1              Poslovni broj: 3 Us I-206/2023-21

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 3 Us I-206/2023-21

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mile Valentić, u upravnom sporu tužiteljice N. T. iz R., B. 6, zastupane po opunomoćeniku M. B., odvjetniku u P., R. 47/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, zastupan po službenim osobama I. M. K. i L. D., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova posljedice priznate ozljede na radu, 29. svibnja 2023.,

 

           p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenje tuženika

Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/858, URBROJ: 338-01-06-05-23-03 od 5. siječnja 2023., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA:  UP/I-502-03/22-04/30, URBROJ: 338-08-02-01-22-3 od 31. listopada 2022. te usvajanja zahtjeva tužiteljice za priznavanjem dijagnoze Dysfunctiones accomodationis, šifre F43.2 posljedičnom dijagnozom uzrokovanom priznatom ozljedom na radu nastalom kod poslodavca KBC Rijeka 13. lipnja 2022. uz uputnu priznatu dijagnozu Akutna reakcija na stres, šifre F43.0, kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove posljedice priznate ozljede na radu.

 

II.            Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška ovog upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.                     Osporavanim rješenjem tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/858, URBROJ: 338-01-06-05-2303 od 5. siječnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA:  UP/I-50203/22-04/30, URBROJ: 338-08-02-01-22-3 od 31. listopada 2022. kojim rješenjem je u točki I. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanjem dijagnoze Dysfunctiones accomodationis, šifre F43.2 posljedičnom dijagnozom uzrokovanom priznatom ozljedom na radu nastalom kod poslodavca KBC Rijeka 13. lipnja 2022. uz uputnu priznatu dijagnozu Akutna reakcija na stres, šifre F43.0. U točki II. izreke rješenja određeno je, da se u svezi navedene dijagnoze iz točke I. izreke, tužiteljici ne priznaju  niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, dok je u točki III. izreke rješenja određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

 

2.                  Osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 5. siječnja 2023. tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 22. veljače 2023., pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela da je 13. lipnja 2022. na svome radnom mjestu više medicinske sestre u KBC Rijeka pretrpjela fizički napad i ozljeđivanje od strane pacijenta, prilikom čega je pretrpjela akutnu reakciju na stres, koja joj je priznata ozljedom na radu, a idućeg dana 14. lipnja 2022. ponovno je na svome radnom mjestu doživjela incidentan događaj i napad od strane istog pacijenta, prilikom čega je ponovno pretrpjela intenzivan strah za život i sigurnost sebe i ostalih pacijenata na odjelu, što je dodatno pogoršalo njeno zdravstveno stanje i nakon čega je tužiteljica zbog intenzivnih psihičkih tegoba završila na dugotrajnom bolovanju. Zbog navedenih događaja tužiteljici je znatno narušeno psihičko zdravlje te je bila primorana podvrgnuti se psihijatrijskom liječenju koje traje do danas i prilikom čega joj je postavljena dijagnoza F43.2 Dysfunctiones accomodationis. Napomenula je, da nikad prije navedenih štetnih događaja nije trpjela zdravstvene tegobe koje trpi od nastanka štetnih događaja do danas te smatra da je trenutno zdravstveno stanje isključivo posljedica navedenih štetnih događaja koje je pretrpjela na svom radnom mjestu 13. i 14. lipnja 2022. U svezi s tim tužiteljica je u bitnome navela da je potpuno neprihvatljiva i proizvoljna tvrdnja tuženika da kod tužiteljice postoji prirođena/stečena predispozicija za navedeno zdravstveno stanje, a iz razloga što je tužiteljica i ranije bila na nekoliko razgovora kod psihijatra pa da se trenutno zdravstveno stanje i dijagnoza tužiteljice ne bi mogli dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajima. Istaknula je, da je točno da je prije predmetnih štetnih događaja zatražila psihijatrijsku pomoć zbog teške osobne i obiteljske situacije nastale povodom teške bolesti njezine majke 2019. i da se radi se o različitim okolnostima koje da ni na koji način ne mogu biti u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajima i trenutnim zdravstvenim stanjem tužiteljice, jer se tužiteljica u potpunosti oporavila od ranijih psihičkih tegoba koje je trpjela zbog teške bolesti svoje majke i nije joj više bila potrebna nikakva psihijatrijska pomoć kroz dulji vremenski period, sve do predmetnih štetnih događaja koje je tužiteljica doživjela kao traumatično iskustvo. Smatra da je pogrešno utvrđenje tuženika da događaj koji se zbio 14. lipnja 2022. predstavlja uobičajeni radni proces, jer bi iz toga proizlazilo da bi medicinske sestre bile dužne na svom radnom mjestu u okviru uobičajenih radnih procesa trpjeti protupravno fizičko i psihičko nasilje i da se sve posljedice takvog protupravnog ponašanja pretrpljenog na radnom mjestu ne bi trebale priznati kao ozljede na radu, a također tužiteljica da ne prihvaća ni utvrđenje tuženika da se u ovom konkretnom slučaju radi o događaju i stresnoj reakciji takvog intenziteta i u takvim okolnostima da se ne očekuje razvoj poremećaja prilagodbe F43.2., jer je upravo iz medicinske dokumentacije tužiteljice i njezinog psihijatrijskog liječenja razvidno, da je tužiteljica bila podvrgnuta  psihijatrijskom liječenju i izrazito jakim psihijatrijskim lijekovima te se istima ne bi podvrgnula da za tim nije bilo potrebe. Stoga je tužiteljica na okolnosti iz tužbe predložila da ju se sasluša u ovom upravnom sporu, kao i svjedoci D. Č. (na okolnost štetnog događaja od 14. lipnja 2022.) i R. J., zamjenica obiteljskog liječnika opće medicine tužiteljice na okolnost tijeka liječenja tužiteljice, a također da se pribavi službenim putem zdravstveni karton tužiteljice od izabranog doktora opće medicine K. S. Š. iz R., izvrši uvid u cjelokupni spis predmeta upravnog postupka te izvede dokaz vještačenjem po neovisnom sudskom vještaku psihijatrijske struke, dok je u tužbenom zahtjevu predložila da se poništi osporavano rješenje tuženika od 5. siječnja 2023., kao i prvostupanjsko rješenje od 31. listopada 2022. i usvoji zahtjev tužiteljice za priznavanjem dijagnoze Dysfunctiones accomodationis, šifre F43.2 posljedičnom dijagnozom uzrokovanom priznatom ozljedom na radu nastalom kod poslodavca KBC Rijeka 13. lipnja 2022. uz uputnu priznatu dijagnozu Akutna reakcija na stres, šifre F43.0, odnosno da se dijagnoza Dysfunctiones accomodationis, šifre F43.2 prizna posljedičnom dijagnozom već priznate ozljede na rade, kao i sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova posljedice ozljede na radu.

 

3.                     Tuženik je u odgovoru na tužbu, zaprimljenim kod ovog Suda 7. ožujka 2023. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer iz nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. siječnja 2023. proizlazi, da je tužiteljica 13. lipnja 2022. doživjela fizički napad bolesnika (djeteta visine 150 cm i 50 kg težine) tijekom redovnog radnog procesa te zadobila udarac u desnu stranu lica i navodno je pretrpjela akutnu stresnu reakciju dijagnosticiranu po psihijatru, uz odgodu od desetak dana, koje stanje joj je priznato kao ozljeda na radu, a pet tjedana kasnije i dalje da ima tegobe, dijagnostički po psihijatru tada shvaćena kao F43.2 poremećaj prilagodbe, za koju dijagnozu traži da joj se prizna kao posljedica priznate ozljede na radu. Tužiteljici da nikad po psihijatru nije postavljena dijagnoza F43.2, već tu dijagnozu da navodi obiteljski liječnik u prijavi ozljede na radu bez ikakvog osnova u psihijatrijskim nalazima. Događaj od 14. lipnja 2022. u naravi da je uobičajeni radni proces i nema obilježja akcidentalnog stresnog događaja, a dijagnozu F43.2 postavlja psihijatar oko pet tjedana nakon predmetnog događaja temeljem subjektivnog iskazivanja tužiteljice, pri čemu uvažavajući okolnosti predmetnog događaja nije za očekivati da bi isti rezultirao poremećajem prilagodbe ili trajao dulje od uobičajenog trajanja tegoba, nakon akutne stresne reakcije pa se kod tužiteljice ne može smatrati niti posljedicom priznate ozljede na radu iz događaja od 13. lipnja 2022., obzirom da se radi o događaju i stresnoj reakciji takvog intenziteta i u takvim okolnostima da se ne očekuje razvoj poremećaja, a dijagnoze iz tog se temelje isključivo na subjektivnom iskazivanja tužiteljice. Stoga tuženik smatra da dijagnoza prema MKB-10 klasifikaciji F43.2 poremećaj prilagodbe nije u uzročno posljedičnoj vezi niti je posljedica događaja od 13. lipnja 2022. pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a u odnosu na predložene dokazne prijedloge iz tužbe, tuženik je naveo da se protivi izvođenju dokaznog prijedloga tužiteljice za njezinim saslušanjem, kao i saslušanjem predloženih svjedoka, obzirom da su okolnosti nastanka ozljede u dovoljnoj mjeri utvrđene u postupku pred tuženikom, dok se ne protivi izvođenju dokaza medicinskim vještačenjem po neovisnom sudskom vještaku psihijatrijske struke, ukoliko Sud smatra taj dokaz svrsishodnim za  rješavanje predmetnog upravnog spora.

 

4.                     U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 13. ožujka 2023. tužiteljica je očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu u cijelosti ustrajala kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, tvrdeći da je njezina naknadna dijagnoza F43.2 Poremećaj prilagodbe izravna posljedica prethodno priznate dijagnoze ozljedom na radu, a što je sve u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem i da joj je tuženik trebao tužiteljici priznati prava iz zdravstvenog osiguranja za navedenu naknadnu dijagnozu F43.2, obzirom da je tužiteljica psihijatrijski liječena neposredno nakon predmetnog štetnog događaja u kontinuitetu sve od prethodno priznate akutne dijagnoze pa do naknadno postavljene dijagnoze F43.2, a da pri tom nije postojao niti jedan drugi uzrok niti razlog za njeno psihijatrijsko liječenje osim predmetnog štetnog događaja.

 

5.                     U ovom upravnom sporu 23. ožujka 2023. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o sporovima („Narodne novine“ broj (20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice za njezinim saslušanjem i saslušanjem predloženih svjedoka, pobliže navedenih na listu tri tužbe, budući su odlučne činjenice bitne za rješavanje ovog upravnog spora medicinske prirode te se ne bi mogle utvrđivati saslušanjem stranaka i svjedoka, dok je usvojen dokazni prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po neovisnom sudskom vještaku psihijatrijske struke pa je tužiteljici naloženo da u roku od sedam dana izvrši uplatu na račun Suda ovog Suda s osnova predujma za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u iznosu od 3.000,00 kuna, nakon čega će biti određena osoba vještaka i zadaća vještačenja. 

 

6.                     Uz podnesak zaprimljen kod ovog Suda 24. ožujka 2023. tužiteljica je dostavila potvrdu o uplati predujma za medicinsko vještačenje čime je postupila po gore navedenom raspravnom rješenju Suda od 23. ožujka 2023.

 

7.                     Stoga je na idućem ročištu za raspravu, održanim kod ovog Suda 4. travnja 2023. određeno izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru izv. prof. prim. dr.sc. E. D.-H., spec. psihijatar, subspecijalist socijalne psihijatrije, sa zadaćom da na nakon uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i upravnog spora te uvida u zdravstveni karton tužiteljice utvrdi, može li se tužiteljici tražena dijagnoza prema MKB klasifikaciji F43.2 Dysfunctiones accomodationis, priznati posljedičnom dijagnozom već priznate ozljede na radu te može li se ista dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa predmetnim događajem od 13. lipnja 2022. i priznatom ozljedom na radu prema šifri dijagnoze prema MKB-10 klasifikacije F43.0 Akutna reakcija na stres, priznatom 26. kolovoza 2022, odnosno jesu  li medicinske činjenice utvrđene u nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. siječnja 2022. ispravno utvrđene.

 

8.                  U nalazu i mišljenju, zaprimljenim kod ovog Suda 28. travnja 2023. stalna sudska vještakinja izv. prof. prim. dr.sc. E. D.-H., spec. psihijatar, subspecijalist socijalne psihijatrije je u bitnome navela, da je tužiteljica osoba u starosti od 32 godine, neudana, bez djece, zaposlena u KBC Rijeka, doživjela udarac u lice od strane djeteta koje je hospitalizirano na Klinici za pedijatriju KBC Rijeka, da bi naredni dan isti pacijent bio agitiran te uništavao imovinu (lupao i bacao TV prijemnik). Tužiteljica da je rođena kao srednje od troje djece roditelja, a čija se bračna zajednica razvrgnula u dobi kada je imala 21 godinu. Ostala je u dobrim i korektnim odnosima s ocem, a nastavlja živjeti s majkom. Uredno je i na vrijeme završila osmogodišnje školovanje, kao i  srednjoškolsko te po završetku školovanja, upisuje fakultet zdravstvenih studija u trajanju od tri godine  i stječe zvanje prvostupnice sestrinstva, a radnog staža ima oko 10 godina. Iz razgovora i pregleda tužiteljice da se može zaključiti o urednom psihomotornom razvoju i ne nalaze se elementi koji bi ukazivali na duševnu bolest, duševni poremećaj ili nedovoljni duševni razvitak budući da tužiteljica uredno funkcionira tijekom svog dosadašnjeg života. Nastavno, vještakinja je navela da se tužiteljica javila liječniku obiteljske medicine 17. lipnja 2022., a napad od strane djeteta koje je hospitalizirano na Klinici za pedijatriju KBC Rijeka dogodio se 13. lipnja 2022., gdje je tužiteljica i zaposlena kao medicinska sestra, a narednog dana 14. lipnja 2022. dolaskom u smjenu i pružajući medicinsku skrb djetetu, dolazi do njegove agitacije kada isti lupa po vratima i baca TV prijemnik, a tužiteljica drži vrata da dijete koje je po istim lupalo ne uđe u druge dijelove zavoda na kojem je radila, a tom prilikom da se radilo o dječaku visine oko 150 cm te težine oko 50 kg. Nastavno, vještakinja navodi da je liječnik obiteljske medicine izdao potvrdu tužiteljici o privremenoj nesposobnosti za rad i da su ispunjeni obrasci prijave ozljede na radu, a tužiteljica se javlja psihijatru 24. lipnja 2022. kada se na prvom pregledu dijagnosticira F43.0 Akutna reakcija na stres, dok je tužiteljici 21. srpnja 2022. postavljena dijagnoza F43.2 Poremećaj prilagodbe, koja se bilježi do 24. siječnja 2023. Uvidom u osobni zdravstveni karton tužiteljice, vještakinja je navela, da se tužiteljici antidepresiv Elicea prepisivao u istoj dozi za cijelo vrijeme liječenja, iako je tužiteljica navodila psihijatru da nije došlo do poboljšanja psihičkog stanja, a osim toga, tužiteljica je odlazila na psihoterapiju kod psihologa što je zabilježeno u psihijatrijskom nalazu. Međutim, neki trag od strane psihologa (izvještaj o učinjenoj psihoterapiji) se ne nalazi u spisu. U osobnom zdravstvenom kartonu tužiteljice tijekom 2019. zabilježene su depresivne epizode F32 radi čega je tužiteljica bila na bolovanju, kao i poremećaj prilagodbe F43.2, ali i duže bolovanje od 24. prosinca 2020. do 2. travnja 2021. u trajanju od 99 dana, iz čega je razvidno je da su i prije samog traumatskog događaja kod tužiteljice obilježene određene psihijatrijske dijagnoze, odnosno poremećaji. Također, vještakinja je navela, da je u kartonu liječnika obiteljske medicine od 11. kolovoza 2022. zabilježeno da je tužiteljica otišla 14. kolovoza 2022. na put do 21. kolovoza 2022., a 23.kolovoza 2022. u osobnom zdravstvenom kartonu tužiteljice je zabilježeno „samo da vam javim da sam se vratila nazad. Ako mi možete kad stignete samo napisati tablete Elicea da imam u rezervi…“., iz čega se zaključuje da je tužiteljica bila urednog psihičkog stanja kad je mogla otići na put i neopravdano je ako pijemo redovito prepisane lijekove „da ih imamo u rezervi“. Stoga je vještakinja mišljenja da je događaj od 13. lipnja 2022. i 14. lipnja 2022. mogao uzrokovati Akutnu reakciju na stres F43.0. Međutim, kako tijekom tužiteljica nije iznijela nikakve specifične simptome koji bi ukazivali na razvoj Poremećaja prilagodbe F43.2., a nema ni afektivne popratnje niti dojma psihičke trpnje, to je vještakinja mišljenja da je nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. siječnja 2022. ispravna i s istom je suglasna. 

 

9.                     U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 12. svibnja 2023. tuženik je očitujući se na nalaz i mišljenje vještakinje naveo da je suglasan sa istim te nema primjedbe na gore navedeni nalaz i mišljenje vještakinje, zaprimljen kod ovog Suda 28. travnja 2023.

 

10.             U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 18. svibnja 2023. tužiteljica je očitujući se na nalaz i mišljenje vještakinje zatražila izuzeće navedene vještakinje navodeći da je navedena vještakinja u radnom odnosu u KBC Rijeka, dakle sa istom pravnom osobom u kojoj je zaposlena i tužiteljica, zbog čega da postoji institucionalna povezanost vještaka s ustanovom u kojoj je zaposlena tužiteljica pa da vještakinja nije smjela prihvatiti vještačenje u ovom predmetu te je bila dužna izuzeti se od vještačenja odmah po saznanju da je tužiteljica zaposlena u istoj pravnoj osobi kao i vještak, na temelju članka 71. stavka1. točaka 2. i 7. i članka 254. stavka 1. Zakona o parničnom postupku u vezi s člankom 33. stavkom 5. ZUS-a, a o kojem zahtjevu tužiteljice je odlučeno na raspravi održanoj kod ovoga Suda 25. svibnja 2023. na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za izuzećem vještakinje prof. prim. dr.sc. E. D.-H., dr. med. od saslušanja u ovom upravnom sporu, jer vještakinja nije ni u kakvoj vezi sa tuženikom protiv kojeg je tužiteljica pokrenula upravni spor osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije od 5. siječnja 2023., kojim je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 31. listopada 2022. 

 

11.                 Stoga je na ročištu za raspravu, održanom kod ovog Suda 25. svibnja 2023. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, službene osobe tuženika i stalne sudske vještakinje, na kojem su stranke u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, izveden dokaz saslušanjem stalne sudske vještakinje radi pojašnjenja nalaza i mišljenja od 28. travnja 2023. te otklanjanja primjedbi koje je tužiteljica iznijela u svezi istog. Na istom ročištu za raspravu vještakinja je u cijelosti ostala kod datog nalaza i mišljenja od 28. travnja 2023., nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena. 

 

12.                 Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je izabrani doktor (obiteljski liječnik) za tužiteljicu 8. rujna 2022. podnio u obliku uputnice Liječničkom povjerenstvu Zavoda, zahtjev za priznavanje posljedice priznate ozljede na radu od 13. lipnja 2022., za dijagnozu šifre prema MKB-10, klasifikacije F43.2 Dysfunctiones accomodationis, da je tužiteljici 26. kolovoza 2022. priznata ozljeda na radu nastala 13. lipnja 2022. u Kliničkom bolničkom centru Rijeka po dijagnozi šifre prema MKB-10, klasifikaciji F43.0 Akutna reakcija na stres pod evidencijskim brojem OR 8479 130622 2/2022. Iz izjave tužiteljice koja prileži prijavi ozljede na radu utvrđeno je, da je 13. lipnja 2022. u Zavodu za kardiologiju, pulmologiju, alergologiju, reumatologiju i imunologiju oko 18 sati, prilikom komunikacije kod mjerenja temperature, psihijatrijski pacijent iznenada udario u desnu stranu vilice tužiteljicu, nije išla na hitni prijem, jer je mislila da se takav napad neće ponoviti, a 14. lipnja 2022. u smjeni od 19 do 7 sati kod obilaska pacijenta imala je strah od prethodnog dana te je oko 20:50 išla sa njim do toaleta, a kada su se vraćali počeo je trčati te ju je zaključao u hodniku, otišao je u sobu i krenuo lupati šakama po staklenim vratima, uzeo je TV kojim je u više navrata lupao po vratima te ga počeo bacati na vrata, s kutom TV-a je lupao u zid te ga je onda bacio na pod, a od straha i šoka da više nije mogla ući u sobu. Držala je vrata u strahu da ju ne ozlijedi, kao ni druge pacijente na odjelu, a nakon toga da je došao doktor koji ga je smirio. Nastavno, utvrđeno je, da je tužiteljica od 24. lipnja 2022. koristila zdravstvenu zaštitu u ustanovi nastavnog Zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije radi incidentalne situacije koja joj se dogodila na poslu 13. i 14. lipnja 2022. kada je doživjela intenzivan strah prilikom napada pacijenta te da je Liječničko povjerenstvo Zavoda, Regionalnog ureda Rijeka 27. listopada 2022. dalo nalaz, mišljenje i ocjenu za tužiteljicu u kojem je navedeno da je tužiteljica u predmetnom događaju od 13. lipnja 2022. zadobila akutnu reakciju na stres šifre F43.0, a da za dijagnozu Dysfunctiones accomodationis, šifre F43.2 postoji prirođena stečena predispozicija zdravstvenog stanja kod tužiteljice te se ista ne možete dovesti u uzročno posljedičnu vezu s predmetnim događajem od 13. lipnja 2022. i priznatom ozljedom na radu Akutnom reakcijom na stres, šifre F43.0, jer da se ne radi o oštećenju zdravlja kao posljedici koja je s medicinskog stajališta uzročno posljedično povezana sa već priznatom ozljedom na radu koja se dogodila 13. lipnja 2022., nakon čega tužiteljici nije priznata dijagnoza Dysfunctiones accomodationis, šifre F43.2 kao posljedice priznate ozljede na radu niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove posljedice priznate ozljede na radu, a što je utvrđeno rješenjem prvostupanjskog tijela od 31. listopada 2022. Utvrđeno je, da je protiv prvostupanjskog rješenja od 31. listopada 2022. tužiteljica izjavila tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno osporavanim rješenjem tuženika od 5. siječnja 2023. na način da je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 31. listopada 2022., a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. siječnja 2023. u kojem je utvrđeno, da je događaj od 14. lipnja 2022. u naravi uobičajeni radni proces i nema obilježja akcidentalnog stresnog događaja, dijagnozu F43.2 poremećaj prilagodbe postavlja psihijatar oko 5 tjedana nakon predmetnog događaja temeljem subjektivnog iskazivanja tužiteljica pri čemu uvažavajući okolnosti predmetnog događaja nije za očekivati da bi isti rezultirao poremećajem prilagodbe ili trajao dulje od uobičajenog trajanja tegoba nakon akutne stresne reakcije, zbog čega da se poremećaj prilagodbe ne može kod tužiteljice smatrati posljedicom priznate ozljede na radu iz događaja od 13. lipnja 2022., obzirom da se radi o događaju stresne reakcije takvog intenziteta i u takvim okolnostima da se ne očekuje razvoj ovog poremećaja, a dijagnoza istog se temelji isključivo na subjektivnom iskazivanju tužiteljice. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika tužiteljica pokrenula upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

 

13.                 Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

 

14.                 Odredbom članka 53. stavka 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15 i 19/18,41/19,2/20, 39/20 u nastavku teksta Pravilnik) propisano je, da je posljedica priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije.

 

15.                 U stavku 2. citiranog članka 53. Pravilnika propisano je, da se posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne smatra oštećenje zdravlja koje je nastalo zbog toga što se osigurana osoba nije pridržavala uputa nadležnog doktora vezanih uz liječenje, dok je u stavku 3. članka 53. Pravilnika propisano da pod posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne podrazumijeva se dopunska dijagnoza priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti, koja dijagnoza je nastala istom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti. Postupak priznavanja dopunske dijagnoze provodi se na način propisan člankom 34. ovog Pravilnika temeljem zahtjeva osigurane osobe ili njenog izabranog doktora opće/obiteljske medicine.

 

16.                 Odredbom članka 54. stavka 1. Pravilnika propisano je, da ako izabrani doktor opće/obiteljske medicine ocjeni da se radi o oštećenju zdravlja kao posljedici koja je sa medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezana sa već priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, osigurana osoba ima pravo pokrenuti postupak utvrđivanja i priznavanja takve posljedice.

 

17.                 U stavku 2. citiranog članka 54. Pravilnika propisano je, da postupak iz stavka 1. ovog članka pokreće se na osnovi zahtjeva osigurane osobe koji se podnosi regionalnom uredu odnosno područnoj službi Zavoda prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osigurane osobe, u roku od 8 dana od kada je osigurana osoba primila pisano mišljenje izabranog doktora iz stavka 1. ovog članka. U stavku 3. članka 54. Pravilnika propisano je, da je osigurana osoba dužna uz zahtjev iz stavka 2. ovog članka Pravilnika priložiti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, presliku osobnog zdravstvenog kartona koji se vodi kod izabranog doktora, ovjerenu Prijavu o ozljedi na radu odnosno ovjerenu Prijavu o profesionalnoj bolesti, odnosno rješenje o priznatoj ozljedi na radu odnosno profesionalnoj bolesti i mišljenje izabranog doktora, dok je u stavku 4. članka 54. Pravilnika propisano, da postupak utvrđivanja i priznavanja oštećenja zdravlja koje je sa medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezano s priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću može pokrenuti zahtjevom i izabrani doktor opće/obiteljske medicine, kao i nadležni regionalni ured Zavoda, odnosno područna služba Zavoda prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osigurane osobe po službenoj dužnosti po primitku dokaza odnosno medicinske dokumentacije koja upućuje na postojanje posljedice priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti.

 

18.                 Odredbom članka 55. stavka 1. Pravilnika propisano je, da u postupku iz članka 54. ovog Pravilnika obvezno se pribavlja nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Zavoda, sukladno članku 127. stavku 2. Zakona, da li se radi o oštećenju zdravlja označenom određenom dijagnozom/dijagnozama po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti kao posljedici koja je s medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezano s priznatom ozljedom na radu, odnosno profesionalnom bolešću.

 

19.                 Odredbom članka 56. stavka 1. Pravilnika propisano je, da na osnovi provedenog postupka iz članka 54. ovog Pravilnika osiguranoj osobi izdaje se rješenje u upravnom postupku kojim se odlučuje o priznavanju, djelomičnom priznavanju ili nepriznavanju oštećenja zdravlja kao posljedici koja je s medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezana s već priznatom ozljedom na radu, odnosno profesionalnom bolesti, a osnovom kojeg joj pripadaju ili ne pripadaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom 2. te stavkom 2. i 3. ovog Pravilnika.

 

20.                 Nisu osnovani navodi tužiteljice iz tužbe kojima ističe da je pogrešno tuženik postupio kada je odbio zahtjev tužiteljice za priznavanjem dijagnoze pod šifrom prema MKB-u F43.2 kao posljedičnu dijagnozu već priznate ozljede od 13. lipnja 2022. za dijagnozu šifre F43.0, jer je u skladu s odredbom članka 55. stavka 1. Pravilnika, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pribavljen, nalaz mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. siječnja 2022., te je po izvršenom uvidu u medicinsku dokumentaciju tužiteljice utvrđeno, da je tužiteljica 13. lipnja 2022. doživjela fizički napad bolesnog djeteta (visine 150 cm i 50 kg težine) tijekom redovnog radnog procesa i zadobila udarac u desnu stranu lica te u tom događaju da je pretrpjela akutnu stresnu reakciju dijagnosticiranu po psihijatru, uz odgodu od desetak dana, koje stanje joj je priznato kao ozljeda na radu, a pet tjedana kasnije i dalje da ima tegobe, dijagnostički po psihijatru tada shvaćena kao F43.2 poremećaj prilagodbe, za koju dijagnozu traži da joj se prizna kao posljedica priznate ozljede na radu. Događaj od 14. lipnja 2022. da je u naravi uobičajeni radni proces i nema obilježja akcidentalnog stresnog događaja, a navedenu dijagnozu F43.2 postavlja psihijatar pet tjedana nakon predmetnog događaja temeljem subjektivnog iskazivanja tužiteljice, pri čemu uvažavajući okolnosti predmetnog događaja nije za očekivati da bi isti rezultirao poremećajem prilagodbe ili trajao dulje od uobičajenog trajanja tegoba, nakon akutne stresne reakcije, zbog čega Liječničko povjerenstvo Direkcije zavoda utvrđuje da se dijagnoza F43.2 poremećaj prilagodbe ne može kod tužiteljice smatrati posljedicom priznate ozljede na radu i događaja od 13. lipnja 2022., obzirom da se radi o događaju i stresnoj reakciji takvog intenziteta i u takvim okolnostima da se ne očekuje razvoj ovog poremećaja, a dijagnoza istog se temelji isključivo na subjektivnom iskazivanju tužiteljice. Isto je potvrdila u svom nalazu i mišljenju od 28. travnja 2023. stalna sudska vještakinja prof. prim. dr. sc. E. D.-H., dr. med. spec. psihijatar, subspecijalista socijalne psihijatrije, u kojem je zaključno navedeno, da je događaj od 13. lipnja 2022., kao i onaj od 14. lipnja 2022. mogao uzrokovati Akutnu reakciju na stres F43.0 i sam događaj da je čest u medicinskoj struci radi čega se indicira i humana fiksacija što je medicinski zahvat koji je stručno opravdan i zakonom dopustiv, a kod osoba s radnim iskustvom od 10 godina u medicini, na način opisa traumatskog događaja, ne bi trebao izazvati takve psihičke smetnje koje je tužiteljica opisivala psihijatru, a budući da tijekom razgovora s tužiteljicom se ne iznose neki specifični simptomi koji bi ukazivali na razvoj Poremećaja prilagodbe F43.2, a nema ni afektivne popratnje niti dojma psihičke trpnje, vještakinja je mišljenja da su odlučne medicinske činjenice navedene u nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. siječnja 2022. ispravno utvrđene i s istima je suglasna. S tim u svezi stalna sudska vještakinja je dodatno na ročištu za raspravu održanom kod ovog Suda 25. svibnja 2023. odgovarajući na primjedbe tužiteljice napomenula da se kasnija dijagnoza F43.2 ne može dovesti u svezu s događajem od 13. lipnja 2022., jer je tužiteljica i ranije imala dijagnosticirane poremećaje prilagodbe F43.2 tijekom 2019., a kako je to zabilježeno u osobnom zdravstvenom kartonu tužiteljice (u svibnju i listopadu 2019.) te da dijagnoza F43.2 nije posljedična dijagnoza povezana sa priznatom ozljedom na radu po dijagnozi F43.0 Akutna reakcija na stres, jer iz dijagnoze F43.0 i događaja od 13./14. lipnja 2022. nije kao posljedica mogla nastati dijagnoza F43.2, budući sam događaj od 14. lipnja 2022. nije bio tako težak da bi uzrokovao tužiteljičino nefunkcioniranje, a što je razvidno iz činjenice da je za vrijeme bolovanja išla na put u inozemstvo, a s obzirom na struku tužiteljice, od ranih dana se uči o situacijama u kojima pacijent može nesavjesno biti agresivan, što je sastavni dio medicinske struke, zbog čega da ista nije u uzročno posljedičnoj vezi sa dijagnozom Akutnom reakcijom na stres po šifri F43.0. 

 

21.             Stoga, kako tužiteljica na kojoj je bio teret dokaza u ovom upravnom sporu, nije dokazala da su odlučne medicinske činjenice utvrđene u nalazu, mišljenju i ocijeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. siječnja 2022. pogrešno utvrđene, to je ovaj Sud u cijelosti poklonio vjeru nalazu, mišljenju i ocijeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. siječnja 2023., jer je nalaz i mišljenje obrazložen i sastavljen u skladu s pravilima struke, kao i u skladu s odredbama Pravilnika i potvrđen od strane neovisne sudske vještakinje u ovom upravnom sporu, a nalaz i mišljenje sudske vještakinje je po mišljenju ovoga Suda također u cijelosti sastavljen lege artis i obrazložen te dodatno pojašnjen na ročištu za raspravu 25. svibnja 2023. i donesen je nakon izvršenog osobnog pregleda tužiteljice, uvida u cjelokupnu medicinsku i drugu dokumentaciju tužiteljice, kao i nakon uvida u zdravstveni karton tužiteljice, kojeg je ovom Sudu za potrebe vještačenja dostavila liječnica obiteljske medicine tužiteljice K. S. Š. pa je po mišljenju Suda mogao poslužiti Sudu za donošenje zakonite odluke u ovom upravnom sporu.

 

22.                 Slijedom navedenog, nisu osnovani navodi tužiteljice iz tužbe kojima ističe da su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu povrijeđene odredbe upravnog postupka, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kada je osporavanim rješenjem tuženika odbijena žalba tužiteljica izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, jer je upravo uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno, da je činjenično stanje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pravilno i potpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

23.                 Naposljetku, ukazuje se tužiteljici da su sve relevantne činjenice u nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje ispravno utvrđene te da zadatak vještakinje nije bio da odgovori koji je uzrok nastanka poremećaja prilagodbe (dijagnoze F43.2) kod tužiteljice, već je zadaća vještačenja bila da vještakinja nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te uvida u zdravstveni karton tužiteljice te po potrebi osobnog pregleda tužiteljice, utvrdi može li se tražena dijagnoza prema MKB klasifikaciji F43.2 Dysfunctiones accomodationis, priznati posljedičnom dijagnozom u smislu odredbe članka 53. Pravilnika već priznate ozljede na radu, odnosno može li se ista dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa predmetnim događajem od 13. i 14. lipnja 2022. i priznatom ozljedom na radu prema šifri dijagnoze prema MKB-10 klasifikacije F43.0 Akutna reakcija na stres, nastalom kod poslodavca KBC Rijeka 13. lipnja 2022., a priznatom 26. kolovoza 2022. te jesu li medicinske činjenice utvrđene u nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. siječnja 2023.  ispravno utvrđene i ocijenjene, a vještakinja je na ročištu održanom 25. svibnja 2023. dodatno pojasnila nalaz i mišljenje odgovarajući na primjedbe tužiteljice istaknuvši da se dijagnoza prema MKB klasifikaciji F43.2 kod tužiteljice ne može priznati posljedičnom dijagnozom u smislu odredbe članka 53. Pravilnika već priznate ozljede na radu prema šifri dijagnoze prema MKB klasifikaciji F43.0 Akutna reakcija na stres, jer je kod tužiteljice od ranije zabilježeno bolovanje po navedenoj dijagnozi F43.2 zbog bolesti njene majke 2019., kao i činjenice da konkretna situacija (događaj od 14. lipnja 2022.) nije bila toliko teška da bi uzrokovala tužiteljičino nefunkcioniranje, a što je razvidno između ostalog i činjenice da je tužiteljica za vrijeme bolovanja po dijagnozi F43.2 išla na put u inozemstvo, a što znači da je bila psihički kompenzirana, što je i zabilježeno u zdravstvenom kartonu tužiteljice od strane obiteljske liječnice. 

 

24.                 Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a.

 

25.                 Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, to tužiteljica u skladu s odredbom čl. 79. ZUS-a, nema pravo niti na nadoknadu troška ovog upravnog spora.

 

U Rijeci 29. svibnja 2023.

 

S u t k i nj a

 

Marija Renner Jakovljević v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.