1

Poslovni broj: 10 Gž-423/2022-2

 

 

 

Poslovni broj: 10 Gž-423/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak – Premec kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. (OIB:...) iz V., zastupanog po punomoćniku H. B., odvjetniku iz V., protiv tuženika B. Š. (OIB:...) kao vlasnika obrta za poljoprivredu "D.", N., zastupanog po punomoćnicima M. G. i H. Š., odvjetnicima u V., radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vukovaru broj Pn-124/2018-35 od 11. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 1. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Usvaja se žalba tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru broj Pn-124/2018-35 od 11. veljače 2022. i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja A. B. radi naknade imovinske štete „zbog nekorištenja poljoprivrednog zemljišta“ u iznosu od 267.883,99 kn (35.554,32 Eur) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 136.666,81 kn (18.138,80 Eur) od 8. siječnja 2018. do isplate, a na iznos od 131.217,18 kn (17.415,51 Eur) od 2. srpnja 2018. do isplate, kao neosnovan.

 

r i j e š i o  je

 

I/ Ukida se rješenje suda prvog stupnja u toč.II. i toč.IV. izreke te će se o troškovima postupka odlučiti u okviru odluke o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

 

II/ U nepobijanim toč.I. i toč.III. izreke rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova naknade štete „zbog nekorištenja poljoprivrednog zemljišta“ isplati iznos od 267.883,99 kn (35.554,32 Eur) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 136.666,81 kn (18.138,80 Eur) od 8. siječnja 2018. do isplate, a na iznos od 131.217,18 kn (17.415,51 Eur) od 2. srpnja 2018. do isplate.

 

1.1. Nepobijanom toč.I izreke rješenja tužba tužitelja utvrđena je povučenom za iznos od 89.077,09 kn (11.822,56 Eur) sa pripadajućom zateznom kamatom, a nepobijanom toč.III izreke odbijen je zahtjev tužitelja s osnova troškova postupka u iznosu od 36.574,05 kn (4.854,21 Eur). Pobijanom toč.II izreke obvezan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni trošak postupka u iznosu od 42.249,79 kn (5.607,51 Eur), a pobijanom toč.IV izreke odbijen je zahtjev tuženika s istog osnova u iznosu od 57.840,00 kn (7.676,69 Eur).

 

2. Obrazlažući zauzeto stajalište, prvostupanjski sud isto temelji na slijedećim iz dokaznog postupka proizašlim činjenicama:

 

- da je tuženik kao vlasnik obrta D. za poljoprivredu i ugostiteljstvo, sa Republikom Hrvatskom, zastupanom po Agenciji za poljoprivredno zemljište Z. dana 30. lipnja 2015. sklopio Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, a predmetom kojeg ugovora je dio čkbr. 4087/1 oranica sa 65,7350 ha u posjedu koje se tuženik nalazio već od 1. studenog 2014., te da je čl.3. tog Ugovora ugovoreno da se to poljoprivredno zemljište daje na privremeno korištenje na rok do 5 godina odnosno do “sklapanja ugovora o zakupu ili drugog raspolaganja poljoprivrednim zemljištem sukladno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu”;

 

- da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženika i Republike Hrvatske, zemljište koje je tuženiku dano na privremeno korištenje, u postupku povrata nekretnina odnosno denacionalizacije dodijeljeno u vlasništvo A. V. (temeljem rješenja Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Vinkovci Klasa: UP/I-943-01/97-01/444, Ur.broj: 2196-01-05-03/1-16-42 od 12. travnja 2016.) i H. D. (temeljem rješenja Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Vinkovci Klasa: UP/I-043-07/97-01/1308, Ur.broj: 2196-01-05-03/2-16-12 od 5. travnja 2016.);

 

- da je A. V. u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik 6. svibnja 2016. temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Vinkovci, Općinskog suda u Vukovaru, Stalne služba u Vinkovcima broj Z-2598/16, a H. D. dana 29. travnja 2016. temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Vinkovci, Općinskog suda u Vukovaru, Stalne služba u Vinkovcima broj Z-2442/16;

 

- da su A. V. i H. D. odvjetničkom opomenom od 13. svibnja 2016. pozvali tuženika da im po skidanju godišnjeg uroda preda posjed predmetnih nekretnina obavijestivši ga istodobno da im je nadležno tijelo ta zemljišta dodijelilo u vlasništvo kao naknadu za oduzetu imovinu;

 

- da je tužitelj kao zakupnik sa A. V. kao zakupodavcem 1. kolovoza 2016. sklopio ugovor o zakupu čkbr.4787/19 oranice R. Ž. površine 354913 m2 upisane u zk.ul.br.9671 k.o. V., za godišnji iznos zakupnine od 84.000,00 kn (11.148,72 Eur), a sa H. D. istog dana u odnosu na zakup čkbr.4087/17 oranica R. Ž. površine 11498 m2 nekretninu upisanu u zk. ul. br. 9669 k.o. V. za godišnji iznos zakupnine od 2.720,00 kn (361,00 Eur);

 

- da je u oba, sadržajno istovjetna ugovora o zakupu u čl.8. konstatirano da su zakupodavci predmet zakupa stekli na temelju rješenja Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Vinkovci u postupku povrata imovine i da se u posjedu tog zemljišta u času sklapanja ugovora nalazi B. Š., vlasnik obrta D. za poljoprivredu i ugostiteljstvo temeljem Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 30. lipnja 2015. no koji da je dužan izaći iz posjeda u slučaju raspolaganja ovim zemljištem od strane Republike Hrvatske i da stranke očekuju da će tuženik iz posjeda izaći po skidanju uroda;

 

- da su A. V. i H. D. ponovljenom odvjetničkom opomenom od 8. rujna 2016. pozvali tuženika da preda posjed predmetnih zemljišta ovdje tužitelju kao zakupniku;

 

- da je tužitelj dana 5. listopada 2016. sa A. V. i H. D. sklopio Dopune ranijim ugovorima o zakupu poljoprivrednog zemljišta u čijim je čl.2. ugovoreno da zakupodavci prenose na zakupnika „sva svoja prava koja proizlaze iz vlasništva predmetnog zemljišta uključujući da može sudskim putem od tuženika tražiti predaju posjeda, naplatu naknade za korištenje zemljišta kao i poduzimati sve druge pravne radnje na koje ima pravo kao zakupnik s položajem zakupodavca odnosno vlasnika“;

 

- da je Agencija za poljoprivredno zemljište Republike Hrvatske dana 19. listopada 2016. tuženiku uputila obavijest iz koje proizlazi da je predmetno zemljište u postupku povrata zemljišta vlasnicima dodijeljeno A. V. i H. D. i da se ugovor o privremenom korištenjem poljoprivrednog zemljišta od 21. srpnja 2015.(?) smatra raskinutim danom dostave obavijesti te da je tuženik u roku od 30 dana od dana prestanka Ugovora o privremenom korištenju odnosno po skidanju usjeva predati zemljište u posjed vlasniku putem Povjerenstva u sastavu članova imenovanih od strane Agencije za poljoprivredno zemljište;

 

- da je tuženik predao Republici Hrvatskoj posjed čkbr.4087/17 sa 11498 m2 i čkbr. 4787/19 sa 354913 m2, 2. srpnja 2017., nakon čega je tužitelj 4. srpnja 2017. stupio u posjed na temelju Ugovora o zakupu poljoprivrednih zemljišta sklopljenih sa A. V. i H. D. 1.kolovoza 2016.

 

2.1. Utvrdivši da Republika Hrvatska u času Obavijesti od 19.10.2016. o raskidu ugovora o privremenom korištenju predmetnog poljoprivrednog zemljišta više nije bila vlasnicom istog, obzirom da su vlasništvo stekli A. V. uknjižbom dana 6. svibnja 2016. (u odnosu na čkbr. 4787/19) i H. D. uknjižbom dana 29. travnja 2016. (u odnosu na čkbr. 4087/17) koji su se takvima i legitimirali prema tuženiku dopisom od 13. svibnja 2016. i pozvali ga na predaju posjeda, prvostupanjski sud zaključuje da je Ugovor o privremenom korištenju od 30.6.2015. prestao u smislu odredbe čl. 545.stav.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08,  125/11, 78/15 i 29/18) koji se primjenjuje osnovom odredbe čl. 42. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (dalje: ZPZ - „Narodne novine“ broj 39/2013 i 48/2015).

 

2.2. Polazeći od sadržaja tužbenog zahtjeva kojim tužitelj utužuje naknadu imovinske štete u vidu izmakle koristi zbog nekorištenja poljoprivrednog zemljišta u vegetacijskoj sezoni 2016./2017., a uslijed odbijanja tuženika predaje posjeda nakon skidanja uroda u ljeto 2016. vlasnicima A. V. i H. D. - sve u smislu odredbe čl. 1045.stav.1. ZOO, čl.1046. i čl.1089.stav.3. istog Zakona, prvostupanjski sud je visinu štete utvrdio na osnovu provedenog vještačenja povjerenog vještakinji R. Z. za poljoprivredu i procjenu poljoprivrednog zemljišta i Ugovora broj 17411221 o proizvodnji i otkupu šećerne repe roda 2017. sklopljenog između Sladorana d.o.o. Županja i Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva tužitelja dana 19. listopada 2016. te obvezao tuženika na isplatu mu ukupnog iznosa od 267.883,99 kn (35.554,32 Eur).

 

3. Pravodobno izjavljenom žalbom tuženik pobija opisanu presudu i rješenje u odnosu na troškove postupka, iz svih zakonskih žalbenih razloga i s prijedlogom ovom sudu da pobijane odluke preinači i odbije postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

3.1. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba tuženika je osnovana.

 

5. Tuženik u žalbi, ističući bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama, da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost, da su razlozi koji jesu navedeni nejasni i proturječni, da su u obrazloženju navedeni samo izvedeni dokazi, a izostali su zaključak i ocjena tih dokaza – čime zapravo iznosi tek zakonski opis citirane bitne povrede no navodne nedostatke ne konkretizira ni u odnosu na samu presudu niti u odnosu na postupanje prvostupanjskog suda. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta isticane bitne povrede, a i u okviru odredbe čl.365.stav.2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.117.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 70/19 uz izuzetke propisane odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19), ovaj je sud, suprotno žalbenom stajalištu tuženika utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5.1. U odnosu na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.1. u vezi sa čl.8. ZPP-a valja navesti da ovaj sud u cijelosti prihvaća ranije iznesena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda smatrajući ih rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP pa ista nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima žalitelja.

6. No osnovano tuženik u žalbi osporava pravilnost primijenjenog materijalnog prava ističući da se u posjedu predmetnog poljoprivrednog zemljišta nalazi temeljem valjane i zakonite pravne osnove – Ugovora o privremenom korištenju sklopljenog sa Republikom Hrvatskom, te da je sukladno Obavijesti o raskidu od 19.10.2016. u roku propisanom odredbom čl. 38. stav. 8. ZPZ predao posjed istog Republici Hrvatskoj putem Povjerenstva u sastavu članova imenovanih od strane Agencije za poljoprivredno zemljište.

 

7. Naime, polazeći od uvodno u ovom obrazloženju iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda i činjeničnog obrazloženja predmetne tužbe iz kojeg je razvidno da tužitelj utužuje naknadu štete u vidu izgubljene koristi koju je prema redovitom tijeku stvari mogao osnovano očekivati, a koja da se nije ostvarila jer mu tuženik nije predao posjed zakupljenog poljoprivrednog zemljišta, valja navesti da je prvostupanjski sud u potpunosti zanemario da tuženik utužuje izvanugovornu štetu i da tuženik nije ni u kakvoj obvezi na predaju posjeda tužitelju. 

 

7.1. Naprotiv, obveznik(ci) predaje tužitelju u posjed zemljišta koje je predmetom zakupa, sukladno odredbi čl.519. i čl.521.stav.1. ZOO-a – su zakupodavci, dakle A. V. i H. D.. No nesporno je da mu isti posjed zakupljenog zemljišta nisu predali, već su u sklopljenim, sadržajno istovjetnim Ugovorima o zakupu poljoprivrednog zemljišta sa tužiteljem dana 1.8.2016. konstatirali da se u posjedu istog nalazi tuženik temeljem Ugovora o privremenom korištenju sklopljenog sa Republikom Hrvatskom no da je isti, citira se :„ temeljem čl.3. Ugovora dužan izaći iz posjeda u slučaju raspolaganja ovim zemljištem od strane Republike Hrvatske pa stranke očekuju da će iz posjeda izaći po skidanju uroda (soja, silažni kukuruz i suncokret).

 

7.2. No navedeni ugovorni odnos između Republike Hrvatske i tuženika nije prestao osnovom citiranog čl.3. Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta kojeg su sklopili 30.6.2015. jer predmetne nekretnine nisu dodijeljene A. V. i H. D. temeljem Zakon o poljoprivrednom zemljištu, već u postupku povrata oduzete imovine (pravomoćnim djelomičnim rješenjima Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Vinkovci Klasa: UP/I-943-01/97-01/444, Ur.broj: 2196-01-05-03/1-16-42 od 12. travnja 2016. i Klasa: UP/I-043-07/97-01/1308, Ur.broj: 2196-01-05-03/2-16-12 od 5. travnja 2016.).

 

7.3. Ugovorni odnos između tuženika i Republike Hrvatske prestao je obaviješću o otkazu zbog neispunjavanje ugovorne obveze iz čl.4. (plaćanje godišnje naknade) i to dopisom Republike Hrvatske od 19.listopada 2016. kojim je tuženik pozvan da u roku propisanom odredbom čl.38.stav.8. ZPZ preda posjed putem Povjerenstva u sastavu članova imenovanih od strane Agencije za poljoprivredno zemljište, a što je tuženik dana 2. srpnja 2017. i učinio, nakon čega je tužitelj 4. srpnja 2017. stupio u posjed istih.

 

8. U prednjem kontekstu neutemeljeno je stajalište prvostupanjskog suda da je Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta sklopljen između Republike Hrvatske i tuženika prestao sukladno odredbi čl.545.stav.1. ZOO-a – protekom roka na koji je sklopljen -, kao što to osnovano ističe tuženik u izjavljenoj žalbi.

 

8.1. Stoga tuženik nije odgovoran za eventualnu štetu koju je tužitelj pretrpio zbog toga što mu tuženik nije predao posjed predmetnog zemljišta, obzirom da je predaja u posjed predmeta zakupa obveza zakupodavatelja, a ne tuženika kao poštenog posjednika istog. To više što je tužitelj o postojanju ugovornog odnosa tuženika kao korisnika/posjednika i Republike Hrvatske imao saznanja, obzirom da je navedeno i konstatirano u sklopljenim ugovorima o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 1.kolovoza 2016.

 

8.2. Nastavno prednjem, a prema odredbi čl.531.stav.2. ZOO-a zakupodavac odgovara za pravne nedostatke zakupljene stvari i to u situaciji ako se utvrdi da trećemu pripada neko pravo koje sasvim isključuje pravo zakupnika na korištenje stvari – na način da se ugovor o zakupu raskida po samom zakonu, a zakupodavac je dužan naknaditi zakupniku štetu.

 

9. Podredno valja nadodati, da su vlasnici predmetnog zemljišta A. V. i H. D. sa tužiteljem dana 5. listopada 2016. sklopili Dopune ranijim ugovorima o zakupu poljoprivrednog zemljišta u čijim su (sadržajno istovjetnim) čl.2. ugovorili da  citira se :“Zakupodavatelj prenosi na zakupoprimatelja sva svoja prava koja proizlaze iz vlasništva zemljišta uključujući da zakupoprimatelj može sudskim putem od B. Š. tražiti predaju posjeda, tražiti naplatu naknade za korištenje zemljišta kao i poduzimati sve druge pravne radnje na koje ima pravo kao zakupoprimatelj s položajem zakupodavatelja odnosno zakupoprimatelj s položajem vlasnika“.

 

9.1. Pravo tužitelja kao zakupnika na utuženje izgubljene zarade zbog nemogućnosti poljoprivrednog iskorištavanja zakupljenog zemljišta, a zbog činjenice što se tuženik oglušio na poziv vlasnika da mu predmetno zemljište preda u posjed, ne predstavlja pravo vlasnika/zakupodavatelja, već isključivo pravo tužitelja kao zakupnika, dok tuženik u predmetnom postupku u kojemu tužitelj utužuje izvanugovornu naknadu štete ima položaj poštenog posjednika koji proizlazi iz Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta kojeg je sklopio sa Republikom Hrvatskom i osnovom kojeg je predmetno zemljište (koje je istodobno i predmet zakupa iz ugovornog odnosa tužitelja i A. V. i H. D.) držao u posjedu.

 

10. Obzirom na pogrešan materijalno-pravni pristup prvostupanjskog suda, valjalo je usvajanjem žalbe tuženika preinačiti pobijanu presudu pozivom na odredbu čl. 373. stav. 3. ZPP time da je tuženiku priznata nagrada za sastav žalbe po Tbr. 10/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) u iznosu od 1.036,90 Eur (7.812,50 kn) te izdatak s osnova pristojbene obveze na žalbu u iznosu od 401,97 Eur (3 .028,84 kn).

 

11. Obzirom da je tužitelj u podnesku od 6. prosinca 2021. istaknuo eventualni tužbeni zahtjev (u smislu odredbe čl. 188. stav. 2. ZPP-a) o kojemu nije odlučeno, to je valjalo ukinuti odluku o troškovima postupka sadržane u toč.II. i toč.IV. izreke te predmet u tom dijelu vratiti na nastavak postupka obzirom da će se o svim troškovima postupka odlučiti u okviru odluke o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu tužitelja - radi stjecanja bez osnove.

 

12. Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iskaza vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz čl. 43. stav. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – ispravak), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i hrvatske kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn. 

 

U Varaždinu 1. lipnja 2023.