Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž-4620/2022-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Gabriele Topić Kordej kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Ž.1 OIB: … iz K., kojeg zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u Š., protiv tuženika D. Ž. iz K., kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Š., radi iseljenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu posl. br. Ps-7/2019 od 20. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 31. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu posl. br. Ps-7/2019 od 20. listopada 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Ps-7/2019 od 20. listopada 2022. odbijen je tužbeni zahtjev koji je glasio: "Nalaže se tuženiku i članovima njegove obitelji da se isele iz kuće u vlasništvu tužitelja koja kuća se nalazi u K. na adresi …, a navedena nekretnina se katastarski identificira kao kat.čest. 11/1 ZGR, Z.U. 424 K.O. K., te se nalaže tuženiku i članovima njegove obitelji da navedenu nekretninu u dijelu u koji neosnovano borave i koriste predaju slobodan od osoba i stvari u posjed tužitelju, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.", kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

 

1.2. U stavku II izreke prvostupanjske presude tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn.

 

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, podredno ju preinačiti.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. U prvostupanjskoj  presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.  354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14  Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

6.1. Nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine zk.č.br. 11/1 Zgr. upisane u zk.ul.br. 424 k.o. K., koja u naravi predstavlja kuću, u kojoj u prizemlju stanuje tužitelj i njegova izvanbračna supruga a na katu stanuje tuženik sa svojom obitelji.

 

6.2. Kao što je utvrdio prvostupanjski sud, rješenjem uprave u Š.-k. ž., službe poslove Klasa: … Ur.br. … od 16. siječnja 2007. priznato je pravo na obnovu obiteljske kuće tužitelju i članovima tužiteljeve obitelji (supruga N. Ž., kći Ž. Ž.2 i D. Ž. – tuženik) dok je Ugovorom o zamjeni nekretnina zaključenim sa uredom Klasa: … Ur.broj: … od 21. siječnja 2019. tužitelju kao korisniku prava na obnovu u zamjenu prava priznatog rješenjem od 16. siječnja 2007. daje pravo vlasništva predmetne zk.č.br. 11/1 Zgr. iz zk.ul.br. 424 k.o. K.

 

7. Na temelju pravilnog utvrđenja osnovanosti tuženikovog prigovora prava na posjed, sud prvog stupnja je odgovarajućom primjenom čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) odbio tužbeni zahtjev, uzimajući u obzir rezultate testa razmjernosti u odnosu na tuženikovo pravo na dom u smislu čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06: dalje: Konvencija).

 

8.1. U okolnostima u kojima je podneseni vlasnički zahtjev za povrat stvari - rei vindicatio  utemeljen na zakonu odnosno na mjerodavnim odredbama čl. 161. st. 1. i 2. i čl. 162. st. 1. i 2. ZV međutim miješanje u tuženikovo pravo na dom nije opravdano, osnovano je sud prvog stupnja zaključio da tuženikovo pravo na dom preteže u odnosu na pravo vlasništva predmetne nekretnine tužitelja, uzimajući u obzir da je tužitelj stjecanje vlasništva predmetne nekretnine ostvario u postupku obnove i stambenog zbrinjavanja članova svojeg obiteljskog domaćinstva, dakle i tuženika.

 

8.2. Tužitelj je temeljem odredbi čl. 11. čl. 21. i čl. 22. Zakona o obnovi ("Narodne novine" br. 24/96, 54/96, 87/96, 57/00, 38/09, 45/11. 51A/13 i 98/19, dalje Zakon o obnovi) ostvario pravo na obnovu obiteljske kuće na adresi R. K. iz sredstava državnog proračuna, s tim da se obvezao po provedenoj obnovi prebivati sa članovima svoga domaćinstva u obnovljenoj obiteljskoj kući, kao što je navedeno u rješenju ureda u Š.-k. ž., službe Klasa: … Ur.br. … od 16. siječnja 2007.

 

8.3. Umjesto obnove kuće u R. tužitelj je iskoristio pravo iz čl. 68.a Zakona o obnovi da mu se u zamjenu za neobnovljenu kuću prepusti vlasništvo predmetne nekretnine zk.č.br. 11/1 k.o. K. Stoga se tužiteljevo stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine zk.č.br. 11/1 k.o. K. izvodi iz prava na obnovu i stambeno zbrinjavanje i tuženika kao člana obiteljskog domaćinstva. Pri zaključku da „mjera iseljenja“ nije razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići prvostupanjski je sud dodao da tuženik nije ostvario stambeno zbrinjavanje po nekoj drugoj osnovi. 

 

9.1. Zaštita prava na dom nije apsolutna ni neupitna jer ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene kriterije sadržane u tzv. testu razmjernosti budući da se tuženik svojim prigovorom prava na dom suprotstavlja tužiteljevom pravu vlasništva. Rješavanje testa razmjernosti polazi od slijedećih pitanja: 1) Je li miješanje u pravo na dom tuženika bilo utemeljeno na zakonu 2) Je li miješanje bilo usmjereno za postizanje legitimnog cilja i 3) Je li miješanje u tuženikovo pravo na dom bilo nužno u demokratskom društvu.

 

9.2. Kao što je navedeno a polazeći od odluka nadležnih tijela o stambenom zbrinjavanju, tuženik sa svojom obitelji godinama stanuje na prvom katu predmetne kuće … sagrađene na zk.č.br. 11/1 k.o. K. i stoga se ista nekretnina smatra njegovim domom. Nalog za iseljenje bio bi utemeljen na tužiteljevom vlasničkom pravu iz čl. 161. st. 1. i 2. i čl. 162. st. 1. i 2. ZV no ujedno bi predstavljao miješanje u tuženikovo pravo na poštivanje doma.

 

9.3. U razmatranju pitanja je li takvo miješanje opravdano valja ispitati je li miješanje razmjerno potrebi za ograničavanjem tuženikovog prava na dom ili jednostavno postoji li dovoljno ozbiljan razlog za prihvaćanje zahtjeva za iseljenje u smislu je li to miješanje razmjerno potrebi tužitelja u odnosu na potrebe tuženika? Okolnosti predmetnog slučaja, u kojem tužitelj za stanovanje koristi prizemnu etažu predmetne kuće i stoga ima riješeno stambeno pitanje i nema potrebu tražiti iseljene tuženika za rješavanje svojeg stanovanja dok tuženik, koji godinama stanuje na prvom katu te kuće i nema drugu nekretninu ni drugu mogućnost stanovanja uzdajući se da je ono riješeno navedenim odlukama nadležnih tijela o stambenom zbrinjavanju članova obitelji, ukazuju da nije nužno traženo miješanje u tuženikovo pravo na dom, što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

 

10.1. Otklanja se žalbeno osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na osnovanost tuženikovog prigovora prava na posjed. Tužitelj ne može sa uspjehom osporavati pravilnost činjeničnog utvrđenja prava na posjed pozivanjem na protek vremena i relativiziranjem sadržaja pojmova prebivanja i stanovanja niti je za osnovanost tuženikovog prigovora bilo potrebno da se uspostavi osobna služnost prava stanovanja, kao što se u žalbi neosnovano tvrdi.

 

10.2. Upravo zbog razloga kojeg u žalbi navodi sam tužitelj - da je jedan od preduvjeta stjecanja prava na obnovu bio da podnositelj zahtjeva ima obitelj s kojom bi prebivao u nekretnini za koju traži obnovu a tužitelj je svoje vlasništvo predmetne nekretnine izveo iz prava na obnovu kako je navedeno, njegovi su žalbeni navodi u tom dijelu neosnovani.

 

10.3. Kada u žalbi ističe da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir da su se okolnosti promijenile, tužitelj gubi iz vida da je od 1. prosinca 2003. u primjeni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 117/03), sa izmjenama odredaba čl. 7., čl. 219. st. 2. i čl. 299. ZPP kojima je inkvizicijsko načelo ili načelo službene istine zamijenjeno akuzatornim načelom ili načelom stranačke istine, po kojem su stranke dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze u svrhu utvrđenja svoji navoda na kojima temelje zahtjev ili osporavaju navode suprotne strane. S obzirom da tužitelj u pogledu novih okolnosti u prvostupanjskom postupku nije iznosio tvrdnje ni dokaze kojima bi osporio tuženikov prigovor iz čl. 163. st. 1. ZV, pozivanje na promijenjene okolnosti i navodne povrede prava tužitelja u žalbi nije dopušteno i kao takvo, sukladno čl. 352. st. 1. ZPP ne utječe na zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke.

 

11. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP  jer  tužitelj svojim žalbenim navodima nije osnovano osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP ovaj sud odlučio kao u izreci.

 

U Zagrebu 31. svibnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.