1

                            Poslovni broj 33 Gž-2116/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 33 Gž-2116/2023-2

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Marije Zrilić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1/K. B. iz O., OIB:…, 2/D. P. iz O., OIB:…, 3/D. K. iz O., OIB:…, 4/L. Š. iz O., OIB:…, iza pok. F. Ž. iz O., 5/N. M. iz S. T., OIB:… i 6/M. Ž. iz O., OIB:…, svi zastupani po punomoćniku N. Š., odvjetnicima u S. T., protiv tuženika S. P., OIB:… i D. K.-P., OIB:…, oboje iz Z., zastupani po punomoćniku A. L., odvjetnici u Z., odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj P-233/2020-32 od 22. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 31. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

             

              I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj P-233/2020-32 od 22. ožujka 2023. u odnosu na tužitelje 1/K. B., 2/D. P., 3/D. K., 5/N. M. i 6/M. Ž., te odluka o troškovima postupka iz točke II u dijelu u kojem je tuženicima naloženo naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 1.083,26 eur[1]/8.161,82 kn, u roku od 15 dana.

 

II Preinačava se navedena presuda te se tužbeni zahtjev koji glasi

 

„Zabranjuje se tuženicima da tužitelje sprečavaju i ometaju u vršenju prava stvarne služnosti puta preko k.č.br. 655/1, k.o. O., koji prostor je označen na skici geodetskog vještaka toč. A-B-C-D u širini 3 m, te površini 46 m2, za korist prilaska nekretninama k.č.br. 655/2, 655/3, 656/3 i 651, k.o. O., kao vlasništvo tužitelja, te su dužni s pravca i prostora služnosti maknuti željezne stupove, dvorišna vrata (lesu) i žičanu ogradu, a ubuduće se kloniti bilo kakvog sprječavanja ili ometanja tužitelja u vršenju prava ove stvarne služnosti.

Nalaže se tuženicima S. P., OIB:… i D. K.-P., OIB:…, oboje iz Z., solidarno naknaditi tuženicima parnični trošak“

 

u odnosu na tužiteljicu 4/L. Š. odbija kao neosnovan.

 

III Preinačava se odluka o troškovima parnice u dijelu u kojem je tuženicima naloženo naknaditi tužiteljima solidarno troškove u iznosu od 49,76 eur[2]/374,91 kn, te se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova odbija kao neosnovan.

 

IV. Nalaže se tužiteljici 4/L. Š. naknaditi tuženicima troškove žalbe u iznosu od 24,88 eur/187,49 kn, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom citiranom u izreci odlučeno je:

 

„I. Zabranjuje se tuženicima da tužitelje sprečavaju i ometaju u vršenju prava stvarne služnosti puta preko k.č.br. 655/1, k.o. O., koji prostor je označen na skici geodetskog vještaka toč. A-B-C-D u širini 3 m, te površini 46 m2, za korist prilaska nekretninama k.č.br. 655/2, 655/3, 656/3 i 651, k.o. O., kao vlasništvo tužitelja, te su dužni s pravca i prostora služnosti maknuti željezne stupove, dvorišna vrata (lesu) i žičanu ogradu, a ubuduće se kloniti bilo kakvog sprječavanja ili ometanja tužitelja u vršenju prava ove stvarne služnosti.

 

II. Nalaže se tuženicima S. P., OIB:… i D. K.-P., OIB: …, oboje iz Z., solidarno naknaditi tuženicima K. B. iz O., OIB: …, D. P. iz O., OIB: …, D. K. iz O., OIB: …, L. Š. iz O., OIB: …, N. M. iz S. T., OIB: …, i M. Ž. iz O., OIB: …, prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.133,02 eura/8.536,73 kuna1, sve u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tuženici su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev a tuženicima dosude parnični troškovi uvećani za troškove žalbe.

3. Tuženici u odgovoru na žalbu predlažu istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalba nije osnovana u odnosu na tužitelje ad. 1., 2., 3. 5. i 6. tužbe, dok je osnovana u odnosu na tužitelja ad. 4. L. Š..

 

5. Tužitelji u predmetnom postupku, kao vlasnici nekretnina kčbr. 655/3, 665/2, 656/3 i 651k.o. O. traže od tuženika, kao vlasnika kčbr.646/4 i 655/1 k.o. O. prestanak sprečavanja i ometanja u vršenju prava stvarne služnosti puta.

 

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da iz iskaza tužiteljice K. B. proizlazi, da je vlasnica k.č.br. 655/2, a posljednji puta prošla je kroz poslužnu nekretninu br. 655/1 u jesen 2019. Istom je prošla traktorom s kćeri radi malčiranja na svojoj nekretnini. Na poslužnoj nekretnini postojala je drvena ograda s drvenim vratima ( lesa). Ograda je bila trošna i kada je otvorila vrata izvrnula su se što je i javila tuženici gđi. P., a prethodno je prije prolaska pitala tuženicu odnosno rekla joj da mora doći do svoje nekretnine na što joj je ista rekla da može proći i da nema problema. Prolazila je i ranije ovom nekretninom još kao dijete, a sjeća se da je nekretnina bila u vlasništvu brata njenog djeda M. P. Toga dana prošla je kroz nekretninu susjede D. K., jer je ograda bila srušena i nije htjela nastaviti dirati je, a mogla je proći kroz nekretninu D. K. Preci su joj govorili da su koristili služni put preko nekretnine 655/1 radi dolaska do svojih čestice, pa je i ona tako nastavila. Nema drugog pristupa na svoju nekretninu,

- da iz iskaza tužitelja D. P. proizlazi da je podnio tužbu kao vlasnik k.č. 655/3, jer ne može do svoje parcele. Ova parcela je bila u vl. njegovog djeda, oca, a onda ju je on naslijedio, a na istoj je bio šljivik, a sada je zapuštena. Prije no što je postavljena drvena ograda nije bilo nikakve ograde i slobodno se prolazilo tom parcelom do njegove parcele. Nakon što je postavljena drvena ograda i drvena lesa, ista je uglavnom bila otvorena, a sjeća se jednom kada je bila zatvorena pitao je tuženika za prolaz i da je otvore što su i učinili. Iako imaju opomenu od grada O. da očiste zapuštene parcele on i susjedi nisu to mogli učiniti. Do svoje parcele ne može doći ni na koji način,

- da iz iskaza tužiteljice D. K. proizlazi da je vlasnica dijela k.č. br. 651 na kojoj je nekada bio šljivik i vrt, ali je danas zapušteno, od prije desetak godina. Do svoje nekretnine koja je površine cca 400 čhv dolazila je od kada zna za sebe preko nekretnine 655/1. Do prije 10-tak godina nije bilo ograde na ovoj poslužnoj nekretnini, a potom su tuženici izgradili drvenu ogradu. Drvena ograda izrađena je na način da je uvučena 1 m na njihovu parcelu, tako da je ostao taj 1 m kao prolaz uz susjednu parcelu koje je vlasnik Z. Ž. Kroz taj prolaz širine cca 1 m prolazila je do svoje parcele četiri do pet puta godišnje kada je odlazila flaksati na svojoj parceli, ali tada je izgrađena željezna ograda i ograda je postavljena tako da je ostavljeno 10-tak cm do ograde Z. Ž. i naravno time ne može prolaziti. Kada je izgrađena drvena ograda 2009. ili 2010.god. da su tada ona i susjedi organizirali sastanak s predstavnicima grada O. i tražili su da ovu površinu proglase javnim putom a koja je služila kao služni put i tada je grad proveo izmjeru i više ništa dalje nije učinjeno. Drugog pristupa na svoju nekretninu nema,

- da iz iskaza tužiteljice N. M. proizlazi da je vlasnica dijela k.č. br. 651, a čestica je zapuštena od kada ne može doći do nje. Prije nego je izgrađena drvena ograda prolazili su roditelji traktorom po spornom dijelu nekretnine k.č. 655/1, koje su vlasnici tuženici, a nakon što je postavljena drvena ograda majka je prolazila s ručnom kosom prolazom koji je ostavljen u širini cca 1 m, a koji je ostavljen između ograde tuženika i susjedne ograde Z. Ž. Sada nema više prolaza i ne može dolaziti do svoje parcele, te je ona i danas zapuštena. Da može dolaziti do svoje parcele zajedno sa susjedima zatražila je od grada O., proglašenjem ovog dijela javnim putem, što nije učinjeno. Dok nije postavljena drvena ograda mogli su dolaziti na svoju parcelu traktorom i prikolicom, a ograda je postavljena, koliko se sjeća, 2005.g. Poslije su prolazili kroz prolaz širine 1 m između dviju ograda s tačkama,

- da iz iskaza tužiteljice L. Š. proizlazi da obitelj ima poljoprivrednu česticu do koje je dolazila tako da je išla javnim putem do kraja, a potom po njivi D. K. do svoje čestice,

- da iz iskaza tužiteljice M. Ž. proizlazi da je već dugi niz godina do čestice na kojoj su imali poljoprivredne usjeve dolazila putem koji je u prvom dijelu bio asfaltiran, a potom nasipan kamenjem. Danas ne može doći do svoje parcele jer je zagrađen prolaz i onemogućeno joj je prolaziti parcelom tuženika. Z. Ž. nije onemogućio prolaz ogradom, samo je drvena lesa zagradila put,

- da iz iskaza tuženika S. P. proizlazi da su supruga i on kupili k.č.br. 655/1 1982.god. Nekretnina je bila u naravi vinograd bez ikakve ograde. Kupili su je od P. M. i tada je tražio od njega da pomoću geometra pokaže međe čestice. Sljedećih godina izgradili su kuću i uveli struju i vodu, a 1995.god. službenik u katastru je ucrtao kuću na ovoj čestici, a naknadno su dogradili još šupu, natkrili terasu, i morali su stoga legalizirati objekt u 2014.god. Supruga je imala prijavljeno prebivalište na toj parceli. Dolazio je ovamo uglavnom vikendima, jer je radio i živio u Z. do 2016.god. Viđao je tu i tamo danas pokojnu A. Ž., majku tužiteljice D. K. kako biciklom dolazi do njihove međe i potom prolazi pješice susjednom nekretninom k.č. 646/3 koja je bila zapuštena. Ista je odlazila na česticu br. 651 gdje je imala zasađene povrtne kulture. Preko njegove parcele, nitko od tužitelja ili drugih osoba nije prolazio. B. P. otac I tužiteljice je dolazio na svoju parcelu preko svojih drugih dviju parcela br. 657/9, 656/3. Jednu parcelu je obrađivao, a na drugoj je bila trava koju je kosio, a dolazio je na 655/2 koja je bila šljivik. II- tužitelja D. P. nije nikada vidio na čestici, ali mu je poznato da je tu česticu koristila njegova sestra sa suprugom koji su kosili travu i ubirali plodove a dolazili su preko svoje čestice 656/4 i 657/2.

Iz posjedovnog lista u katastru br. 1023 vidio je da postoje upisani privatni putevi pod br. 600, 601/1, 601/3 koji putevi su u naravi iza kuće III- tužiteljice, a ovi putevi vode do čestica tužitelja N. M. i D. K. Ove puteve nije pokazao na očevidu, ali je naveo da postoje i sada, što je 3/tužiteljica osporila,

- da iz iskaza tuženica D. K.-P. proizlazi da je zajedno sa suprugom dolazila na parcelu od 1982.god. Posjekli su vinograd, posadili voćke i započeli graditi objekte. Do njihove parcele vodio je kolni put kojim su dolazili u svome fići, ali kada je kamion trebao dovesti građ. materijal zamolila bi Z. Ž. čija je parcela bila zapuštena, koji je dozvolio da prolaze njegovom parcelom u slučaju takvih potreba. Ovaj kolni put koristili su vl. vinograda, ali ne tužitelji. Tužitelji su prolazili zapuštenom parcelom Z. Ž. koja je neposredno uz njihovu parcelu. Z. Ž. je, sjeća se, u 2011.god. ogradio svoju parcelu i ogradu je stavio do njihove ograde i time je onemogućen prolazak tužiteljima po parceli Ž. Majku I-tužiteljice je obavijestila da će staviti ogradu, a oni su ostavili još 25 cm svoje parcele neograđene da bi mogli šišati živicu s vanjske strane. Svoja dvorišna vrata su zaključavali sa željeznom žicom koja je bila pod šifrom. Kada su stavljali žičanu ogradu u 2020.god., nisu više ostavili 20 cm i stavili su je na među. U 2009.god. kada su stavili drvenu ogradu A. Ž. majka I-tužiteljice je zamolila da prijeđe preko njihove nekretnine radi ubiranja plodova s voćaka što su joj i dopustili, a prošla je traktorom uz pratnju članova obitelji. Parcela I-tužiteljice je u međuvremenu zapuštena, dobio ju je na korištenje brat, a dolazio je do te parcele preko svojih parcela gledajući iz smjera benzinske pumpe.

Općinski predstavnici su tražili da se formira put preko njihove nekretnine, a bilo je to 2010.god. Nije to dopustila, a postupak je pokrenula pok. A. Ž. Na sastanku s općinskim predstavnicima i ovdje tužiteljima nakon cca 10-tak dana tvrdilo se da su tužitelji prolazili uvijek njihovom nekretninom, a ona je govorila da nigdje nije bilo upisano pravo služnosti puta preko njihove nekretnine. Nije bilo pisanog zapisnika niti je išta potpisala. Nakon toga sastanka više nitko nije tražio prolazak. Tzv. služni put koristila je tužiteljica B. dva puta i majka III-tužiteljice jedanput, uz njezinu suglasnost,

- da iz iskaza svjedoka Z. Ž. proizlazi da je vlasnik k.č.br. 603/1 kako je i ucrtana na skici očevida. Također je i vlasnik k.č.br. 646/4 –put G. što i jest u naravi put. Kada je kupio od rodbine i drugu polovicu k.č.br. 603/1 tada je dogovorio sa susjedima P. i L. da svatko otpusti od svoje parcele za potrebe formiranja puta određenu površinu. Ovakav put vodi do k.č. 655/1 koja je u vl. tuženika. Preko njihove čestice je uvijek postojao služni put s time da je isti bio širine 2-2,5 m, s time da je jedan dio širine služnog puta bio i na susjednoj parceli vl. D. K., sve dok tuženici nisu izradili željeznu ogradu i sada je onemogućeno dijelu susjeda dolazak na njihove parcele. Susjedi ne mogu dolaziti do svojih parcela nikako, i one su zapuštene. Dok je još bila drvena ograda na parceli tuženika dolazili su susjedi nekako do svojih čestica, ali sada smatra da ne mogu nikako. Svoju ogradu izradio je 2011.god. uz svoju parcelu, a tada još tuženici nisu postavili drvenu ogradu, već kasnije, a prije godinu –dvije su postavili željeznu ogradu,

- da iz iskaza svjedokinje Š. F. proizlazi da stanuje nedaleko k.č.655/1 odnosno stanuje u kući na parceli u blizini, zna gdje se nalaze parcele tužitelja, dio parcela je prodan (ne one koje se navode u tužbi), a konkretno tužitelji su dolazili na svoje parcele, koliko zna na drugi način, P. od strane benzinske pumpe, a D. K. po zemljištu iza kuće B., ovi spomenuti putevi i danas postoje, ali su zapušteni odnosno obrasli od korova i raslinja, kao i parcele.

Nikada nije vidjela da bi tužitelji prolazili po zemljištu koje su vlasnici tuženici P.

 

7. Na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka geodezije koji je izradio skicu očevida s ucrtanim spornim dijelom na nekretnini tuženika k.č.br. 655/1 označivši ga točkama A-B-C-D u površini od 46 m2, a koji se proteže najdonjim dijelom tuženikove nekretnine, u širini koje je i k.č.br. 646/4, u naravi put, koji dolazi do spornog dijela površine. Označene su i okolne čestice br. 603/1 (Z. Ž.), 651 (D. K. i N. M.), 655/2 i 656/3( K. B.), 655/3 (D. P.) sud je utvrdio identitet spornog dijela čestice tuženika te čestica tužitelja te izradio fotografije na kojima su vidljive spomenute katastarske čestice u stanju u trenutku očevida ( uglavnom zapuštene- obrasle korovom i većim raslinjem).

 

8. Na temelju navedenih dokaza, koje je pravilno ocijenio, sud je utvrdio da su tužitelji ad. 1., 2. 3., 5. i 6. i njihovi prednici koristili dio nekretnine označene kao 655/1 radi dolaska do svojih gospodarskih nekretnina, dugi niz godina, svakako više od dvadeset godina, odnosno prije kupnje nekretnine 655/1 od strane tuženika 1980.g., te nakon što su posjednici postali tuženici, te i nakon postavljanja drvene ograde i živice, nekada i uz dopuštenje tuženika. Isto uvjerljivo iskazuju ti tužitelji, a tuženici govore o nekoliko prolaska tužitelja kroz njihovu nekretninu, a što su ono odobrili.

 

9. Iako tuženici osnovano prigovaraju, da se prolaskom preko tuđe nekretnine, ali uz odobrenje, ne može steći pravo služnosti dosjelošću, iz iskaza tužitelja prije svega proizlazi da je drvena ograda bila uvučena 1 metar na svoju parcelu te je taj jedan metar ostao kao prolaz do parcele Z. Ž., te su tuda tužitelji prolazili, dok je D. P. iskazao da je samo jednom kada je drvena „lesa“ bila zatvorena pitao za prolaz, te su mu tuženici otvorili, dok je K. B. iskazala da je prošla traktorom u jesen 2019. godine kada je na nekretnini tuženika postojala drvena ograda s drvenim vratima, koja su se kada ih je otvorila izvrnula, što je javila gđi P., a prije joj je rekla da mora doći do nekretnine i ova je rekla da može proći. Iz navedenih iskaza, kao i svih ostalih iskaza tužitelja, proizlazi da su prolazili kroz prolaz od jednog metra koji je postojao dok je ograda bila drvena, neovisno o vratima, a traženje odobrenja je bila iznimka, dok je nakon postavljanja metalne ograde i vrata prolaz postao nemoguć.

 

10. Kako je unatrag desetak godina došlo mahom do zapuštanja poljoprivrednih površina, pa tako i predmetnih, vlasnici odnosno posjednici su imali manju potrebu dolaziti na iste. Međutim, da su ranije više dolazili, ukazuje i to što su u 2010.g. tužitelji pozvali predstavnike Grada O. na sastanak na kojem su zahtijevali od gradske uprave da proglasi javnim putem spornu površinu. II-tuženica je izjavila da se tome oštro suprotstavila, jer da tužitelji nisu trebali dio njihove nekretnine za dolazak na svoje čestice, te nije donijet zaključak, a niti je Grad O. nešto poduzimao po tom pitanju.

 

11. Upravo navedeni sastanak pokazuje, kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud, da su tuženici znali da tužitelji ukazuju na služni put na njihovoj čestici, tužitelji su ga ponekad tj. sve manje koristili, zapustili su svoje gospodarske nekretnine, ali se u novije vrijeme opet pojavljuje potreba da ih očiste od korova i privedu poljoprivrednoj svrsi, kako to nalaže Zakon o poljoprivrednom zemljištu, a ne mogu koristiti dosadašnji služni put zbog postavljene žičane ograde, željeznih stupova i metalnih dvorišnih vrata od strane tuženika.

 

12. Radi toga je pravilno primijenjena odredba  čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 ) prema kojoj se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tomu protivio. U konkretnom slučaju, tužitelji (osim tužiteljice ad. 4.) i njihovi prednici koristili su služni put u puno duljem razdoblju, prednik tuženika nije se tomu protivio, a ni tuženici pa i nakon što su izgradili drvenu ogradu u 2009.g., samo što su potrebe tužitelja za služnim putem bile oskudne. Također je najmanje 20 godina potrebno za prestanak prava stvarne služnosti, tj. ako se ona uopće ne koristi kroz to razdoblje, sukladno čl. 241. citiranog zakona.

 

13. Prema čl. 186. ZV, služnost je pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine, - povlasna nekretnina da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom – poslužna nekretnina čiji je svagdašnji vlasnik to mira trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

 

14. Zbog navedenog ovaj sud smatra da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo, kada je odlučeno kao u izreci prvostupanjske presude, a o istom je prvostupanjski sud dao i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

15. Tuženici u žalbi u bitnom preocjenjuju provedene dokaze, osporavajući na taj način činjenična utvrđenja suda, koja su valjano obrazložena i utemeljena na procesnoj građi. Iz navedenog ne proizlazi da bi služnost prestala već 2009. godine, odnosno nakon postavljanja drvene ograde, odnosno da bi nakon toga tužitelji prolazili samo uz odobrenje tuženika (što bi prema iskazima istih bilo iznimka u dva slučaja a ne pravilo).

 

16. Nije pri tom odlučno imaju li tužitelji drugi put za prilaz svojim nekretninama, jer bi isto bilo odlučno samo u postupku radi ukidanja prava služnosti (za koje tuženici u ovom postupku tvrde da niti ne postoji, odnosno da su tužitelji dolazili do svojih nekretnina dolazili drugim putevima, u svom vlasništvu).

 

17. Osnovano međutim tuženici prigovaraju odluci u odnosu na tužitelja F. Ž., odnosno njegovu nasljednicu L. Š. Ista je izjavila  da obitelj ima poljoprivrednu česticu do koje je dolazila tako da je išla javnim putem do kraja, a potom po njivi D. K. do svoje čestice.

 

18. Iz navedenog proizlazi da ta tužiteljica, sama niti po svom pravnom predniku, nije za prolaz koristila česticu tuženika, pa nije na istoj mogla niti steći pravo služnosti.

 

19. Radi toga je tužbeni zahtjev u odnosu na tu tužiteljicu, na temelju prethodno citiranih odredaba ZV, trebalo odbiti kao neosnovan.

 

20. S obzirom na to, da je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, preinačena je i odluka o troškovima parnice u tom dijelu.

 

21. Sud je tuženike obvezao tužiteljima naknaditi troškove zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od jednokratne nagrade po Tbr. 7/1 u vrijednosti 200 bodova ( 1 bod=15 kuna) što iznosi 398,17 eura/3.000,00 kuna1, uvećano za 159,27 eura/1.200,00 kuna1 ( 10 % za svaku daljnju stranku), uvećano za 25% PDV-a ili 139,36 eura/1.050,00 kuna1, što ukupno iznosi 696,79 eura/5.250,00 kuna1. Tužiteljima su priznati i troškovi predujma za očevid u iznosu od 383,14 eura/ 2.886,80 kuna1, te sudske pristojbe u iznosu od 53,08 eura/400,00 kuna1 te je cjelokupni trošak 1.133,02 eura /8.536,73 kuna.

 

22. S obzirom na to, da u odnosu na tužitelja ad. 4/tužbeni zahtjev nije osnovan, dosuđeni je trošak umanjen za 10%, koliko je sud uvećao trošak za svaku daljnju stranku, sa PDV-om, što ukupno iznosi 49,76 eur/374,991 kn.

 

23. Radi navedenoga je, a budući da nisu ostvarene bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 365. st. 2., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 3. ZPP, odlučeno kao u izreci (točka I, II i III).

 

24. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u točki IV izreke, a tužiteljica 4/L. Š. obvezana je na isplatu razmjernog dijela troškova žalbe koji ukupno iznose 149,31 eur/1.124,98 kn tj. 24,88 eur/187,49 kn, u roku od 15 dana .

 

 

U Zagrebu, 31. svibnja 2023.

 

                                                                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                                                      Milena Frankić, v.r.