1               Poslovni broj:  1 Us I-171/2023-6

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj:  1 Us I-171/2023-6

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice B. S. P. iz R., ..., koju zastupa opunomoćenica S. B., odvjetnica u R., ..., protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, radi ukidanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, 29. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-335-06/22-01/606, URBROJ: 529-06-03-02-01/2-22-2 od 21. prosinca 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-335-03/22-01/3173, URBROJ: 2163-10/15-22-12 od 11. listopada 2022., donesenim u povodu zahtjeva brata tužiteljice N. S., ukinuto je rješenje KLASA: UP/I-335-03/17-01/141, URBROJ: 2163-03-12-02/1-17-4 od 31. ožujka 2017. kojim je bilo odobreno tužiteljici pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu – iznajmljivanje smještajnog objekta na adresi R., ..., koji se nalazi na djelu k.č. ... k.o. R. (ranije oznake k.č. zgr. ...), a sukladno čl. 38. st. 1. t. 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21, dalje: ZUD) jer je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je prestao postojati uvjet iz čl. 34. st. 3. ZUD, odnosno prestala je postojati suglasnost člana obitelji i vlasnika predmetne nekretnine (brata tužiteljice N. S.) za pružanje ugostiteljskih usluga u tom objektu.

 

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika KLASA: UP/II-335-06/22-01/606, URBROJ: 529-06-03-02-01/2-22-2 od 21. prosinca 2022.

 

3. Tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi ne spori da je njezin brat N. S. upisan kao zemljišno-knjižni vlasnik predmetne nekretnine, međutim pojašnjava kako je on samo formalno upisan kao vlasnik predmetne nekretnine dok je ona stvarna posjednica predmetne nekretnine te u tužbi obrazlaže kako je došlo do upisa N. S. kao zemljišno-knjižnog vlasnika predmetne nekretnine. Navodi da je pokrenula parnični postupak radi utvrđenja ništavim upisa njegovog vlasništva na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 16. prosinca 2020., a ne temelju kojeg je njezin brat upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, ali i svih ostalih nekretnina iza njihovog pokojnog oca N. S. (istog imena kao i brat) što znači i u dijelu koji je trebao pripasti njoj po internom sporazumu potpisanom između nje, brata i njihove majke B. S. te smatra da rješenje tog pitanja predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak. Navodi da je predmetna kuća za koju je doneseno rješenje o kategorizaciji njoj darovana davne 2004. za vrijeme života pokojnog oca i da se od tada nalazi u samostalnom i neposrednom posjedu te nekretnine. Zaključno smatra da je njoj kao izvanknjižnoj vlasnici trebalo dopustiti daljnje pružanje ugostiteljskih usluga u predmetnoj nekretnini.  

 

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu dao opširan odgovor na tužbene navode tužiteljice, te je u bitnome ostao u cijelosti kod obrazloženja osporavanog rješenja da tužiteljica više ne ispunjava uvjete za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u predmetnom smještajnom objektu. Slijedom toga, tuženik je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

5. Dakle, u sporu nije sporno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik objekta

u kojem je tužiteljica obavljala ugostiteljsku djelatnost upisan njezin brat N. S. i da je on uskratio svoju suglasnost za daljnje obavljanje te djelatnosti. Sporno je da li unatoč tome tužiteljica može i dalje obavljati ugostiteljsku djelatnost u tom objektu na temelju okolnosti da je ona izvanknjižna vlasnica predmetne nekretnine i činjenice da je pokrenula parnični postupak radi osporavanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju na temelju kojeg je njezin brat upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik tog objekta.

 

6. Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, a Sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je Sud na temelju čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 dalje: ZUS) i odredbe čl. 8. ZUS prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

 

7. Na temelju razmatranja navedenih nespornih činjenica i spornog pravnog pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

8. Čl. 34. st. 1. ZUD propisano je da je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivač dužan ishoditi rješenje nadležnog upravnog tijela o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. St. 2. istog članka propisano je da će se rješenje o odobrenju izdati na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp-odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno ovom Zakonu, 3. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti. St. 3. istog članka propisano je da iznimno od st. 2. točke 1. tog članka, iznajmljivač može pružati usluge i u objektu (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili i na zemljištu (objekt za robinzonski smještaj, kamp, kamp-odmorište) koji su u vlasništvu njegova bračnog ili izvanbračnog druga, životnog partnera sukladno posebnom propisu koji regulira životno partnerstvo osoba istog spola, srodnika u ravnoj liniji ili člana obitelji, uz njihovu pisanu suglasnost za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

 

              9. Sukladno odredbi čl. 38. st. 1. t. 3. ZUD rješenje o odobrenju ukinut će se rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanih čl. 34. st. 2. tog Zakona.

 

10. Kako nije sporno da je čestica na kojoj se nalazi predmetni smještajni objekt  za koji je ranije izdano odobrenje za pružanje usluga u domaćinstvu sada u vlasničkom listu upisana kao vlasništvo brata tužiteljice, to je za daljnje obavljanje ugostiteljske djelatnosti u tom objektu potrebna njegova suglasnost koju je on uskratio. Ovdje je odlučno jedino to da tužiteljica nije upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetne nekretnine. Postojanje spora u svezi vlasništva na predmetnoj nekretnini nema utjecaja na vlasništvo dok se taj postupak pravomoćno ne okonča i dok se promjena utvrđena u tom sporu ne evidentira u zemljišnoj knjizi, a do tada su relevantni podaci o vlasniku koji su trenutno upisani u vlasničkom listu. Stoga neosnovano smatra tužiteljica da navedeni spor radi utvrđenja ništavim upisa vlasništva njezinog brata na predmetnom objektu predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak.

 

11. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan kako je navedeno u izreci ove presude.

 

U Rijeci 29. svibnja 2023.

                                                                                                                                              Sutkinja

 

                                                                                                                                            Vesna Perić

 

             

             

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).