1

 

Poslovni broj: 37 Gž Ob-46/2023-2

 

 

Poslovni broj: 37 Gž Ob-46/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dijane Hofer, kao članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja R. D. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica M. M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika F. D. iz S. N., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica u Z., radi prestanka uzdržavanja, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. ožujka 2023. poslovni broj: P Ob-679/2021-24, u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-679/2021-24 od 30. ožujka 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u točki I. izreke određeno je da prestaje obveza uzdržavanja određena točkom II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-1773/15-21 od 7. travnja 2017. kojom je naloženo R. D. doprinositi za uzdržavanje F. D. mjesečni iznos od 132,72 eur/1.000,00 kn do svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec sa kamatama od dospijeća svakog obroka uzdržavanja do isplate po kamatnoj stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, i to sve s danom 1. ožujka 2022.. U  točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje prestanka obveze uzdržavanja određena točkom II izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1773/15-21 od 7. travnja 2017. za razdoblje od 12. srpnja 2021. do 28. veljače 2022. U točki III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj u točki II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje u tekstu: ZPP) ne predlažući način postupanja po njegovoj žalbi.

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Predmet postupka zahtjev je tužitelja da se utvrdi prestanak obveze uzdržavanja tuženika koja je određena presudom istog prvostupanjskog suda od 17. travnja 2017. posl.br. P Ob-1773/15 s danom podnošenja tužbe time da je podneskom od 23. srpnja 2022. tužitelj postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavati tuženika određeno naprijed navedenom prvostupanjskom presudom s danom 23. srpnja 2022. obzirom da je tog dana tuženik navršio 26 godina života.

 

6. Među strankama nije bilo sporna visina tužiteljeve obveze uzdržavanja tuženika sukladno naprijed citiranoj prvostupanjskoj presudi u iznosu od 1.000,00 kn počevši od 16. listopada 2015. pa nadalje dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke. Također je nesporno da je tuženik 23. srpnja 2022. navršio 26 godina dok je bilo sporno da li tuženik uredno ispunjava svoje obveze vezano za školovanje zbog čega bi tužitelj bio u obvezi doprinositi za njegovo uzdržavanje u razdoblju od podnošenja tužbe 11. srpnja 2021. pa do 22. srpnja 2022., da li je nastupila zastara, da li je tužba preuranjena za akademsku godinu 2021/2022 te da li je tuženik redovito obavještavao tužitelja o urednom ispunjavanju svojih akademskih obveza.

 

7. Na temelju ocjene provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenice:

 

- da je tužitelj presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež, posl.br. Kzd-136/19 od 24. lipnja 2020. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona obzirom u razdoblju od 4. prosinca 2009. do 2. svibnja 2017., osim iznosa od 22.028,67 kn koji iznos mu je prisilno ustegnut ovrhom, ništa nije platio na koji način je uskratio dužno uzdržavanje svom sinu, ovdje tuženiku, koji se i nadalje školuje, u iznosu od 102.471,33 kn, a da je tužitelj u navedenom periodu bio zdrav i radno sposoban, osim u razdoblju privremene nesposobnosti za rad godišnje po tri tjedna;

- da tužitelj nije bio u kontaktu sa tuženikom te da je sve informacije vezano za obrazovanje tuženika prema iskazu samog tužitelja imao od drugog sina;

- da je tuženik prvo upisao Prometni fakultet, a druge godine 2016. se prebacio na Grafički fakultet kao redovni student, da je prvu godinu položio sa 48 ECTS bodova od 60 i upisao parcijalu, a potom upisao drugu godinu 2017. gdje je ostvario 42 ECTS boda i ponovno upisao parcijalu dok je treću godinu koju je upisao 2019. uredno položio na koji je način u četiri godine završio preddiplomski studij koji traje tri godine;

- da tužitelj od tuženika nije tražio da mu dostavlja potvrde o školovanju ali da je iste dostavljao u sudske spise;

- da je tužitelj tijekom studiranja radio povremeno preko student servisa;

- da je prema potvrdi Grafičkog fakulteta Zagreb razvidno da je tuženik upisan na akademskoj godini 2016./2017. kao redovni student na preddiplomski sveučilišni studij grafička tehnologija, smjer Tehničko-tehnološki koji ukupno traje šest semestara te da je navedeni fakultet završio 24. rujna 2021. i stekao naziv sveučilišni prvostupnik inženjer grafičke tehnologije te da je polagao ispite u 2017., 2018., 2019. 2020. i 2021.;

- da je tuženik upisao akademsku godinu 2021./2022. kao redovni student Diplomskog studija grafičke tehnologije smjer Tehničko-tehnološki, modul: multimedij koji traje ukupno četiri semestra te da do izdavanja potvrde Grafičkog fakulteta 6. prosinca 2021. nije položio niti jedan ispit što je očekivano jer su prvi mogući ispiti predviđeni za veljaču 2022.;

- da je presudom prvostupanjskog suda posl.br. P Ob-1773/15-21 od 7. travnja 2017. utvrđeno da tuženik uredno i redovito ispunjava svoje studentske obveze, a na temelju činjeničnog stanja do travnja 2017. zbog čega je po tom pitanju za navedeno razdoblje pravomoćno odlučeno;

- da se tuženik zaposlio 1. ožujka 2022..

 

8. Na temelju naprijed utvrđenih činjenica, a rukovodeći se odredbom članka 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19 i 47/20 – dalje u tekstu: ObZ) prema kojoj osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile te člankom 290. stavkom 1. ObZ kojim je propisano da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanja ili programom srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najduže do navršene dvadesetšeste godine života djeteta, a stavkom 2. istog članka da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1., a ne može se zaposliti, godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo 26 godina, da je stavkom 3. istog članka propisano da će obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta iz stavka 2. prestati i prije isteka godinu dana od prestanka obrazovanja u trenutku kad dijete navrši 26 godina dok je stavkom 6. propisano da se smatra da učenik, odnosno student redovito i uredno ispunjava svoje obveze i kad zbog opravdanih razloga (trudnoće, bolesti i sličnih razloga) nije uspio ispuniti obveze tekuće školske godine odnosno akademske godine te imajući u vidu da je člankom 86. stavkom 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" broj: 123/03, 198/03,105/04, 174/04,2/07, 46/07, 45/09, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15,131/17,96/18 i 119/22) propisano da su redovni oni studenti koji studiraju prema programu koji se temelji na punoj nastavnoj satnici (puno radno vrijeme) te da pojam redoviti student nije identičan pojmu redovitog studiranja odnosno redovitog i urednog ispunjavanja obveze, zaključuje da je tuženik uredno ispunjavao svoje studentske obveze budući je isti u 2017., 2018., 2019., 2020. i 2021. položio većinu ispita za određenu godinu te da mu je za puni upis prve i druge godine nedostajalo devet odnosno dva boda a što proizlazi i iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. Kzd-136/2019-114 od 24. lipnja 2020. u kojem su saslušani djelatnici Grafičkog fakulteta T. L. i H. G. koji su pojasnili novi model studiranja prema kojem činjenica da je tuženik ponovno upisao prvu godinu ne znači pad godine nego da student u ponovnom upisu upisuje nove kolegije i dalje nastavlja studiranje u cilju stjecanja diplome zbog čega je moguće da u trogodišnjem studiju student ima prvi upis prve godine, zatim ponovno upis prve godine i onda upis treće godine i da u tri godine završi cijeli trogodišnji studij te da svaki student ima pravo svaki predmet odslušati dva puta kao i da tuženik ne bi bio više student iduće akademske godine da nije izvršio svoju obavezu, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik od 2017. imao status redovnog studenta te da je dodiplomski studij završio 24. rujna 2021. pa posljedično nadalje zaključuje da je tuženik uredno i redovito ispunjavao svoje studentske obveze time da se zaposlio 1. ožujka 2022. temeljem ugovora na neodređeno vrijeme s kojim danom je prestala obveza tužitelja uzdržavati tuženika. Iz navedenih razloga prvostupanjski sud ocijenio je da je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je prestala obveza uzdržavanja s danom podnošenja tužbe odnosno s danom 12. srpnja 2021. neosnovan time da je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev o prestanku obveze uzdržavanja s danom 1. ožujka 2022.

 

9. Prigovor zastare prvostupanjski sud ocijenio je neosnovanim budući je u vrijeme utuženja tužitelj bio obveznik plaćanja uzdržavanja po pravomoćnoj sudskoj odluci. U odnosu na navode tužbe da tuženik nije tužitelja redovno obavještavao o urednom ispunjavanju svojih akademskih obveza prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj o studiranju tuženika imao informacije tijekom kaznenog postupka temeljem kojeg je donesena kaznena presuda 24. lipnja 2020., a i tijekom ovog postupka koji je pokrenut u srpnju 2021.

 

10. U žalbi tužitelj ponavlja utvrđenja prvostupanjskog suda da je tuženik školske godine 2015./2016. upisao Prometni fakultet kao izvanredni student, da je akademske 2016./2017. upisao Grafički fakultet, Preddiplomski studij kao redovan student, a 2017./2018. ponovno je upisao prvu godinu te tvrdeći protivno utvrđenju prvostupanjskog suda da je taj studij koji traje tri godine završio za šest godina time da je 2021./2022. upisao diplomski studij koji traje četiri semestra i ostvario 0 ECTS bodova pri tome ističući da sudska praksa o urednom izvršavanju obveza tolerira samo pad jedne akademske godine, a da tuženik sukladno potvrdi Grafičkog fakulteta ni jedne godine nije ostvario dovoljan broj ECTS bodova za upis iduće godine. Nadalje tvrdi da prvostupanjski sud nije dao valjane razloge o odlučnim činjenicama čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP što pobijanu presudu kvalificira arbitrarnom i nerazumljivom. Ustraje na tvrdnji da tuženik nije uredno izvršavao studentske obveze niti jednu godinu te da su se pretpostavke za ukidanje uzdržavanja ostvarile najmanje nakon ponovnog upisa na prvu godinu na Grafičkom fakultetu. Kao nespornu činjenicu ističe da ga tuženik nije obavještavao o uspjehu na fakultetu, te da se prvostupanjski sud ne osvrće na njegovo zdravstveno stanje, nemogućnost vlastitog uzdržavanja te da uzdržavanje tuženika u prije opisanim okolnostima za njega predstavlja nerazmjerni teret. Svoju osuđivanost za neplaćanje uzdržavanja smatra irelevantnim za ovaj postupak dok kao relevantnom činjenicom smatra uredno ispunjavanje studenskih obveza tuženika tj. polaganje ispita godinu za godinu. Pobija i odluku o troškovima postupka navodeći da tuženik bezrazložno protivio tužbi i tužbenom zahtjevu te da je u najvećem dijelu uspio.

 

11. Ispitivanjem pobijane presude i stanje spisa predmeta koje je prethodilo donošenju iste u pravcu istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP kao i bitnih povreda iz članka 354. stavka 2. točke 2.,8., 9., 13. i 14. ZPP na koje se u žalbenom postupka na temelju članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je prvostupanjski sud dao valjane i iscrpne razloge na temelju kojih je utvrdio da je tuženik kao redovni student na Grafičkom fakultetu redovno ispunjavao sve obveze do vremena kada se 1. ožujka 2022. zaposlio na neodređeno vrijeme, a što su odlučne činjenice za ocjenu da li su ispunjene pretpostavke za zahtijevani prestanak obveze uzdržavanja s danom podnošenja tužbe 12. srpnja 2021. Presuda protivno navodima žalbe nije nerazumljiva, a niti sadrži elemente arbitrarnosti budući je posljedica činjenica odlučnih za predmet spora utvrđenih sveobuhvatnom ocjenom svih po strankama predloženih i provedenih dokaza na način propisan člankom 8. ZPP. U prvostupanjskom postupku nije počinjena ni bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

12. Utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik redovno i uredno ispunjavao svoje studentske obveze pravilnim prihvaća i ovaj sud budući je u skladu s već ustaljenom sudskom praksom pa tako i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u brojnim odlukama, između ostalih i u odlukama posl. broj: Rev-228/2002, Rev 500/2003 i Rev-215/09 od 15. srpnja 2009. na koja se poziva i u drugim svojim odlukama kao npr.Rev-4648/2019-2 od 9. lipnja 2021. prema kojem se „pod pojmom redovnog školovanja podrazumijeva redovito ispunjavanje obveza tj. polaganja ispita, upisivanje godine, pa makar se radilo o izvanrednom upisanom školovanju ili studiju“ i „redovito školovanje znači redovito ispunjavanje obveza tj. polaganja ispita, upisivanja godine, pa makar i djelomično, polaganje kolokvija, pristupanja predavanjima, izlaženje na ispite i sl., pa makar se radilo o izvanrednom studiju…,

 

13. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj raspolagao s informacijama o načinu studiranja tuženika i to ne samo preko svog drugog sina već se s istim upoznao tijekom vođenja kaznenog postupka u kojem je osuđen zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona te da od tuženika nije tražio dokaz o redovnom školovanju, a isto tako da s tuženikom nije od kontaktu od njegove šeste ili sedme godine.

 

14. Činjenice koje tužitelj ističe u žalbi ( da je u teškom zdravstvenom stanju i da nema mogućnosti vlastitog uzdržavanja koje okolnosti obvezu uzdržavanja predstavljaju za njega nerazmjerni teret) nisu odlučne činjenice za predmet spora budući da tužitelj ne traži smanjenje obveze ili prestanak obveze uzdržavanja zbog promijenjenih okolnosti već traži utvrđenje da je njegova obveza uzdržavanja prestala na temelju činjenice da tuženik redovno ne ispunjava obveze redovnog školovanja.

 

15. Ovaj sud prihvaća pravilnom i odluku prvostupanjskom suda o troškovima postupka, a to imajući u vidu da su pretpostavke za utvrđenje prestanka uzdržavanja nastupile tek tijekom postupka.

 

16. Kako je prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja utvrdio prestanak obveze tužitelja uzdržavati tuženika tek s 1. ožujkom 2022. kada se tuženik zaposlio, pravilno primijenio i materijalno pravo (članak 290. Obz), valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i primjenom članka 368. stavka 1. ZPP u cijelosti potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

U Varaždinu 1. lipnja 2023.