Poslovni broj: 7 UsI-973/22-23

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, te Anđi
Klišanin, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Z. Ž. iz Š., , zastupanog po   opunomoćenici A. B., odvjetnici u Š.,, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnjeslužbe, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupanog po      opunomoćeniku Ž. M.,službenoj osobi, radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon            usmene i javne rasprave,zaključene 23. svibnja 2023., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnimsporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), 31. svibnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,
Središnje službe, Klasa: UP/II-141-02/21-01/03376056045, Urbroj: 341-99-05/3-21-
9339 od 17. veljače 2022.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog
ureda u Š., Klasa: UP/I-141-02/21-01/03376056045, Urbroj: 341-99-05/3-21-
7431 od 24. kolovoza 2021.

III. Tužitelju Z. Ž., hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata,
priznaje se pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti,
počevši od 8. srpnja 2021., uzrokovanog 50% bolešću koja je posljedica sudjelovanja
u Domovinskom ratu i 50% uzrokovanog bolešću izvan tih okolnosti, te se nalaže
prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dana primitka pravomoćne presude
donese rješenje kojim se tužitelju utvrđuje pripadajući iznos i isplata invalidske
mirovine.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,
Središnje službe, Klasa: UP/II-141-02/21-01/03376056045, Urbroj: 341-99-05/3-21-
9339 od 17. veljače 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog
zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š., Klasa: UP/I-141-02/21-
01/03376056045, Urbroj: 341-99-05/3-21-7431 od 24. kolovoza 2021.

2 Poslovni broj: 7 UsI-973/22-23

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem od 24. kolovoza 2021. tužitelju, hrvatskom
ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, kod kojeg je nastao potpuni gubitak
radne sposobnosti dijelom kao posljedica 20% bolesti zadobivene u obrani
suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 80% bolesti izvan tih
okolnosti, priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka sposobnosti
za rad od 8. srpnja 2021. u svoti od 3.596,75 kuna mjesečno.

3. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika, pobijajući zakonitost
istog zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno zbog toga što je pogrešno
utvrđeno da bi kod njega nastao potpuni gubitak radne sposobnosti i to samo dijelom
od 20% kao posljedica bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske,
dok je dijelom od 80% gubitak sposobnosti za rad nastao kao posljedica bolesti izvan
tih okolnosti, odnosno izvan okolnosti opisanih u čl. 2. st. 2. Zakona o pravima hrvatskih
branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (u daljnjem tekstu: ZOPHBDR-
a). Tužitelj smatra da je pobijano rješenje nezakonito jer mu, zbog pogrešno utvrđenog
činjeničnog stanja nije priznat status zbog trajnog gubitka radne sposobnost u iznosu
od 100%-og oboljenja uzrokovanog bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta
Republike Hrvatske. Tužitelj smatra da je drugostupanjsko rješenje pravno
neutemeljeno u odnosu na procijenjeni omjer stupnja invalidnosti i uzroka oboljenja,
osobito iz razloga što mu je najprije prema nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda
za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom,
Područnog ureda u S., izdvojeno mjesto rada Š., dana 8.srpnja 2021. godine
utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti i to 30% kao posljedica bolesti zadobivene
u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom od 70% kao posljedica bolesti
nastala izvan tih okolnosti, da bi dana 28. srpnja 2021. godine, Povjerenstvo za reviziju
ocjene radne sposobnosti prema čl. 53. ZOHBDR, obavilo reviziju navedenog nalaza
i mišljenja, te smanjilo omjer uzroka invalidnosti na način da je uzrok 20% bolest
zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 80 % bolest izvan tih
okolnosti, a koje vještačenje je potvrđeno nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka
Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, Klasa: 561-01/21-09/318, Urbroj: 426-04-
01/20-22-9 od dana 01. veljače 2022. godine. Tužitelj smatra da niti jedno od naprijed
nadležnih tijela vještačenja tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka nije
vodilo računa o tome da se kod tužitelja radi o teškom duševnom oboljenju s trajnim
posljedicama, sa nesumnjivom i neupitnom uzročno - posljedičnom vezom sa
sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Isto tako, niti jedno od nadležnih tijela
vještačenja, a posebno Povjerenstvo za reviziju i Vijeće viših vještaka, svoje nalaze i
mišljenja ne obrazlažu valjanim razlozima, već vrlo paušalno i birokratski ocjenjuju vrlo
ozbiljno narušeno zdravstveno stanje tužitelja kao posljedicu u većem omjeru druge
bolesti, a ne bolesti koja je vrlo očigledno i jasno uzrokovana sudjelovanjem u obrani
suvereniteta Republike Hrvatske. Također, vrlo je nejasno i kontradiktorno
obrazloženje nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka koje utvrđuje da je tužitelj sudionik
Domovinskog rata, koji je obolio od PTSP-a i liječi se od 1992 godine, ambulantno,
kroz dnevnu bolnicu i hospitalizacije, pri čemu utvrđuju da je na zadnjem pregledu
psihijatar predlagao ostanak u bolnici, što pokazuje da mu se zdravstveno stanje kroz
vrijeme pogoršava. Nadalje, kao uzrok invalidnosti navodi se u manjem omjeru
psihička bolest (trajna promjena osobnosti) kao posljedica sudjelovanja u obrani
suverenitet Republike Hrvatske, a u većem omjeru psihičke bolesti (depresivni sindrom
i dr.) koje nisu posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta. Dakle, Vijeće vještaka
Zavoda bez ijednog valjanog razloga i stručnog obrazloženja utvrđuje da je uzrok
psihičke bolesti samo 20% posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, iako su ostala
psihička oboljenja proizašla iz istog traumatičnog doživljaja, sudjelovanja u

3 Poslovni broj: 7 UsI-973/22-23

Domovinskom ratu. Također, nije jasno zašto Povjerenstvo za reviziju umanjuje
stupanj narušenosti zdravstvenog stanja kao posljedicu sudjelovanja u Domovinskom
ratu s 30% (kako je to utvrdilo prvostupanjsko vijeće vještaka) na 20%, kao i zbog
kojeg razloga vijeće viših vještaka smatra isto pravilno utvrđenim, a sve bez valjanog
stručnog obrazloženja. U odnosu na pitanje uzroka psihičkih bolesti tužitelja, ističe da
je on kao branitelj pristupio u Hrvatsku vojsku te da je prije samog rata i aktivnog
sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske imao skladan i neopterećen
život u okviru svoje obitelji, prijatelja i zajednice, da nikada nije bio hospitaliziran zbog
bilo kakvih kroničnih, bilo tjelesnih bilo duševnih oboljenja. Po završetku rata tužitelj se
pokušao integrirati u društvo kao radno sposobna osoba, ali je zbog drastičnog
pogoršanja bolesti morao napustiti radno mjesto. Tužitelj je uz tužbu dostavio
specijalistički nalaz Odjela za psihijatriju, Opće bolnice Š., za kojeg navodi da je
iz istog jasno i razvidno da mu je kao primarna dijagnoza utvrđena Trajna promjena
ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja (F62.0), a kao početak tretmana kod psihijatra
navedena je 1992. godina. S obzirom na sve navedeno, postavlja pitanje koji su to
drugi uzročnici, ako nisu rat i ratne okolnosti, nesporno nanijeli kronična duševna
oboljenja i oštećenja do te mjere da su mu sada oštećene kognitivne funkcije mozga,
da je trajno promijenjena njegova ličnost i osobnost, da je postao sasvim asocijalan i
autističan, neispavan, bojažljiv i razdražljiv prema svojoj okolini, te da nije u stanju
uspostaviti nikakav društveno prihvatljiv odnos sa svojim sinom i bivšom suprugom,
već su mu jedino društvo osobe koje su pretrpile iste vrste trauma. Također, prilaže
Specijalistički nalazi Odjela za psihijatriju Opće bolnice Š. od 11. studenog 2020.
godine i 8. listopada 2021. godine, u kojima se navodi i potvrđuje sve gore navedeno.
Tužitelj smatra da niti jedno od nadležnih tijela vještačenja nije svoj nalaz i mišljenje
temeljilo na stručnoj i sveobuhvatnoj procjeni te su posve zanemarili stručno stajalište
specijalista psihijatrije, koji od 1992. godine, pa do danas, svjedoče i ocjenjuju svojim
neposrednim opažanjima duševno stanje tužitelja. S obzirom na sve navedeno, tužitelj
opravdano smatra da je tuženikovo pogrešno utvrđenje da je istome uzrok bolesti u
svezi čl. 2. st. 2. ZOPHBRDR-a samo 20% posljedica sudjelovanja u ratu, a ne 100%,
samo izgovor bez valjanog stručnog obrazloženja, koji služi isključivo zakidanju
tužitelja u materijalnom smislu obveza tuženika koje bi imao u slučaju stvarnog i točnog
utvrđenja invaliditeta, a poglavito kad se uzme u obzir cjelokupna loša financijska
situacija državnog proračuna. Radi svega navedenog tužitelj je spreman prihvatiti novo
vještačenje po vještaku specijalistu psihijatrije, a kojeg odredi sud, kako bi dokazao da
je uzrok nastanka njegove invalidnosti u omjeru od 100% nastao kao neposredna
posljedica ratnih okolnosti. Slijedom izloženog, a kako tužitelj smatra pobijano rješenje
nezakonitim i to u dijelu utvrđenja tuženika da je 20% njegova oboljenja uzrokovano
ratnim okolnostima, a izvan ratnih okolnosti 80%, jer se isto utvrđenje temelji na
pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjenicama iz kojih je izveden nepravilan zaključak
glede činjeničnog stanja ovog predmeta, te je tuženik na podlozi takvih činjenica
pogrešno primijenio zakonske odredbe, a sve na štetu tužitelja kao stranke u postupku,
predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, a
tuženiku naloži donijeti odgovarajuće rješenje, kojim će tužitelju priznati pravo na
invalidsku mirovinu, kako je to precizirao na raspravi održanoj kod ovog suda 23.
svibnja 2023., nakon provedenog vještačenja, na način da se tužitelju Z. Ž.
utvrdi pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog
uzroka 50% bolesti u svezi sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a
dijelom 50% kao posljedice bolesti izvan tih okolnosti, te je zatražio naknadu troškova
upravnog spora.

4 Poslovni broj: 7 UsI-973/22-23

4. Tuženik je u dostavljenom odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana.
Osporavano rješenje doneseno je u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u
provedenom upravnom postupku i u skladu sa važećim zakonskim propisima. Ističe i
da je u smislu odredbe članka 53. ZHBDR-a prigovor tužitelja neosnovan, jer
Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti svojim nalazom i mišljenjem od 28.
srpnja 2021. nije dalo suglasnost na nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje,
profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom; Područnog ureda u
S., Izdvojeno mjesto rada Š., evidencijski broj vještačenja: 625223 od 08.
srpnja 2021 u dijelu koji se odnosi na omjer uzroka, jer je prema nalazu i mišljenju
Povjerenstva uzrok: bolest 20% zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske
i bolest 80% izvan okolnosti vezanih uz obranu suvereniteta Republike Hrvatske, a što
je potvrđeno i nalazom i mišljenjem vijeća vještaka Zavoda za vještačenje,
profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Područnog ureda u
S., Izdvojeno mjesta rada Š., evidencijski broj vještačenja: 636632 od 9.
kolovoza 2021. S obzirom na medicinsku dokumentaciju priloženu uz tužbu tužitelja
od 28. travnja 2022. zatraženo je očitovanje višeg vještaka specijalista Zavoda za
vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom,
Središnjeg ureda u Zagrebu, koji u očitovanju, Klasa: 561- 01/21-09/318, Urbroj: 426-
04-01/20-22-12 od 24. svibnja 2022. ne nalazi osnove za promjenom ocjene utvrđene
u nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka od 1. veljače 2022. te potvrđuje da kod tužitelja
postoji potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica 20% bolesti
zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u svezi članka 30. ZHBDR-a i
80% bolest koja nije u svezi članka 30. ZHBDR-a.

5. Predmetni postupak za priznavanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 8. lipnja 2021.

6 Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja).

7. Među strankama nije sporno da je kod tužitelja nastupio potpuni gubitak
sposobnosti za rad, počevši od 8. srpnja 2021.

8. Među strankama je sporan utvrđeni omjer invalidnosti u svezi sudjelovanja tužitelja
u Domovinskom ratu te je li zdravstveno stanje tužitelja odgovarajuće ocijenjeno od
strane ovlaštenih vještaka. Naime, tužitelj smatra da je omjer invalidnosti uzrokovan
bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske veći od 20%, odnosno
veći od onoga omjera koji su utvrdili ovlašteni vještaci te u tom smislu osporava
utvrđenja nadležnih vještaka.

9. U sporu su održane rasprave na kojima je strankama, sukladno članku 6. Zakona
o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i
110/21, dalje: ZUS-a), dana mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima
odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog
postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se
nalazi u spisu upravnog spora, u kojem je provedeno vještačenje po stalnom sudskom
vještaku medicine rada.

11. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog
spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i
činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom
ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni
zahtjev tužitelja osnovan.

5 Poslovni broj: 7 UsI-973/22-23

12. Odredbom čl. 30. stavkom 2. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih
obitelji („Narodne novine“, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je
hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata kod kojega je potpuni gubitak radne
sposobnosti ili djelomični gubitak radne sposobnosti djelomično prouzročen ranjavanjem,
ozljedom, zatočeništvom u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom
objektu, bolesti, pogoršanjem bolesti odnosno pojavom bolesti zadobivenom u obrani
suvereniteta Republike Hrvatske, a djelomice bolešću, ozljedom izvan rada, ozljedom na
radu ili profesionalnom bolešću izvan tih okolnosti, invalidska mirovina određuje se
razmjerno utjecaju pojedinih uzroka na potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti.

13. Tuženikovo rješenje temelji se, u osnovi, na stručno-medicinskim činjenicama
utvrđenima od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje
osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, Vijeća viših vještaka u nalazu i mišljenju, Klasa:
561-01/21-09/318, Urbroj: 426-04-01/20-22-9 od 1. veljače 2022. Prema nalazu i
mišljenju Vijeća viših vještaka, tužitelj je završio srednju školu, smjer metalurški tehničar.
Naknadno je završio i tečaj za pregledača vlakova i vagona, te je poslove obavljao dok je
bio u radnom odnosu. Sada je nezaposlen i ima 25, godina, 8 mjeseci i 28 dana radnog
staža. Sudionik je Domovinskog rata i ima utvrđen status HRVI od 20% za stalno uslijed
oboljenja PTSP. Liječi se od 1992. Liječi se ambulantno i kroz dnevnu bolnicu, u fazama
pogoršanja ima hospitalno liječenje. Na zadnjem pregledu psihijatar je predlagao ostanak
u bolnici, na koji tužitelj nije pristao. U komorbiditetu dijabetes tip II, hipertenzija, te
depresivni sindrom. Vijeće viših vještaka poziva se i na nalaz i mišljenje Povjerenstva za
reviziju ocjene invalidnosti Ministarstva hrvatskih branitelja od 28. srpnja 2021., koje se
suglasilo da kod tužitelja postoji potpuni gubitak sposobnosti za rad, ali se nije suglasilo s
omjerom uzroka invalidnosti, te prema njihovoj odluci omjer uzroka invalidnosti iznosi 20%
bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, u vezi članka 30. ZHBDR-a
i 80% bolest koja nije predmet ocjene prema članku 30. ZHBDR-a. Uzrok invalidnosti je u
manjem omjeru psihička bolest - trajne promjene osobnosti kao posljedica sudjelovanja u
obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a u većem omjeru depresivni poremećaj,
hipertenzija, giht i dijabetes, koje nisu posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta
Republike Hrvatske. Vijeće viših vještaka potvrđuje nalaz vijeća vještaka da je procjena
potpunog gubitka radne sposobnosti ispravna, a kumulacijski razmjer uzroka da je 20%
bolest po ZHBDR (PTSP), te 80% bolest koja nije u svezi sudjelovanja u Domovinskom
ratu.

14. Udovoljavajući prijedlogu tužitelja ovaj Sud je u predmetnom upravnom sporu izveo
dokaz medicinskim vještačenjem po dr. med. M. V. - B., stalnoj sudskoj
vještakinji za medicinu rada, a sve na okolnost utvrđivanja omjera uzroka invalidnosti
tužitelja zbog bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i zbog bolesti
izvan tih okolnosti, odnosno je li pravilno utvrđen omjer uzroka invalidnosti tužitelja od 20%
uzrokovanog zbog bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80%
zbog bolesti izvan tih okolnosti, a koje utječu na smanjenje radne sposobnosti tužitelja.

15. U pisanom nalazu i mišljenju od dana 16. ožujka 2023. stalna sudska vještakinja za
medicinu rada, u bitnom, nakon analize spisu priložene medicinske i druge dokumentacije
u svojem mišljenju i zaključku, navodi da se tužitelj od 1992. liječi po psihijatru. U početku
liječenje je obavljeno diskontinuirano u ambulantom psihijatrijskom tretmanu. Godine

2001. je provedeno prvo bolničko liječenje zbog pogoršanja psihičkog stanja i pokušaja
suicida, a kao dijagnoze se navode kronični PTSP, depresivni sindrom i pokušaj suicida.
Ponovljeno bolničko liječenje u fazi pogoršanja psihičkih bolesti obavljeno je 2002., a
provedeno je i psihijatrijsko liječenje u sustavu dnevne psihijatrijske bolnice. 2013. pod
dijagnozama povratnog depresivnog poremećaja i trajnih promjena ličnosti kod
perzistirajućeg PTSP. Navedene kliničke dijagnoze objektivizirala je i psihologijska obrada
provedena 2017. Usprkos provedenoj farmakoterapiji, te liječenju u ambulantom,
bolničkom i liječenju u sustavu dnevne psihijatrijske bolnice, psihičke tegobe i dalje

6 Poslovni broj: 7 UsI-973/22-23

perzistiraju na način kako je to naprijed navedeno. Zbog navedenog psihičkog stanja
tužitelj više nije mogao obavljati poslove pregledavača vagona, koje je do tada obavljao,
a što je utvrđeno od strane nadležnog specijalista medicine rada od 6. rujna 2016. Iznosi
mišljenje da je tužitelj prije odlaska u Domovinski rat bio psihički zdrava osoba i normalno
je funkcionirao u svim segmentima života, te da joj je kao sudskom vještaku koji vještači
već 30. godina poznato da vještaci psihijatri smatraju da je povratni depresivni poremećaj
u osoba koje nemaju ranijih psihičkih tegoba, a kakav je slučaj i kod tužitelja, posljedica
traumatičnih ratnih događaja, pa smatra da je i ta bolest u uzročno – posljedičnoj vezi sa
sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Ostale bolesti i to: dijabetes neovisan o inzulinu,
hiperlipoproteinemia, povišene vrijednosti krvnog tlaka, masna jetra, klinički izražena
KOPB, metabolički sindrom, za koje tužitelj uzima terapiju, nisu izražene u takvom stupnju
funkcijskog oštećenja koji bi sa 80% participirali u omjeru udjela opće nesposobnosti za
rad tužitelja, već je to sudjelovanje maksimalno 50%. Zaključno je navela da
drugostupanjsko tijelo vještačenja i Povjerenstvo kod donošenja ocjene radne sposobnosti
nisu uzeli u obzir da je tužitelj do odlaska u Domovinski rat bio psihički zdrava osoba, te
nisu s dovoljno pažnje ocijenili stupanj funkcijskog oštećenja drugih bolesti koje nisu u
svezi s člankom 2. stavkom 2. ZHBDR-a.

16. Na navedeni pisani nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicinu rada
tužitelj nije imao primjedbi, a tuženik je ovom Sudu dostavio podnesak dana 19. travnja

2023. u privitku kojeg je dostavljeno očitovanje višeg vještaka specijalista Sektora za
vještačenje, Središnjeg ureda u Zagrebu od dana 17. travnja 2023., a u kojem se, u
bitnom, iznosi da sudska vještakinja navodi da je kumulativni razmjer nastanka potpunog
gubitka radne sposobnosti 50% bolest po ZHBDR (PTSP i povratni depresivni poremećaj).
Viši vještak specijalist zaključuje kako se isključivo u kumulativni razmjer može priznati
PTSP, no kako je simptomatologija PTSP u pogoršanju upravo radi depresivnih ideacija
koje su u sklopu PTSP, smatra da je moguće prihvatiti novi kumulativni razmjer 50% bolest
(PTSP) po ZHBDR i 50% bolest izvan tih okolnosti (dijabetes neovisan o inzulinu,
hiperlipidemija, povišene vrijednosti krvnog tlaka, masna jetra, klinički izražena KOPB,
metabolički sindrom).

17. Obzirom da iz medicinske dokumentacije niti ostale spisu priležeće dokumentacije
ne proizlazi suprotno utvrđenjima stalne sudske vještakinje za medicinu rada, to je ovaj
Sud nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicinu rada cijenio vjerodostojnim i
objektivnim dokazom, držeći da je isti stručan i sačinjen u skladu s pravilima struke, a s
kojim nalazom su se suglasili tužitelj i tuženik po višem vještaku specijalistu Zavoda, uz
korekciju nalaza i mišljenja kako je omjer uzroka invalidnosti kao posljedica bolesti PTSP
zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u pogoršanju, upravo radi
depresivnih ideacija koje su u sklopu PTSP.

18. Pri tome je navesti da je neosnovan prigovor opunomoćenika tuženika, istaknut
na raspravi održanoj kod ovog suda 23. svibnja 2023. da je na stranici 5. obrazloženja
nalaza i mišljenja sudska vještakinja vezano uz omjer uzroka invalidnosti ocijenila da je
invalidnost po osnovu ZHBDR-a, odnosno s osnova sudjelovanja tužitelja u
Domovinskom ratu maksimalno 50%, a što da znači da taj postotak može biti i manji,
jer je suprotno tvrdnji opunomoćenika tuženika, sudska vještakinja u pisanom nalazu i
mišljenju navela da ostale bolesti tužitelja nisu izražene u takvom stupnju funkcijskog
oštećenja koji bi sa 80% participirale u omjeru udjela opće nesposobnosti za rad tužitelja,
već je to sudjelovanje maksimalno 50%, dakle isto se odnosi na bolesti koje nisu u svezi
sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

19. Prema tome, kako stranke nisu suštinski osporile stručno-medicinske zaključke
sudskog vještaka, ovaj Sud utvrđuje da su u upravnom postupku odlučne stručno-
medicinske činjenice pogrešno utvrđene, zbog čega je na štetu tužitelja došlo do povrede
odredbi čl. 8. i čl. 47. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br.
47/09 i 110/21, dalje: ZUP).

7 Poslovni broj: 7 UsI-973/22-23

20. Sukladno prethodnom, Sud je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te
je sam riješio upravnu stvar na način da je utvrdio da kod tužitelja, hrvatskog ratnog vojnog
invalida iz Domovinskog rata, od dana 8. srpnja 2021. postoji potpuni gubitak radne
sposobnosti dijelom kao posljedica 50% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta
Republike Hrvatske (PTSP), a dijelom kao posljedica 50% bolesti izvan tih okolnost, uz
nalog prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana
od dostave pravomoćne presude (čl. 58. st. 1., vezano uz čl. 81. st. 2. ZUS-a, radi čega je
riješeno kao u izreci presude pod točkama I, II i III.

21. Prvostupanjsko tijelo, u skladu sa člankom 81. stavkom 1. ZUS-a, polazeći od
sudske odluke o utvrđenju iz točke III. izreke presude, dužno je donijeti odgovarajuće
rješenje s ostalim propisanim pratećim utvrđenjima. Pri tome prvostupanjsko rješenje
doneseno u izvršenju ove presude, u dijelu koji se odnosi na utvrđenja iz točke III. izreke
presude, ne može biti stavljeno izvan snage od strane revizijskog tijela tuženika pozivom
na revizijske odredbe ZOMO-a, niti je prvostupanjsko tijelo prije donošenja rješenja u
izvršenju ove presude u dijelu kojim je odlučeno sudskim utvrđenjem ovlašteno zatražiti
nalaz i mišljenje revizijskog tijela, jer bi prvostupanjsko tijelo na taj način postupilo protivno
odluci ovog Suda, koja se sastoji u bezuvjetnim utvrđenjima iz točke III. presude, čime bi
se prvostupanjsko tijelo bez pravne osnove upustilo u meritum stvari riješene sudskom
presudom, sve imajući na umu da u pogledu učinaka sudske odluke donesene u upravnom
sporu odredbe članka 10. i članka 81. stavka 1. i 2. ZUS-a, vezano uz članak 6. stavak 3.
Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19,
130/20, 21/22, 60/22 i 16/23) imaju prvenstvo u odnosu na norme ZOMO-a kojima je
uređena upravna revizija. Osim toga, uzevši u obzir hijerarhiju između upravnog sudstva i
upravnih tijela, utemeljenu primarno na odredbi čl. 19. st. 2. Ustava Republike Hrvatske
(59/90, 135/97, 8/98-proč. tekst, 113/00, 124/00-proč. tekst, 28/01, 41/01-proč. tekst,
55/01-ispr., 76/10, 85/10-proč. tekst i 5/14), protivno tumačenje dovelo bi do pravno
neprihvatljivog zaključka da sudska odluka podliježe preispitivanju od strane upravnog
tijela.

22. Zaključno, a vezano za zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora, navesti je da će
sud sukladno odredbi članka 79. stavku 6. ZUS-a o troškovima spora donijeti posebno
rješenje.

U Splitu 31. svibnja 2023.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog
otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem
ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku A. B., Š.,

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi,
Zagreb, A. Mihanovića 3

- u spis