Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: UsI-636/2022-10

 

 

       

REPUBLIKA HRVATSKA                                          

UPRAVNI SUD U ZAGREBU             

   Avenija Dubrovnik 6 i 8                                                                                 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljica P. S. iz Z., OIB:, Lj. R. iz N., OIB: … i J. K. iz Đ., OIB: …, koje zastupa opunomoćenica Z. Z., odvjetnica u Z., protiv tuženika B.-b. županije, Upravnog odjela za gospodarski razvoj i komunalne djelatnosti u B., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada B., B., radi ovrhe komunalne naknade, 31. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

I              Poništava se rješenje B.-b. županije, Upravnog odjela za gospodarski razvoj i komunalne djelatnosti, KLASA: UP/II-363-03/21-01/14, URBROJ: 2103/1-19-22-2 od 31. siječnja 2022.

II              Poništava se rješenje Grada B., Upravnog odjela za financije i javne prihode, Odsjeka za naplatu i pravne poslove, KLASA:UP/I-415-01/21-01/951, URBROJ: 2103/01-08-01/1-21-3 od 21. srpnja 2021.

III              Nalaže se tuženiku B. b. županiji u B., OIB , da u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke tužiteljicama naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od  1.493,13 Eura / 11.250,00 Kuna.

 

Obrazloženje

              1. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužiteljica izjavljena u predmetu ovrhe komunalne naknade, odnosno izjavljena protiv rješenja Grada B., Upravnog odjela za financije i javne prihode, Odsjeka za naplatu i pravne poslove, KLASA:UP/I-415-01/21-01/951, URBROJ: 2103/01-08-01/1-21-3, od 21. srpnja 2021. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), uz obrazloženje tuženika kako Prvostupanjsko rješenje sadržava sve propisane elemente, dok se na zastaru potraživanja s osnova komunalne naknade primjenjuje opći porezni zakon, koji ima dulje zastarne rokove, a ne Zakon o obveznim odnosima kako to pogrešno smatraju tužiteljice.

2. Osporavajući naprijed navedene stavove tuženika, tužiteljice ukazuju da je po njihovom mišljenju i u postupku koji je prethodio osporenom rješenju pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenjeno materijalno pravo i povrijeđena pravila samog postupka. Posebno ističu da se ne mogu smatrati obveznicama komunalne naknade, jer se u predmetnom stanu nalazi zaštićeni najmoprimac, pa da prema tome nisu stvarne korisnice stana. Ukazuju kako nikad nisu zaprimile isprave na koje se tuženik poziva, iz kojeg razloga se te isprave ne mogu smatrati ovršnim ispravama. Ističu prigovor zastare predmetnog potraživanja, navodeći da je protekao trogodišnji rok zastare prava na naplatu komunalne naknade. Predlažu sudu da poništi osporavana rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti pozivajući se na razloge iz pobijanog rješenja. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je 24. svibnja 2023. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljica i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja izvršio uvid u spis tuženika i priložene isprave.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Uvidom u Prvostupanjsko rješenje, sud je utvrdio da je istim ukinuto prethodno rješenje o ovrsi od 1. lipnja 2021., u dijelu kojim je tužiteljicama naloženo podmirenje novčane tražbine u iznosu od 3.171,86 kuna te se istim tužiteljicama nalože da podmire dugovanje na ime komunalne naknade u iznosu od 1.697,76 kuna po ovršnom rješenju prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-415-01/21-01/951, URBROJ:2103/01-06/21-16-1 od 1. lipnja 2021., zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovrhe, uz obrazloženje da su ovršna rješenja, temeljem kojih je utvrđena predmetna obveza, postala izvršna, dok samo dugovanje nije podmireno.

9. Ponovljeno, osporenim rješenjem odbijena je žalba tužiteljica uz obrazloženje da Prvostupanjsko rješenje sadržava sve zakonom propisane elemente, dok sukladno Općem poreznom zakonu zastara prava na naplatu komunalne naknade nije nastupila.

10. Člankom 100. stavkom 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18 i 110/18) rješenje o komunalnoj naknadi donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

11. Člankom 140. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20) propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave.

12. Tužiteljice ne osporavaju da dužne iznose komunalne naknade nisu podmirile, već tvrde da ih nisu u obvezi platiti, budući da nisu bile stvarne korisnice predmetnog stambenog prostora u spornom razdoblju, kao i iz razloga što im nisu uredno dostavljena ovršna rješenja.

13. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjima povrijeđen je zakon na štetu tužiteljica.

14. Naime, iz podataka spisa ne proizlazi da bi rješenja o utvrđenju komunalne naknade, koja predstavljaju ovršne isprave u konkretnom slučaju, bila ovršna, a što je pretpostavka za provođenje ovrhe, budući da niti u rješenjima o ovrsi nije naveden datum njihove ovršnosti, niti sama rješenja o utvrđenju obveze sadrže klauzulu ovršnosti. Konačno Sud ni sukladno sadržaju spisa tuženika ne nalazi da bi navedena rješenja bila uredno dostavljena tužiteljicama.

15. Stoga je Sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u točci I izreke ove presude.

16. Tužiteljicama je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 79. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe iznos od 497,71 Euro (Tbr. 23/1 u svezi s Tbr. 42) i za zastupanje na ročištu 24. svibnja 2023. iznos od 497,71 Euro, uz uvećanje od 199,08 Eura zbog zastupanja više osoba ( Tbr. 23/2 u svezi s Tbr. 42) i uz pripadajuće javno davanje, tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 1.493,13 Eura / 11.250,00 kuna, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

Zagreb, 31. svibnja 2023.

 

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. i čl. 70. ZUS-a).

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu