- 1 -

                                  Broj: Ppž-1695/2023

 

 

                                   

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M. K., zbog prekršaja iz čl. 65. st. 1. podst. 2. Zakona o zaštiti od požara („Narodne novine“, broj: 92/10), odlučujući o žalbi okr. M. K., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 40. Pp -13151/2022 od 30. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.               Odbija se kao neosnovana žalba okr. M. K. te potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

                II.                Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: PZ), okr. M. K. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 30 (trideset) eura/226,04 kuna [1](dvjestodvadesetšest kuna i četirilipe) u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom okr. M. K. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 65. st. 1. podst. 2. (pogrešno pravno označen kao čl. 49. st. 1. t. 5.) Zakona o zaštiti od požara, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je okrivljeniku na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna od 200 eura/1.506,90 kuna), uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u roku od mjesec dana od primitka pravomoćne presude, u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka od 50 eura/376,73 kune.

2. Protiv te presude okr. M. K. je pravodobno osobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu te ukinuti pobijanu presudu.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, okrivljenik ističe nedostatak u izreci presude u kojoj nije navedeno za koji prekršaj je proglašen krivim već samo zakonski članak, nedostatak razloga o odlučnim činjenicama te nejasnoća i proturječnost iznesenih razloga s ispravama i zapisnicima o iskazima danim u postupku.  Međutim, ovaj sud je utvrdio da se ne radi ni o kakvoj nejasnoći izreke niti nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naprotiv, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni, niti su ti razlozi o ispravama i zapisnicima u spisu proturječni sadržaju istih, a iz izreke pobijane presude jasno proizlazi zakonsko obilježje prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim, te je prvostupanjski sud, postupajući sukladno odredbi čl. 183. st. 1. t. 1. PZ-a u izreci jasno opisao samu radnju izvršenja okrivljenika i odlučne činjenice kojima je utvrđen identitet gore navedenog prekršaja.

 

5.1. Nadalje, žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. PZ-a, okrivljenik sadržajno ističe da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo vlasništva (kao ustavne kategorije) koju povezuje s povredama prekršajnog postupka o pitanju osnovanosti postojanja optužnog prijedloga tužitelja te prekoračenja istog. Međutim, uvidom u optužni prijedlog, ovaj sud je utvrdio da je optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja podnesen zbog osnovane sumnje u počinjenje prekršaja iz čl. 65. st. 1. podst. 2. Zakona o zaštiti od požara, činjenično opisanog kao i u izreci pobijane presude iz kojeg opisa i proistječe zakonsko obilježje tog prekršaja. Iako je prvostupanjski sud u izreci pravno označio opisani prekršaj kao prekršaj iz čl. 49. st. 1. t. 5., (dok je u obrazloženju presude naveo pravilnu pravnu kvalifikaciju) ta pogrešna pravna kvalifikacija ne predstavlja prekoračenje optužbe jer je prvostupanjski sud vezan radnjama i događajem opisanim u optužnom prijedlogu, a budući da iz njih jasno proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 65. st. 1. podst. 2. Zakona o zaštiti od požara, izreci ne nedostaje objektivni identitet u smislu odredbe članka 160. st. 2. t. 5. PZ-a.

 

5.1.1. U odnosu na žalbeni navod iz kojeg proizlazi da već sam optužni akt kao i osuđujuća presuda predstavljaju povredu prava vlasništva, potrebno je ukazati da biće samog prekršaja iz čl. 65. st. 1. podst. 2. Zakona o zaštiti od požara može jedino ostvariti upravo vlasnik (ili korisnik) budući da ta odredba izričito propisuje odgovornost vlasnika (ili korisnika) prostora ako ne poduzme mjere naložene rješenjem inspektora nadležnog ministarstva. Stoga, činjenica vlasništva okrivljenika nad metalnim rolo vratima koje je postavio na parkirnom garažnom mjestu 9 (PGM 9), ne utječe na njegovu prekršajnopravnu odgovornost koja nedvojbeno postoji jer okrivljenik kao vlasnik nije postupio po naredbi inspektora zaštite od požara i uklonio predmetna vrata, zbog čega je i proglašen krivim u ovom prekršajnom postupku.

 

5.2. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. PZ-a kako to ističe okrivljenik.

 

 

6. Okrivljenik nadalje u žalbi ističe i da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava, i to čl. 13. i čl. 13.a PZ-a koje uređuju pitanje zastare. Međutim, ističe se da sukladno navedenim odredbama, u ovom konkretnom predmetu zastara nastupa protekom četiri godine računajući od dana počinjenja prekršaja, dakle, 10. rujna 2023. pa je i ovaj žalbeni razlog neosnovan.

 

7. U odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik suštinski ponavlja obranu iznesenu u prvostupanjskom postupku poričući prekršaj za koji je proglašen krivim, ponovno u bitnome ističući da je razlog zbog kojeg nije postupio po rješenju inspektora taj što je on vlasnik parkirnog mjesta na kojem je postavio metalna rolo vrata, ali koje se nalazi na etaži – 2, a ne na etaži – 4, kako je to navedeno u rješenju inspektora. Međutim, ispitujući navode žalbe te razloge odluke o krivnji iznesene u pobijanoj presudi, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno na temelju svih materijalnih dokaza u spisu kao zakonitih dokaza te iskaza svjedoka D. B., inspektora zaštite od požara, koji je prihvatio kao vjerodostojan i neposredno uvjerljiv, u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, niti razloga zašto bi neistinito teretio okrivljenika, a dovodeći ih u vezu s obranom okrivljenika, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 65. st. 1. podst. 2. Zakona o zaštiti od požara. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio sve provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.

 

8. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže relevantne nove dokaze u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

9. Iako okrivljenik u žalbi ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Pritom je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao novčanu kaznu (200 eura) ispod posebno propisanog minimuma novčane kazne za predmetni prekršaj (propisana novčana kazna od 2.000,00 do 150.000,00 kuna što preračunato prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 265,45 eura do 19.908,42 eura), a da u izreci nije naznačio da je ublažio izrečenu novčanu kaznu na temelju čl. 37. PZ-a. Međutim, ovakvu povredu materijalnog prava odlukom o kazni u korist okrivljenika, ovaj sud nije otklonio, jer je uzeo u obzir odredbu čl. 202. st. 4. PZ-a, koja propisuje da se presuda ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika, ukoliko je podnesena žalba samo u korist okrivljenika, poštujući pritom načelo zabrane reformatio in peius. Iz navedenog je evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, ocjenjujući ih kao osobito olakotne koje opravdavaju izricanje ublažene novčane kazne ispod specijalnog minimuma. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a ukazao okrivljeniku na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne.

 

9.1. Ovdje je potrebno napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o Izmjenama Zakona o zaštiti od požara („Narodne novine“ broj: 114/22., koji za predmetni prekršaj propisuje nešto blaži minimum novčane kazne (260 eura, što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 1.958,97 kune), dok je Zakon o zaštiti od požara koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj najnižu novčanu kaznu od 2.000,00 kuna (odnosno 265,45 eura), dakle, nešto strožu novčanu kaznu. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o zaštiti od požara kao blažeg propisa, budući da i po Zakonu o zaštiti od požara koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i po „novom“ Zakonu, novčana kazna od 200 eura koliko je izrečena okrivljeniku, predstavlja novčanu kaznu ispod posebno propisanog minimuma. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ Zakon o zaštiti od požara u odredbi čl. 65. st. 1. podst. 2., ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.

 

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka od 30 eura, dakle, vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan izdržavati.

 

11. Zbog navedenog, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 31. svibnja 2023.

 

 

Zapisničarka:                                                                                  Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                           Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.