1

Poslovni broj Gž R-632/2021-2

 

Poslovni broj Gž R-632/2021-2

 

U  I M E  R  E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u parničnom postupku tužitelja K. S. iz Đ., OIB…., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik iz Z. protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB …. zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pr-42/2019-16 od 2. travnja 2021., 31. svibnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I Prihvaća se žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pr-42/2019-16 od 2. travnja 2021. i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

1. Nalaže se tuženiku da tužitelju K. S. iz Đ., OIB …. na ime dodatka za rad na terenu isplati iznos od 736,61 eur/5.550,00 kn[1] (slovima:pettisućapetsto pedesetkuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na slijedeće iznose:

 

- 19,91 eur/150,00 kuna od 01.06.2014.,

- 50,73 eur/450,00 kuna od 01.11.2014.,

- 39,82 eur300,00 kuna od 01.04.2015.,

- 119,45 eur/900,00 kuna od 01.05.2015.,

- 79,63 eur/600,00 kuna od 01.06.2015.,

- 59/73 eur450,00 kuna od 01.07.2015.,

- 39,82 eur/300,00 kuna od 01.08.2015.,

- 159,27 eur/1.200,00 kuna od 01.09.2015.,

- 79,63 eur/600,00 kuna od 01.10.2015.,

- 39,82 eur/300,00 kuna od 01.11.2015.,

- 39,82 eur/300,00 kuna od 01.12.2015., do isplate i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za  tri postotna poena, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 829,52 eur/6.250,00 kn (slovima:šesttisućadvijestopedesetkuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 02. travnja 2021. do isplate, sve u roku 8 dana.

 

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 622,14 eur/4.687,50 kn u roku od 15 dana.

 

 

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 736,61 eur/5.550,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedeno u izreci citirane presude i tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 829,52 eur/6.250,00 kn.

 

2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja na naknadu troška parničnog postupka te traži naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi i traži naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u svezi čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju, te je istu moguće ispitati.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, policijskog službenika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave K.-z., Policijske granične postaje M. (dalje: RH MUP), za isplatu dodatka za rad na terenu, kao materijalnog prava iz radnog odnosa, zbog obavljanja policijskih poslova granične kontrole na graničnim prijelazima L. – D., H. na S. – R. i M. T. – R., koji se nalaze na području Republike Slovenije, u vremenskom razdoblju od svibnja 2014. do studenog 2015.

             

7. U provedenom je postupku utvrđeno da je tužitelj državni službenik zaposlen kod tuženika, da je kao policijski službenik u utuženom razdoblju bio posebnim dnevnim, odnosno mjesečnim rasporedom upućen na rad na Međunarodne granične prijelaze između Republike Hrvatske i Republike Slovenije – L. – D., H. na S. – R. i M. T. – R., koji se nalaze na području državnog teritorija Republike Slovenije, da je tužitelj u utuženom razdoblju imao stalno mjesto boravka u Republici Hrvatskoj (dalje RH) i da je visina tužbenog zahtjeva određena prema evidenciji poslodavca.

 

8. Utvrđeno je:

 

-da se navedeni granični prijelazi nalaze se na području Policijske uprave Krapinsko-zagorske i da temeljem Uredbe Vlade Republike Hrvatske o graničnim prijelazima ("Narodne novine", broj 79/13) i da prema Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj 70/12, 140/13, 50/14, 32/15, 11/17, 5/18, 66/18 i 109/18) svi granični prijelazi iz tužbe pripadaju u nadležnost PP M.,

 

-da je tužitelj poslove granične policije obavljao na državnom teritoriju Republike Slovenije sukladno Zakonu o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine" Međunarodni ugovor br. 2/2004),

 

-da je tužitelj tužbeni zahtjev utemeljio na odredbi članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 3. kolovoza 2013. i odredbi članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 1. studenog 2017. kojima je na istovjetan način bilo propisano da službenik i namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta stalnog boravka imaju pravo na dodatak za rad na terenu ukoliko je na terenu provedeno najmanje 8 sati,

 

-da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, unutar iste ustrojstvene jedinice i to Policijske uprave K. z., Policijske postaje M.. Iako je u utuženom razdoblju radio na različitim graničnim prijelazima, odnosno na različitim mjestima rada, radio je unutar iste ustrojstvene jedinice, na području nadležnosti iste i to poslove radnog mjesta na koje je raspoređen prema pravilniku o unutarnjem redu i aktu o unutarnjem ustrojstvu tog državnog tijela. Zato se prema ocjeni suda prvog stupnja tužiteljev rad u okviru spomenutih graničnih prijelaza ne može smatrati radom na terenu, već njezinim stalnim mjestom rada. Svrha je terenskog dodatka pokriće povećanih troškova zbog rada na terenu, koji se sastoje od izdataka za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu.

 

9. Sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatom potraživanog iznosa jer sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudi poslovni broj Rev-1206/22 od 17. siječnja 2023. odgovarajući na pitanja zbog kojih je u pravno i činjenično istom predmetu, podudarnim s ovim, Vrhovni sud dopustio izjavljivanje revizije navedeni su slijedeći odgovori:

 

"Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga što nadležnost Policijske uprave K., Granične policije M., obuhvaća područje graničnog prijelaza L., H. na S. i M. T. u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza D., R. i R. u Republici Sloveniji te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

 

Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu članaka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP D., uz službeno ovlaštenje za rad na GP D., a izdano na temelju članka 9. Sporazuma između  Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države."

 

10. Prema tome za zaključiti je kako tužitelj koji je radio na više graničnih prijelaza u nadležnosti Policijske postaje u kojoj je obavljao svoju službu (radi se o cjelini sastava te Policijske postaje) i neovisno o tome što su pojedine točke u kojima je rad obavljan međusobno udaljene, nije obavljao rad na terenu da bi imao pravo na izdatke za hranu i smještaj tj. terenski dodatak, kako je to predviđeno odredbama članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 104/13., 150/13., 153/13.-ispravak, 71/16. i 123/16.-dalje: KU/13) i članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17., 12/18.-dalje KU/17). Drugim riječima, tužitelj je radeći unutar obuhvata svoje Policijske postaje radio unutar svog mjesta rada zbog čega sud prvog stupnja pogrešno navodi da ima pravo na isplatu utuženih iznosa.

 

11. Iz navedenih razloga je primjenom odredbe članka 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke, pa budući da tužitelj nije uspio u ovom postupku sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženiku su dosuđeni ukupni troškovi parničnog postupka koji se odnose na sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora, za sastav odgovora na tužbu i za pristup na ročišta 22. siječnja 2020., 26. studenog 2020. i 22. veljače 2021. po 99,54 eur/750,00 kn, te za sastav žalbe 124,43 eur/937,50 kn, odnosno ukupno 622,14 eur/4.687,50 kn.

 

12. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a), a odbijen je i zahtjev tuženika za sastav odgovora na žalbu jer taj trošak nije opravdan (članak 155. ZPP-a) te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

 

 

U Rijeci 31. svibnja 2023.

 

 

   Sutkinja

Filka Pejković, v.r.