1

Poslovni broj: Gž R-805/2021-2

Poslovni broj: Gž R-805/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužiteljice I. V. iz D., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika: bolnica Š.-k. ž. iz Š., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj 5 Pr-90/2018 od 7. travnja 2021., 29. svibnja 2023.

r i j e š i o j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 5 Pr-90/2018 od 7. travnja 2021. ispravljena rješenjem poslovni broj 5 Pr-90/2018 od 16. travnja 2021. i predmet vraća istom sudu  na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki 1. izreke, je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 574,93 eura/4.331,82 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je to prikazano u toj točki izreke, od dospijeća do isplate, dok je u točki II. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.094,96 eura/8.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP).

              3. U žalbi ukazuje da su u nazočnom slučaju izostali razlozi o odlučnim činjenicama, budući da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe mjerodavnih propisa kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Time sadržajno ukazuje na povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Tvrdi da u pobijanoj presudi nisu razlučeni pojmovi "redovni mjesečni fond radnih sati" i "mjesečni fond radnih sati", sve s obzirom na odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 – dalje KU/13), jer da odredba čl. 51. st. 9. KU/13 propisuje da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40- satnog radnog tjedna, dok s druge strane mjesečni fond radnih sati tvori umnožak broja radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati. Istim člankom da je uređen i institut prekovremenog rada i to kao svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati ( a ne mjesečnog fonda radnih sati). Nadalje ukazuje da nije sporno da zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće kada ne rade, u skladu s čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96,  96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11 – dalje Zakon o blagdanima),  s tim što radnik ostvaruje pravo na naknadu plaće samo za dane u koje bi inače trebao raditi i primiti plaću. O tome da je doneseno i mišljenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje Zajedničko povjerenstvo) u Zaključku broj 21, kada je rečeno da radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenom radu, s tim što se u evidenciju rada radniku evidentiraju sati koje je odradio za vrijeme blagdana. Tvrdi da je sud prvog stupnja zanemario sadržaj odredbi čl. 50 KU/13 te 52. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2018. ("Narodne novine" broj 29/18, 16/19, 35/19 i 78/18 – KU/18), prema kojima se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu  Zakona o blagdanima  evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Na takav način da se o tome očitovalo i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava dopisom od 19. srpnja 2012. Ukazuje na Zaključak Zajedničkog povjerenstva broj 153 od 21. prosinca 2015. kojim je određeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak broja radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s osam sati, da mjesečni fond radnih sati treba biti za sve radnike isti, a sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad. Nadalje, sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima da se evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Pritom radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Tim Zaključkom da je stavljen izvan snage Zaključak broj 148 Zajedničkog povjerenstva.

              4. Tuženik smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utemeljio svoju odluku na Zaključku broj 148, iako je on stavljen izvan snage donošenjem Zaključka 153 Zajedničkog povjerenstva pa da je mjerodavno materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Osporava i odluku o parničnom trošku, uz obrazloženje da su tužiteljici neosnovano priznati troškovi koji se odnose na nagradu odvjetnika za sastav pet podnesaka, od kojih nisu svi bili potrebni za vođenje postupka.

              5. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, uz nadoknadu troška sudske pristojbe.

              6. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava izložene žalbene navode te predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

              7. Žalba tuženika je osnovana.

              8. Predmet ovog spora je isplata uvećane plaće na ime prekovremenog rada u dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka, za razdoblje od prosinca 2013. do lipnja 2018. te isplata razlike naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora u istom razdoblju.

              9. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da je tužiteljica u prijepornom razdoblju bila zaposlena kod tuženika kao medicinska sestra te da je tuženik u istom razdoblju u mjesečni fond sati ubrajao i dane blagdana koji su padali u vremenu od ponedjeljka do petka, dakle, da je te dane evidentirao kao redovni rad. Na temelju vještačenja po vještaku financijske struke je utvrđeno da tražbina tužiteljice po osnovi prekovremenog rada iznosi 3.693,96 kn, a naknada za korištenje godišnjeg odmora 637,86 kn, pri čemu je obračun izvršen na način da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak broja radnih dana, bez blagdana, subota i nedjelja i osam sati dnevno.

              10. Prema stajalištu suda prvog stupnja, u nazočnom slučaju treba primijeniti Zaključak Zajedničkog povjerenstva broj 148, prema kojemu se u mjesečni fond sati ne ubrajaju dani blagdana koji padaju u vremenu od ponedjeljka do petka, zbog čega da tužiteljici pripada naknada za prekovremeni rad, ukoliko ti sati prelaze redovni mjesečni fond radnih sati. Pritom se poziva i na odredbu čl. 58. st. 9. KU/13, odnosno čl. 49. st. 10. KU/18 te čl. 1. st. 2. Zakona o blagdanima. Glede Zaključka Zajedničkog povjerenstva broj 153, sud prvog stupnja ocjenjuje da Zakon o blagdanima sadrži kogentne odredbe koje se ne mogu derogirati kolektivnim ugovorom, odnosno drugačijim tumačenjem kolektivnog ugovora kojeg je dalo Zajedničko povjerenstvo. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev, a odluka o parničnom trošku je donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te je tužiteljici priznat trošak zastupanja odvjetnika, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa), kao i trošak vještačenja, ukupno 8.250,00 kn.

              11. Pogrešno je pravno stajalište suda prvog stupnja da se u nazočnom slučaju na dio utuženog razdoblja ne primjenjuje Zaključak Zajedničkog povjerenstva broj 153, pa zbog pogrešnog pravnog pristupa rješavanju ove pravne stvari, sud prvog stupnja nije utvrdio postoji li, i ukoliko postoji, kolika bi iznosila razlika u plaći tužiteljice.

12. Kako je u ovom postupku sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, budući da tužiteljica smatra da se u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu osim subote, nedjelje i blagdana, dok tuženik tvrdi da se od mjesečnog fonda radnih sati odbijaju samo subota i nedjelja, ali ne i blagdan koji pada u tjednu od ponedjeljka do petka, proizlazi da je sporno tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13. Prema toj odredbi, redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40- satnog radnog tjedna, a tvori ga umnožak broja radnih dana u tekućem mjesecu i osam sati.

              13. Glede domašaja zaključaka i tumačenja Zajedničkog povjerenstva, treba ukazati na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja tog tijela imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, što znači da je sud vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva, koje stajalište je izneseno i u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Treba dodati da je odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo tumačilo dva puta, na način da je na sjednici održanoj 1. srpnja 2015. donesen Zaključak broj 148, kojim je zaključeno da redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, dok je Zajedničko povjerenstvo na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. donijelo Zaključak broj 153 prema kojemu redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati. Razlika je, dakle, u tome što prema drugom tumačenju se od mjesečnog fonda radnih sati ne odbija blagdan koji pada u tjednu od ponedjeljka do petka.

              14. Prema Zaključku broj 169 Zajedničkog povjerenstva, zaključci tog tijela imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmijenjeni zaključci imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

              15. Kako je tumačenje Zajedničkog povjerenstva broj 148 stavljeno izvan snage Zaključkom broj 153 istog tijela od 21. prosinca 2015., od dana donošenja ovog potonjeg zaključka (21. prosinca 2015.) se primjenjuje novo tumačenje.

              16. Stoga proizlazi da je nepravilno stajalište suda prvog stupnja da je u cijelom utuženom razdoblju tuženik pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, pri čemu treba naglasiti da je nalaz vještaka izrađen, u skladu s uputom suda, isključivo primjenom Zaključka broj 148 sa sjednice Zajedničkog povjerenstva od 1. srpnja 2015.

              17. Zbog pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava, u presudi su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega je presudu suda prvog stupnja trebalo ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a.

              18. Stoga će sud prvog stupnja raspraviti pitanje pravilnosti obračuna prekovremenih sati koje je tužiteljica odradila u prijepornom razdoblju i to za razdoblje do 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 148, a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153, nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

              19. O troškovima žalbenog postupka je odlučeno primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 29. svibnja 2023.

                   Sutkinja

                       Milena Vukelić-Margan, v.r.