Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: Gž-727/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-727/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1. D. A. M., OIB: …, iz Z., i 2. M. B. S., OIB: …, iz Z., koje zastupa punomoćnik F. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika B. K. d.o.o., OIB: …, sa sjedištem u Z., kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u OD H. & P iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12/2022-8 od 21. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
- Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12/2022-8 od 21. ožujka 2023. u pobijanom dijelu (točke I., II. i IV. izreke) na način da se sudi:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi: „Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-477/2021 od dana 26. srpnja 2022. na temelju ovršne isprave - Ugovora o kreditu od 12.08.1998. solemniziranog kod javnog bilježnika L. H. M. pod brojem … u korist ovrhovoditelja B. K. d.o.o., na nekretnini 4. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) Stan br. 4 na II (drugom) katu sa 38,60 čm i spremište br. 3 sa 0,75 čm, I (prvi) ulaz, u STAMBENA ZGRADA U Z., I NEPLODNO sagrađenoj na zk.č.br. 5574/10 površine 2272 m2 i zk.č.br. 5574/92 DVORIŠTE, Z., površine 30 m2, ukupne površine 2302 m2 zajedno sa razmjernim idealnim dijelom suvlasništva zajedničkih i nedjeljivih dijelova i uređaja stambene zgrade i dvorišta u kojoj se stan nalazi kao i zemljišta na kojem je stambena zgrada izgrađena upisano u zk.ul.br. 6674, k.o. 999901 V. N. kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a protiv ovršenika D. A. M., Z., OIB: … i M. B. S., Z., OIB: ….“
II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu parničnog troška u iznosu 6.897,51 EUR/51.969,29 kn[1] (šesttisućaosamsstodevedesetisedam eura i pedesetjedan cent/pedesetijednatisućadevetstošezdesetdevet kuna i dvadesetdevet lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2023. do isplate.
IV. Nalaže se tužiteljicama da tuženiku isplate parnični trošak u iznosu 5.697,35 eur/42.926,68 kuna (petisućašestodevedesetisedam eura i tridesetpet centi/četrdesetidvijetisućedevetstodvadesetšest kuna i šezdesetosam lipa) u roku 15 dana.
- Nalaže se tužiteljicama da tuženiku isplate trošak žalbenog postupka u iznosu 2.900,20 eura/21.851,56 kuna (dvijetisućedevetsto eura i dvadeset centi/dvadesetijednatisućaosamstopedesetijedna kuna i pedesetšest lipa), u roku 15 dana; a u preostalom dijelu u iznosu 29,05 eura/218,88 kuna (dvadesetdevet eura i pet centi/dvijestotineosamnaest kuna i osamdesetosam lipa) odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:
II. Nalaže se tuženiku B. K. d.o.o. da naknadi I. tužiteljici D. A. M. i II. tužiteljici M. B. S. trošak parničnog postupka u iznosu od 6.897,51 EUR (=51.969,29 kn po fiksnom tečaju 1 EUR = 7,53450 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev I. i II. tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 1.308,82 EUR (=9.862,06 kn) kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.697,35 (=42.926,68 kn) kao neosnovan."
2. Protiv navedene presude, točke I., II. i IV. izreke, pravovremenu žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga. Ističe da je sud izrekom presude proglasio nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-477/2021 od 26. srpnja 2022., unatoč činjenici što su tužitelji tužbom zahtijevali proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-477/2021 od dana 24. veljače 2022.; da sud nije ovlašten samostalno intervenirati u tužbeni zahtjev, pa je time počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer je presudom prekoračen tužbeni zahtjev tužitelja; da dana 26. srpnja 2022. godine rješenje o ovrsi u predmetnom ovršnom postupku uopće nije niti doneseno, zbog čega je pobijana presuda već u izreci nejasna, proturječna i nerazumljiva, pa je ostvarena i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.
2.1. Nadalje, ističe da se ovršni postupak radi naplate potraživanja, po Ugovoru o kreditu od 12. kolovoza 1998., vodi još od 2000.; da nije sporan rok zastare od 10 godina, ali je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima; da je prijedlog za ovrhu podnesen protiv I. P., O. S. i D. S. te je predložena ovrha na nekretninama O. S. i D. S. (ovdje predmetna nekretnina) i pokretninama I. P.; da je doneseno rješenje o ovrsi poslovnim brojem Ovr-2455/2000 od 27. kolovoza 2001. te je ovrha na nekretnini zabilježena u zemljišnim knjigama pod brojem Z-395/01, da je taj ovršni postupak prekinut rješenjem suda od 15. srpnja 2007. zbog smrti ovršenika D. S. te zatim nastavljen rješenjem suda od 24. rujna 2008. godine u odnosu na nasljednike (O. S., te D. A. S.-M. i M. B. S., ovdje ovršenice) kada je i dobio novi poslovni broj Ovr-3094/08; da je ovrha rješenjem suda od 22. svibnja 2013. obustavljena na nekretnini O. S., D. A. S. M. i M. B. S., temeljem čl. 67. st. 2 Ovršnog zakona iako su bili ispunjeni svi uvjeti za određivanje navedenog uredovanja (zakazano radi procjene vrijednosti nekretnine); da nije bila propisana obvezna nazočnost ovrhovoditelja i/ili dva svjedoka odnosno javnog bilježnika, da stoga ovršni postupak nije obustavljen zbog propusta ovrhovoditelja; da ovršni postupak nije obustavljen u cijelosti već samo u odnos na nekretninu dok je nastavljen u odnosu na I. P. kao korisnika kredita i glavnog dužnika, da je isti prekinut rješenjem od 21. prosinca 2016. zbog smrti I. P. te je i danas u prekidu; da je stoga neosnovan prigovor zastare. Ističe i da je sud neovisno o tome pogrešno primijenio odredbu čl. 222. ZOO, da je Ugovor o kreditu raskinut, da je ovršan 21. listopada 2000., da se stoga ne radi o povremenom potraživanju već obvezi čije je dospijeće nastupilo raskidom ugovora za cijelu tražbinu. Ističe i da je u zemljišnim knjigama upisano založno pravo u iznosu 220.000,00 dem u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po prodajnom tečaju ZB d.d. važećem na dan dospijeća tražbine uz promjenjivu godišnju kamatu stopu od 10%; ukazuje na odredbu čl. 301. st. 1. ZVDSV, da je tuženikovo potraživanje glavnice i kamata u cijelosti osigurano hipotekom, ukazuje na odluku Ustavnog suda RH U-III/4388/2018 od 24. veljače 2021., da je neosnovan stav suda da tuženik mora ishoditi presudu na temelju hipotekarne tužbe iz čl. 336. st. 3. ZVDSP kako bi se mogao namiriti od svagdašnjeg vlasnika založene nekretnine i to samo za glavnicu, da sud pogrešno smatra da tuženik ne može svoje pravo na namirenje ostvariti na način određen propisima o ovrsi, da je time ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, ukazuje na odredbu čl. 338. ZVDSP, da tuženik raspolaže ovršnom ispravom, pa nema pravni interes podnositi hipotekarnu tužbu; ukazuje na odredbu čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu, da ovršna isprava sadrži clausulu exequendi; ukazuje na sudsku praksu odluku VSRH Rev x 504/2014 od 18. lipnja 2014. Osporava i odluku o troškovima te predlaže preinaku presude, podredno ukidanje i vraćanje na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za proglašenjem nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-477/2021 od 24. veljače 2021., a koja je određena na nekretnini ovršenika i to i to 4. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) Stan br. 4 na II (drugom) katu sa 38,60 čm i spremište br. 3 sa 0,75 čm, I (prvi) ulaz, u STAMBENA ZGRADA U Z., I NEPLODNO sagrađenoj na zk.č.br. 5574/10 površine 2272 m2 i zk.č.br. 5574/92 DVORIŠTE, Z., površine 30 m2, ukupne površine 2302 m2 zajedno sa razmjernim idealnim dijelom suvlasništva zajedničkih i nedjeljivih dijelova i uređaja stambene zgrade i dvorišta u kojoj se stan nalazi kao i zemljišta na kojem je stambena zgrada izgrađena upisano u zk.ul.br. 6674, k.o. 999901 V. N. kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
6. U postupku nije sporno: da je 19. veljače 2021. ovdje tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu poslovni broj Ovr-477/2021 protiv tužiteljica kao ovršenica radi naplate novčane tražbine u iznosu 412.591,93 eura u kunskoj protuvrijednosti i 30.212,54 kuna sa zateznim kamatama na iznose od 94.786,96 eura u kunskoj protuvrijednosti i 26.804,00 kn od 16. siječnja 2021., a temeljem ovršne isprave Ugovora o kreditu od 12. kolovoza 1998. solemniziranog kod javnog bilježnika (dalje Ugovor) te Ugovora o ustupu tražbine ranijeg vjerovnika Z. banke d.d., da je osnovnom Ugovora o kreditu (sklopljen između Z. banke d.d. kao kreditora i I. P. kao korisnika kredita, dok su S. O. i S. D. založni dužnici) na nekretnini u zemljišnim knjigama upisano založno pravo radi namirenja tražbine ovrhovoditelja (tada Z. banka d.d. u iznosu 220.000,00 dem u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po prodajnom tečaju Z. banke d.d. važećem na dan dospijeća tražbine, kamate po stopi od 10% te ostale uvjete prema Ugovoru o kreditu); da je dana 24. veljače 2021. doneseno rješenje o ovrsi koje je ukinuto po žalbi ovršenica (nasljednica založnih dužnika), da su ovršenice upućene u parnicu iz razloga čl. 50. st. 1. t. 10. i 11. Ovršnog zakona rješenjem od 8. studenog 2021., da je nastavno po ispravljenom prijedlogu ovrhovoditelja od 26. srpnja 2022. doneseno novo rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-477/2021-40 od 28. srpnja 2022., kojim je određena ovrha na navedenoj nekretnini radi naplate navedene tražbine.
6.1. Nije sporno niti da je u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-3904/08 (ranije Ovr-2455/00) ovrhovoditelj Z. banka d.d. protiv ovršenika I. P. (korisnik kredita) i prednika tužitelja O. S. i D. S. kao založnih dužnika podnio dana 22. prosinca 2000. prijedlog za ovrhu na predmetnoj nekretnini (stan broj 4. sa spremištem, garažom, stan broj 5 sa spremištem, garaža); a radi naplate tražbine iz ovršne isprave Ugovora o kreditu … od 12. kolovoza 1998.; da je založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi; da je doneseno rješenje o ovrsi 27. kolovoza 2001., da je taj ovršni postupak na založnim nekretninama (stan broj 4. sa spremištem, garažom, stan broj 5 sa spremištem) obustavljen rješenjem poslovni broj Ovr-3094/08-181 od 22. svibnja 2013. primjenom odredbe čl. 67. st. 2. Ovršnog zakona budući na uredovanje 13. prosinca 2011. nije pristupio ovrhovoditelj, niti je osigurao prisustva dva svjedoka odnosno javnog bilježnika; da je to rješenje postalo pravomoćno 6. lipnja 2013. godine.
6.2. Nije sporno niti da je Ugovor o kreditu od 12. kolovoza 1998. otkazan i postao ovršan 21. listopada 2000., kada je cjelokupna tražbina dospjela na naplatu.
7. Sporno je, je li tražbina ovrhovoditelja, ovdje tuženika, zastarjela i slijedom toga je li ovrha poslovni broj Ovr-477/2021 nedopuštena.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku, utvrđenje je ovoga suda da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu iz čl. 354. t. 2. t. 11. ZPP jer postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju pismena, konkretno predmeta poslovni broj Ovr-3904/08 (ranije Ovr-2456/00) i samog tog predmeta. Neovisno o tome, odluku je valjalo preinačiti jer se bitne činjenice mogu utvrditi iz izvedenih dokaza, čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP.
9. Pritom nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP, odnosno nije prekoračen tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljice su tražile da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-477/2021 od 24. veljače 2021. , a koja se vodi na nekretnini (u osnovi stan broj 4. sa 38,60 čm, spremište br. 3 sa 0,75 čm). To je rješenje o ovrsi nesporno ukinuto te je doneseno novo dana 28. srpnja 2022. osnovom prijedloga ovrhovoditelja (ispravljenog) od 26. srpnja 2022.
9.1. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom proglasio nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zgrebu poslovni broj Ovr-477/2021 od dana 26. srpnja 2022., dakle naznačio je drugi datum od onog koji je bio naznačen u tužbenom zahtjevu, odnosno radi se o datumu kada je podnesen ispravljen prijedlog za ovrhu u ovršnom postupku. Dakle, svakako se radi o intervenciji suda u tužbeni zahtjev; međutim, stav je ovoga suda da se ne radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva, niti o odluci izvan zahtjeva koji je stavljen u postupku.
9.2. Naime, rješenje o ovrsi kojim su u bitnom tužiteljice definirale koju ovrhu žele da se utvrdi nedopuštenom uz naznaku nekretnine na kojoj se ista vodi, u međuvremenu je ukinuto (rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr 114/2022-2 od 24. ožujka 2022.) nakon što su tužiteljice upućene u parnicu i istu pokrenule (tužbom od 31. prosinca 2021.) i predmet je vraćen na ponovni postupak te je nastavno doneseno novo rješenje o ovrsi 28. srpnja 2022. posl. br. Ovr-477/2021-40. Ne bi trebalo biti dvojbe da tužiteljice zahtijevaju proglašenje nedopuštenom upravo te ovrhe – one koja se vodi pod poslovnim brojem Ovr-477/2021, pa bi odbijanje sada tužbenog zahtjeva samo zato (na drugo tuženik ne ukazuje određeno žalbom) što je naznačen datum rješenja o ovrsi koje je u međuvremenu ukinuto (kako je to bilo naznačeno), odnosno samovoljno mijenjanje toga datuma od strane suda u datum kasnijeg rješenja o ovrsi, odnosno podnošenja ispravljenog prijedloga, bilo pretjerani formalizam jer je sasvim jasno da tužiteljice traže da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se vodi pod poslovnim brojem Ovr-477/2021 određena na temelju ovršne isprave Ugovora o kreditu od 12. kolovoza 1998. na navedenoj nekretnini.
9.3. Dakle, navođenje datuma rješenja o ovrsi ili podnošenja prijedloga o ovrsi u osnovi nije niti bitan podatak koji mora biti sadržan u tužbenom zahtjevu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a da bi isti bio određen. Zato, tužiteljicama nije dosuđeno ništa više od onog što su tražile, niti nešto drugo od onog što su tražile. U tom segmentu nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka i neovisno o tome jasna, neproturječna i razumljiva.
10. Međutim, sud prvog stupnja je pogrešno zaključio da je nastupila zastara predmetne tražbine tuženika prema tužiteljicama kao nasljednicama založnih dužnika i sada suvlasnica na založenoj nekretnini.
10.1. Naime, iz postupka Ovr-2455/00 sada Ovr-3094/08 slijedi da je ovrha određena radi naplate tražbine iz navedenog Ugovora o kreditu broj … od 12. kolovoza 1998. i to u iznosu 237.767,06 dem u kunskoj protuvrijednosti (rješenje o ovrsi Ovr-2455/00 od 27. kolovoza 2001.) sa zateznim kamatama.
10.2. Tim rješenjem ovrha nije određena samo na ovdje predmetnoj nekretnini (stan broj 4. i spremište), već i na drugim založenim nekretninama odnosno stanu br. 5. ulaz br. 1 u III katu s potkrovljem površine 82,59 m2 i spremište površine 1,25m2 koji se nalazi u zgradi na adresi u Z., zk. ul. 6674 k.o. V. novo, kč. 5574/10 površine 2302 što u naravi predstavlja navedeni posebni dio stambene zgrade (uz, dakle, i stan A) stan br. 4. na ulaz br. 1, u II katu površine 38,60 m2, spremište br. 3. površine 0,75m2 i garaža broj 1 površine 13,50m2), ali i na pokretninama ovršenika I. P..
10.3. Uvidom u spis poslovni broj Ovr-3094/08 slijedi da se ta ovrha na pokretninama I. P. i dalje vodi, odnosno postupak je trenutno u prekidu zbog smrti I. P. (rješenje suda poslovni broj Ovr-3084/08-220 od 21. prosinca 2016.).
11. Dakle, kako je čl. 388. ZOO/91 propisano da se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja, a kako je dakle predmetni ovršni postupak i dalje u tijeku, nije obustavljen u odnosu na pokretnine glavnog dužnika I. P., a na kojima je određena ovrha radi namirenja tražbine iz ovršne isprave (radi namirenja koje tražbine je novi ovrhovoditelj i pokrenuo predmetnu ovrhu prema ovdje tužiteljicama na založenoj nekretnini, odnosno samo stanu broj 4. i spremište broj 3.), to slijedi da tražbina nije zastarjela, neovisno što je ovrha poslovni broj Ovr-3094/08 na predmetnim nekretninama (i stanu broj 5. sa spremištem i garaži) obustavljena i to i po stavu ovoga suda krivnjom ovrhovoditelja, kako to slijedi iz pravomoćnog rješenja o obustavi. Tuženik kao ovrhovoditelj u žalbi neosnovano, stoga, ukazuje da nije bilo razloga za obustavu koje navodi ovršni sud u tom rješenju (da nije ovrhovoditelj osigurao dva svjedoka, javnog bilježnika…) jer je to rješenje postalo pravomoćno, ovrhovoditelj na isto nije niti uložio žalbu, pa je stoga to razlog obustave, a taj razlog pada na krivnju ovrhovoditelja. Međutim, zbog ranije navedenog, postojanje glede toga (obustave ovrhe na nekretninama) krivnje ovrhovoditelja i nije odlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari.
12. Predmetni Ugovor o kreditu je, a što i nije sporno, otkazan te je time cjelokupna tražbina po Ugovoru dospjela na naplatu danom dostave otkaza korisniku kredita (odredba 20.E Ugovora) te je ugovor postao ovršan 21. listopada 2000. Dakle, osim što se pravilno upućuje na primjenu roka zastare iz čl. 379. st. 1. ZOO/91 od 10 godina, ipak zastara nije nastupila uslijed prekida zastare. Dakle, ne dolazi do primjene čl. 368. ZOO/91 (Kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. (2) Međutim, zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari.) jer tražbina nije zastarjela.
13. Valja dodati da kako je založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi, ovrhovoditelj, ovdje tuženik ima založno pravo koja je jače od zastare jer je moguće namirenje i zastarjele tražbine, čl. 339. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (čl. 339. st. 1. - Založni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo kao teret na založenoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, a osobito namirenje dospjele tražbine založnoga vjerovnika iz vrijednosti zaloga, te da propušta činiti na zalogu ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo založno pravo ili ga bespravno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava; st. 3. - pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva).
13.1. Dakle, u predmetnom slučaju tražbina nije zastarjela, niti glavnica, niti kamate niti drugi troškovi jer je ovršni postupak prema glavnom dužniku (posl. br. Ovr 3094/08) u tijeku, neovisno što je u prekidu smog smrti glavnog dužnika kao ovršenika. Dakle, nije obustavljena ovrha (u cijelosti).
14. Nadalje, kako je u Ugovoru o kreditu sadržana clausula exequendi, čl. 15. Ugovora o kreditu, nije potrebno da tuženik podnosi hipotekarnu tužbu radi namirenja tražbine, već svoje pravo može ostvarivati u ovršnom postupku.
15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP u svezi sa čl. 373. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.
16. Valjalo je preinačiti i odluku o trošku te tuženiku, čl. 154. st. 1. ZPP pripada (VPS 718.040,40 kn; vrijednost boda 719 Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) trošak za sastav odgovora na tužbu, pristupa na dva ročišta (sve uz PDV), pristojbe na odgovor na tužbu, ukupno 5.697,35 eura.
17. Kako je žalba osnovana, pripada mu i trošak za sastav žalbe (uz PDV; uz napomenu da ga je tuženik pogrešno izračunao u zahtjevu) i plaćene pristojbe na žalbu (663,61 eura), ukupno 2.900,20 eura, čl. 166. st. 2. ZPP.
18. Preračunavanje i zaokruživanje svih iznosa (primjenom fiksnog tečaja 1 euro = 7,53450 kuna) izvršeno je sukladno odredbama čl. 14., čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).
U Puli – Pola 31. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
Dolores Peruško
[1] Fiksni tečaj konverzije 1 euro=7,53450 kuna