REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka,  Erazma Barčića 5

 

Poslovni broj: 10 Us I-253/2023-6

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat, u upravnom sporu tužitelja B. J. iz Č., P. 4A,  kojeg zastupa opunomoćenik S. J., odvjetnik u R., S. K. 84b, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja  zastare prava na naplatu poreznog duga, 26. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II410-23/21-01/107, URBROJ: 513-04-22-2 od 14. studenog 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostava Rijeka, KLASA: UP/I-416-02/2012-01/510, URBROJ: 513-07-08/21-15 od 5. ožujka 2021.

 

Obrazloženje 

1.  Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostava Rijeka, KLASA: UP/I-416-02/2012-01/510, URBROJ: 513-07-08/21-15 od

5. ožujka 2021. (dalje: prvostupanjsko rješenje), točkom I. i II.  izreke djelomično je uvažen zahtjev tužitelja i utvrđena je zastara prava na naplatu glavnice i kamata poreznog duga s osnove državnih sudskih pristojbi koji 1. siječnja 2021. iznosi 1.600,00 kn, dok je točkom III. izreke rješenja odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu obveze poreznog duga koji 1. siječnja 2021. iznosi 382.741,34 kn s osnove poreza na dodanu vrijednost za 2008. i 2011., poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi za 2008., porez i prirez na dohodak za 2011., porez na tvrtku za 2007. i 2008., doprinos u paušalnom iznosu za 2008. i prisilna naplate državnih sudskih pristojbi za 2018. 

2.     Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-410-23/21-01/107, URBROJ: 513-04-22-2 od 14. studenog 2022. (dalje: osporavano rješenje), odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3.     Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu u kojoj, u bitnome, ističe da prvostupanjsko tijelo propušta cijeniti dan nastanka porezne obveze i shodno tome primijeniti zakon koji je tada bio na snazi. Obrazlaže da se radi o poreznim obvezama nastalim prije 2009. kada je snazi bio Opći porezni zakon („Narodne novine“, br. 127/00; dalje: OPZ/00), a koji zakon ne sadrži odredbu sličnu članku 94. stavka 10. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 147/08., 18/11., 78/12; dalje: OPZ/08), odnosno da ne propisuje da zastara ne može nastupiti za poreznu obvezu osiguranu hipotekom niti daje ovlast poreznom tijelu naplatiti takvu zastarjelu tražbinu. Zaključuje da činjenica da to što tada važeći OPZ/00 ne propisuje takvu iznimku upućuje da je nedvojbeno da postojanje hipoteke u odnosu na određenu tražbinu ne dovodi do nemogućnosti nastupa zastare. Ističe i da je sve prethodno navedeno izneseno i u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, međutim da je tuženik svojim rješenjem odbio žalbu tužitelja ne upuštajući se i ne razmatrajući iznesene žalbene navode.

4.     Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenje i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

 

5.     Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, a Sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je Sud na temelju članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 dalje: ZUS) i odredbe članka 8. ZUS prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

 

6.     Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

7.     Iz dokumentacije spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 20. kolovoza 2012. istaknuo zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznih potraživanja, koje je prvostupanjsko tijelo djelomično odbilo. Nadalje, rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-2488/2012 od 31. kolovoza 2012. (dalje: rješenje o osiguranju od 31. kolovoza 2012.) određeno je osiguranje novčane tražbine u ukupnom iznosu glavnice od 552.081,42 kn, prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja upisanoj u zk. ul. 1736 k. č. 1875/1 k.o. Grobnik, sukladno prijedlogu za osiguranje Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci. 

 

8.     Među strankama ovog postupka nesporna je osnova predmetnog poreznog duga. Međutim sporno je da li je prvostupanjsko tijelo moralo usvojiti zahtjev tužitelja od 20. kolovoza 2012. i utvrditi nastup zastare prava na naplatu, iako je predmetna porezna obveza osigurana založnim pravom.

 

9.     U vrijeme podnošenja zahtjeva od 20. kolovoza 2012. na snazi je bio Opći porezni zakon ("Narodne novine" br. 147/08, 18/11, 78/12; dalje: OPZ/08) u kojem je institut porezne zastare reguliran odredbama članka 94. do članka 96. toga Zakona.

 

10. Odredbom članka 94. stavkom 8. OPZ/08 propisano je da kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

 

11. Odredbom članka 109. stavkom 10. OPZ-a propisano je da iznimno od stavka 4., kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

 

12. Člankom 90. stavkom 6. OPZ/00 propisano da se na poreznu zastaru primjenjuje Zakon o obveznim odnosima, ako odredbama OPZ/00 nije određeno drugačije, dok je člankom 222. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 dalje: ZOO) propisano je da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. U stavku 2. da se  zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

 

13. Analizirajući ukupnost činjenica utvrđenih iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka te podvodeći iste pod kontekst prethodno citiranih zakonskih normi, ovaj Sud nalazi da prigovorima tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost upravnih akata koji se osporavaju u ovome sporu. 

 

14. Obzirom da je nesporno da je glavnica predmetnog poreznog duga osigurana založnim pravom na nekretninama u vlasništvu tužitelja, Sud nalazi da je pravilno osporavanim rješenjima utvrđeno da nema osnova za utvrđenje nastupa zastare, slijedom čega se utvrđuje da je zahtjev tužitelja pravilno odbijen sukladno članku 94. stavku 8. OPZ/08. Naime, u smislu citiranih odredbi OPZ/08, odnosno OPZ-a, OPZ/00 i ZOO-a, kada se radi o dugu koji je osiguran založnim pravom na nekretninama poreznog dužnika u upravno-sudskoj praksi zauzet je stav da se nakon donošenja odluke o osiguranju založnim pravom na nekretnini više ne može s uspjehom isticati prigovor nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga po osnovi glavnice, niti u tom slučaju postoji osnova za otpis toga duga zbog zastare jer porezno tijelo taj dug može naplatiti i ako je proteklo vrijeme zastare, ali samo iz osigurane stvari, ne i iz druge imovine poreznog dužnika. Ovakvo shvaćanje zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u zaključku donesenom na sjednici

Financijskog, radnopravnog i imovinskog odjela toga Suda poslovni broj 6 Su- 421/2014-2 od 5. rujna 2014.

 

15. U odnosu na tužbeni navod tužitelja da je pri donošenju  osporavanih upravnih akata primijenjena odredba koja nije bila na snazi u trenutku nastanka porezne obveze, ističe se da je članak 94. stavak 9. OPZ/08 bio na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva od 20. kolovoza 2012., kao i u trenutku donošenja rješenja o osiguranju od 31. kolovoza 2012., slijedom čega je prvostupanjsko tijelo ispravno postupilo primijenivši odredbe OPZ/08. Dodatno se ističe, da je neovisno o osnovanosti primjene predmetne odredbe, pitanje zastare u slučajevima kada je dug osiguran založnim pravom, na jednak način bilo regulirano i člankom 222. ZOO-a koji se podredno primjenjivao na pitanje zastare sukladno članku 90. stavku 6. OPZ/00.

 

16. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, utvrđuje se da osporavanim upravnim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

 

 

U Rijeci 26. svibnja 2023.

                                                                                                                               

S u t k i nj a

 

Danica Vučinić, dipl. iur.

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).