Poslovni broj: P-254/2021-17

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P  R  E  S  U  D  A

I

R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Kutini, po sucu pojedincu D. S., u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz K., K. L. 87, OIB:, zastupanog po punomoćnicima iz Z. odvjetničkog ureda S. O. i N. O. iz P., protiv tuženika R. A. d.d., Z., M. cesta 69, OIB:, zastupanog po punomoćniku B. I., odvjetniku iz Z.,  radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 18. travnja 2023., u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužiteljice osobno, te objave presude,  temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 26. svibnja 2023.

 

r i j e š i o    j e

 

              Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti uložen od strane tuženika.

 

p  r  e  s  u  d  i   o     j  e

 

              I. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., M. cesta 69, OIB:, da isplati tužitelju D. B. iz K., K. L. 87, OIB:5, iznos od 2.754,11 eura/20.750,92 kune[1], sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

              - 8,53 eura/64,26 kuna, od 31.5.2009.

              - 8,12 eura/61,19 kuna, od 30.6.2009.

              - 8,81 eura/66,40 kuna, od 31.7.2009.

              - 10,18 eura/76,73 kuna, od 31.8.2009.

              - 10,06 eura/75,83 kuna, od 30.9.2009.

              - 8,68 eura/65,39 kuna, od 31.10.2009.

              - 11,28 eura/84,99 kuna, od 30.11.2009.

              - 13,37 eura/100,70 kuna, od 31.12.2009.

              - 16,33 eura/123,05 kuna, od 31.1.2010.

              - 15,65 eura/117,92 kuna, od 28.2.2010.

              - 19,68 eura/148,25 kuna, od 31.3.2010.

              - 18,91 eura/142,50 kuna, od 30.4.2010.

              - 20,40 eura/153,71 kuna, od 31.5.2010.

              - 33,29 eura/250,79 kuna, od 30.6.2010.

              - 30,63 eura/230,80 kuna, od 31.7.2010.

              - 37,74 eura/291,85 kuna, od 31.8.2010.

              - 35,94 eura/270,76 kuna, od 30.9.2010.

              - 31,43 eura/236,83 kuna, od 31.10.2010.

              - 40,93 eura/308,42 kuna, od 30.11.2010.

              - 53,02 eura/399,48 kuna, od 31.12.2010.

              - 44,46 eura/335,00 kuna, od 31.1.2011.

              - 47,46 eura/357,62 kuna, od 28.2.2011.

              - 43,65 eura/328,85 kuna, od 31.3.2011.

              - 44,33 eura/334,02 kuna, od 30.4.2011.

              - 60,53 eura/456,10 kuna, od 31.5.2011.

              - 62,11 eura/467,99 kuna, od 30.6.2011.

              - 75,65 eura/569,99 kuna, od 31.7.2011.

              - 68,70 eura/517,59 kuna, od 31.8.2011.

              - 61,08 eura/460,24 kuna, od 30.9.2011.

              - 60,27eura/454,09 kuna, od 31.10.2011.

              - 59,68 eura/449,67 kuna, od 30.11.2011.

              - 63,31 eura/477,03 kuna, od 31.12.2011.

              - 66,48 eura/500,08 kuna, od 31.1.2012.

              - 66,90 eura/504,07 kuna, od 28.2.2012.

              - 64,71 eura/487,57 kuna, od 31.3.2012.

              - 66,19 eura/498,71 kuna, od 30.4.2012.

              - 67,20 eura/506,33 kuna, od 31.5.2012.

              - 5,34 eura/40,22 kuna, od 30.6.2012.

              - 5,55 eura/41,83 kuna, od 31.7.2012.

              - 5,44 eura/41,02 kuna, od 31.8.2012.

              - 5,05 eura/38,02 kuna, od 30.9.2012.

              - 5,46 eura/41,14 kuna, od 31.10.2012.

              - 5,40 eura/40,69 kuna, od 30.11.2012.

              - 65,28 eura/491,85 kuna, od 31.12.2012.

              - 59,74 eura/450,08 kuna, od 31.1.2013.

              - 64,45 eura/485,57 kuna, od 28.2.2013.

              - 64,86 eura/488,67 kuna, od 31.3.2013.

              - 63,01 eura/474,76 kuna, od 30.4.2013.

              - 57,27 eura/431,49 kuna, od 31.5.2013.

              - 57,12 eura/430,39 kuna, od 30.6.2013.

              - 58,53 eura/441,02 kuna, od 31.7.2013.

              - 60,80 eura/458,06 kuna, od 31.8.2013.

              - 63,93 eura/481,65 kuna, od 30.9.2013.

              - 62,31 eura/469,48 kuna, od 31.10.2013.

              - 63,45 eura/478,10 kuna, od 30.11.2013.

              - 64,75 eura/487,88 kuna, od 31.12.2013.

              - 65,56 eura/493,95 kuna, od 31.1.2014.

              - 67,26 eura/506,79 kuna, od 28.2.2014.

              - 66,71 eura/502,59 kuna, od 31.3.2014.

              - 64,82 eura/488,37 kuna, od 30.4.2014.

              - 64,21 eura/483,82 kuna, od 31.5.2014.

              - 64,49 eura/485,87 kuna, od 30.6.2014.

              - 66,63 eura/502,01 kuna, od 31.7.2014.

pa do isplate, sve po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dolje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., M. cesta 69, OIB:, da tužitelju D. B. iz K., K. L. 87, OIB:, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.517,36 eura/11.432,55 kuna1, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 26. svibnja 2023.,  po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pa do isplate, sve u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 22. rujna 2021., podnio tužbu ovom sudu protiv tužene, radi isplate preplate zbog ugovorene valutne klauzule u CHF po ugovoru o kreditu od 16. siječnja 2007. (list 22 spisa). Tužitelj smatra da su odredbe iz članka 7. navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena valutna klauzula, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. U tijeku postupka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 8. studenog 2022. (list 93 spisa), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka. 

 

              2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložila i prigovor zastare.

 

              3. Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 16. siječnja 2007. (list 22 spisa), temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 20.577,24 CHF. U članku 7. ovog Ugovora, ugovorena je valutna klauzula, te otplata kredita u 84 mjesečnih rata. Provedenim financijskim vještačenjem, po vještaku mr. sc. Jasmini Fijačko, utvrđeno je da razlika u otplati kredita koja se odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita iznosi 21.422,59 kuna. To je prikazano u koloni broj 8 u pismenom nalazu vještaka na strani 3 i 4 nalaza (list 82-83 spisa).  Vještak je prikazao i razliku u otplati kredita koja se odnosi na pad tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita u iznosu od 580,89 kuna. To je prikazano u koloni 9 u pismenom nalazu vještaka na strani 3 i 4 nalaza (list 82-83 spisa). Vještak je u svom nalazu izvršio prijeboj pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, te utvrdio da razlika iznosi 20.750,92 kune.

 

              4. Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 16. siječnja 2007., što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o valutnoj klauzuli sadržao u članku 7. Ugovora, koji je tužitelju predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužitelju tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

 

              5. Po pitanju valutne klauzule u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede valutne klauzule dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da primjena valutne klauzule bude ovisna isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužiteljice kao ugovorne strane da utječe na to. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

              Sve je to potvrdio i tužitelj u svom iskazu u kojem je naveo da mu nitko od djelatnika tužene nije objasnio rizik ovakvog kredita, nego su naprotiv tvrdili da je to trenutno najpovoljniji kredit. Tužitelj je po struci tehničar za elektrostrojarstvo, te nije stručnjak za financijska pitanja i kredite, a nije niti sudjelovao u kreiranju ugovora o kreditu.

 

              6. Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, kako je to naznačeno pod točkom I. izreke, a imajući u vidu da je tužitelj precizirani tužbeni zahtjev, u cijelosti uskladio sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka mr. sc. Jasmine Fijačko.

 

              7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer je isti izrađen na temelju dokumentacije tuženika, koja i nije sporna. Tuženik nije osporio matematički izračun vještaka.

 

              8. Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Potraživanje tužitelja zastarijeva protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/2005), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Kako je tužitelj podnio tužbu 22. rujna 2021. vidljivo je da nije došlo do zastare njegove tražbine.

 

              9. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu financijskog vještaka u svojem podnesku od 8. studenog 2022. (list 93 spisa), pa je sud u cijelosti usvojio ovako precizirani zahtjev tužitelja.  Tužitelj je uzeo u obzir i negativne tečajne razlike, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, pa je u tom smislu i precizirao tužbeni zahtjev tako da potražuje razliku između pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, kako to traži i tuženik.

 

              10. Nije osnovan niti prigovor tuženika u kojem osporava tužitelju status potrošača. Tuženik nije dokazao ovu svoju tvrdnju, a teret dokaza je na njemu. Iz priloženog ugovora o kreditu, vidljivo je da je u točki 6. naznačeno da je namjena ovog kredita kupnja novog vozila marke opel. U svom iskazu tužitelj je naveo da je automobil kupio za svoje potrebe.

 

11. Nije osnovan niti prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda. Odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega trgovac nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Identične odredbe sadrži članak 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07), kao i članak 49 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14), a navedeni Zakoni usklađeni su s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Odredba članka 12. Ugovora, kao odredba unaprijed formuliranog ugovora nije bila posebno pregovarana, te tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, jer bi on čije je prebivalište u Kutini, radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Zagrebu bio podvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, što se ne odnosi na tuženika, s obzirom da se njegovo sjedište nalazi upravo u Zagrebu. Na temelju svega iznijetog, valjalo je odbiti prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

 

12. Sud nije usvojio prijedlog tuženika za saslušanje djelatnika banke, kao svjedoka, obzirom da tuženik nije precizirao ime i prezime predloženog svjedoka.

 

13. Tužitelju je dosuđena naknada parničnog troška sukladno uspjehu u parnici, prema odredbama članka 154. Zakona o parničnom postupku, troškovi se odnose na sastav tužbe, sastav podnesaka od 7.4.2022. i 8.11.2022., zastupanja na ročištima od 11.4.2022. i 18.4.2023., sve po 1.500,00 kuna, što ukupno sa PDV-om iznosi 9.375,00 kuna/1.244,28 eura. Tužitelj je imao i troškove pristojbe na tužbu i presudu po 37,00 eura, kao i troškove financijskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kuna/199,08 eura.

Ukupni parnični troškovi tužiteljice iznose 1.517,36 eura/11.432,55 kuna.

 

Kutina, 26. svibnja 2023.

 

S u d a c

D. S.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pismenim podneskom u tri primjerka.               

 

Dna

1. Z. S. O. i N. O., P., P. P. 5/13

2. O.. B. I., S. trg 8