8. P: Pr-4315/2021-18

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

 

8. P: Pr-4315/2021-18

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz N., T. dr. F. T. 15/1, OIB: …, koju zastupa punomoćnica Ž. R. R., odvjetnica u O., protiv tuženika bolnice N. iz N., B. J. 10, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O. društvu R. d.o.o. iz O., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. svibnja 2023., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 1. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Nalaže se tuženiku bolnici N. isplatiti tužiteljici A. B., na ime razlike plaće, iznos od 12.752,97 eur[1] (slovima: dvanaesttisućasedamstopedesetdvaeuraidevedesetsedamcenti) / 96.087,25 kn (slovima: devedesetšesttisućaosamdesetsedamkunaidvadesetpetlipa) zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

 

- za mjesec rujan 2015. godine iznos od 243,62 eur / 1.835,58 kn s dospijećem dana 20. listopada 2015. godine,

 

- za mjesec listopad 2015. godine iznos od 259,86 eur / 1.957,95 kn s dospijećem dana 20. studenog 2015. godine,

 

- za mjesec studeni 2015. godine iznos od 273,53 eur / 2.060,90 kn s dospijećem dana 20. prosinca 2015. godine,

 

- za mjesec prosinac 2015. godine iznos od 239,76 eur / 1.806,47 kn s dospijećem dana 20. siječnja 2016. godine,

 

- za mjesec siječanj 2016. godine iznos od 306,35 eur / 2.308,23 kn s dospijećem dana 20.  veljače 2016. godine,

 

- za mjesec veljaču 2016. godine iznos od 240,70 eur / 1.813,56 kn s dospijećem dana 20. ožujka 2016. godine,

 

- za mjesec ožujak 2016. godine iznos od 274,73 eur / 2.069,94 kn s dospijećem dana 20. travnja 2016. godine,

 

- za mjesec travanj 2016. godine iznos od 268,06 eur / 2.019,67 kn s dospijećem dana 20. svibnja 2016. godine,

 

- za mjesec svibanj 2016. godine iznos od 343,47 eur / 2.587,88 kn s dospijećem dana 20. lipnja 2016. godine,

 

- za mjesec lipanj 2016. godine iznos od 334,31 eur / 2.518,84 kn s dospijećem dana 20. srpnja 2016. godine,

 

- za mjesec srpanj 2016. godine iznos od 231,38 eur / 1.743,31 kn s dospijećem dana 20. kolovoza 2016. godine,

 

- za mjesec kolovoz 2016. godine iznos od 283,77 eur / 2.138,04kn s dospijećem dana 20. rujna 2016. godine,

 

- za mjesec rujan 2016. godine iznos od 229,84 eur / 1.731,76 kn s dospijećem dana 20. listopada 2016. godine,

 

- za mjesec listopad 2016. godine iznos od 153,16 eur / 1.154,00 kn s dospijećem dana 20.studenog 2016. godine,

 

- za mjesec studeni 2016. godine iznos od 167,92 eur / 1.265,21 kn s dospijećem dana 20. prosinca 2016. godine,

 

- za mjesec prosinac 2016. godine iznos od 146,93 eur / 1.107,06 kn s dospijećem dana 20. siječnja 2017. godine,

 

- za mjesec siječanj 2017. godine iznos od 149,92 eur / 1.129,54 kn s dospijećem dana 20. veljače 2017. godine,

 

- za mjesec veljaču 2017. godine iznos od 156,93 eur / 1.182,39 kn s dospijećem dana 20. ožujka 2017. godine,

 

- za mjesec ožujak 2017. godine iznos od 205,24 eur / 1.546,36 kn s dospijećem dana 20. travnja 2017. godine,

 

- za mjesec travanj 2017. godine iznos od 164,88 eur / 1.242,32kn s dospijećem dana 20. svibnja 2017. godine,

 

- za mjesec svibanj 2017. godine iznos od 161,10 eur / 1.213,78 kn s dospijećem dana 20. lipnja 2017. godine,

 

- za mjesec lipanj 2017. godine iznos od 163,54 eur / 1.232,16 kn s dospijećem dana 20. srpnja 2016. godine,

 

- za mjesec srpanj 2017. godine iznos od 208,37 eur / 1.569,95 kn s dospijećem dana 20. kolovoza 2017. godine,

 

- za mjesec kolovoz 2017. godine iznos od 179,41 eur / 1.351,79 kn s dospijećem dana 20. rujna 2017. godine,

 

- za mjesec rujan 2017. godine iznos od 160,18 eur / 1.206,87 kn s dospijećem dana 20. listopada 2017. godine,

 

- za mjesec listopad 2017. godine iznos od 283,95 eur / 2.139,43 kn s dospijećem dana 20. studenog 2017. godine,

 

- za mjesec studeni 2017. godine iznos od 186,03 eur / 1.401,68 kn s dospijećem dana 20. prosinca 2017. godine,

 

- za mjesec prosinac 2017. godine iznos od 257,91 eur / 1.943,25kn s dospijećem dana 20. siječnja 2018. godine,

 

- za mjesec siječanj 2018. godine iznos od 171,27 eur / 1.290,43 kn s dospijećem dana 20. veljače 2018. godine,

 

- za mjesec veljaču 2018. godine iznos od 123,09 eur / 927,40 kn s dospijećem dana 20. ožujka 2018. godine,

 

- za mjesec ožujak 2018. godine iznos od 201,39 eur / 1.517,39 kn s dospijećem dana 20. travnja 2018. godine,

 

- za mjesec travanj 2018. godine iznos od 187,57 eur / 1.413,25 kn s dospijećem dana 20. svibnja 2018. godine,

 

- za mjesec svibanj 2018. godine iznos od 202,66 eur / 1.526,96 kn s dospijećem dana 20. lipnja 2018. godine,

 

- za mjesec lipanj 2018. godine iznos od 140,68 eur / 1.059,92 kn s dospijećem dana 20. srpnja 2018. godine,

 

- za mjesec srpanj 2018. godine iznos od 225,84 eur / 1.701,62 kn s dospijećem dana 20. kolovoza 2018. godine,

 

- za mjesec kolovoz 2018. godine iznos od 128,45 eur / 967,81 kn s dospijećem dana 20. rujna 2018. godine,

 

- za mjesec rujan 2018. godine iznos od 281,67 eur / 2.122,25 kn s dospijećem dana 20. listopada 2018. godine,

 

- za mjesec listopad 2018. godine iznos od 171,27 eur / 1.290,43 kn s dospijećem dana 20. studenog 2018. godine,

 

- za mjesec studeni 2018. godine iznos od 176,68 eur / 1.331,19 kn s dospijećem dana 20. prosinca 2018. godine,

 

- za mjesec prosinac 2018. godine iznos od 235,61 eur / 1.775,19 kn s dospijećem dana 20. siječnja 2019. godine,

 

- za mjesec siječanj 2019. godine iznos od 243,73 eur / 1.836,41 kn s dospijećem dana 20. veljače 2019. godine,

 

- za mjesec veljaču 2019. godine iznos od 280,28 eur / 2.111,74 kn s dospijećem dana 20. ožujka 2019. godine,

 

- za mjesec ožujak 2019. godine iznos od 229,40 eur / 1.728,40 kn s dospijećem dana 20. travnja 2019. godine,

 

- za mjesec travanj 2019. godine iznos od 208,44 eur / 1.570,51 kn s dospijećem dana 20. svibnja 2019. godine,

 

- za mjesec svibanj 2019. godine iznos od 199,42 eur / 1.502,54 kn s dospijećem dana 20. lipnja 2019. godine,

 

- za mjesec lipanj 2019. godine iznos od 280,28 eur / 2.111,74 kn s dospijećem dana 20. srpnja 2019. godine,

 

- za mjesec srpanj 2019. godine iznos od 301,37 eur / 2.270,57 kn s dospijećem dana 20. kolovoza 2019. godine,

 

- za mjesec kolovoz 2019. godine iznos od 350,31 eur / 2.639,42 kn s dospijećem dana 20. rujna 2019. godine,

 

- za mjesec rujan 2019. godine iznos od 392,20 eur / 2.955,01 kn s dospijećem dana 20. listopada 2019. godine,

 

- za mjesec listopad 2019. godine iznos od 275,39 eur / 2.074,95 kn s dospijećem dana 20. studenog 2019. godine,

 

- za mjesec studeni 2019. godine iznos od 373,72 eur  / 2.815,82 kn s dospijećem dana 20. prosinca 20189 godine,

 

- za mjesec prosinac 2019. godine iznos od 335,78 eur / 2.529,93 kn s dospijećem dana 20. siječnja 2020. godine,

 

- za mjesec siječanj 2020. godine iznos od 241,11 eur / 1.816,67 kn s dospijećem dana 20. veljače 2020. godine,

 

- za mjesec veljaču 2020. godine iznos od 254,94 eur / 1.920,86kn s dospijećem dana 20. ožujka 2020. godine,

 

- za mjesec ožujak 2020. godine iznos od 265,57 eur / 2.000,92 kn s dospijećem dana 20. travnja 2020. godine,

 

do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je E. s. b. primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.407,63 eur / 10.605,79 kn na ime troška parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je E. s. b. primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Tužiteljica je, putem punomoćnika, u tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda 10. rujna 2021., navela kako je zaposlena kod tuženika kao doktor medicine-nefrolog, na temelju Ugovora o radu, a radni odnos je u utuženom razdoblju od rujna 2015. do travnja 2020., bio reguliran Zakonom o radu („Narodne novine‟ broj: 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - u daljnjem tekstu ZOR), internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine‟ broj: 9/05, 20/06, 156/09, 52/10, 7/11 - u daljnjem tekstu KU 05), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine‟ broj: 88/13- u daljnjem tekstu KU 88/13), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine‟ broj: 143/13 - u daljnjem tekstu KU 143/13), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine‟ broj: 151/10, 104/12 i 141/12 - u daljnjem tekstu TKU 10), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine‟ broj: 141/12 i 150/13), Odlukom o visini isplate na osnovi rada u dežurstvu i rada po pozivu, te naknade za pripravnost („Narodne novine‟ broj: 100/11- u daljnjem tekstu Odluka). Tužiteljici je u tuženom razdoblju pripadala naknada za rad u otežanim uvjetima rada, pa joj je pripadalo pravo na povećanu plaću prema važećem Kolektivnom ugovoru kojim je propisano da se na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 25 %. Tuženik je tužiteljici u utuženom razdoblju isplaćivao dodatak od 25 % samo za sate rada koje je odradila u redovnoj satnici, dok joj dodatak nije plaćao u vrijeme kada je radila prekovremeno, iako je tužiteljica i u redovnom i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima. Nadalje, tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za odgovornost za živote i zdravlje pacijenata na osnovnu plaće za sve sate koje je odradila, iako je i u redovnom i u prekovremenom radu radila na poslovima na kojima ima odgovornost za zdravlje pacijenata. Posljedično povredama Kolektivnog ugovora i neisplatom naknada i u redovnom i u prekovremenom radu, u utuženom razdoblju je i naknada za korištenje godišnjeg odmora, koja se obračunava kao prosjek tri prethodne plaće, pogrešno obračunata i manje isplaćena tužiteljici.

 

2.              U odgovoru na tužbu i u tijeku postupka, tuženik je po punomoćniku osporio tužbeni zahtjev navodeći kako je u cijelosti postupao u skladu s važećim propisima, te tužitelju redovno isplaćivao plaću kao i sve dodatke koji mu pripadaju po zakonu i Kolektivnom ugovoru. Naime, naknada za prekovremeni rad računa se na način da se osnovna plaća, bez dodataka, uvećava za dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbama Kolektivnog ugovora. Tuženik stoga smatra da je pogrešan način na koji tužiteljica smatra da joj treba obračunati plaću za slučaj prekovremenoga rada, jer je suprotan Kolektivnom ugovoru. Tuženik je istaknuo i prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što, ukoliko se i radilo o neusklađenosti isplaćenih plaća s Kolektivnim ugovorom i ostalim propisima, za to, zbog samog sustava obračuna plaća ne može biti odgovoran tuženik. Ovo iz razloga što je tuženik javna ustanova u kojoj se plaće obračunavaju Informacijskim sustavom COP, a na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske.

 

3.              Radi utvrđenja odlučnih činjenica sud je izvršio uvid u dokaze koji se nalaze u eSpis-u uz podneske stranaka, satnicu (stranica 21-59 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće (stranica 60-140 spisa), evidencije radnog vremena (stranica 141-140 spisa) i nalaz i mišljenje vještaka G. R., F. d.o.o. (stranica 153-183 spisa).

 

4.              Ocjenom predloženih dokaza, te među strankama djelomično nespornog činjeničnog stanja, sud je utvrdio da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju od rujna 2015. do travnja 2020., kod tuženika obavljala poslove na radnom mjestu liječnika internista na odjelu za internu medicinu, neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je na temelju čl. 7. st. 1. Zakona o radu poslodavac obvezan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a nedvojbeno je da je tuženik poslodavac tužitelja. Nadalje je utvrđeno, da joj tuženik nije isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada, te da joj nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za sate prekovremenog rada. Posljedično je tuženik tužiteljici i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćivao u umanjenom iznosu, obzirom da joj kao isplaćenu plaću nije obračunao i naknade koje su predmet tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik ne spori da ovi dodaci nisu tužiteljici isplaćivani, već navodi da nisu niti trebali biti isplaćivani, sukladno tada važećim odredbama Kolektivnih ugovora.

 

5.              Među strankama nije sporno da tuženik tužiteljici nije isplaćivao zatražene naknade, već je sporno ima li tužiteljica pravo na citirane naknade, i za vrijeme redovnog, i za vrijeme prekovremenog rada.

 

6.              Primjenjujući materijalno pravo na ovako utvrđeno činjenično stanje, sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim.

 

7.              Nesporno je da tužiteljici, na temelju čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine‟ broj: 149/09) i čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine‟ broj: 93/14), pripada pravo na dodatak za otežane uvjete rada i to za svaki sat kada je tužiteljica radila u otežanim uvjetima, dakle i za odrađene sate redovnog, ali i prekovremenog rada. Naime, logično je da ukoliko radnik radi u otežanim uvjetima, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Slijedom navedenog, sud je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje s osnova uvećane plaće za otežane uvjete rada našao osnovanim, te smatra da tužiteljici i za prekovremeni i za redovni rad plaća mora biti uvećana za dodatak na plaću za otežane uvjete rada, i to uvećanjem osnovne plaće za određeni postotak.

 

8.              Nadalje, u odnosu na zahtjev tužiteljice za uvećanjem plaće za odgovornost za život i zdravlje pacijenata, za efektivno odrađene sate, sud tužbeni zahtjev također nalazi osnovanim, i to na temelju čl. 57. Kolektivnog ugovora („Narodne novine‟ broj: 143/13), kojim je propisano da se zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, liječniku osnovna plaća uvećava za 25%, a nije sporno da joj tuženik ovaj dodatak nije isplaćivao. Tužiteljici se na temelju čl. 59. Dodatka I. Kolektivnom ugovoru („Narodne novine‟ broj: 96/15), i čl. 59. Kolektivnog ugovora 143/2013, zbog iznimne odgovornosti za zdravlje i život ljudi, plaća uvećava 10 %, odnosno 12 % od osnovne plaće.

 

9.              Tuženik nije niti tvrdio da je tužiteljici dodatke utužene u ovom postupku isplaćivao, već smatra da ih niti nije bio dužan isplatiti.

 

10.              Osnovan je i zahtjev tužiteljice za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, budući je tuženik kada je obračunavao naknadu plaće tužiteljici za vrijeme godišnjeg odmora, uzimao u obzir samo isplaćene iznose plaće, a nije uzimao u obzir dodatke na plaću o kojima se raspravlja u ovom postupku, jer ih tuženik niti nije isplatio tužiteljici, što za posljedicu ima da je i prosječna plaća koja je isplaćena u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, manja nego što bi bila da joj je tuženik uračunao i neisplaćene naknade.

 

11.              Kako bi utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, sud je proveo vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji G. R., vještakinji tvrtke za vještačenje F. d.o.o.. Vještakinja je u svom nalazu i mišljenju utvrdila razliku manje isplaćene bruto plaće s osnove neisplaćenog dodatka na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u razdoblju od 1. travnja 2015. do 30. travnja 2020. u iznosu od 4.279,50 eur, odnosno 32.243,87 kn. Nadalje, utvrđena je razlika manje isplaćene bruto plaće s osnova neisplaćenog dodatka na posebne uvjete rada u istom razdoblju u iznosu od 7.004,31 eur, odnosno 52.773,96 kn. U utuženom razdoblju je utvrđena i razlika manje isplaćene bruto plaće na ime naknade za godišnji odmor u iznosu od 1.469,16 eur, odnosno 11.069,42 kn. Dakle, sveukupno utvrđena razlika manje isplaćene bruto plaće s osnove neisplaćenih dodataka na plaću i naknade za godišnji odmor tužiteljici, iznosi ukupno 12.752,97 eur, odnosno 96.087,25 kn. Vještakinja je najprije utvrdila bruto vrijednost pojedinačnog radnog sata redovnog rada, nakon čega je izračunala ukupan broj ostvarenih sati rada u utuženom razdoblju, te je utvrdila da je tužiteljici ukupno u utuženom razdoblju obračunato 9744 sata rada i 4021 sat prekovremenog rada. Vještakinja je zatim utvrdila visinu obračunatih dodataka na plaću sukladno čl. 57. Kolektivnog ugovora („Narodne novine‟ broj: 143/13), čl. 55. Kolektivnog ugovora („Narodne novine‟ broj: 29/18), te Dodatku II. Kolektivnog ugovora od rujna 2019., a po osnovi dodatka na plaću na posebne uvjete rada. Vještakinja je utvrdila i visinu dodatka na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na temelju čl. 59. KU 143/13, Dodatka I. KU 96/2015 i Dodatka II. KU od rujna 2019. godine. Na ovaj način, a na temelju utvrđene osnovice za obračun dodataka na plaću, utvrđena je bruto razlika plaće za utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 85.017,83 kn, od čega 32.243,87 kn na ime bruto razlike za dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i 52.773,96 kn na ime bruto razlike dodataka na posebne uvjete rada. Vještakinja je utvrdila i razliku bruto plaće za naknadu za godišnji odmor u iznosu od 11.069,42 kn, a nakon provedenog izračuna razlika plaće s osnova prekovremenog rada u utuženom razdoblju, na način da je sačinjen izračun prosječene mjesečne plaće uvećan za utvrđene razlike plaće za svaki mjesec obračuna, a uzimajući u obzir isplaćenu naknadu za godišnji odmor. Dakle, utvrđena je ukupna razlika manje isplaćene bruto plaće sa sva tri osnova u iznosu od 96.087,25 kn.

 

12.              Obzirom da je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio stručno i objektivno, te u skladu s pravilima struke, a niti stranke nisu imale primjedbe na isti, utvrđeno je da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju od rujna 2015. do travnja 2020. manje isplatio bruto iznos od 96.087,25 kn.

 

13.              Nadalje, suprotno navodima tuženika, stav je ovog suda da tužiteljica ima pravo na kumulativnu isplatu svih dodataka zajedno s dodatkom na prekovremeni rad, na temelju čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine‟ broj: 93/14) kojim je propisano pravo radnika na povećanje plaće po četiri osnove koje se međusobno ne isključuju, i to: za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom, ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

 

14.              Vrhovni sud Republike Hrvatske je na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine‟ broj: 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU, i pravo na povećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sve ostvarene u prekovremenom radu.

 

15.              Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tuženik nije isplaćivao tužiteljici dodatke na plaću za sve odrađene sate, kako redovnog tako i prekovremenog rada, a posljedično nije joj isplatio dio naknade za godišnji odmor, pa je na temelju citiranih odredbi Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, donio odluku kao pod I. izreke presude u dijelu koji se odnosi na glavnicu, a odluku o zateznoj kamati je donio na temelju čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), kojim je određeno da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze pored glavnice duguje i zateznu kamatu, u konkretnom slučaju od dospijeća svakomjesečnog iznosa plaće, pa do isplate.

 

16.              Zatezna kamata za porez na dohodak i prireze na porez na dohodak dospijeva s isplatom, temeljem čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak, pa je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu na ove stavke sadržane u bruto iznosima.

             

17.              Odluku o trošku sud je donio na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku budući je tuženik u cijelosti izgubio spor, pa je dužan tužiteljici naknaditi troškove postupka, a tuženik nema pravo na naknadu troškova. Sud je tužiteljici priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav tužbe, sastav podneska od 11. srpnja 2022., zastupanja na ročištima 23. studenog 2022. i 10. svibnja 2023. u iznosima od po 1.875,00 kn, trošak sastava podneska od 9. ožujka 2023. u iznosu od 468,75 kn, na temelju Tbr. 8. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine‟ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), budući da je u tom podnesku punomoćnica tužitelja uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka pa se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8. t. 1. Tarife, odnosno tužiteljici je priznat ukupan trošak zastupanja u iznosu od 7.968,75 kn, odnosno 1.057,63 eur, kojem je dodan iznos plaćenog vještačenja u iznosu od 350,00 eur, koje je tužiteljica morala predložiti jer je visina potraživanja bila sporna, pa je tužiteljici priznat ukupan trošak u iznosu od 1.407,63 eur, odnosno 10.605,79 kn.

 

18.              Sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 6. srpnja 2022. i 1. veljače 2023., budući da ovi podnesci nisu bili nužni za vođenje ovog parničnog postupka.

 

19.              O trošku ročišta za objavu presude sud će odlučiti nakon objave presude, u posebnom rješenju.

 

20.              Na temelju čl. 48. i 43. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj: 87/22 i 88/22) ukupni iznosi novčane obveze iskazani su dvojno, i u eurima i u kunama.

 

21.              Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

Osijek, 1. lipnja 2023.

 

SUDAC

Davor Liščić, v.r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) u obvezi podneske podnositi u elektroničkom obliku,  poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.

 

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika

 

Nakon pravomoćnosti:

3. Poreznoj upravi

Fiksni tečaj konverzije 7,53450