Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-936/23-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Lidije Rostaš, članica vijeća, te više sudske savjetnice – Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. T. iz Z., kojeg zastupa I. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu „T.&G.“ d.o.o. Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-1926/2022-8 od 20. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2023.
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-1926/2022-8 od 20. prosinca 2022.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda klasa: UP/II-114-04/22-02/43, urbroj: 511-01-158-22-5 od 26. svibnja 2022. godine, Prvostupanjskog disciplinskog suda Zagreb, klasa: UP/I-114-04/21-02/281, urbroj: 511-01-158-22-5 od 8.veljače 2022. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika djelomično je uvažena žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja klasa: UP/I-114-04/21-02/281, urbroj: 511-01-158-22-5 od 8.veljače 2022. u dijelu koji se odnosi na izrečenu disciplinsku sankciju tako da mu je umjesto novčane kazne u visini 10% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca, izrečena novčana kazna u visini od 5% na vrijeme od jednog mjeseca.
2.1. Tim prvostupanjskim rješenjem tužitelj je proglašen odgovornim za težu povredu službene dužnosti iz dijela zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka opisanu u članku 96. točci 1. Zakona o policiji kao „neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza“ te mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke 1. Zakona o policiji izrečena novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca, a nije utvrđen odgovornim u dijelu činjeničnog opisa koji glasi: „u službenoj policijskoj odori; kršenjem odredbi kućnog reda kroz neprimjereno ponašanje polaznika Policijske škole; a posljedično i objavljivanje navedene snimke na društvenim mrežama na terasi Policijske škole, čime je povrijeđen ugled policijske akademije i Ministarstva unutarnjih poslova u cjelini.“
3. Osporenu presudu tužitelj pobija žalbom zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da postoji bitna povreda pravila sudskog postupka iz članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima jer sud nije obrazložio koje činjenice i dokaze su stranke iznijele i predložile te koje je uzeo kao istinite i na temelju čega ih je ocijenio istinitim kao i razloge zbog kojih je ocijeni tužbeni zahtjev neosnovanim. Nadalje navodi da je tužitelj predložio da ga se sasluša kao stranku na sve okolnosti, te da se saslušaju poimence navedeni svjedoci koji nisu saslušani u upravnom postupku. Da je sud usvojio dokazne prijedloge tužitelja i ispitao predložene svjedoke činjenično stanje bi se utvrdilo na vjerodostojan način a sudu bi bilo jasno da je tužitelj neosnovano oglašen krivim. U opširnoj žalbi i dopuni žalbe, tužitelj ponavlja tužbene navode i navode iz postupka koji je prethodio tužbi, smatra da su disciplinska tijela postupala protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku te da su pogrešno primijenila odredbu članka 96. t. 1. Zakona o policiji jer za kvalifikaciju postupanja tužitelja sukladno navedenom nije bilo osnove. U prilog svojih tvrdnji dostavlja dopunu žalbe u privitku koje dostavlja pismeno Ministarstva unutarnjih poslova RH, Ravnateljstva policije, Policijske akademije „Prvi hrvatski redarstvenik“ klasa: 035-01/23-01/60, urbroj: 511-01-120-23-25 od 9. svibnja 2023., potpisano po načelniku J. Č., u kojemu se na zahtjev punomoćnika tužitelja opisuju zbivanja na policijskoj školi na dan 15. srpnja 2021. i aktivnosti tužitelja koje ukazuju na njegov moralni i profesionalni lik te dokazuju neosnovanost izrečene disciplinske kazne. Predlaže sudu da poništi prvostupanjsku presudu, usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova ovog postupka.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
8. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno našao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Tužitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
9.1. Bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kad upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ovog Zakona, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (čl. 66.st.2. ZUS-a).
9.2. Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu postoji kad je upravni sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio ili je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak (čl. 66. st.3. ZUS-a).
9.3. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad upravni sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 66. st. 4. ZUS-a).
10. Tužitelj smatra da je upravni sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka zbog nepravilne primjene odredbe članka 60. stavka 4. ZUS-a i to u dijelu koji se odnosi na obvezu suda da obrazloži koje činjenice i koje dokaze su stranke iznijele i predložile te koje je uzeo kao istinite i na temelju kojih je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
10.1. Valja podsjetiti tužitelja da upravni sudovi u upravnom sporu odlučuju o zakonitosti odluka javnopravnih tijela, o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka te o zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava (članak 1. ZUS-a). Pokretanjem upravnog spora želi se osigurati zakonitost i sudska zaštita prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka, povrijeđenih pojedinačnim odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela (članak 2. stavak 1. ZUS-a). Odredbama ZUS-a također je propisano da upravni sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe (članak 31. stavak 1.), zatim da slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, ali njima nije vezan, te činjenice koje je sam utvrdio, dok stranke mogu predlagati činjenice koje treba utvrditi i dokaze za to, ali sud nije vezan tim prijedlozima (čl. 33. st.1., 2. i 3.), dok presudu donosi prema slobodnom uvjerenju i na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (čl. 55. st.1.).
10.2. Sadržaj obrazloženja presude u upravnom sporu propisan je odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, koji glasi: „(4) U obrazloženju sud izlaže zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je činjenice sud utvrđivao, zašto i kada ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio. Sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući u sporu i izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora.“
10.3. Žalbeni navodi tužitelja najvećim se dijelom odnose na nedostatnost i nepravilnost obrazloženja pobijane presude jer da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve njegove prigovore. Neosnovano tužitelj ističe da je pobijana presuda iz tih razloga nezakonita i arbitrarna. Naime, uvidom u obrazloženje osporene presude proizlazi da je sud odgovorio na sve prigovore koji su važni za odlučivanje o konkretnoj upravnoj stvari.
Naime, i sam Europski sud za ljudska prava u odnosu na obvezu sudova da obrazlože svoje odluke, koja obveza proizlazi iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ističe da ta obveza ne podrazumijeva da sudovi trebaju detaljno odgovoriti na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, već da se mjera do koje se proteže obveza davanja obrazloženja razlikuje s obzirom na narav odluke i okolnosti konkretnog predmeta (slučajevi EM Linija d.o.o. protiv Hrvatske, br. 27140/03; Ajdarić protiv Hrvatske, br. 20883/09).
I prema dosljednoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske, obvezu obrazlaganja odluka ne treba shvaćati kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o naravi odluke i okolnostima određenog slučaja, imajući u vidu i obrazloženje koje je stranka dobila u nižestupanjskom postupku koji je prethodio ( U-III-1201/18).
Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud u slučaju tužitelja pravilno protumačio i primijenio mjerodavno postupovno i materijalno pravo, postupak proveo sukladno zakonu te svoju odluku dostatno i razumno obrazložio.
11. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je tužitelj je oglašen odgovornim za težu povredu službene dužnosti počinjenu na način da je dana 15. srpnja 2021. oko 21.10 sati kao pomoćnik voditeljice Policijske škole „Josip Jović“, a temeljem prethodnog dogovora s voditeljicom Škole R. O., došao u krug Policijske škole, te nakon što je policijskom službeniku D. S. usmeno prenio odluku Voditeljice o produljenju povečerja do 24,00 sata, nije D. S. niti ostalim službenicima - voditeljima obrazovnih skupina, davao daljnje konkretne zadaće oko provođenja povečerja, što je rezultiralo nedopuštenim ponašanjem sudionika, što je okvalificirano kao „neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza,“ opisano u članku 96. točci 1. Zakona o policiji ( Narodne novine, broj: 34/11.- 66/19. dalje: ZOP).
12. Iz provedenih dokaza u disciplinskom postupku nesporno proizlazi da je tužitelj počinio djelo koje mu se stavlja na teret te da su uzete u obzir sve okolnosti koje tužiteljev propust tempore criminis čine nenamjernim što je utjecalo i na izricanje minimalne sankcije, radi čega je tuženik djelomično uvažio tužiteljevu žalbu.
13. Sud je u ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika održao usmenu raspravu čime je svim stranama dao mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima važnim za odluku u predmetnoj stvari te je nakon uvida u sudski spis i spis tuženika ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan a svoju je odluku obrazložio na valjan i razložan način koji prihvaća i ovaj žalbeni sud.
14. Pismeno načelnika Policijske akademije od 9. svibnja 2023. godine nije bilo predmet razmatranja u postupku koji je prethodio podnošenju tužbe, pa stoga prvostupanjski sud nije mogao niti ocijeniti njegovu relevantnost.
15. Budući da se, sukladno članku 69. stavku 3. ZUS-a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice, to predmetno pismeno niti ovaj žalbeni sud nije razmatrao.
16. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
17. Odluka o troškovima temelji na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a jer tužitelj nije uspio u sporu.
U Zagrebu 31. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić, v.r.