5P-339/19-46

 

 

 

 

                                                                                                                5P-339/19-46

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

 

 

                                        U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Makarskoj, po sucu toga suda Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. N., A. S. 96, M. zastupanog po punomoćniku P. T., odvjetniku iz M. protiv tuženika ad/1 A. R., J., P. i ad/2  N. R. A., D. 46, J. oboje zastupani po punomoćnici I. K., odvjetnici iz M., radi  utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave  dana 02. ožujka 2023. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja P. T. , odvjetnika, zamjenice punomoćnice tuženika M. L., odvjetnice, te tuženika ad/1 i ad/2 osobno, dana 31. svibnja 2023. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

             

              I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

                „1. Utvrđuje se da je ništetan i da nije pravno valjan Ugovor o kupoprodaji nekretnine od  09. 06. 2014. godine koji su zaključili tužitelj R. N. te tuženici pod 1 A. R. i pod 2 A. N. R., ovjeren kod javnog bilježnika A. P. iz M. dana 23. 07. 2014. godine pod brojem OV-3356/14, i to baš u dijelu kojim je tužitelj R. N. dozvolio tuženiku pod 1 A. R. i tuženiku  pod 2 A. N. R. da se na nekretnini čest. zgr. 167 zk. ul. 1304 k.o. M.-M., kao njen suvlasnik uknjiži tuženik pod/ 1 A. R. za ¼ dijela te tuženik pod 2 A. N. R. za ¼ dijela.

              2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj upis  brisanja prava suvlasništva sa imena tuženika pod 1 A. R. i to za ¼ dijela koji je uknjižen  temeljem rješenja Općinskog sud u makarskoj, Odjel za zemljišne knjige pod brojem Z-2304/14, te upis brisanja prava suvlasništva sa imena tuženika pod 2 A. N. R. i to za ¼ dijela koja je uknjižena temeljem rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Odjel za zemljišne knjige pod brojem Z-2304/14 te se nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se na navedenoj nekretnini označenoj kao čest. zgr. 167 zk. ul. 1304, k.o. M.-M. upiše uknjižba prava suvlasništva na ime  prethodno upisanog vlasnika R. N. i to za 2/4 dijela. „

             

              II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 8.477,28 EUR / 63.872,07 kn, a sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.Tužitelj R. N. podnio je tužbu protiv tuženika A. R. i A. N. R., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, dana 09. prosinca 2014. godine u kojoj navodi  da je tužitelj R. N. bio upisan  u zemljišnim knjigama općinskog suda u makarskoj  kao isključivi vlasnik i posjednik čest. zgr. 167, zk. ul. 1304 k.o. M.-M.. Navodi da je tužitelj predmetnu nekretninu kupio od I. B. pok. J. kupoprodajnim ugovorom  od dana 13. prosinca 1996. godine, a koji kupoprodajni ugovor je i ovjeren  pod brojem ovjere OV- 6605, 6606/96. Nadalje, ističe da je tužitelj predmetnu nekretninu kupio u vrijeme trajanja bračne zajednice sa svojom suprugom P. N., a u prilog tome da govori priloženi vjenčani list iz kojeg da je razvidno   da je tužitelj u braku sa P. N. od 19. ožujka 1988. godine do danas. Navodi da je  navedenu nekretninu tužitelj kupio u vrijeme trajanja bračne zajednice sa P. N. i da  ta nekretnina predstavlja njihovu bračnu stečevinu, a da je  važno za naglasiti da su se njih dvoje zajedno odlučili za kupnju te nekretnine. Nadalje, ističe da je tužitelj dana 09. lipnja 2014. godine prodao predmetnu nekretninu trećima i to baš tuženicima temeljem ugovora o kupoprodaji od dana 09. lipnja 2014. godine a koji ugovor je  ovjeren pod brojem ovjere OV-3356/14 od 23. srpnja 2014. godine.  Tužitelj ističe da je on tu nekretninu prodao bez bilo kakvog znanja, suglasnosti ili odobrenja od strane njegove supruge P. N., pa da iz navedenog proizlazi da je predmetnu nekretninu prodao protivno zakonu i prisilnim propisima jer je raspolagao i onim dijelom zajedničke imovine tj. bračne stečevine koji je u suvlasništvu njegove supruge P. N..  Ističe da je ništetnim ugovorom o kupoprodaji protuzakonito prodao  cijelu nekretninu označenu kao čest. zgr. 167 ZU 1304, k.o. M.-M. iako da 1/2 dijela  iste je pripadala njegovoj supruzi P. N. . Navodi da su se  na osnovu navedenog ugovor o kupoprodaji  A. R. i  A. N. R. uknjižili na predmetnoj nekretnini i to svaki za po ½ dijela iste.

2. U odgovoru na tužbu tuženici ističu  da su oni predmetnu nekretninu stekli u dobroj vjeri dok ukazuju na prijevarno postupanje tužitelja koji da je prvo prodao predmetnu nekretninu, a potom iz kupoprodajne cijene namirio svoj kredit kod S. banke, a potom traži da se ta kupoprodaja utvrdi ništetnom. Tuženici ističu da je takvo ponašanje tužitelja osim što je  prijevarno da je ujedno u potpunosti suprotno načelu savjesnosti  i poštenja u ugovornim odnosima. Tuženici ističu da tužitelj ovom tužbom traži pravnu zaštitu i utvrđenje ništetnosti ugovora koji je potpisao za svoje prijevarno ponašanje, jer  da je upravo tužitelj bio taj koji je bio dužan  obavijestiti tuženike o izvanknjižnom stanju, a ne ih držati u uvjerenju kako je upravo on jedini vlasnik predmetne nekretnine. Nadalje, tuženici ističu da je netočno da je predmetna nekretnina prodana  bez bilo kakvog znanja suglasnosti ili odobrenja od strane njegove supruge P. N. jer da i njeno ponašanje u konkretnom slučaju nije u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, a pošto se ista ponašala nesavjesno da nema pravo na pravnu zaštitu svog prava naspram  savjesnih stjecatelja nekretnine-tuženika.   Navode da je upravo P. N. rođ P. kao sudužnik potpisala svaku stranicu solemniziranog Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava dana 03. travnja 2009 godine na iznos od 500.000 EUR koji kredit je upisan kao založno pravo na čest. zgr. 167 upisanoj u zk. ul. 1303/1, k.o M.-M.. Navode da u istom ugovoru o kreditu je kao korisnik kredita i protivnik osiguranja označen njen suprug  R. N., a kao jamac i korisnik kredita njen otac P. P.. Navode da je navedeni kredit zbog neplaćanja otkazan nešto više od pola godine prije zaključenja predmetnog ugovora o  kupoprodaji te nekretnine, a P. N. da je kao sudužnik dobila obavijest o otkazu ugovora o kreditu kao i obavijest o aktiviranju sredstava osiguranja. Tuženici, nadalje, ističu da su u  više navrata i izravno  prije sklapanja  predmetnog ugovora o kupoprodaji na prijedlog tužitelja dogovarali način isplate i zatvaranja obveza  sa svim vjerovnicima čije su tražbine bile upisane  na predmetnoj nekretnini odnosno na  S. banci sa direktorom društva A. i sa direktorom društva K. Navode kako je upravo iz čl. 4 Ugovora o kupoprodaji vidljivo kako su  isplatom kupoprodajne cijene u cijelosti zatvorene  obveze tužitelja i njegove supruge P. N. iz U. o  kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava od 03. travnja 2009. godine. Navode da se P. N. nije nikada legitimirala kao nositelj vlasničkih ovlaštenja niti je ikada  polagala vlasnička prava  na predmetnoj nekretnini niti u ijednom postupku vezanom za predmetnu nekretninu.  Navode da je ona štoviše svojim potpisom na ugovoru o kreditu od 03. travnja 2009. godine potvrdila kako je njen suprug R. N. stvarni vlasnik predmetne nekretnine. Nadalje, tužitelj predmetnom tužbom , iako ne spori da je istu prodao, neosnovano  traži da se uknjiži kao suvlasnik iste  za ½ dijela.

3. U dokazne svrhe ovaj sud je izvršio uvid u vjenčani list (list 5), kupoprodajni ugovor od  13. 12. 1996. godine (list 6-8), ugovor o kupoprodaji nekretnine od  09. 06. 2014. godine (list 9-11), izvadak iz zemljišne knjige (list 1218), ugovor o kreditu od 03. 04. 2009. godine (list 30-33), posebnu punomoć (list 34, punomoć (list 35), izvadak iz zemljišne knjige (list 36), potvrdu o solemnizaciji (list 237), izvadak iz zemljišne knjige-povijesni prikaz (list 43-44 i list 56-61)), rješenje Općinskog suda u Makarskoj broj Z-2304/14 (list 50), presliku tužbe od 11. 07. 2012. godine (list 53-54), rješenje Općinskog suda u Makarskoj broj Z-2148/12 (list 55), rješenje Porezne uprave (list 61-72), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 28. 01. 2010. godine  (list 76-81), presudu Općinskog suda u Makarskoj broj P: 312/15 (list 86-88), izveo dokaz saslušanjem svjedoka  M. V. R. i P. P. (list 108-109), svjedoka P. N. i A. N. (list 163-166, te dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika ad/1 i 2 u svojstvu parničnih stranaka (list 169-174)

4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Iz iskaza saslušanog svjedoka Ž. S. utvrđeno je da je tužitelj R. N. prodao kuću na adresi M. 4 u M. A. R. i A. R. 2014. godine, a to da mu je poznato jer je svjedok bio u zakupu poslovnog prostora unutar te kuće u razdoblju od 1998. godine  do 10. 09. 2014. godine. Iz iskaza svjedoka je utvrđeno da su se svjedok i R. N. oko zakupa dogovorili usmeno i to da je funkcioniralo od  1998. do 2014. godine, a zakup da je svjedok plaćao u gotovini R. N. i to 01. 01. cijeli iznos  zakupa za tekuću godinu. Utvrđeno je da je tužitelj bio vlasnik te nekretnine . Utvrđeno je da je tužitelj svjedoka uz pomoć zaštitara izbacio iz te nekretnine  10. 09. 2014. godine, a prethodno da je zatražio da svjedok iziđe iz prostora što da je ovaj odbio jer je platio  zakup za cijelu godinu. Iz iskaza je utvrđeno  da se supruga tužitelja P. N. nije nikada pojavljivala ni u toj kući,  a sve poslove vezano za zakup da je svjedok odrađivao s tužiteljem, a tužitelj da je 2014. godine prodao tu kuću R..

6. Iz iskaza svjedokinje M. V. R. utvrđeno je  da je ista  u razdoblju do 2022. godine do svibnja 2019 godine bila zaposlenica S. banke te da je radila kao voditelj poslovnice i kreditni stručnjak. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj bio korisnik kredita S. banke, a namjena istog je bila u svrhu izgradnje zgrade s iznosom od 500.000 eura te da se radilo o hipotekarnom kreditu sa založnim pravom s tim da je založena nekretnina u izgradnji, kao i još jedna nekretnina i to kuća na „M.“ u vlasništvu tužitelja R. N.. Kao sudužnik prilikom sklapanja kredita da je sudjelovala tužiteljeva supruga P. N. i P. P., otac tužiteljeve supruge,  Iz iskaza je utvrđeno da je P. P. bio suvlasnik zgrade u izgradnji. Iz iskaza je utvrđeno da su svi  sudionici kredita  morali biti upoznati sa svim bitnim elementima istog, a tako i sa nekretninama koje su stavljene u zalog te predstavljaju dio ugovora o kreditu. Iz iskaza je utvrđeno da je  tužitelj u jednom trenutku došao u probleme  vezano za otplatu kredita, a kada se takvo nešto dogodi u tom slučaju se kredit uz redovite procedure prebacuje u službu naplate te dolazi do otkaza ugovora o kreditu, a o kojem otkazu se izvještavaju svi sudionici  te sve to da predstavlja redovitu proceduru banke u takvim situacijama.  Iz iskaza je utvrđeno da što se tiče ugovora o kreditu koji je sklopljen 03. 04. 2009. godine da je za isti bila poslana opomena pred otkaz kredita i to svim sudionicima  kredita, a te opomene da ne šalje poslovnica već služba naplate iz centralne banke. Utvrđeno je da je svjedokinji poznato da nije bilo ovrhe nad tom založenom nekretninom  jer je R. N. našao kupce za kuću na M., da je s njima postigao dogovor, te je taj kredit na kraju otplaćen.

7. Iz iskaza svjedokinje P. N. utvrđeno je  da su ona i suprug R. N. u dogovoru kao supružnici 1986. godine kupili od I. B. kuću na M.. Na toj lokaciji da su njih dvoje imali 3 ugostiteljska objekta pa su se stoga odlučili na kupnju ovog objekta. U lipnju  2014. godine da ju je nazvao gospodin R. koji je od nje tražio da mu preda ključeve te kuće na M.. Svjedokinja navodi da nije znala o čemu  navedeni gospodin govori, te da mu je rekla da je to njena kuća te ga je pitala zašto ona nije pozvana na sklapanje ugovora. Tom prilikom da joj je pozlilo i da joj je ispala slušalica iz ruke, a iza toga da je navedeni gospodin ponovo zvao i tada da se javio njen sin i ponovio mu isto da je to kuća njegovih roditelja. Iz iskaza je utvrđeno da je P. N. za tu kupoprodaju saznala te 2014. godine s tim da ju njen suprug nije ni o čemu obavijestio niti joj je rekao za sklapanje tog ugovora  sa tuženicima, a navedena kuća da je u njenom suvlasništvu za ½ dijela.  Iz iskaza je utvrđeno da je prilikom kupnje te kuće navedeno da je vlasnik njen suprug, ali da je ona sudjelovala u svemu odnosno da se ona kao supruga brinula za domaćinstvo i djecu dok joj je suprug bio zadužen za vođenje ugostiteljskog posla. Utvrđeno je da  i njena obitelj iz koje potječe se  bavi ugostiteljstvom te da su poslovi između muškog i ženskog dijela obitelji bili  slično podijeljeni. Nakon tog razgovara da je u tu kuću na M. provaljeno, obijena je brava, a u tome da je tuženicima pomogao A. V.. U vrijeme sklapanja spornog ugovora o kupoprodaji da su ona i suprug bili u normalnim odnosima, da njoj nije poznato zašto je njen suprug pristupio sklapanju kupoprodajnog ugovora. U to vrijeme da su kredit kod S. banke uredno vraćali obzirom su poslovni prostor iznajmljivali te da su iznosom najamnine pokrivali ratu kredita. Kao korisnik kredita kod S. banke vodio se njen suprug R. N., da je ona bila sudužnik i njen otac P. P., dok je tužiteljeva sestra H. bila jamac. Iz iskaza je utvrđeno da službenica banke M. V. nije svjedokinju pozvala niti je svjedokinja dobila  papir od strane banke da se taj kredit ne bi otplaćivao. Nakon što je saznala za spornu kupoprodaju da je svjedokinja otišla kod M. V. i rekla joj da je polovica  kuće njena, ali da joj je ona rekla da se tu više ništa ne može, te da je sve uknjiženo na R.. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedokinja tu kuću na M. stekla u braku sa svojim suprugom, da je ona potpisala ugovor o kreditu kao sudužnik, ali da nije nikada od banke dobila obavijest o otkazu ugovora o kreditu ukoliko se isti nije redoviti otplaćivao. Iz iskaza je utvrđeno da njen suprug nije  imao pravo to prodati. Nakon što je svjedokinja saznala za sklapanje navedenog ugovora o kupoprodaji da su nastupili problemi i trzavice u braku zbog čega, da se svjedokinja odselila od tužitelja, ali da se zbog djece  te druge imovine i nekretnina nisu razveli te da sada žive zajedno, ali da ona želi svoj dio imovine .

8. Iz iskaza svjedoka A. N. utvrđeno je  da on o spornoj kupoprodaji nije ništa znao do telefonskog poziva gospodina R. prije 6-7 godina. Tada da je R. tražio da mi kao obitelj iziđemo iz te kuće, ali da tada nije znao o kojoj kući govori. Svjedok da je tijekom tog razgovora doživio stres i da je prekinuo razgovor, a da je A. V. mijenjao brave na objektu na M. te da mu je i prijetio. Iz iskaza je utvrđeno da je objekt na M. imovina njegovog oca i majke koju su stekli u braku, ali da je sve poslove vezano za ugostiteljstvo vodio njegov otac dok je majka vodila domaćinstvo i brinula za djecu. Nakon sveg ovog da je došlo do velikih problema između   roditelja svjedoka zbog čega da se majka odselila od   tužitelja. Tuženike da svjedok nije nikada upoznao, ali da  je osobu po imenu A. V. poznaje iz viđenja iz M.. Prije svih tih događanja da se u unutar tog objekta na M. nalazio ugostiteljski objekt kafić, a njegovi roditelji da su to iznajmili.

9. Iskazima svjedoka Ž. S., kao i svjedokinje M. V. R. ovaj sud je poklonio vjeru obzirom su isti po mišljenju ovog suda iskazivali životno, logično i u bitnom suglasno, te u skladu i sa dokumentacijom koja prileži spisu., a ujedno se radi o osobama koje su nesrodne sa strankama, pa stoga nisu niti zainteresirane  za  uspjeh neke od stranaka u postupku.

10. Iskazima svjedoka P. N. i A. N. ovaj sud nije poklonio vjeru obzirom su navedeni svjedoci supruga i sin tužitelja, pa su isti stoga, po mišljenju ovog suda, osobno zainteresirani za ishod ovog postupka, a njihovi iskazi nisu niti u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu, te su u suprotnosti sa iskazima svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru.

11. Iskaz svjedokinje P. ovaj sud nije posebno cijenio obzirom se ista u svom iskazu nije mogla konkretnije izjasniti niti o jednoj činjenici bitnoj za ovaj postupak.

12. Uvidom u vjenčani list M. ureda S., utvrđeno je da  su  R. N. i P. P. sklopili brak dana 19. ožujka 1988. godine s time da je  P. P. sklapanjem braka uzela  prezime supruga N..

13. Uvidom u kupoprodajni ugovor od 13. prosinca 1996. godine utvrđeno je da su isti sklopili  I. B. kao prodavatelj s jedne strane i  R. N. sin A. kao kupac s druge strane, a kojim ugovorom je kupljena nekretnina oznake čest. zgr. 167  površine 90 m2, k.o. M.-M..

14. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 09. lipnja 2014. godine utvrđeno je da su isti sklopili R. N. kao prodavatelj s jedne strane i  A. R. i A. N. R. kao kupci s druge strane dok je predmet ugovora čest. zgr. 167 stojna kuća površine 90 m2, zk. ul. 1304, k.o. M.-M.

15. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige  utvrđeno je  da je nekretnina označena kao čest. zgr. 167  zk. ul 1304, k.o. M.-M. stojna kuća površine 90 m2 upisana na R. N. sinu A. iz M. za cijelo, a razvidan je  upis A. R. i N. R. A. kao suvlasnika za ½ dijela navedene nekretnine temeljem ugovora o kupoprodaji ovjerenog pod brojem ovjere OV 3356/14.             

16. Uvidom u ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava od 03. travnja 2009. godine utvrđeno je da su taj ugovor sklopili  S. banka d.d. kao kreditor, te R. N. kao korisnik kredita dok su kao sudužnici navedeni ugovor potpisali P. P. i P. N., te kao jamac je isti potpisala H. N. S.. Utvrđeno je da je ugovor sklopljen za iznos od 500.000 eura, a kao sredstvo osiguranja je  osnovano založno pravo i to na nekretnini I-kao glavna hipoteka  kat. čest. 294/9 oranica površine 460 m2 kat čest. 294/15 oranica površine 40 m2 i kat čest. 294/15 oranica površine 28 m2 sve upisano u zk. ul. 1041 k.o. M.-M. te na nekretnini  II-kao sporedna hipoteka kat čest. br 167, stojna kuća površine 90 m2 sve upisano u zk. ul. 1304/1, k.o. M.-M.

17. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Makarskoj broj Z-2304/14  utvrđeno je da je na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine koji je ovjeren kod javnog bilježnika u Makarskoj  pod brojem OV-3356/14 dopušta u zemljišnoj knjizi za k.o. M.-M. uknjižba prava vlasništva  na čest. zgr. 167,  stojna kuća, površine 90 m2, ZU 1304 u korist A. R. i N. R. A. svaki za po ½ dijela uz istodobnu uknjižbu brisanja navedenog prava sa imena R.N.

18. Uvidom u presudu Općinskog suda u Makarskoj broj POb-312/15 od 22. siječnja 2016. godine  utvrđeno je  da je navedenom presudom tužiteljica P. N. u odnosu na tuženika R. N. za vrijeme trajanja braka stekla imovinu i to baš 1/2 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 167, ZU 1304, k.o. M.-M.

19. U odnosu na navode tužitelja o ništetnosti predmetnog ugovora o kupoprodaji i to zbog raspolaganja predmetnom prodaje koji da predstavlja bračnu stečevinu njega i njegove supruge, to je navedeno valjalo raspraviti.

20. Naime, iz svih izvedenih dokaza prvenstveno priložene dokumentacije, kao i iskaza samog tužitelja i tuženika, nije sporno da je predmetnim ugovorom o kupoprodaji od 13. prosinca 1996 godine  tužitelj raspolagao nekretninom označenom kao čest. zgr. 167 ZU 1304, k.o. M.-M. koja je glasila odnosno bila upisana kao njegovo vlasništvo za cijelo.

21. Tužitelj u samoj tužbi i tijekom postupka navodi da je on tom nekretninom raspolagao nezakonito obzirom ista predstavlja bračnu stečevinu njega i njegove supruge P. N. jer je ista stečena u braku, a  o čemu u spisu postoji dokaz  obzirom je presudom broj POb-312/15 od dana 22. siječnja 2016 godine P. N. utvrđena vlasnicom nekretnine č. zgr 167 u dijelu od ½ kao bračne stečevine.

22. Tijekom postupka  nije sporno da je predmetnim ugovorom o kupoprodaji tužitelj raspolagao nekretninom koja  nije glasila  na ime njegove supruge niti je ona bila evidentirana (upisana) kao  njihov suvlasnik.

23. Odredbom čl. 382 Zakona o obveznim odnosima propisano je da kupoprodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao niti morao znati da je stvar tuđa može, ako se zbog toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

24. Stoga u konkretnom slučaju  kada se uzme u obzir da tužitelj navodi da je nekretnina označena kao čest. zgr. 167, k.o. M.-M. bračna stečevina njega i njegove supruge P. N., a što je i utvrđeno presudom ovog suda od dana 22. siječnja 2016. godine, to u konkretnom slučaju tužiteljevo raspolaganje navedenom nekretninom predmetnim ugovorom o kupoprodaji od 09. lipnja 2014. godine, ukazuje na  to da je tužitelj dijelom prodao tuđu stvar tj. suvlasnički dio njegove supruge P. N.. Međutim, u skladu s naprijed citiranom odredbom, navedena okolnost ne čini sklopljeni ugovor ništetnim i ona obvezuje i proizvodi učinke prema ugovornim stranama, ali to ne znači da navedeni ugovor  nužno proizvodi pravne učinke prema supruzi tužitelja (nesavjesnost stjecatelja tj. kupca i savjesnost stvarnog vlasnika otuđene stvari) ne pripada odgovarajuća pravna zaštita, koju  navedena osoba ne može ostvarivati u predmetnoj parnici već u svojoj vlastitoj u kojoj će biti u mogućnosti postaviti odgovarajući pravno zaštitni zahtjev, naravno ukoliko istu pokrene.

25. U prilog govore i odredbe specijalnog propisa, a s obzirom da je sporno raspolaganje izvršeno u mjesecu lipnju 2014. godine, to su odredbe  Obiteljskog zakona (Narodne novine 75/14) i to one iz čl. 37. st. 2 i st. 3, kojim je propisano da je za izvanredne poslove na nekretninama ili pokretninama koje se upisuju u javne upisnike poput promjena namjene stvari, većih popravaka, dogradnje, nadogradnje, preuređenja, otuđenja cijele stvari, davanje cijel stvari u zakup ili najam dulje od  jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, davanje pokretne stvari u zalog, osnivanjem stvarnih i osobnih služnosti stvarnog tereta ili prava građenja na cijeloj stvari  potrebno je zajedničko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugog bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika (st. 2); i da  nepostojanje suglasnosti za poslove iz stavaka 1 i 2 ovog članka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe te da bračni drug bez čije suglasnosti je izvanredni posao iz stavka 2. ovoga članka poduzet ima pravo na naknadu štete koja mu je  od strane drugog bračnog druga time uzrokovana.

26. Nadalje, iz svih izvedenih dokaza, a posebno priložene dokumentacije kao iskaza saslušanih svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru  utvrđeno je da su tuženici predmetni ugovor o kupoprodaji sklopili dana 09. lipnja 2014. godine  koji ugovor je i ovjeren kod javnog bilježnika pod brojem ovjere OV.3356/14 od 23. srpnja 2014. godine Iz priložene dokumentacije kao i iskaza svjedoka može se utvrditi da su tuženici sklopili kupoprodajni ugovor sa upisanim zemljišnoknjižnim vlasnikom nekretnine označene kao čest. zgr. 167 k.o. M.-M. R. N. koji se kao takav  njima i legitimirao a na što je ukazivalo postojeće zemljišnoknjižno stanje, a iz kojeg zemljišnoknjižnog izvatka je proizlazilo da je upravo R. N. jedini knjižni vlasnik nekretnine označene kao čest. zgr 167, k.o. M.-M.. Zemljišne knjige su javne knjige i uživaju javnu vjeru (st. 1  čl. 8 ZZK), a svaka osoba koja neko knjižno pravo stječe u dobroj vjeri ima pravo se pouzdati upravo u stanje koje prikazuje zemljišna knjiga. Navedeno ukazuje da su upravo tuženici  prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji od 09. lipnja 2014. godine, po mišljenju ovog suda , postupali u dobroj vjeri.

27. Stoga  navodi tužitelja  da su tuženici trebali dodatno istraživati izvanknjižno stanje nekretnine koja je predmet  spornog ugovora o kupoprodaji kod okolnosti  da  zemljišnoknjižno stanje je u suglasju  sa  tužiteljevom legitimacijom kao vlasnika iste  i u konkretnom slučaju, po mišljenju ovog suda nemaju pravnog uporišta.

U konkretnom slučaju je upravo tužitelj  bio taj koji je bio dužan  obavijestiti treće osobe u ovom slučaju tuženike o okolnosti da bi  predmetna nekretnina  predstavljala bračnu stečevinu obzirom je nesporno ista stečena u vrijeme trajanja braka između tužitelja i njegove supruge P., te  je tužitelj  bio obvezan obavijestiti  drugog bračnog druga o namjeravanoj prodaji,  a sve sukladno čl. 382. ZOO-a, a što tužitelj evidentno nije učinio. S druge strane  tužitelj je  bio  dužan obavijestiti tuženike o izvanknjižnom stanju, a ne ih držati u uvjerenju kako je on jedini vlasnik pogotovo kod okolnosti da je čl. 5 Ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine od 09. lipnja 2014. godine propisano  da prodavatelj jamči kupcima kako je isključivi vlasnik i posjednik nekretnine koja je  predmet ovog ugovora.

28. Nadalje, iz provedenih dokaza, posebice  priložene dokumentacije te iskaza svjedoka može se zaključiti da nisu točne tvrdnje tužitelja da bi predmetna nekretnina bila prodana bez bilo kakvog znanja, suglasnosti ili odobrenja od strane  tužiteljeve supruge P. N..  Naime,  upravo je iz priloženog ugovora o kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava od dana 03. travnja 2009. godine na iznos od 500. 000,00 eura razvidno da je upravo P. N. potpisala svaku stranicu navedenog ugovora, a koji kredit je  bio upisan kao založno pravo na čest. zgr. 167, zk ul. 1304,  k.o. M.-M.. U navedenom ugovoru o kreditu se kao korisnik kredita navodi tužitelj odnosno njen suprug R. N., dok je  P. N. označena kao sudužnik kao i njen otac P. P.. Nadalje, iz navedenog ugovora o kreditu čl. 9 razvidno je  da pravo vlasništva na navedenim nekretninama vlasnici nekretnine  dokazuju temeljem izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, a   navedeni kredit je zbog neplaćanja otkazan , što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru te su o otkazu tog ugovora upoznati svi sudionici u kreditu, pa tako i  tužiteljeva supruga P. N., kao sudužnik obzirom je ona kao sudužnik prva na popisu osoba kojeg banka u slučaju otkaza obavještava o nastaloj situaciji.

29. Nadalje, za navesti je  da bračni drugovi imaju bračnu imovinu koju su stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, te su oni , ako drugačije nisu ugovorili u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini. Takvo svoje suvlasničko pravo može svaki od supružnika uknjižiti u zemljišnoj knjizi i time je zaštita, kako prema drugom supružniku tako i prema trećima apsolutno potpuna, a bračnom supružniku stoji na raspolaganju i mogućnost da u zemljišnoj knjizi zabilježi postojanje braka i time je protiv svakog trećeg također zaštićen. U konkretnom slučaju supruga tužitelja se nije koristila niti jednim od ovih prava.

30. Stoga po mišljenju  ovog suda  sve navedeno ukazuje  da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan slijedom čega je valjalo i odlučiti kao u izreci pod toč I.

31. Tuženicima je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st.2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću odvjetničku tarifu, i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 731,44 EUR/5.511,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1. u svezi s Tbr. 36, za zastupanje na ročištima dana 07. lipnja 2016. godine, dana 25. kolovoza 2016. godine, dana 18. rujna 2019. godine, dana 05. lipnja 2019 godine, dana 05. listopada 2021. godine, dana 31. ožujka 2022. godine i dana 02. ožujka 2023 godine svaka radnja po 731,44 EUR /5.511,00 kn prema Tbr, 9,. toč. 1. u svezi s Tbr. 36, za sastav podnesaka od  dana 16. rujna 2016. godine i dana 012. lipnja 20122. godine svaka radnja po 182,86 EUR prema Tbr. 8. toč.3 u svezi s  Tbr 36, te za zastupanje na ročištima dana  15. srpnja 2019 godine, dana 28. listopada 2019 godine, dana 29. lipnja 2021. godine i dana 01. lipnja 2022. godine svaka radnja po 182,86 EUR prema Tbr. 9. toč. 5 u svezi s Tbr 36, koji iznosi uvećani za 25 % PDV-a čine ukupan trošak tuženika u iznosu od 8.477,28 EUR / 63.872,07 kn, slijedom čega je i odlučeno kao u izreci pod točkom II.

32. Tužitelju nije dosuđen zatraženi trošak obzirom su tuženici u potpunosti uspjeli u postupku sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

             

U Makarskoj, 31. svibnja 2023. godine

                                                                                                                                                              

  Sudac

 

                                                                      Angela Koštro, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Fiksni tečaj konverzije 7,53450