Baza je ažurirana 20.07.2025.
zaključno sa NN 78/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA Pr-1135/2020-17 OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu S. C. u pravnoj stvari tužitelja M.
L. , OIB: ---, zastupana po Z. I., odvjetniku u S., protiv
tuženika K. bolničkog centra S., S., S., S., OIB: ---,
radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. ožujka 2023.
u nazočnosti zamjenika pun. tužitelja M. P. odvjetnika u S., i pun.
tuženika B. D., po objavi dana 26. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku, K. bolnički centar S. iz S., S. , OIB:
---, isplatiti M. L. , OIB: ---, u roku od 15 dana isplati
iznos od 3.578,57 EUR-a / 26.962,74 kn bruto zajedno s pripadajućom zateznom
kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023 do
isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope
koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena tekućom:
• za listopad 2018. godine, na iznos od 104,08 Eur-a od 15.11.2018. godine,
• za studeni 2018. godine, na iznos od 95,96 Eur-a od 15.12.2018. godine
• za prosinac 2018. godine, na iznos od 126,65 Eur-a od 15.01.2019. godine,
• za siječanj 2019. godine, na iznos od 107,88 Eur-a od 15.02.2019. godine,
• za veljaču 2019. godine, na iznos od 708,92 Eur-a od 15.03.2019. godine,
• za ožujak 2019. godine, na iznos od 270,82 Eur-a od 15.04.2019. godine,
• za travanj 2019. godine, na iznos od 190,03 Eur-a od 15.05.2019. godine,
• za svibanj 2019. godine, na iznos od 142,19 Eur-a od 15.06.2019. godine,
• za lipanj 2019.g., na iznos od 133,33 Eur-a od 15.07.2019.godine, • za srpanj 2019.g., na iznos od 166,75 Eur-a od 15.08.2019.godine
• za kolovoz 2019. godine, na iznos od 124,64 Eur-a od 15.09.2019. godine,
• za rujan 2019. godine, na iznos od 117,71 Eur-a od 15.10.2019. godine,
• za listopad 2019.godine na iznos od 105,11 Eur-a teku od 15.11.2019
• za studeni 2019. godine, na iznos od 99,56 Eur-a od 15.12.2019 godine,
• za prosinac 2019. godine, na iznos od 104,80 Eur-a od 15.01.2020. godine,
• za siječanj 2020. godine, na iznos od 192,88 Eur-a od 15.02.2020. godine,
• za veljaču 2020. godine, na iznos od 245,20 Eur-a od 15.03.2020. godine,
• za ožujak 2020. godine, na iznos od 161,56 Eur-a od 15.04.2020. godine,
• za lipanj 2020.g., na iznos od 36,75 Eur-a od 15.07.2020.godine,
• za kolovoz 2020. godine, na iznos od 5,79 Eur-a od 15.09.2020. godine,
• za listopad 2020.godine na iznos od 11,73 Eur-a teku od 15.11.2020
• za studeni 2020. godine, na iznos od 285,12 Eur-a od 15.12.2020 godine,
• za prosinac 2020. godine, na iznos od 41,12 Eur-a od 15.01.2021. godine,
osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na
dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve do isplate.
II. Nalaže se tuženiku K. B. C. S., OIB: ---,
isplatiti tužitelju M. L. , OIB: ---, trošak parničnog postupka od
1.277,43€ / 9.624,78 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje
teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 23.09.2020. podnio tužbu u kojoj navodi da je zaposlen kod tuženika na
radom mjestu medicinska sestra. Tuženik je tužitelju zbog pogrešnog načina
obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće.
Tužitelju je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru
za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom
ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te
Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama
(dalje: TKU). Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužitelju se za
svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom
satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu
odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za
prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužitelj obavlja poslove radnog
mjesta zdravstvenog radnika tužitelj je radio u otežanim uvjetima rada,
prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa mu sukladno čl.94 ZOR-a (NN
93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju
tuženik je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok mu na određene sate
prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih
uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je
čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni
dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i
nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13),
odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete
rada ima pravo na uvećanje plaće za 20%, odnosno 23% od 01.rujna 2019.g. sukladno
Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate
(dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15),
koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost
zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni
radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u
iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19),
koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu
odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan
obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i
to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog
privremene nesposobnosti za rad. Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.37.
KU-a (NN 143/13), odnosno čl.34. KU-a (NN 29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće
za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.
Međutim, tuženik naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno
prethodno citiranim odredbama ZOR-a i KU-a. Prema tome, tužitelj ima potraživanje
prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina
prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u
prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom,
nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za
iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno
obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužitelj je podnio
stupnjevitu tužbu budući nije imao podatke o evidenciji radnog vremena, isplatnim
listama itd., te je predložio da sud obveže tuženika na dostavu sve zatražene
dokumentacije i provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a kako bi
mogao konačno postaviti tužbeni zahtjev.
2. Tuženi u odgovoru na tužbu ne osporava osnovu dok visinu tužbenog zahtjeva osporava.
3. Nakon izvedenog dokaza vještačenjem od strane stalnog sudskog vještaka za
financije M. J. od 05.01.2023., tužitelj je podneskom od 27.03.2023.
postavio tužbeni zahtjev sukladno izrađenom vještvu.
4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem obračunskih lista tužitelja, plana
rada i evidencija o radnom vremenu, naloga za obračun plaće, pregleda evidencije
radnog vremena, čitanjem spisu priložene druge dokumentacije, te je izveden dokaz
financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost izračuna pripadajućih razlika
po osnovama koje tužitelj potražuje.
5. Tuženi zahtjev tužitelja je osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za
razdoblje od 01.09.2018. do 31.12.2020. s osnove neisplaćenog dodatka za otežane
uvjete rada, s osnove neisplaćenog dodatka za iznimnu odgovornost za život i
zdravlje ljudi i razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i
privremene nesposobnosti za rad koju bi tužitelj ostvarila u utuženom razdoblju.
7. U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužitelj kroz
utuženo razdoblju kod tuženika radio na radnom mjestu medicinske sestre i da mu
tuženik za to razdoblje, nije isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za
iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za nesporno odrađene prekovremene
sate. Naime, tuženik je za predmetno razdoblje tužitelju obračunao i isplatio
navedene dodatke na osnovnu plaću, ali ne i na ostvarene sate prekovremenog
rada. Isto tako, je kao nesporno utvrđeno kako mu je tuženik pogrešno izračunao
naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad (
bolovanje).
8. Izvedenim dokazom vještačenjem po financijsko-knjigovodstvenom vještaku
M. J. utvrđeno je da razlika neisplaćenog dijela plaće po navedenim
dodatcima u utuženom razdoblju ukupno iznosi 26.962,74 kn./ 3.578,57 €. Sudski
vještak je obračun izvršio na način, da je dodatak za otežane uvjete rada i dodatak
za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, obračunao na sve sate
prekovremenog rada, a ne samo na redovnu satnicu kako je to tuženik radio,
posljedično došlo je i do od strane tuženika pogrešno izvršen obračun naknade plaće
tužitelju za vrijeme bolovanja i godišnjeg odmora, što je rezultiralo korekciji obračuna
koju je napravio vještak u tablici 3. ( str 26,27. spisa). Tužitelj na nalaz i mišljenje
vještaka nije imao prigovora kao ni tuženik.
8.1. Članak 57. st. 1. KU propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog
osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti
rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna
plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58.
KU), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužiteljice.
8.2. Nadalje, dana 1.10.2015. na snagu stupa Dodatak I. KU-a ("Narodne novine" br.
96/15., dalje KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za
iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i
nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne
medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja.
8.3. Stoga, kako tužitelju KU i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih
dodataka, tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl.
57. KU i čl. 59. a KU/15, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata
dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po
osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15 budući, da tužitelj i kad radi prekovremeno,
također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu
odredbe čl. 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim
odredbom čl. 59. a KU/15. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika, da tužitelju utuženi
dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada
oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužitelju je utvrđeno i
KU i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13., dalje
ZR/09), odnosno 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14). Kod
toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti
poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće,
uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću
su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po
mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate
rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene
sate. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od
2.4.2014. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom
odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću
odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za
prekovremeni rad.
8.4. Nastavno, obzirom na korekciju izračuna naknada plaća tužitelja tijekom
bolovanja i godišnjeg odmora valjalo je uzeti u obzir odredbu članka 36 KU/13 i
članka 59.TKU/12. Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.37. KU-a (NN
143/13), odnosno čl.34. KU-a (NN 29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji
odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Vještak
prikazao u svom vještvu u tablici br. 3. str 16,17 spisa prikazao ovu utuženu razliku
manje isplaćene plaće. Naime, izračunom gore utuženih i utvrđenih naknada mijenja
se i visina naknade za trajanja bolovanja tj godišnjeg odmora tužitelja.
8.5. U svom nalazu i mišljenju imenovani vještak je utvrdio kako tuženik nije
obračunao i isplatio tužitelju:
- dodatke na plaću za otežane uvjete rada ukupno 10.601,24 kn,
- uvećanje dodatka na plaću za odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupno
2.132,06 kn,
- naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i korištenja bolovanja
do 42 dana ukupno 14.229,44 kn,
8.6. Zaključno se može konstatirati da tužitelju u utuženom razdoblju od 01.10.2018.
do 31.12.2020 po osnovi dodataka na plaću (za otežane uvjete rada, uvećanja
dodatka za otežane uvjete) te po osnovi naknada plaće za vrijeme korištenja
godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana isplaćen manji iznos mjesečno kako je
prikazano u tablice 3. vještva , odnosno u sveukupnom bruto iznosu od 26.962,74 kn
/ 3.578,57 €.
8.7. Tuženikovo protivljenje u odnosu na osnovu i visinu potraživanja tužitelja jer
upravo iz izrađenog nalaza i mišljenja proizlazi kako tuženik i nadalje krivo
obračunava utužene naknade a posebno one za vrijeme korištenja bolovanja tj
godišnjeg odmora, a koja osnova proizlazi iz svih akata na koje se tužitelj pozvao u
ovoj pravnoj stvari a na temelju kojih je sud dosudio razliku.
8.8. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom
odredbe čl. 29. st.2. Zakon o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22- dalje ZOO) i Uredbe o izmjeni Zakona o
obveznim odnosima ( Narodne novine br. 156/22- dalje Uredba ZOO/22) koje teku
od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, petnaestog dana u idućem mjesecu
do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14) koje kamate se ne
dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je
sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe članka 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na
dohodak ( Narodne novine broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11 , 22/11, 144/12,
120/13,125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 36/15), čl. 61.st.1.t.9., Pravilnika o porezu na
dohodak ( Narodne novine broj : 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/19, 123/10, 137/11,
61/12, 79/13, 160/13, 157/14), te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak
dospijevaju tek s isplatom, pa se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate radi
čega je sud odlučio kao u točki I izreke ove presude, kako je to pravilno zatražio
tužitelj.
16. Tužitelj je u uspio sa svojim zahtjevom u cijelosti pa mu sukladno odredbi članka
154. st. 1. u vezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj
53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 (
pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22- dalje ZPP) Tarife o nagradama
i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96,
91/04, 148/09,142/12 , 103/14, 118/14, 107/15, 126/22- dalje Tarife) kako slijedi i
vrijednosti predmeta spora: za sastav tužbe, za sastav obrazloženog podneska od
27.03..2023. od po 100 bodova, za zastupanje na ročišta od 22.02.2022. i
28.03.2023.. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za svako od po 100 bodova, te
za ročište za objavu presude od 50 bodova što iznosi 450 bodova. Prema vrijednosti
boda priznati parnični trošak iznosi 6.750,00 kn a isti uvećan za PDV od 1.687,50 kn i
nužne troškove vještačenja od 1.500,00 kn ukupno iznosi 9.937,50 kn / 1.318,83 € ,
međutim kako je tužitelj tražio ukupno na ime parničnog troška iznos od 1.277,43€ /
9.624,78 kn to mu je taj iznos valjalo i dosuditi primjenom odredbe čl. 2.st.1. ZPP-a.
16.1.Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl.
29. st. 2. ZOO i Uredba ZOO/22, tekućom od dana donošenja ove odluke, a to
sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13,
93/14, 73/17) i čl. 151.st.3. ZPP-a.
17. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčanih
obveza dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2.
Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne
novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1
euro = 7,53450 kuna.
18. U odnosu na zatraženi paricijski rok od 8 dana, za istaknuti je da tužiteljica nema
zakonske osnove potraživati ispunjenje tuženikove tražbine u navedenom roku,
budući je odredbom članka 328.st.2. ZPP-a propisano da ako posebnim propisom
nije drugačije određeno rok za izvršenje činidbe je petnaest dana time da je rok za
ispunjenje od osam dana popisan samo u mjeničnim i čekovnim sporovima. Dakle,
kako drugim propisom osim ZPP-a nije propisan drugi rok za izvršenje činidbe, to je
valjalo tuženiku naložiti izvršenje u roku od 15 dana, a ne kako je to tužiteljica tražila
tužbenim zahtjevom.
U Splitu, 26. svbinja 2023.
SUDAC
Snježana Cvitanović,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo
žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom
Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- pun.tužitelja
- pun.tuženika
- u spis
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.