8.1.    Naime, navedeni prekršaj čini osoba koja je vlasnik motornog vozila, a na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave (koja obavlja poslove iz čl. 5. st. 4. ZSPC-a), u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja djela. Iz rezultata provedenog postupka pred sudom jasno proizlazi da je žalitelj dao podatke za dvije osobe koje su mogle upravljati vozilom i nije dovodio u pitanje vlasništvo vozila, pa njegova obrana u suštini predstavlja priznanje svih odlučnih činjenica djela, kako to proizlazi i iz obavijesti o počinjenom prekršaju. Suprotno tvrdnje žalitelja, nakon 1. kolovoza 2019., kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 70/19.) propisano je da se dostava podataka o više osoba koje su moguće upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je vozilo dano na upravljanje, pa je prvostupanjski sud podatke o dva moguća vozača pravilno ocijenio dostavom nevjerodostojnih podataka i donio na zakonu osnovanu odluku. Bez uspjeha žalitelj upire na zabludu o biću djela, s obzirom na kratko vrijeme od stupanja na snagu izmjena Zakona do počinjenja djela, budući da iz obavijesti o počinjenom prekršaju (list 22 spisa) koju je uredno zaprimio i očitovao se, jasno proizlazi kako je upozoren da se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje. Međutim ističe se i da je od vremena stupanja na snagu izmjena Zakona do počinjenja djela proteklo više od 10 mjeseci i dužan je poznavati pozitivne propise. Opravdanje da nije uspio utvrditi tko je konkretne zgode upravljao vozilom ne isključuje njegovu odgovornost, s time da je imao mogućnost na temelju relevantnih podataka o konkretnom događaju, specifičnih po vremenu i mjestu upravljanja, razjasniti pitanje identiteta vozača s dvoje navedenih mogućih vozača te raspolagati valjanom informacijom o osobi i vremenu upravljanja vozilom (koje kao opasno sredstvo u prometu ne može biti u slobodnoj uporabi).

 

8.2.              Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

     

9.              Razmatrajući u povodu žalbe odluku o kazni ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno težini prekršaja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za kaznu u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona, i nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio raniju neosuđivanost okrivljenika te je kaznu odmjerio u najnižoj mjeri posebnim zakonom propisanog iznosa, budući da je u vrijeme počinjenja djela bila propisana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna.

 

9.1.              Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje nešto nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis  koji je najblaži za počinitelja. Stoga je ovaj Sud izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer dovodi do povoljnije kazne za počinitelja.

Najnižu mjeru propisane kazne za počinjeni prekršaj je po službenoj dužnosti izrekao i ovaj sud primjenom blažeg zakona, smatrajući da su već u dovoljnoj mjeri vrednovane sve poznate okolnosti od utjecaja na kaznu i da je ista u svemu pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno potrebe upućivanja one vrste prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje. Žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, primjenom  instituta ublažavanja.

 

10.    Pogrešno upire žalitelj na postojanje uvjeta za oslobođenje od kazne, jer prema odredbi članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona sud može okrivljenika osloboditi od kazne kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio ili je platio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak ili da se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu. Međutim, u predmetnom slučaju ne proizlazi ispunjenje niti jednog od zakonom propisanih uvjeta.

 

11.               Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.               

           

12.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka, te imajući na umu poznate materijalne prilike žalitelja.

 

13.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                 U Zagrebu 1. lipnja 2023.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu  u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.