Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv.Križ, Dračevac
Poslovni broj Pn-356/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari
tužitelja J. S., OIB: …, iz S., zastupan po
punomoćniku T. K. odvjetnik u S., protiv tuženika M. M., OIB:
…, iz S., zastupanog po punomoćniku M. J.
M., odvjetnici u S., radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i
glavne rasprave dana 28.ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i
punomoćnika tuženika, dana 29. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od
4.884,20 eura / 36.800,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos
teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotnih poena, dok je za više zatražen iznos do 42.900,00 kuna (
6.100,00 kuna) te zakonske zatezne kamate tekuće od 8.siječnja 1998. pa do
29.svibnja 2023. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od
9.657,57 eura / 72.764,97 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos
teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotnih poena.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi od 21.siječnja 1998. navodi da je u noći sa 27. i 28. prosinca 1997.
došlo do poplave plastenika tako da se u istom nalazila voda do 30 cm. Nadalje, da
je prilikom poplave plastenika došlo do oštećenja poljoprivrednih kultura tako da je
šteta na istima iznosila 42.900,00 kuna, prema procjeni vještaka L. B..
Nadalje, da je do poplave došlo krivnjom tuženika pod 2) čija kuća se nalazi sjeverno
od plastenika tuženika. Naime, da je došlo do prodora vode u podrum obiteljske kuće
tuženika pod 2) koji je na prijedlog djelatnika MUP-a i Grada S. razbio pregradni
zid kako bi voda istekla iz podruma obiteljske kuće pri čemu se slila u plastenik
tužitelja koji se nalazi na nižoj razini.
*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se radilo o elementarnoj nepogodi te višoj
sili na koju nitko nije mogao utjecati, naime, da je došlo do prodiranja podzemnih
voda u kući tužitelja, oko kuće i na susjednim lokacijama. Nadalje, da je dva dana
ispumpavao vodu, a kada je to bilo bezuspješno, sačinio je otvor kroz koji je voda
mogla normalno otjecati prirodnim padom uz postojeće kanale. Nadalje, navodi da je
na plastenik tužitelja otjecala voda iz susjednih izvora, a ne tuženikova.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem dopisa Gradskog povjerenstva S.
za procjenu šteta od 02. prosinca 1998. godine, te službene zabilješke P. S.-
dalmatinske XI. policijske postaje od 28. prosinca 1997. godine, građevinskim
vještačenjem i dopunom vještva po sudskom vještaku za graditeljstvo R.
M., poljoprivrednim vještačenjem i dopunom vještva po sudskom vještaku za
poljoprivredu L. B., geodetskim vještačenjem po vještaku T. Č. te
dopunskim geodetskim vještačenjem, te saslušanjem svjedoka A. B.,
D. V., I. V., M. N., J. N., I. H. te
saslušanjem tužitelja te tuženika pod 2) te dopunskim saslušanjem te je temeljem
tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj
ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“
broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08,
57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.
4. Iz službene bilješke PP S. od 28.12.1997. proizlazi da je navedenog dana
dolaskom na lice mjesta utvrđeno da je prodrla voda u podrum obiteljske kuće M.
M. nakon velikih oborinskih kiša te da su djelatnici VP –MUP-a ispumpavali vodu,
nakon čega je tuženik pod 2) čekićem razbio prag ispred vrata podruma da voda
oteče u potoke i na cestu. Nadalje, da je prilikom otjecanja vode došlo do štete u
plasteniku tužitelja koji je tada rekao da je nastala velika materijalna šteta zbog
uništenja 9000 glavica salate "putarice".
5. Iz iskaza zz tuženika pod 1) Z. H. proizlazi da je tih dana bilo veliko
nevrijeme i da je župan proglasio elementarnu nepogodu te se Grad obvezao snositi
trošak bagera ukoliko bude potrebno razbiti zid kuće tuženika te o nikakvom drugom
trošku nije bilo riječi. Nadalje, da je za štetu tužitelja saznao od istog i gosp. B.
neslužbenim putem, a da je isto tako za štetu tuženika pod 2) saznao te istog uputio
da sačeka odluku Komisije i Vlade RH kojima je podneseno izviješće o predmetnoj
nepogodi. Nadalje, da je ukupna šteta koja je nastala stanovnicima Solina te prigode
iznosila 400.000,00 do 500.000,00 kuna.
6. Iz izvješća o radu Gradskog povjerenstva S. za procjenu šteta od vremenske
nepogode uzrokovano velikim kišama i poplavama proizlazi da u procijenjenom
iznosu naknade štete nije sadržana šteta ni tužitelja ni drugotuženika jer nisu
podnijeli zahtjev za naknadu štete. Nadalje, iz istog je razvidno da se odnosi na
procjenu štete nastale dana 13.studenog 1997.
7. Iz iskaza svjedoka I. V. proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja bio na
terenu kao zapovjednik DVD S. te da je tuženiku doslovno kroz zid u podrumu
prodirala voda koju nisu uspijevali ispumpati jer je stalno padala kiša i voda je stalno
nadirala. Nadalje, da su vodu usmjeravali jedinim mogućim putem a to je kroz
dvorište tuženika te preko zida na južnoj strani dvorišta. Nadalje, da se ispod tog zida
nalazilo žbunje a plastenik tužitelja udaljen je 50 m od zida tuženika. Nadalje, da je
*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450
teren izrazito strm te velika nizbrdica te da bi tu voda otjecala svakako, te da se voda
prelijevala preko zida visokog 70 cm unatoč tome što su ispumpavali, jer tko nije vidio
ne bi povjerovao da se radilo o elementarnoj nepogodi i da se cijeli potok izlijevao.
Nadalje, navodi da tu nema ni kanalizacije ni odvodnih kanala. Nadalje, navodi da su
vatrogasci savjetovali tuženika da probije zid kako bi makar spasio bačve u kojima je
bilo vino, a namještaj je već bio poplivao.
8. Iz iskaza svjedok A. B. proizlazi da je u to vrijeme bio predsjednik
Mjesnog odbora, da je upoznat sa predmetnim događajem, nadalje, da su uzrok ovih
poplava podzemne vode koje redovito plave uslijed velikih kiša. Nadalje, da je u
blizini plastenika tužitelja registrirano jedno vrelište podvodnih voda, te kako nije bilo
govora tada o saniranju štete na plasteniku tužitelja već samo na kući tuženika.
9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su nakon Božića bile velike kiše, nadalje, da ga je
predmetne noći probudio tuženik pod 2) zbog prodiranja vode te obavijestio istog da
su prodrle podzemne vode u podrum kuće te da vatrogasci ispumpavaju vodu.
Nadalje, da su vatrogasci ispumpavali vodu kratkim cijevima te se ista slijevala na
susjedno zemljište preko kojeg je voda otjecala u plastenik. Nakon toga se vratio
spavati, a ujutro su susjedi rekli da istječe voda iz plastenika. Nadalje, da mu je
gradonačelnik odbio isplatiti naknadu štete zbog toga što je nije prijavio i zbog toga
što se nije dogodila onog dana koji je proglašen elementarnom nepogodom. Nadalje,
da je predmetni plastenik na istom mjestu 15 godina te da nikada nije poplavio, a da
su na mjestu gdje je tuženikova kuća sagrađena izvirale podzemne vode koje su
otjecale kanalom. Nadalje, da je kuća tuženika sagrađena na mjestu izvora zvanog "
baba", a da je tuženik kupio parcelu od M. N.. Nadalje, navodi da bi, da nije
izgrađena kuća tuženika, voda otjecala dijelom kroz kanal koji se nalazi sa druge
strane od podruma tuženika, a dijelom bi je upila zemlja. Nadalje, navodi da ne bi
došlo do plavljenja da nije srušen zid. Nadalje, navodi da su nakon razbijanja zida u
plastenik prodrle velike količine vode, te da je predmetne noći, prije probijanja zida,
bio u plasteniku sa tuženikom pod 2) te da je isti bio poplavljen 20-30 %. Nadalje,
navodi da postoji zajednički kanal za otjecanje vode sa nekretnine tužitelja i tuženika
te susjedne nekretnine.
10. Nadalje, navodi da su predmetne prigode uništene poljoprivredne kulture u
plasteniku salata i kapula, te da je prije sadnje rajčica uništene kulture zaorao.
11. Iz iskaza tuženika pod 2) proizlazi da se predmetni događaj zbio u noći sa 27. na
28. prosinca 1997. odnosno oko 21 sat kada je voda izbila u podrumu iz sjevernog
zida, nadalje, da je pozvao vatrogasce koji nisu mogli ispumpati svu vodu pa su
savjetovali probijanje zida vrta ispred podruma koji je zapravo potporni zid kuće i koji
je već počeo pucati. Nadalje, da bi se, da to nije učinjeno, urušio cijeli zid i time došlo
do urušavanja kuće. Nadalje, da je zid probio sutradan ujutro, a da je još večer prije
upozorio tužitelja da mu prodire voda u plastenik što je isti vidio i vratio se spavati
unatoč svemu što se događalo u kući tužitelja. Nadalje, da se nizbrdo slijevala voda
iz druga dva izvora, a nije siguran je li otjecala u plastenik tužitelja, nadalje, da je
postojao kanal za odvod kojeg je tužitelj zaorao nakon ovog događaja. Nadalje, da je
moguće da se izlijevala voda u plastenik nakon što je probio zid s time da je u tom
trenutku voda dosegla razinu zida te bi se prelijevala preko zida i da nije srušen.
*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450
12. Očevidom na licu mjesta uz vještaka mjernika i vještaka za graditeljstvo sud je
utvrdio da je obiteljska kuća vlasništvo tuženika položena iznad plastenika tužitelja
cca 30-40 metara, te je visinska razlika od poda podruma do poda plastenika cca 8
metara. Nadalje, na licu mjesta tuženik pokazuje mjesto u zidu odakle je prodirala
voda u dužini od 7 metara u pravcu istok - zapad, te pokazuje vrt, zapadno od svog
podruma, vlasništvo treće osobe, odakle je također prodirala voda, navodi tuženik, na
dva mjesta. Nadalje, pokazuje mjesto gdje je probijen zid i probijen kanal dužine cca
1 metar. Nadalje, tuženik pokazuje kanal na nekretnini tužitelja uz plastenik kojeg je
tužitelj zatrpao, a sud navodi da isti nije moguće utvrditi prostim okom. Nadalje, da
se na sredini terena, iznad plastenika tužitelja, nalazi prirodno ulegnuće koje
usmjerava vode direktno u plastenik tužitelja.
13. Iz nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo R. M. proizlazi da je
plavljenje objekta tuženika u svezi sa neizvedenom infrastrukturom lokaliteta
odnosno neriješenim pitanjima odvodnje otpadnih i oborinskih voda. Nadalje, da je
plavljenje plastenika tužitelja nastalo uslijed naglog dotoka oborinske vode te se
navedeno nije moglo niti spriječiti imajući u vidu količinu oborinske vode koja je po
obrisima u podrumu tuženika zauzimala ½ podruma.
14. Iz dopunskog nalaza i mišljenja proizlazi da je veća količina oborinskih voda
došla kroz unutarnje zidove podruma koji su izvedeni od betonskih blokova pošto
vjerojatno nije izvedena izolacija između sjevernog zida i nasipa ( iza zida).
15. Na okolnost visine štete izveden je dokaz čitanjem nalaza i mišljenja vještaka
L. B., stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu od 8.siječnja 1998. kojeg
vještaka je tužitelj privatno angažirao u svrhu vođenja ove parnice za naknadu štete,
a iz istog proizlazi da plastenik površine 700 m2 se nalazi sjeverno od obiteljske
kuće, da je izgrađen od kombinacije željeza i drva, da je u plasteniku zasađeno 9000
komada salate putarice i oko 20 komada kapule. Nadalje, da je poplava staklenika
trajala par sati što je bilo dovoljno da posađeno povrće, zbog svoje osjetljivosti u
uzgoju, pretrpi veliku štetu. Nadalje, da su vidljiva oštećenja na kapuli i salati te da je
do izlaska na očevid uginulo preko 50 % nasada ( salate i kapule), te da je zbog
dospijeća salate na berbu u veljači šteta na povrtnim kulturama procijenjena kao
totalna odnosno u visini od 42.900,00 kuna.
16. Očitujući se na primjedbe tuženika pod 1) Grada S. iz podneska od 30.ožujka
2001. vještak u dopuni vještva od 20.veljače 2002. navodi da umanjuje svoj temeljnu
procjenu štete za iznos troškova koji nisu opteretili samu proizvodnju zbog činjenice
nastale štete pa iste taksativno navodi: troškovi zaštite 900,00 kuna, troškovi grijanja
1500 kuna, transporta 1000, rada 2200, prodajnog mjesta 500 kuna odnosno ukupno
6.100,00 kuna tako da šteta tužitelja procijenjena kao totalna nakon dopune nalaza i
mišljenja iznosi 36.800,00 kuna.
17. Tužitelj je na ročištu od 23.svibnja 2002. precizirao tužbeni zahtjev tako da sada potražuje iznos od 36.800,00 kuna sa kamatom od 8.siječnja 1998. do isplate.
18. Iz iskaza svjedoka D. V. proizlazi da je dolazila ljeti u N.
preko 20 godina te da nikada nije čula da bi postojao izvor ili prodirala voda. Nadalje,
da je jednom nakon velikih kiša prodrla voda u kuhinju ispod pločica.
*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450
19. Iz dopunskog saslušanja tuženika proizlazi da nikada prije ni poslije nije došlo
prodiranja vode niti poplave, a da nakon štetnog događaja nije radio nikakve radove
niti odvode za vodu.
20. Prvostupanjskom presudom od 18.lipnja 2012. odbijen je tužbeni zahtjev u
odnosu na prvotuženika Grad S., a usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu
na tuženika pod 2), a ista je odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj
potvrđena u odbijajućem dijelu, dok je ukinuta u odnosu na tuženika pod 2)
U ponovljenom postupku je dopunski saslušan svjedok H. na okolnost davanja
naloga za rušenje ogradnog zida gdje isti navodi da je kao gradonačelnik S.
odobrio rušenje zida obzirom je prijetila opasnost od urušavanja i ugrožavanja kuće
tuženika pod 2) s tim da nije srušen zid nego je probušena rupa u zidu radi istjecanja
vode.
21. Iz iskaza svjedoka B. proizlazi da stanuje u blizini tuženika i tužitelja od 2001.
a svoju kuću je počeo graditi 1997. te da je istome poznato da postoje dva podzemna
izvora i to jedan na nekretnini koja graniči sa nekretninama stranaka, a jedan ispod
nekretnine tuženika pod 2). Nadalje, da je prošle godine na oba izvora voda izvirala
na površinu, a što je obično nakon velikih kiša.
22. Iz iskaza svjedoka I. H. proizlazi da je istome poznat štetni događaj kao i
to da postoji više izvora podzemnih voda te da se u vrijeme nastanka štete voda
slijevala na plastenik tužitelja ne samo iz nekretnine tuženika nego i sa izvora koji se
nalazi iza kuće svjedoka B..
23. Iz iskaza tuženika dopunski saslušan na ročištu od 15.siječnja 2014. proizlazi da
su vatrogasci predložili razbijanje zida jer su se pumpe morale ohladiti, a voda se
počela prelijevati preko zida te navodi, da se ne smatra odgovornim za štetu jer bi se
voda prelijevala preko zida i u slučaju da tada nije probio zid.
24. Dopunski saslušan tužitelj na ročištu od 3.veljače 2014. navodi da je istome
poznato da je po nalogu tuženika pod 1) srušen dio ogradnog zida, te da je obišao
plastenik sa tužiteljem u noći oko 2-3 sata te da je plastenik već tada bio poplavljen,
a da je probio najlon na plasteniku kako bi voda mogla otjecati.
25. Iz iskaza svjedoka J. N. proizlazi da je vlasnik nekretnine koja se
nalazi na nižem nivou od nekretnine tuženikove te da je istome poznato da postoji
više podzemnih izvora na nekretnini vlasništvo tuženika pod 2) te da je voda otjecala
kanalom uz kraj zida te se slijevala na parcelu ispod njegove.
26. Očevidom na licu mjesta uz vještaka mjernika T. Č. utvrđeno da na
zidu, u podrumu tuženika pod 2), se nalazi rupa na mjestu gdje je predmetne prigode
izvirala voda, a neka dva metra ispred ulaza u podrum je betonski zidić visine oko 60
cm, nakon kojeg se nalazi zemljani prostor, u dužini od 2 metra, te drugi zidić koji
pridržava zemlju i ostalo što se nalazi na nekretnini tuženika pod 2). Nadalje, tuženik
pod 2) navodi da je nakon štetnog događaja postavio cijevi za odvodnju tako da se
ne bi doveo u sličan slučaj jer bi voda tim cijevima otjecala na nekretninu niže od
nekretnine tužitelja vlasništvo J. N., a koja nosi oznaku čest.zem 2959/9
k.o Solin.
*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450
27. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da na licu mjesta predmet spora
predstavlja plastenik sa pripadajućim zemljištem, a nalazi se na čest.zem 2582 k.o
S. u predjelu N., a pristup mu je moguć sa asfaltne ceste sa zapada.
Nadalje, tuženik je pokazao podzemne izvore označene kao A,B,C od kojih je izvor
tužitelja najviši ( izvor A) ujedno visinski najviši. Nadalje, da analiziranjem nadmorskih
visina slijedi da se sjevernije čestice zemljišta 2959/1, 2959/9 i 2959/8 koje se nalaze
na višoj nadmorskoj visini od tužiteljeve. Nadalje, da se jedan izvor nalazi na
nekretnini 2959/1 u podrumu kuće tuženika te dva podzemna izvora na čest.zem
2959/8. Nadalje, da teren pada prema jugu od tuženikovog posjeda do plastenika
tužitelja. Nadalje, da dobivene visine na području plastenika ukazuju da teren
plastenika pada od sjevera prema jugu te od zapada prema istoku.
28. Iz iskaza svjedoka M. N. proizlazi da je na nekretnini koju je njezin
suprug prodao tuženiku pod 2) kada bi padala kiša voda „vrila“ te je njezin suprug
upozorio tuženika na navedenu okolnost. Nadalje, da se i njima događalo da bi voda
izbivala te otjecala u kanal- fošu prema susjednim nekretninama i to prvenstveno na
nekretninu Ivana Ninčevića i prema zemlji tužitelja.
29. Iz iskaza svjedoka J. N. proizlazi da je njegov otac upoznao tuženika sa
predmetnim izvorom vode na nekretnini koju su prodali tuženiku te da se u dnu
gornje čestice protezao kanal koji se čistio i održavao dok su oni bili vlasnici. Nadalje,
da su na gornjem dijelu čestice sadili verduru a na donjem je bilo nekoliko voćaka.
Nadalje, da se u vrijeme dok su bili vlasnici nije događalo da plave susjedne
nekretnine. Nadalje, da je voda izbijala na predmetnoj nekretnini jednaput godišnje
nakon velikih nevremena i kiša. Nadalje, navodi da je dvaput u životu vidio da je izvor
„proradio“ i tada bi voda otjecala danima.
30. Iz iskaza svjedoka I. H. proizlazi da nije osobno vidjela izvor vode, ali je
vidjela tužitelja i suprugu kako beru salatu 15 dana nakon štetnog događaja u vrijeme
Uskrsa odnosno tijekom ožujka i travnja.
31. Iz iskaza svjedoka H. proizlazi da je vidio tužitelja i suprugu kako slažu salatu u palete i odvoze kamionom i to da je bilo pred Uskrs u ožujku 1998.
32. Iz iskaza svjedoka M. M. proizlazi da se sječa plavljenja nekretnine tužitelja
te da je tada predmetna nekretnina bila prekrivena vodom i poplavljena, ali ne u
cijelosti. Nadalje, da je kada je bila u plasteniku par dana nakon događaja primjetila
salatu te da tada uopće nije bilo vode. Nadalje, da vidi plastenik tužitelja sa svog
balkona te da je vidjela tužitelja i suprugu kako beru salatu i slažu u kamion, što je
bilo krajem ožujka početkom travnja 1998., te da je vidjela dva puta kako je odvozi.
Nadalje, da ih prodavatelji nisu upozorili na postojanje izvora vode na predmetnoj
nekretnini u vrijeme kupnje.
33. Presudom poslovni broj Pnš-388/13 od 22.prosinca 2016. odbijen je tužbeni
zahtjev tužitelja kao neosnovan, a ista je potvrđena djelomično u odnosu na tuženika
pod 1) Grad S., dok je u odnosu na tuženika pod 2) ukinuta i vraćena na ponovni
postupak s uputom da se utvrdi na čijoj je nekretnini postojao kanal -foša za
odvodnju vode i tko je isti bio dužan održavati.
*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450
34. Očevidom na licu mjesta uz vještaka mjernika T. Č. utvrđeno je da
je istočno od objekta tuženika vidljiv kanal uglavnom zarastao koji se proteže u
smjeru juga, a za kojeg tužitelj tvrdi da mu je funkcija da prikuplja vodu sa „ B.
izvora“ te usmjerava na predmetni kanal, no međutim da u trenutku očevida nije bila
vidljiva fizička veza u obliku kanala između „B. izvora“ i predmetnog kanala.
Nadalje, vještak navodi da je posjed tuženika pod 2) na većoj nadmorskoj visini od
tužiteljeve nekretnine cca 9 metara, a plastenik je udaljen cca 25 metara južnije.
Nadalje, da je plastenik tužitelja imao površinu 455 m2. Nadalje, da se između
posjeda tuženika i tužitelja nalazi obrastao teren sa par većih stabala. Nadalje, je
predmetne prigode kada je poplavio podrum tuženika te kada su vatrogasci probili
pregradni zid nakupljena voda otekla niz padinu u smjeru juga, nadalje, isto tako
navodi da je crna jama tuženika pod 2) visinski niža od „babinog izvora“ pa je
moguće da je ista poplavila kritične prigode te da su fekalije izmiješane sa vodom
otekle u plastenik tužitelja. Nadalje, vještak navodi da je mišljenja da je voda koja je
poplavila podrum nakon probijanja zida otjecala nizbrdo u smjeru plastenika te
pomiješana sa fekalijama iz crne jame poplavila plastenik tužitelja.
35. Dakle, u ovom postupku nije sporno da je sporne kritične prigode uslijed izbijanja
vode iz prirodnog izvora zvanog „ babin izvor“ u kući tuženika poplavio podrum
tuženika, da bi se, nakon probijanja pregradnog zida tuženika, nakupljena voda slila
preko susjedne nekretnine do plastenika tužitelja. Nadalje, iz iskaza svjedoka tog
događaja proizlazi da je voda nadirala iz izvora, te da je ni pumpe vatrogasne nisu
mogle apsorbirati. Nadalje, da je po savjetu vatrogasaca tuženik probio pregradni zid.
Nadalje, da je sam tužitelj zajedno u predmetnoj noći sa tuženikom bio u plasteniku u
koji je navirala voda.
36. Dakle, u ovom postupku je utvrđeno da je prilikom nadiranja vode uglavnom sa
nekretnine tuženika nastala šteta na plasteniku tužitelja. Nije sporno da se tzv „ babin
izvor“ aktivirao uslijed kišovitog i nevremenskog razdoblja koje je zadesilo predmetno
područje te da je dana 13.studenog 1997. bila proglašena elementarna nepogoda, a
da se predmetni događaj zbio mjesec dana kasnije.
37. Međutim, u ovom postupku otklonjena je odgovornost prvotuženog Grada S.
glede predmetnog događaja jer nije utvrđena uzročno posljedična veza između
propusta tuženika pod 1) da predvidi ili spriječi štetu na plasteniku tužitelja. Međutim,
u ovom postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik sagradio kuću na nekretnini
koju je kupio od J. N., a prethodno je upozoren na postojanje predmetnog
izvora. Uglavnom sve što je navedeni svjedok rekao u svezi spornog izvora i
otjecanja vode podudaralo se sa tvrdnjama tužitelja od samog početka postupka, a to
je da je kuća tuženika sagrađena na izvoru te da je voda otjecala kanalom. Nadalje,
sam tuženik se brani navodeći da je učestala pojava nakon svakog nevremena
prodiranje podzemnih voda u kući i oko kuće tuženika, međutim, činjenica je da je
kritične prigode probijen pregradni zid ispred podruma tuženika da bi nakupljena
voda iz podruma otekla niz padinu iz razloga da se ne uruši potporni zid kuće
tuženika, a što ukazuje na to da nije bilo drugog načina da se voda u tom obimu
sigurno i kontrolirano odvede u bilo kakav kanal, iako postojanje istog u neposrednoj
vezi sa izvorom u kući tuženika ovom postupku nije niti utvrđeno. Naime, sam tuženik
se uglavnom brani navodeći veći utjecaj druga dva izvora na predmetnu poplavu u
stakleniku, što nitko u ovom postupku ne spominje, jer je predmetne prigode najveća
šteta prijetila njegovoj nekretnini (opasnost od urušavanja), zbog čega su intervenirali
*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450
vatrogasci. Naime, isti su predmetne prigode procijenili da je nužno probiti pregradni
potporni zid kako bi se prvenstveno otklonila šteta koja je tada prijetila kući tuženika.
Nadalje, u ovom postupku nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik tada predvidio
izvjesnu štetu na plasteniku tužitelja na što ukazuje i njegova reakcija, a to je da se
spustio do tužiteljeve nekretnine te istog upozorio da će probiti zid da otplave
podrum, pri čemu je točno pretpostavio da će doći do plavljenja plastenika tužitelja, a
čega je tuženik, zaključuje se iz njegovog postupka, kao prosječan i savjestan
gospodar bio svjestan.
38. Po mišljenju ovog suda, tužitelj odgovara kao vlasnik opasne stvari pa se u
konkretnom slučaju sukladno odredbi čl. 1163 Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08) primjenjuju odredbe čl. 173-177 Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91,73/91,111/93,3/94,107/95,
7/96,112/99 i 88/01 dalje ZOO). Sukladno čl. 173. ZOO opasna stvar je svaka ona
pokretna ili nepokretna stvar koja čini povećanu opasnost uzrokovanja štete za okoliš
u kojem se nalazi, a u konkretnom slučaju, predmetni prirodni izvor podzemne vode
koji se može očito aktivirati prilikom učestalih kiša k tome još zazidan i bez riješenog
pitanja odvoda, zasigurno predstavlja opasnu stvar. Naime, tuženik se neosnovano
poziva na to da nije znao za podzemni izvor vode u kući koju je sagradio budući iz
iskaza nepristranog svjedoka J. N., kojem je sud povjerovao kao istinitom i
uvjerljivom proizlazi da je tuženik bio upoznat s time u vrijeme kupnje nekretnine jer
je svjedoku bilo poznato da tuženik namjerava izgraditi kuću na predmetnoj
nekretnini. Naime, sam tuženik tvrdi da postoje podzemni izvori i na susjednim
nekretninama pa je nelogično i neživotno da isti nije upoznat sa postojanjem
prirodnog izvora podzemnih voda na svojoj nekretnini. Naime, iz fotodokumentacije
dostavljene uz nalaz i mišljenje vještaka M. razvidno je da je objekt tuženika
sagrađen od betonskih blokova te da u predmetnom podrumu na zidu iza kojeg je
nasip nije bilo adekvatne izolacije pa u dopunskom nalazu i mišljenu od 22.3.2001.
vještak navodi da je veća količina oborinske vode došla kroz unutarnje zidove
podruma koji su izvedeni od betonskih blokova pošto nije izvedena kvalitetna
izolacija između zida i nasipa.
39. Sud je nalaz i mišljenje vještaka za graditeljstvo prihvatio kao stručno i
argumentirano pa je u konkretnom slučaju utvrdio da postoji odgovornost tuženika
kao vlasnika objekta sagrađenog na prirodnom izvoru vode jer nije pod 1) zaštitio
predmetni izvor adekvatnom izolacijom kako uslijed naleta veće količine vode nakon
učestalog nevremena i oborina ne bi došlo do plavljenja podruma (niti susjednih niže
položenih nekretnina) niti je pod 2) osigurao kontrolirano otjecanje podzemne vode iz
svog podruma na susjednu nekretninu adekvatnim kanalima pri čemu se voda ne bi
nakupljala u podrumu nego bi otjecala na drugu nekretninu. Stoga, u ovom postupku
je utvrđeno da je do plavljenja plastenika došlo kada se velika količina vode
oslobodila iz podruma tuženika te prirodnim padom niz padinu slila u sredinu
plastenika tužitelja. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju T.
Č. utvrđeno je da se na nižoj etaži od podruma nalazi septička jama tuženika te
da su vjerojatno fekalije iz iste zajedno sa oborinskom vodom otjecale u plastenik
tužitelja, isto je naveo tužitelj u svom iskazu, kojem je sud u cijelosti povjerovao kao
logičnom uvjerljivom i suglasnom s drugim dokazima izvedenim u ovom postupku,
dok nije povjerovao iskazu tuženika kada navodi da nije znao za izvor vode, odnosno
da nije u cijelosti odgovoran za štetu budući je plastenik poplavio dijelom i zbog
otjecanja vode iz drugih aktiviranih podzemnih izvora sa susjedne nekretnine. Naime,
*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450
navedeno nije ničim dokazao, a nedvojbeno je utvrđeno u ovom postupku da je sa
nekretnine tuženika nakon probijanja parapetnog zida odjednom otekla veća količina
vode preko neobrađene i zarasle nekretnine treće osobe u plastenik tužitelja čija se
nekretnina nalazi položena niže u odnosu na nekretninu tuženika te je očevidom na
terenu utvrđeno postojanje prirodnog uganuća terena koje oborinske vode usmjerava
točno u sredinu plastenika. Nadalje, iz iskaza svjedoka V. tada zapodvjednika
DVD S. proizlazi da je potok nadirao u podrum tuženika kroz podrumski zid te da
su vodu ispumpavali jedinim mogućim putem, a to je preko zida na južnoj strani
dvorišta ispod kojeg je teren u velikoj nizbrdici pa proizlazi da je upravo iz podruma
tuženika najveća količina vode nekontrolirano dospjela u plastenik tužitelja, pri čemu
se utjecaj kiše na nastanak štete od poplave plastenika ne uzima u obzir jer je
plastenik bio natkriven plastičnom ceradom. Budući je u ovom postupku nedvojbeno
utvrđeno da je voda probila kroz podrumski zid kuće tuženika te se odlila probijanjem
parapetnog zida preko susjedne nekretnine nizbrdo preko ulegnutog terena ravno u
plastenik tužitelja to slijedom svega navedenog proizlazi da je do poplave u
plasteniku tužitelja došlo upravo uslijed dotoka enormne količine vode sa nekretnine
tuženika.
40. Nadalje, odgovornost tuženika kao vlasnika nekretnine na kojoj se nalazi prirodni
izvor je nedvojbena jer je znao, a i mogao predvidjeti izvjesnu štetu koja bi mogla
nastati njemu i tužitelju uslijed velikih oborina i nevremena učestalih tijekom zimskih
mjeseci pa je unatoč tome ostavio nedovršen zid u podrumu gdje se nedvojbeno je
znao nalazio prirodni izvor vode zvani „babin izvor“ čime je doveo u izravnu opasnost
svoju imovinu, a i imovinu tužitelja. Naime, u vrijeme gradnje kuće tuženik je znao za
plastenik tužitelja te je isto tako mogao znati da će voda sa njegove nekretnine kod
aktiviranja predmetnog izvora otjecati u plastenik tužitelja u kojem ima zasađene
povrtlarske kulture, pa unatoč tome, nije postupio kao dobar gospodar na način da je
poduzeo sve ( izolirao zid i za slučaj prodiranja vode fizički povezao postojeći kanal
koji je evidentiran na terenu kao obrastao i neodržavan sa istočne strane nekretnina
označen slovima „D E F i G“ a koji prolazi pored plastenika tužitelja - sa izvorom)
čime je očito zanemario izvjesnu opasnost od nastanka imovinske štete koja je
predmetne prigode nastala tužitelju. Naime, iz iskaza svjedoka Jozo Ninčević koji je
predmetnu nekretninu prodao tuženiku i M. N. ( supruga) (list 164. i 165.
spisa), bi proizlazilo da su oni imali kanal-„fošu“ na dnu svoje nekretnine i da je voda
s njihove nekretnine otjecala u kanal, a onda u potok i da se kanal dok je nekretnina
bila njihova čistio i bio uredan, a nije utvrđeno u ponovljenom postupku da je tužitelj
vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi kanal- foša. Ovo naime, po mišljenju ovog suda
nije relevantno za konkretan slučaj jer se ne radi o imisijama oborinskih voda pa da je
tužitelj dužan održavati predmetni kanal. Naime, iako navedeni svjedoci navode da je
voda vrila iz predmetnog izvora dok su oni bili vlasnici i posjednici nekretnine, navodi
se kako ovdje nije došlo do prirodnog otjecanja vode prirodnim putem od izvora
preko kanala do susjednih nekretnina nego se radi o tome da je prodrla velika
količina vode najprije kroz zid kuće, poplavila podrum kuće i dvorište, te se naglo
odlila iz objekta tuženika na plastenik tužitelja, a da prethodno nije našla svoj prirodni
put upravo iz razloga što se radilo o proboju velike količine vode od čega se tuženik
mogao zaštiti jedino održavanjem fizičke veze između izvora i kanala – foše čime bi
usmjerio vodu prirodno nagnutim terenom što dalje od plastenika tužitelja, a koji
kanal je prema navodima spomenutih svjedoka postojao i bio održavan dok su oni bili
vlasnici.
*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450
41. Budući je utvrđena odgovornost tuženika kao vlasnika opasne stvari objektivna (
ne traži se krivnja) to je dovoljno u konkretnom slučaju utvrditi postojanje uzročno
posljedične veze između radnje ili propusta tuženika te nastale štete, a koja je u
ovom postupku nedvojbeno utvrđena jer je utvrđeno propuštanje tuženika da sagradi
adekvatan zid kako voda ne bi prodrla u podrum obiteljske kuće odnosno poveže
otjecanje vode sa izvora u prirodni kanal kojeg nije ni održavao dovela do toga da se
voda predmetne prigode u većoj količini slila nekontrolirano sa tuženikove nekretnine
u plastenik tužitelja. Naime, ne može se smatrati višom silom naviranje vode iz
prirodnog izvora kada je navedeno učestala pojava uslijed jačih oborina te je
posljedice moguće predvidjeti pa i izbjeći, slijedom čega ne postoje elementi za
oslobođenje od odgovornosti za štetu.
42. Visinu štete sud je utvrdio vještačenjem po vještaku za poljoprivredu, a isto ničim
nije tuženik doveo u sumnju, ta sud je isto prihvatio kao stručno i argumentirano, te je
isti utvrdio da je predmetna šteta nastala u plasteniku tužitelja, zbog poplave a i zbog
osjetljivosti povrtnih kultura nastala na salati i kapuli procijenjena kao totalna jer je do
dolaska na očevid ( nekoliko dana nakon poplave) uginulo 50% nasada, a vještak je
predvidio da će do dospijeća salate i kapule na rod sredinom veljače šteta biti totalna,
pa je sud prihvatio procjenu vještaka u iznosu od 36.800,00 kuna.
43. U konkretnom slučaju ne primjenjuje se odredba čl. 177.st.3 ZOO jer oštećenik
odnosno tuženik nije doprinio nastanku štete, naime sve i da nije upozorio tužitelja na
to da gradi kuću na njemu poznatom „babinom izvoru“ što i nije bio dužan obzirom
nije ni sudjelovao u kupoprodaji, u ovom postupku je utvrđeno da je tuženika na isto
upozorio prodavatelj J. N. kao vlasnik predmetne nekretnine čime je obveza
i odgovornost za nedostatke prešla na tužitelja.
44. Slijedom navedenog, valjalo je obvezati tuženika na naknadu štete tužitelju u
zatraženom iznosu sa kamatom od presuđenja do isplate. Odluka o kamatama
temelji se na odredbi čl. 189.st 2 ZOO te se visina štete određuje prema cijenama u
vrijeme donošenja sudske odluke, pa tako i kamate teku od dana presuđenja, a ne
od dana izrađenog vještačenja (Tako i Vs, Rev-197/04).
45. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 277 Zakona o obveznim odnosima
("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), te je ista dosuđena po stopi
određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate («Narodne novine» broj 76/96 i
72/02), a od 01. siječnja 2008. godine po čl. 29 Zakona o obveznim odnosima
("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11 i 78/15) odnosno, prema eskontnoj stopi
Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, odnosno od 1.kolovoza
2015.godine po stopi izračunatoj po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, odnosno od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
46. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te sukladno Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je tužitelju valjalo priznati trošak
zastupanja za sastav tužbe 100 bodova, zastupanje na ročištu 9.7.1998. 100
*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450
bodova, 26.listopada 1998. 100 bodova, 11.siječnja 1999. 100 bodova, 8.ožujka
1999. 100 bodova, 25.svibnja 1999. 100 bodova, očevid 28. listopada 1999. 100
bodova, 15.ožujka 2001. 100 bodova, sastav podneska 15.ožujka 2001. 100 bodova,
podneska od 24.travnja 2001. 25 bodova, ročište 3.listopada 2001. 100 bodova,
22.studeni 2001. 25 bodova,5.veljače 2002. 25 bodova, ročište od 23.svibnja 2002.
100 bodova, 8.srpnja 2002. 100 bodova, 6.studenog 2002. 25 bodova, 24.siječnja
2012. 100 bodova, 28.veljače 2012. 100 bodova, 18.travnja 2012. 25 bodova, 4.lipnja
2012. 100 bodova, sastav žalbe od 4.veljače 2013. 125 bodova, ročište 12.studenog
2013. 100 bodova, 15.siječnja 2014. 100 bodova, sastav podneska od 27.siječnja
2014. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 3.veljače 2014. 100 bodova, očevid
14.ožujka 2014. 100 bodova, sastav podneska od 14.ožujka 2016. 100 bodova,
zastupanje na ročištu 7.travnja 2016. 100 bodova, 1.lipnja 2016. 100 bodova,
podneska od 25.listopada 2016. 100 bodova, ročište od 8.studenog 2016. 100
bodova, sastav žalbe 3.siječnja 2017. 125 bodova, ročište 30.listopada 2019. 100
bodova, očevid 21.studenog 2019. 100 bodova, ročište 5.travnja 2022. 50 bodova,
sastav podneska od 10.svibnja 2022. 100 bodova, ročište 30.kolovoza 2022. 100
bodova, ročište 3.veljače 2023. 100 bodova, ročište 28.ožujka 2023. 100 bodova,
odnosno sveukupno 3475 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda Tbr. 50 OT iznosi
52.125,00 kuna, nadalje, uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 6.086,98 kuna
odnosno sveukupno 58.211,98 kuna uvećano za PDV 25 % iznosi 14.552,99 kuna
iznosi 72.764,97 kuna odnosno 9.657,57 eura.
47. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
Split, 29. svibnja 2023.
Sutkinja
Maja Anušić v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi
putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa
presude.
Dna:
punomoćniku tužitelja
punomoćniku tuženika
u spis
*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450