Broj: Ppž-3232/2021

-1-

 

 

                             

 

 

                               U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća,    uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I. K., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju od 3. veljače 2021., broj:72. PpP-3398/2020, u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2022.

 

 

             p r e s u d i o   j e

 

 

I               Odbija se žalba okr. I. K. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

    Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju okr. I. K. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna.

        

1.1.              Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, po branitelju M. B.-B., odvjetniku u Z., zbog bitnih povreda odredba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

6.              Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona navodeći se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, budući da iz stanja prvostupanjskog spisa predmeta proizlazi da su svi dokazi provedeni u prvostupanjskom postupku pribavljeni na zakonit način i izvedeni u skladu s pravilima postupka. Naime, odredba članka 90. stavka 2. Prekršajnog zakona propisuje da su nezakoniti oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem Ustava, zakona ili međunarodnim pravom zajamčenih prava, taksativno navedenih, te koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom i drugi dokazi za koje se iz njih saznalo. Pogrešno u tom smislu žalitelj dovodi u pitanje službenu bilješku s obzirom na odredbu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, koja propisuje da ako je ovlaštena službena osoba tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora neposredno opažala radnju počinjenja prekršaja i o tome sačinila službenu bilješku, službene bilješke su dokazi u postupku. Stoga kako navedena službena bilješka nije pribavljena protivno citirane zakonske odredbe i taj dokaz je iznesen na glavnoj raspravi, to prema ocjeni ovog Sud nije počinjena citirana bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to ističe žalitelj.

 

7.      Bez uspjeha žalitelj dovodi u pitanje pravilnost provedenog postupka navodeći da je na raspravi 3. veljače 2021. bio nazočan predstavnik tužitelja Mario Žagar za kojega punomoć priliježe predmetu, međutim da nije utvrđeno ima li završen pravni fakultet i položen pravosudni ispit. Naime, odredbom članka 109. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona propisano je da je ovlašteni tužitelj državni odvjetnik, tijelo državne uprave, pravna osoba s javnim ovlastima i oštećenik, a u predmetnom slučaju to je tijelo državne uprave. Suprotno tvrdnji žalitelja, Prekršajnim zakonom propisano je postupanje tijela državne uprave kao podnositelja optužnog prijedloga, budući da odredba članka 111. stavka 2. citiranog Zakona jasno propisuje da isto kao podnositelj optužnog prijedloga poduzima sve radnje u postupku na koje je po zakonu ovlašteno putem ovlaštene osobe, koje ovlaštenje je na temelju punomoći podnositelja optužnog prijedloga u postupku protiv okrivljenika imao M. Ž., s time da Zakonom nije propisano da bi takvo ovlaštenje imale isključivo osobe sa završenim pravnim fakultetom i položenim pravosudnim ispitom, u kojem smislu žalitelj neosnovano upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, pogrešno smatrajući da tijekom postupka nisu pravilno primijenjene odredbe tog Zakona u pogledu ovlaštenja osobe koja je nastupala u ime tužitelja u postupku.

 

8.              Razmatrajući navode žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog Suda je mišljenja da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja iz članak 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

 

8.1.              Naime, žalitelj u postupku pred sudom i sada u žalbi ne dovodi u pitanje svojstvo vozača inkriminirane prilike, dok iz njegove obrane jasno proizlazi da je imao saznanja za odluku Postaje prometne policije Rijeka kojom je proglašen krivim te mu je uz novčanu kaznu izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije od 19. listopada do 19. studenoga 2020., s time da svoju odgovornost ne može isključiti braneći se da takvu odluku nije pažljivo pročitao, budući da je za prekršaj odgovaran počinitelj i kada postupa s nesvjesnim nehajem, odnosno kada nije svjestan da može počiniti prekršaj iako je prema osobnim svojstvima i okolnostima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti. Naime, žalitelj je osoba s visokom stručnom spremom i prema njegovoj obrani znao je za odluku i raspolagao njome, jer je jasno naveo da je došavši kući istu ponovno pažljivo pročitao, pa je u opisanoj situaciji odluku bio dužan odmah po zaprimanju pročitati u cijelosti i znati o zabrani upravljanja motornim vozilom B kategorije. Prema tome, žalitelj je na pravilan način obaviješten o stupanju na snagu izrečene zaštitne mjere, kako je to propisano odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 118/18.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., te u kojem smislu više nije propisano (naknadno) dostavljanje obavijesti o upisu izrečene mjere u evidenciju izdanih vozački dozvola.

 

8.2.              Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

9.               Razmatrajući odluku o kazni u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini prekršaja i okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, pri čemu je prvostupanjski sud kaznu već odmjerio u minimalno propisanom iznosu blaže vrste kazne za predmetno djelo, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje počinitelja. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj Sud, budući da žalitelj ne ističe nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

 

10.               Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

                     

11.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje tog postupka. 

 

12.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                 U Zagrebu 1. rujna 2022.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.