1                    Poslovni broj: Kž-306/2021-6

                 

          Republika Hrvatska

       Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5                                             Poslovni broj: Kž-306/2021-6

                                                                                                                                                         

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

             

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Melite Avedić, predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Božene Perić članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optužene V. P. zbog kaznenog djela iz članka 119. stavak 2. i 1. u vezi članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11) odlučujući o žalbama optuženice i Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici podnesenim protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: 3 K-216/2020-19 od 30. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optužena V. P., koja je prvostupanjskom presudom proglašena krivom, zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - osobito teške tjelesne ozljede iz članka 119. stavka 2. i 1. u vezi članka 118. stavak 1. KZ/11 na temelju članka 119. stavak 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci te se optuženici na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11 izriče djelomična uvjetna osuda na način da se od izrečene kazne izvršava 8 (osam) mjeseci, dok se ostatak izrečene kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako optuženica u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo s time da na temelju članka 57. stavak 5. KZ/11 vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

 

II. Žalba optužene V. P. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: 3 K-216/2020-19 od 30. srpnja 2021., optužena V. P. proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - osobito teške tjelesne ozljede iz članka 119. stavak 2. i 1. u vezi članka 118. st. 1. KZ/11, te je na temelju iste zakonske odredbe uz primjenu članka 48. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine. Na temelju odredbe članka 56. KZ/11 na optuženicu je primijenjena uvjetna osuda te se izrečena kazna neće izvršiti, ukoliko optuženica u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženoj V. P., naloženo je nadoknaditi paušalni iznos od 400,00 kuna (53,09 eura i troškove sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna (265,49 eura) u korist proračuna Republike Hrvatske te nadoknaditi nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke njegove opunomoćenice odvjetnice Z. F. u iznosu od 1.875,00 kuna (248,86 eura) u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti i ovršnosti ove presude.

 

2. Protiv presude pravodobno se žali optuženica po braniteljima mr. D. K. i D. K. odvjetnicima u Z. odvjetničkom uredu u L., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka. Predlaže da se uvaže žalbeni razlozi, pobijana presuda preinači i optuženicu oslobodi od optužbe, a podredno pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. Žalbu je pravodobno podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavka 1. točke 4. ZKP/08 s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženici izrekne stroža kaznenopravna sankcija, uz primjenu KZ/11 koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

 

3. Odgovor na žalbu je podnijela optuženica po braniteljima mr. D. K. i D. K. odvjetnicima u Z. odvjetničkom uredu u L. navodeći da je žalba Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici neosnovana u djelu žalbe protiv odluke o kazni te predlaže da istu odbije u tom djelu kao neosnovanu.

 

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak broj KŽ-DO-344/2021 vratilo na nadležni postupak.

 

5. Žalba optuženice nije osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika osnovana.

 

6. Optuženica se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 te osim što citira zakonske odredbe, isti žalbeni razlog posebno ne obrazlaže, niti ga ovo vijeće nalazi ispitujući presudu po službenoj dužnosti, već iz sadržaja žalbe proizlazi kako se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žaliteljica prvenstveno vidi u tome da bi kritične zgode optuženica postupala u nužnoj obrani, odnosno nastojala od sebe otkloniti opasnost koju na drugi način nije mogla otkloniti, s obzirom da je od strane bivšeg supruga, ovdje žrtve, bila izložena protupravnom napadu. Ističe kako je žrtva, u ovom predmetu Ivan Pandur, osoba koja se nasilnički ponaša i to fizički i verbalno prema optuženoj te navodi predmete koji se vode na državnom odvjetništvu i Općinskom sudu u Koprivnici na štetu optuženice.

7.1. Razmatrajući žalbene navode iz podataka u spisu proizlazi da se radi se o predmetu državnog odvjetništava iz 2020. i dva "Kov" predmeta iz 2021., dakle o događajima nakon predmetnog događaja koji se zbio 25. - 26. veljače 2019. koji su očito posljedica predmetnog događaja, a što je rezultiralo i razvodom braka te ih stoga ovo vijeće nije ni uzelo u obzir, jer su nebitni za utvrđivanje odlučnih činjenica.

 

8. Optuženica ne osporava da je sporne prigode doista udarila svog bivšeg supruga vrškom drške „partviša“ u glavu, no smatra kako prvostupanjski sud pogrešno tumači nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka prof. dr. sc. J. Š. s obzirom na dinamiku spornog događaja kao i mehanizam samog nastanka sporne ozljede. Nadalje se u žalbi navode neki događaji iz 2020., dakle, godinu i pol nakon događaja, koji nisu u vezi sa predmetnim događajem. Točno je da su predmetne zgode prije događaja oboje bili u alkoholiziranom stanju te su se prepirali oko ključeva vozila i tko će voziti. Optuženica s karmina u kafiću nije htjela ići kući s njim pa ju je oštećenik uhvatio za nadlakticu i izveo iz kafića i povukao za šal kako bi ušla u auto. Također je između njih po dolasku kući došlo do naguravanja uslijed kojeg je oštećenik pao na pod.

 

9. Pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optužene V. P. koja je pokušavala dokazati da je kritične zgode postupala u nužnoj obrani, odnosno da je njeno postupanje bilo prijeko potrebno kako bi od sebe odbila istodobni ili izravni predstojeći protupravni napad od strane oštećenika I. P.. Naime i sama optužena V. P. u svojoj obrani potvrđuje da se oštećenik u trenutku kada ga je udarila sa „partvišem“ nalazio na tlu, a smatrala je da ju je isti htio povući za noge i srušiti na tlo, pa ga je iz tog razloga udarila sa „partvišem“. No, optuženica je bila svjesna da sa vrhom drške "partviša" udara oštećenika u područje glave, a s obzirom da se isti u trenutku udarca nalazio na tlu, bila je svjesna da ga može teško tjelesno ozlijediti u predjelu glave te sila koju je primijenila kritične zgode nije bila primjerena. I sam sudsko-medicinski vještak prof. dr. sc. J. Š. u svom nalazu i mišljenju je naveo kako se u konkretnom slučaju ne radi niti o obrambenoj, a niti o napadačkoj ozljedi, već o ozljedi žrtve. Stoga u presudi činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno kao što se to neosnovano navodi u žalbi.

 

10. Državni odvjetnik smatra kako je sud, u konkretnom slučaju, donoseći odluku o kazni optuženoj V. P., pogrešno primijenio odredbu o sudskom ublažavanju kazne iz članka 48. KZ/11, te je time primijenio odredbe kaznenog zakona koje se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti, te posljedično donio pogrešnu odluku o kazni optuženoj. Pravilno utvrđuje žalitelj da je sud u konkretnom slučaju primijenio KZ/11 s izmjenama u „Narodnim novinama“ broj: 126/19, u kojima je izmijenjena sankcija za inkriminirano kazneno djelo iz čanka 119. stavka 2. u vezi članka 118. stavka 1. KZ/11, te pooštren zakonski okvir s dotadašnjeg zakonskog minimuma od 1 godine zatvora, na 3 godine zatvora. Sud je primjenjujući navedeni zakonski okvir potom primijenilo odredbu članka 48. KZ/11 i ublažilo optuženoj kaznu zatvora na 1 godinu, primijenivši uvjetnu osudu u trajanju od 2 godine iako ju je mogao primijeniti i bez ublažavanja. Navedene izmjene KZ/11 („Narodne novine“, br. 126/19) stupile su na snagu 1. siječnja 2020., a kazneno djelo koje je predmet optužbe počinjeno je 25. veljače 2019. Dakle, sud je u konkretnom slučaju trebao primijeniti KZ/11 s posljednjim izmjenama objavljenim u „Narodnim novinama“ br. 118/18, koje su bile na snazi u inkriminirano vrijeme. Naime, temeljem članka 3. stavka 1. KZ/11, prema počinitelju se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, dok je u stavku 2. istoga članka propisano da ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije pravomoćne presude, izmjeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja. Dakle, pravilno smatra državni odvjetnik u svojoj žalbi da u konkretnom slučaju nije bilo potrebe za ublažavanjem kazne na temelju članka 48. KZ/11 i primjenom izmjena KZ/11 iz „Narodnih novina„ br. 126/19 kojima je pooštren zakonski minimum kazne za isto djelo.

 

11. Žaleći se na odluku o kazni državni odvjetnik navodi da je izrečena uvjetna kazna zatvora optuženoj V. P. u trajanju od 1 godine, uz primjenu roka kušnje u trajanju od 2 godine, neprimjerena okolnostima konkretnog slučaja te se ukazuje neadekvatnom gledajući s aspekta svrhe kažnjavanja. Navodi kako je sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optuženice te nije dao valjane razloge koji bi bili opravdani za primjenu ovako blage kaznenopravne sankcije. Smatra kako sud donoseći i obrazlažući odluku o kazni, uopće nije uzeo u obzir ponašanje optuženica nakon počinjenja kaznenog djela, koja se ponijela potpuno nekritički i indiferentno u odnosu na teško narušeno zdravstveno stanje svoga supruga kojemu je u trajnoj i znatnoj mjeri oštetila važan vitalni organ tijela, oko. Takvo postupanje, bez iskazanog žaljenja uz relativiziranje samog inkriminiranog događaja, te činjenicu da oštećeniku koji joj je suprug, nije pokušala pomoći iako je vidjela da je teško ozlijeđen, predstavlja otegotne okolnosti koje svakako daju opravdanja za izricanjem strože kaznenopravne sankcije optuženoj V. P., uz primjenu KZ/11 koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

11.1. Žali se i optuženica na odluku o kazni, no isti žalbeni navod posebno ne obrazlaže te je vijeće razmotrilo vrstu i visinu kaznenopravne sankcije. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio da optuženica do sada nije osuđivana te da je do kritičnog događaja djelomično došlo zbog njihovih narušenih međusobnih odnosa, u to vrijeme kao bračnih drugova te da je majka dvoje maloljetne djece (sada u dobi od 17 i 9 godina), dok otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao.

11.2. No, ovo drugostupanjsko vijeće smatra da u konkretnom slučaju izrečena uvjetna osuda, koju je prvostupanjski sud optuženici izrekao, nije primjerena jačini ugrožavanja kaznenim djelima zaštićenog dobra i svim utvrđenim okolnostima počinjenog djela. Naime, optuženica nije pokazala nikakvo žaljenje ni kajanje zbog počinjenog djela koje je prouzročilo osobito tešku tjelesnu ozljedu važnog vitalnog organa oštećenika, a također mu nije pružila prvu pomoć, niti zvala hitnu pomoć nakon događaja. Kada je oštećenik htio nazvati policiju, a time i hitnu pomoć, optužena mu je uzela mobitel, ugasila ga i sakrila do sutra te je tek sutradan išao u bolnicu te je njezino ponašanje nakon počinjenja djela trebalo cijeniti kao otegotne okolnosti od značaja na visinu kazne.

11.3. Stoga, prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika ovo vijeće smatra kako je osuda optuženice na djelomičnu uvjetnu kaznu zatvora, primjerena s obzirom na težinu i društvenu opasnost predmetnog kaznenog djela, pa je presudu valjalo preinačiti u odluci o kazni i optuženu V. P. osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci. Vijeće je smatralo kako se izrečenim neuvjetovanim djelom kazne zatvora od 8 (osam) mjeseci te uvjetovanim djelom kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, koji se neće izvršiti ako optuženica u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine, a koji rok kušnje teče od izdržanog neuvjetovanog dijela kazne, ne počini novo kazneno djelo, može postići svrha opće i posebne prevencije, s obzirom da optuženica od počinjenja djela nije počinila nova kaznena djela ili prekršaje.

 

12. Tako izrečena kazna zatvora primjerena je svim okolnostima počinjenog djela i nastalim posljedicama imajući u vidu da je za predmetno djelo u vrijeme događaja bila predviđena kazna zatvora od 1 do 10 godina. Izrečenom kaznom zatvora će se u dovoljnoj mjeri utjecati, kako na optuženicu, tako i na sve druge, da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja takvih kaznenih djela.

 

13. Optuženica se žali i na odluku o troškovima kaznenog postupka koji žalbeni navod posebno ne obrazlaže. Optuženica je svojim postupanjem za koje je osuđena prouzročila brojne radnje nadležnih tijela kaznenog progona, a time i određene troškove. Stoga je sud pravilno odredio troškove, gotovo u minimalnom, paušalnom iznosu od 400,00 kuna na temelju točke I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ("Narodne novine", broj 145/11) vodeći pritom računa o trajanju i složenosti ovog kaznenog postupka kao i optuženičinim imovinskim prilikama i prihodima te plaćanje troškova sudsko-medicinskog vještačenja od 2.000,00 kuna i troškova opunomoćenika oštećenika u iznosu od 1.875,00 kuna, s time da ju sud troškova opunomoćenika oštećenika nije mogao ni osloboditi, smatrajući da je u mogućnosti platiti iste troškove (makar i obročno), s obzirom na prihode i imovinsko stanje. Vijeće je pritom imalo u vidu da je optuženica zaposlena i ima u vlasništvu vozilo te iako ima dvoje mld. djece ovo vijeće je mišljenja da je sud pravilno, uzevši u obzir složenost i trajanje postupka, odredio optuženici plaćanje navedenih troškova.

 

14. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., a kako optuženica žalbom, nije dovela u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude, a ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1 točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene druge povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08, valjalo je žalbu optuženice odbiti kao neosnovanu te u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

 

U Sisku 25. svibnja 2023.