Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj: 7 Us I-302/2023-9
REPUBLIKA HRVATSKA UPRAVNI SUD U RIJECI Rijeka, Erazma Barčića 5
|
Poslovni broj: 7 Us I-302/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja D. H. iz T., V., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja građevine, 29. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Obrazloženje
1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/23-02/164, URBROJ: 443-02-02-17-23-1 od 17. veljače 2023. naređeno je investitoru D. H., ovdje tužitelju, da u roku od 15 dana ukloni stambenu građevinu tlocrtnih dimenzija 7,87 m x 3,90 m, visine prizemlja, s natkrivenim trijemom drvene konstrukcije dimenzija 9,40 m x 3,00 m + 2,92 m x 3,80 m, sve izgrađeno na k.č.br. k.o. M., bez izvršne građevinske dozvole.
2. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja. U tužbi ne osporava da bi predmetnu građevinu izgradio bez akta kojim se odobrava građenje, nego u bitnom navodi da mu je nalogom za uklanjanje povrijeđeno konvencijsko pravo na dom, da činjenice nisu pravilno utvrđene i da rok za uklanjanje nije dovoljno određen. Ističe da mu predmetna građevina predstavlja jedini dom pa da mu je nalogom za uklanjanje povrijeđeno pravo na dom zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava izraženu u predmetu Ivanova i Cherkezova protiv Bugarske (presuda, 21. travnja 2016., br. 46577/15) u kojoj navodi da je Sud posebno naglasio da u svakom pojedinačnom slučaju treba detaljno ispitati razmjernost između sankcije koja se izriče bespravnom graditelju, s obzirom na njenu značaju za javni interes koji se tom sankcijom štiti u odnosu na prava i interese stranaka, te da ispravno utvrđivanje razmjernosti dopušta iznimke u donošenju odluke da se svaki bespravno izgrađeni objekt mora rušiti. Nadalje navodi da u osporenom rješenju nije navedeno od kada počinje teći rok od 15 dana u kojem je dužan ukloniti predmetnu građevinu, pa mu stoga nije jasno kako po rješenju postupiti. Također navodi da je za predmetnu zgradu ishodovao uris u katastarski operat i kućni broj. Dodaje da se u predmetni objekt doselio iz zdravstvenih razloga o čemu da se očitovao i u upravnom postupku. Predlaže da Sud po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
4. Sud je održao ročište za raspravu 26. svibnja 2023., na koje je pristupio samo tužitelj zastupan po opunomoćeniku a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.
4.1. Tužitelj je na ročištu u bitnom izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi.
5. Među strankama je u ovome sporu sporno je li tužitelju pravilno naloženo uklanjanje predmetne građevine.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. U prvom redu, Europski sud za ljudska prava u predmetima Gillow protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda, 24. studenog 1986., br. 9063/80), Brežec protiv Hrvatske (presuda 18. srpnja 2013., br. 7177/10) i dr. iznio je pravno shvaćanje da u smislu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje: Konvencija) pravo na dom postoji i štiti se ukoliko postoji dostatna i trajna veza osobe s određenim mjestom.
8.1. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud je utvrdio da je tužitelj podnesku od 26. listopada 2022., na koji se poziva i u ovome sporu, u kojem je kao svoju adresu naveo T., V. u., naveo da mu predmetna građevina za koju je naloženo uklanjane služi kao privremeni objekt iz zdravstvenih potreba, do iznalaženja konačnog rješenja za izgradnju stambenog objekta. Nadalje je uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud utvrdio da je predmetna građevina u zemljišnim knjigama i u katastarskom operatu upisana kao zgrada za povremeni boravak. Nadalje, tužitelj je u tužbi naveo adresu T., V. u., a isto tako je je i Sud uvidom u JRO MUP RH utvrdio da tužitelj na adresi T., V. u. ima prijavljeno prebivalište. U odnosu na navedeno, u spisu predmeta upravnog postupka nema nikakvog dokaza, naznake, pa čak ni navoda tužitelja da bi tužitelj živio na lokaciji predmetne građevine za koju je naloženo uklanjanje.
9. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da u vrijeme provođenja postupka uklanjanja tužitelj nije živio u predmetnoj građevini, budući da to sasvim izvjesno proizlazi iz navedenih činjenica. Stoga, čak i ako se tužitelj u međuvremenu doselio u predmetnu građevinu, tužitelj s predmetnom građevinom u vrijeme donošenja rješenja, a ni do dana donošenja ove presude, nije mogao stvoriti vezu trajnog karaktera u smislu citiranih odluka Europskog suda za ljudska prava, pa mu nije moglo biti ni povrijeđeno pravo na dom. S tim u svezi nadalje, budući da predmetna građevina za tužitelja ne predstavlja dom, pravila o ispitivanju razmjernosti miješanja u povrijeđeno pravo, koje je izgradila praksa Europskog suda za ljudska prava, ne mogu doći u obzir.
10. Nadalje, okolnost da je predmetna građevina ucrtana u katastarski operat i da joj je dodijeljen kućni broj ne utječe na njenu legalnost, jer nema ni jedne odredbe koja bi takvo što propisivala, stoga su tužbeni navodi neosnovani i u tom dijelu.
11. Odredbom članka 113. stavkom 1. točkom 1. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18 i 117/21, dalje: Zakon o državnom inspektoratu) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.
12. I naposljetku, Sud smatra da je početak tijeka roka za uklanjanje dovoljno određen, te da budući da ništa drugo nije navedeno, rok za uklanjanje počinje teći od dana kada je tužitelj zaprimio predmetno rješenje.
13. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
14. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova spora u iznosu od 498,00 kn, međutim, kako je odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev mu je odbijen kao neosnovan.
U Rijeci 29. svibnja 2023.
S u d a c
Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).
Dostaviti:
- tužitelju D. H. iz T., V.
- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Prolaz Frana Matejčića 8
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.