Poslovni broj: I Kž-129/2023-10

Poslovni broj: I Kž-129/2023-10

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća, Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 3. u vezi sa stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog sud u Varaždinu od 3. veljače 2022. broj K-40/2022., u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2023. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog R. B. i njegovog branitelja odvjetnika I. S.

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog R. B. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženi R. B., proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva iz članka 230. stavka 3. u vezi sa stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.) činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, za koje kazneno djelo je na temelju odredbe članka 230. stavak 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina.

 

1.2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11., optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. lipnja 2020. nadalje.

 

1.3. Na temelju odredbe članka 77. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 560. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) utvrđeno je da novčani iznos od 19.908,42 eura (devetnaest tisuća devetsto osam eura i četrdeset i dva centa) / 150.000,00 kuna (sto pedeset tisuća kuna) predstavlja imovinsku korist koju je optuženi R. B. ostvario počinjenjem kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. i 2. KZ/11., da je novčani iznos od 19.908,42 eura (devetnaest tisuća devetsto osam eura i četrdeset i dva centa) / 150.000,00 kuna (sto pedeset tisuća kuna) imovina Republike Hrvatske te je naloženo optuženom R. B., OIB: … da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude uplati novčani iznos od 19.908,42 eura (devetnaest tisuća devetsto osam eura i četrdeset i dva centa) / 150.000,00 kuna (sto pedeset tisuća kuna) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

 

1.4. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08., optuženi R. B. u cijelosti je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

 

2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženik.

 

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju.

 

2.2. Optuženi R. B. žali se po branitelju I. S., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi krivnje za inkriminirana kaznena djela.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

6. Optuženik u žalbi smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer u razlozima presude postoji proturječje kako između samih razloga, tako između razloga i izreka pobijane presude te izostaju razlozi o odlučnim činjenicama koji bi govorili u prilog krivnji optuženog R. B.. Naime optuženik drži da izostaje potpuna cjelovita analiza iskaza svjedoka B. B., te dovođenje tog cjelovitog iskaza s obranom optuženika i drugim dokazima. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud zaključio na isti način kao i u ukinutoj presudi, uopće ne uzimajući u obzir ono što je u svojoj uputi i razlozima naveo Visoki kazneni sud Republike Hrvatske čime da je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

 

6.1. Naime, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u rješenju broj I Kž-187/2022 od 12. listopada 2022., kojim je djelomično ukinuta presuda Županijskog suda u Varaždinu od 23. ožujka 2022. broj K– 5/2021, i to u odnosu na R. B., uputio je prvostupanjski sud na obranu optuženog B. B. u dijelu u kojem isti navodi da je znao navratiti i prespavati kod brata, optuženog R. B., pa ukoliko se u ponovljenom postupku ta činjenica utvrdi, to bi moglo relativizirati značaj zabilježene lokacije automobila na adresu … na kojem prebiva optuženi R. B.. U ponovljenom postupku saslušan je kao svjedok B. B. pa je prvostupanjski sud citirao iskaz (točka 21.) te iznio jasne i dostatne razloge (točka 39.1.) u kojem dijelu iskaz smatra vjerodostojnim a iz konteksta obrazloženja presude ali i iz izričitih razloga koji iznosi prvostupanjski sud (točka 20. i 40.2.) jasno je vidljivo da preostali relevantni dio, ne smatra vjerodostojnim što znači da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju upućuje optuženik u žalbi. Preostali žalbeni navodi se odnose na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa će se kao takvi razmatrati.

 

7. Nadalje, optuženik ukazuje da prvostupanjski sud svoj zaključak o počinjenju kaznenog djela izvlači iz spornog zaustavljanja predmetnog vozila na dan prije inkriminiranog događaja kao i kritičnog dana nakon inkriminiranog događaja na adresi na koje optuženi R. B. neprijavljeno boravio, te da niti jedan drugi dokaz ne upućuje na optuženikovu krivnju, nalazeći da je upravo iskaz svjedoka B. B. relativizirao značaj zabilježena lokacija automobila na adresi ….

 

7.1. Međutim, prvostupanjski sud ispravno u dovoljnoj mjeri analizira iskaz svjedoka B. B. te smatra vjerodostojnim dio iskaza kada isti navodi da je 31. listopada 2019. bio i prespavao kod brata – optuženog R. B., kao i da je inače znao prespavati kod brata kada bi dolazio u Z. (točka 39.1.), te ujedno osnovano (vodeći računa i o drugim izvedenim dokazima) naglašava da činjenica proizašla iz tog dijela iskaza (spavanje kod brata) ne otklanja kaznenu odgovornost optuženog R. B.. Nastavno prvostupanjski sud,  na  temelju prethodno navedene činjenice logično zaključuje da se upravo tada na adresi optuženika okupili radi priprema i dogovora oko počinjenja kaznenog djela, osuđenik T. Š. B. B., M. M. i optuženi R. B.. Suprotno žalbenim navodima, iz iznesenih razloga (točka 40.1.), vidljivo je da prvostupanjski sud dio iskaza svjedoka B. B., u dijelu kada isti navodi da je bio kod brata i idući dan, 1. studenoga 2019. u 21,00 sati, smisleno dovodi u vezu sa nalazom  i mišljenjem vještaka prof. dr. sc. M. B. i zaključuje da se tada počinitelji kaznenog djela razbojništva koji su iz S. jednim vozilom došli u Z., razilaze, odnosno odlaze svaki na svoju adresu prebivališta.

 

7.2. Na osnovanost prethodno navedenog zaključka prvostupanjskog suda ne utječe činjenica da na dan počinjenja kaznenog djela 1. studeni 2019 sve do 21,00 sat automobil VW Passat CC nije registriran u neposrednoj blizini adrese boravišta optuženika …. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka (analiza u točkama 30.-30.1. i 33.-36.) taj se automobil, prije odlaska na mjesto počinjenja kaznenog djela, kretao po Z. te se zaustavio i gasio na par lokacija na jednoj od kojih je očito optuženi R. B. ušao u automobil. Također, osnovano prvostupanjski sud, pozivajući se na pravomoćnu presudu Županijskog suda u Varaždinu K-5/2021 od 23. ožujka 2022. i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske I Kž–187/2022 12. listopada 2022. smatra nevjerodostojnim dio iskaza svjedoka B. B. kada isti  poriče svoje sudjelovanje u kaznenom djelu (točka 40.2.).

 

8. Nadalje, optuženik smatra da svi ostali provedeni dokazi ne upućuju na bilo kakvu poveznicu optuženog R. B. s kaznenim djelom, a nema niti dovoljno činjeničnog fundusa da bi se zaključilo o postojanju zatvorenog kruga indicija a  da prvostupanjski sud nekritički i neosnovano ponavlja svoju raniju odluku s identičnim razlozima, a koja je pak dovedena u pitanje ranijom odlukom suda višeg stupnja. Ističe izostanak bioloških tragova (list 705 – 714), tragova papilarnih linija (list 509 – 513) kao i mogućnosti provođenja biometrijske identifikacije s obzirom na kvalitetu pribavljene snimke trgovine „S.“ koja se nalazi u blizini mjesta događaja.

 

8.1. Radi se ustvari o nespornom zaključku i činjenicama, vezano uz rezultate vještačenja, što je detaljno obrazloženo od strane prvostupanjskog suda (točka 22. – 25.). Naime, prvostupanjski sud analizirajući rezultate vještačenja (točka 25.) zaključuje, s obzirom na izostanak relevantnih tragova, da je trebalo pomno analizirati i ocijeniti preostale provedene dokaze (što je prvostupanjski sud i uradio a što će u nastavku biti obrazloženo) te na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li dokazana činjenica sudjelovanja R. B. u počinjenju predmetnog kaznenog djela.

 

9. Prvostupanjski sud (točka 40.3.), suprotno stavu optuženika, smatra da utvrđene činjenice predstavljaju zatvoreni krug indicija koji bez sumnje upućuju na optuženog R. B. kao počinitelja predmetnog kaznenog djela. U prvom redu prvostupanjski sud ukazuje na prethodno navedene činjenice da je vozilo VW Passat registarske oznake ZG …, kojim su iz B. stigli počinitelji T. Š. i B. B. (utvrđeno pravomoćnom presudom) i M. M. (protiv kojeg se vodi kazneni postupak), 31. listopada 2019 evidentirano na adresi prebivališta optuženog R. B. kao i 1. studenog 2019 (kratki vremenski period nakon počinjenja kaznenog djela), nakon čega se T. Š., B. B. i M. M. vraćaju u B., što osnovano povezuje sa pripremanjem, dogovorom i razlazom počinitelja nakon počinjenja kaznenog djela. Prvostupanjski sud također uzima u obzir da je u počinjenju kaznenog djela, uz prethodno navedene osobe, sudjelovala još jedna osoba (točka 38.1.) te da se nakon počinjenja kaznenog djela automobilom služio optuženi R. B. pa je automobil i pronađen na njegovoj adresi. Vezano uz činjenicu uporabe vozila nakon počinjenja kaznenog djela prvostupanjski sud osnovano obranu optuženog R. B. ne smatra vjerodostojnom uz razloge (točka 40.4.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

9.1. Ovako iznesene, detaljno analizirane i logički povezane razloge prvostupanjskog suda u pogledu zatvorenog kruga indicija koji bez sumnje upućuju na optuženog kao počinitelja kaznenog djela, u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Ovdje treba ukazati i na utvrđene dobre i prijateljske odnose optuženog R. B. s T. Š. i M. M. a na što ukazuje sadržaj poruka izdvojenih tijekom pregleda mobilnih uređaja T. Š. i optuženog R. B. (list 420-432, 442-446 te 536-554) a posebno sadržaj poruka od 15. i 16. siječnja 2020. na koje se poziva prvostupanjski sud između T. Š. i M. M. o prikupljanju novca za R. B. i B. B. u vrijeme kada se oni nalaze u istražnom zatvoru, a detaljno analiziranih u razlozima presude (točka 20.).

 

10. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke o bitnim činjenicama i to na prihvatljiv i dostatan način obrazložio u presudi.

 

11. U odnosu na odluku o kazni žale se državni odvjetnik i optuženik. Državni odvjetnik prihvaća utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, ali smatra da su olakotne precijenjene, dok su otegotne podcijenjene. Posebno ukazuje da se radi o teškom kaznenom djelu za koje je zakonom zapriječena kazna zatvora u trajanju najmanje pet godina, a ujedno su ostvarena dva kvalifikatorna elementa. Optuženik smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri olakotnim cijenio činjenicu da je optuženik R. B. otac malodobnog djeteta, a uopće nije cijenio da se radi o mladoj osobi koja je u izvanbračnoj zajednici.

 

11.1. Međutim, nakon što je ispitao odluku o kazni u svjetlu ovako suprotstavljenih stanovišta stranaka, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i u dovoljnoj mjeri, u skladu s člankom 47. KZ/11., ocijenio sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti.

 

11.2. Prvostupanjski sud je pravilno kao otegotne okolnosti uzeo u obzir značajnu količinu kriminalne volje, bešćutno postupanje prema žrtvi te visinu ostvarene nepripadne imovinske koristi kao i osuđivanost u dva navrata zbog počinjenja kaznenih djela s elementima nasilja (točka 48.2.). Kao olakotnu okolnost je osnovano uzeo u obzir činjenicu da je optuženik otac jednog djeteta o kojem je dužan skrbiti se i uzdržavati ga (točka 48.1.). Suprotno stavu optuženika sud opravdano nije uzeo u obzir kao olakotnu okolnost njegovu životnu dob (1988 god.) te činjenicu da je u izvanbračnoj zajednici.

 

12. Stoga razloge prvostupanjskog suda u pogledu izbora vrste i mjere kazne u cijelosti, a suprotno stavu optuženika i državnog odvjetnika, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nalazi da kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina u potpunosti odgovara svim utvrđenim okolnostima te će se takvom kaznom i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonska svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Također, takva kazna je dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da utječe na optuženike i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela. Iz tih razloga nisu u pogledu odluke o kazni osnovane žalbe stranaka.

 

13. S obzirom da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sukladno članku 478. KZ/11.  sadrži u sebi i žalbu zbog oduzimanja imovinske koristi, ovaj sud ispitujući prvostupanjsku presudu je utvrdio da je izrečeno oduzimanje imovinske koristi na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11. zakonito i osnovano te da je prvostupanjski sud iznio razloge (točka 50.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

14. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

15. Stoga je primjenom odredbe članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 31. svibnja 2023.