Poslovni broj: 13 P-…/20..-..

1

             

       Poslovni broj: 13 P-…/20..-..

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

 

              Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužiteljice M. V., G. 2A, OIB: …, zastupane po punomoćniku M. R., odvjetniku iz V., protiv tuženika O. b. d.d., S., D. rata 61, OIB: …….., zastupanog po punomoćnicima iz OD H. i partneri iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne javne rasprave 14. travnja 2023. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, te objave presude 26. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Proglašava se nedopuštenom ovrha pokrenuta dana 7. svibnja 2021. zahtjevom za izravnu naplatu tuženika – ovrhovoditelja O. b. d.d. S., D. rata 61, OIB: ……, temeljem zadužnice od 13. lipnja 2019. solemnizirane kod Javnog bilježnika Z. M.-Š. u S. pod brojem OV-…./…., izdane kao osiguranje po Ugovoru o kreditu br. ……., protiv tužiteljice – ovršenice M. V., OIB: ……, iz G. 2A, te je slijedom toga tuženica dužna odmah prekinuti daljnje postupanje Financijske agencije po toj zadužnici, te nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka, sve u roku od 15 dana."

 

              II/ Nalaže se tužiteljici M. V. da tuženiku O. b. d.d. S. naknadi parnične troškove u iznosu od 1.865,62 EUR / 14.056,51 kn (tisuću osamsto šezdeset pet eura i šezdeset dva centa / četrnaest tisuća pedeset šest kuna i pedeset jedna lipa)[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

i   r i j e š i o   j e

 

              Odbacuje se prijedlog tužiteljice od 16. kolovoza 2021. za odgodu ovrhe na novčanim sredstvima tužiteljice temeljem zadužnice OV-…./..-…. radi naplate 28.132,55 kn.

 

 

             

Obrazloženje

 

              1.1. Tužiteljica je 15. srpnja 2021. podnijela tužbu protiv tuženika O. b. d.d., u kojoj navodi da je rješenjem ovoga suda broj Ovr-…./…. od 29. lipnja 2021.  upućena kao ovršenica u navedenom ovršnom predmetu na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koju je pokrenuo tuženik radi namirenja iznosa od 225.000,00 kn temeljem Ugovora o kreditu broj 190613017853 od 13. lipnja 2019., zaključenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora.

              1.2. Tužiteljica nadalje u tužbi navodi da je 13. lipnja 2019. s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu na iznos od 225.000,00 kn, te taj ugovor ovjerila kod javnog bilježnika i izdala zadužnicu kao sredstvo osiguranja otplate kredita, nakon čega je tužiteljica očekivala je da će joj banka doznačiti iznos odobrenog kredita. Međutim, banka joj nikada nije doznačila ugovoreni iznos, nego je nakon kratkog vremena pokrenula ovrhu jer je zbog neplaćanja mjesečnih rata na ime povrata kredita dospio na naplatu cijeli ugovoreni iznos kredita.

              1.3. Kako je tuženik pokrenuo ovrhu protiv tužiteljice na temelju zadužnice izdane kao sredstvo osiguranja naplate tražbine po ugovoru o kreditu po kojem tužiteljici nije isplaćen ugovoreni iznos kredita, a ta je činjenica neispunjenja ugovora po kreditu nastupila nakon ovjere ugovora kod javnog bilježnika u smislu članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona, to tužiteljica ovom tužbom predlaže da se proglasi nedopuštenom ovrha pokrenuta protiv tužiteljice kao ovršenice zahtjevom tuženika od 7. svibnja 2021. za izravnu naplatu temeljem zadužnice od 13. lipnja 2019. solemnizirane kod javnog bilježnika Z. M.-Š. iz S. pod brojem OV-…./…., izdane kao sredstvo osiguranja po Ugovoru o kreditu broj …...

             

              2. U odgovoru na tužbu od 26. listopada 2021. tuženik prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda budući da je u članku 12. točka 5. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena mjesna nadležnost suda prema sjedištu poslovnog centra banke u kojem je ugovor zaključen, te kako je ugovor zaključen u S., smatra mjesno nadležnim Općinski sud u S.. Ovaj je prigovor tuženika odbijen rješenjem ovoga suda broj P-…./….-. od 15. rujna 2022. te je to rješenje postalo pravomoćno 15. listopada 2022., zbog čega je ovaj sud kao mjesno nadležan proveo postupak.

 

              3. Nadalje u odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti pobija navode iz tužbe te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Navodi da je točno kako je tužiteljica s tuženikom zaključila ugovor o kreditu broj ……..-KO dana …. 20…., za koji je ovjerila potpis kod javnog bilježnika i kao sredstvo osiguranja otplate izdala zadužnicu i izjavu o suglasnosti za zapljenu primanja. Međutim, tuženik osporava kao netočnu tvrdnju tužiteljice da joj iznos odobrenog kredita nikad nije isplaćen jer je nakon zaključenja ugovora tuženik ispunio svoju obvezu i na račun tužiteljice izvršio uplatu u iznosu od 225.000,00 kn. Stoga tuženik smatra da tužiteljica nije uspjela dokazati postojanje žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona te da iz ničega ne proizlazi da bi predmetna ovrha bila nedopuštena, već je nesporno da je tužiteljica obveznik prema ugovoru o kreditu, zbog čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev i dosuditi mu parnični trošak.

 

              4. U podnesku tužiteljice od 8. studenoga 2021., kojim se očitovala na navode odgovora na tužbu, tužiteljica priznaje točnom činjenicu da je nakon zaključenja Ugovora o kreditu tuženik 13. lipnja 2019. na račun tužiteljice i uplatio iznos od 225.000,00 kn, ali je istoga dana treća osoba, a ne tužiteljica, s tog računa tužiteljice podigla iznos od 229.500,00 kn. Tužiteljica navodi da je ta treća osoba mogla biti i službenik tuženika jer je malo vjerojatno da službenik banke ne bi prilikom isplate izvršio provjeru identiteta nalogodavca. Iz potpisa nalogodavca na dokumentu koji nosi naslov: „Isplata s kunskog računa“ jasno je vidljivo da ga nije potpisala tužiteljica. Osim toga, iz prometa po računu tužiteljice, koji je priložio odgovoru na tužbu sam tuženik, vidi se da je izvršena i neka uplata od 15.500,00 kn na taj isti račun dana 13. lipnja 2019., koju tužiteljica nije izvršila. Iz dokumenta „Promet za račune ...“ proizlazi da su s računa tužiteljice vršene i neke druge isplate, iako ona nikada nije poslovala preko tog računa. Tužiteljica smatra kako navedeno upućuje na zaključak da je netko u banci vršio transakcije po računu tužiteljice o kojima ona ništa ne zna ili je netko od službenika banke postupao u dosluhu s nekom trećom osobom kako bi opljačkali tužiteljicu, a tuženik je odgovoran za takvo postupanje banke u kojem se vrše transakcije po računu bez znanja vlasnika računa. 

 

              5.1. Na pripremnom ročištu od 10. siječnja 2023. tužiteljica navodi da upravo činjenica da je u istoj poslovnici banke vršena i isplata i uplata na račun s dva potpuno različita potpisa koji ni najmanje nisu slični stvarnom potpisu tužiteljice dokazuje odgovornost banke u oduzimanju novca tužiteljici.

              5.2. Na istom ročištu tuženik ističe kako smatra navode tužiteljice izuzetno neosnovanim i krajnje nevjerojatnim, kao i da se prilikom prometovanja po računu referent banke ne vodi samo potpisom, nego utvrđuje i identitet osobe koja daje nalog na način da provjerava osobne dokumente koje ta osoba priloži, a u pravilu se radi o osobnoj iskaznici, što je opće poznata činjenica.

 

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu i to: Ugovor o kreditu broj ……..-KO od ….. 20…., izlist prometa za račun tužiteljice od 22. listopada 2021., promet po računu tužiteljice priložen uz podnesak tužiteljice od 8. studenoga 2021., nalog za uplatu iznosa od 15.500,00 kn na kunski račun tužiteljice od 13. lipnja 2019. te nalog za isplatu s istog računa iznosa od 229.500,00 kn od 13. lipnja 2019., punomoći tužiteljice izdane odvjetniku M. R. dana 13. prosinca 2019. radi podnošenja kaznene prijave, dana 20. svibnja 2021. radi proglašena pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te dana 12. srpnja 2021. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, potpise tužiteljice priložene na glavnoj raspravi 14. travnja 2023., nadalje izvršio je uvid u spis ovoga suda broj Ovr-…/20... Kao nepotreban odbijen je dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje grafološkog vještačenja te u tu svrhu pribave dokumentacije PP Novi Marof (potpisnog kartona, osobne iskaznice i zahtjeva za vozačku dozvolu tužiteljice), dok je od prijedloga za provođenje knjigovodstvenog vještačenja tužiteljica odustala (na ročištu 10. siječnja 2023.). Iako je i tuženik u odgovoru na tužbu predlagao po potrebi provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, sud je smatrao da provođenje ovog dokaza nije potrebno, zbog čega je na glavnoj raspravi 14. travnja 2023. i odlučio da neće provoditi daljnje dokaze, a razlozi zbog kojih smatra nepotrebnim provođenje grafološkog i financijskog vještačenja bit će niže obrazloženi. Dokazni prijedlog tužiteljice za pribavu cjelokupnog spisa banke vezano uz predmetni ugovor o kreditu na istoj glavnoj raspravi sud nije uzeo u obzir, a to temeljem članka 299. stavak 1. i stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP). Naime, odredbom članka 299. stavak 1. ZPP propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeva, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Prema članku 299. stavak 2. ZPP stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a prema članku 299. stavku 3. ZPP nove činjenice i dokaze koje su stranke iznijele odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka, sud neće uzeti u obzir. Kako se od samog početka spor tiče sklapanja i ispunjenja ugovora o kreditu, sud ne vidi nikakve razloge zbog kojih tužiteljica već do zaključenja prethodnog postupka ne bi mogla istaknuti ovaj dokazni prijedlog, a niti tužiteljica iznosi takve razloge, zbog čega sud smatra da je ovaj dokazni prijedlog istaknut protivno članku 299. stavku 2. ZPP, pa stoga sukladno članku 299. stavak 3. ZPP isti nije uzet u obzir.

 

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka te nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sukladno čl. 8. ZPP sud je odlučio kao u izreci presude.

 

              8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha pokrenuta tuženikovim zahtjevom za izravnu naplatu tuženikove tražbine koja potječe iz ugovora o kreditu sklopljenog s tužiteljicom kao korisnicom kredita, a to temeljem zadužnice koju je tužiteljica potpisala kao sredstvo osiguranja naplate ove tražbine.

 

              9. Nije sporna činjenica da je između stranka sklopljen predmetni Ugovor o kreditu broj ……-KO od 13. lipnja 2019., kao ni da je tužiteljica potpisala i kod javnog bilježnika solemnizirala kako zadužnicu izdanu kao sredstvo osiguranja tražbine po tom ugovoru o kreditu, tako i sam ugovor o kreditu. Nije sporno ni da je tuženik kao ovrhovoditelj zahtjevom za izravnu naplatu podnesenim Financijskoj agenciji pokrenuo ovrhu radi naplate tražbine iz predmetnog ugovora o kreditu, a to na temelju zadužnice izdane radi osiguranja naplate te tražbine, kao ovršne isprave.

 

10. Sporna je činjenica ispunjenja ugovora o kreditu od strane tuženika kao davatelja kredita, a koju kao žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona ističe tužiteljica u svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, zbog čega je zaključkom ovoga suda broj Ovr-…/20..-. od 29. lipnja 2021. i upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sve kako je to i utvrđeno uvidom u spis broj Ovr-…/20...

 

11. Odredbom članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ), koja se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem članka 210. stavak 2. OZ, propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

 

12. Uvidom u Ugovor o kreditu broj …..-KO od 13. lipnja 2019. utvrđeno je da je isti sklopljen između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika (banke) kao davatelja kredita radi gotovinskog kredita u iznosu od 225.000,00 kn (članak 1. Ugovora), koji se tužiteljica kao korisnica kredita obvezala otplatiti u 120 jednakih mjesečnih anuiteta (članak 2. točka 3. Ugovora), pri čemu je banka ovlaštena učiniti kredit u cijelosti dospjelim ukoliko korisnik kredita ne plati bilo koju obvezu iz tog ugovora u roku dužem od 30 dana od dana njenog dospijeća te je u tom slučaju ovlaštena i realizirati instrumente osiguranja (članak 9. Ugovora), a u članku 8.1. Ugovora kao sredstva osiguranja ugovorene su javnobilježnički potvrđene zadužnica dužnika i izjava o zapljeni po pristanku dužnika. Na ovom ugovoru javnobilježnički je ovjeren potpis tužiteljice od strane javnog bilježnika Z. M.-Š. iz S. pod brojem Ov-…./20.. dana 13. lipnja 2019.

 

13. Kako je rečeno, sporna je činjenica je li nakon ovjere Ugovora o kreditu kod javnog bilježnika tuženik ispunio svoju ugovornu obvezu na isplatu ugovorenog iznosa kredita tužiteljici.

 

              14. Odredbom članka 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, koje su odredbe bile na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Iz ove zakonske odredbe proizlazi, dakle, da se obveza banke prema ugovoru o kreditu sastoji u tome da korisniku kredita stavi na raspolaganje ugovoreni iznos novčanih sredstava. U tom smislu ističe se da je u članku 1. točka 3. Ugovora određeno da se uplata smatra izvršenom danom odobrenja žiro računa banke.

 

15. Iz pregleda prometa za račun tužiteljice otvoren kod tuženika vidljiva je s danom 13. lipnja 2019. uplata iznosa od 225.000,00 kn, pri čemu i sama tužiteljica priznaje kako se radi upravo o uplati iznosa po ovdje predmetnom Ugovoru o kreditu. Kako se, dakle, radi o nespornoj činjenici, to nije bilo potrebe za provođenje financijskog vještačenja koje je na tu okolnost predložio tuženik. Unatoč toj činjenici, tužiteljica navodi, kako to proizlazi iz njezinog podneska od 8. studenoga 2021., da je istoga dana taj iznos (odnosno čak i veći iznos od 229.500,00 kn) podignut s navedenog računa od strane treće osobe, kao što su na pregledu prometa po računu tužiteljice vidljive i druge transakcije iako tužiteljica nikada nije poslovala preko tog računa. U svom iskazu tužiteljica iskazuje, u bitnom, kako je radi rješenja svojih financijskih problema, po dogovoru s više drugih osoba odlučila otvoriti trgovačko društvo (koje se kasnije proda stranim državljanima), a zbog čega je u lipnju 2019. otvorila račun kod tuženika te je navedenim osobama dala i kopiju svoje osobne iskaznice, te je radi otvaranja trgovačkog društva (j.d.o.o.) po uputi navedenih osoba došla potpisati dokumentaciju kod javnog bilježnika u Splitu, a između ostaloga radilo se i o ovdje predmetnom Ugovoru o kreditu. Iskazuje da je pitala o čemu se tu radi, na što su joj te osobe s kojima je došla rekle da se ništa ne brine, da je to samo formalnost za otvaranje firme, nije se u tom trenutku ni snašla, požurivali su je te je sve samo na brzinu potpisala. Potvrđuje da je potpisala ovdje predmetni ugovor o kreditu kao i zadužnicu, te da je vidjela o kojem se iznosu radi, no da su joj samo govorili da o tome ništa ne brine, da je to formalnost, požurivali su je, a nju je zapravo bilo i strah tih ljudi, no mislila je da će si na taj način pomoći, jer su joj oni govorili da joj mogu pomoći skinuti blokadu koju je imala. Nakon potpisivanja dokumenata kod javnog bilježnika nije se više čula ni s kime od njih. Doista joj je nakon toga skinuta blokada s računa, no nakon nekog vremena dobila je opomenu od O. b. za neplaćene rate kredita što joj je bilo sumnjivo pa je angažirala odvjetnika i podnijela kaznenu prijavu protiv ovih osoba koje je spomenula i nepoznatog počinitelja, te su izvidi još u tijeku.  Napominje da nikada nije fizički bila u poslovnici O. b. u S., P. L. niti radi sklapanja ugovora kao ni radi bilo kakvih transakcija po računu, koji je otvorila isključivo zbog razloga kako je naprijed iskazala, iako je ona svoj račun imala otvoren kod PBZ d.d. preko kojeg je vršila svoje transakcije, dok preko ovdje predmetnog računa otvorenog kod O. nije nikada radila nikakve transakcije. Po izlistu prometa po računu kod O. b. vidljivo je da je uplaćeno 15.500,00 kn na račun, i to pod njezinim imenom, no ona nikada nije izvršila tu uplatu, niti se na nalogu za tu uplatu s lista 22 nalazi njezin potpis, a ne zna čiji je to potpis. Isto tako vidljiva je nekakva uplata plaće od 6.000,00 kn za koju je naknadno utvrdila da ju je izvršila neka firma G. sol j.d.o.o., s kojom ona osobno nema nikakve veze, odnosno tamo nikada nije bila zaposlena. Dakle netko ju je fiktivno prijavio kao zaposlenika i uplatio tu navodnu plaću, a ne zna tko je to bio, iako ona realno u to vrijeme nije bila nigdje zaposlena. Isto tako na prometu po računu vidjela je da je na račun uplaćen iznos kredita od 225.000,00 kn i da je zatim sve isplaćeno s računa, pri čemu ističe da se niti na nalogu za isplatu s lista 23 spisa na iznos od 229.500,00 kn ne nalazi njezin potpis, te ne zna čiji je to potpis. Ne može se izjasniti ni o transakcijama pod nazivom "prijenos zbog ovrhe", te navodi da je doista bila u blokadi računa u to vrijeme za nekih otprilike 30.000,00 kn, ali je njezin račun bio otvoren kod PBZ d.d. te ne zna da li je ovim iznosima koji su skidani s ovdje predmetnog računa bila maknuta blokada s njezinog računa, možda je i to moguće. Ističe da u to vrijeme kada je sklopljen Ugovor o kreditu nije bila zaposlena, niti je imala uvjete za dobivanje kredita. Napominje i da je iz dokumentacije vidljivo da je isti datum sklapanja ugovora o kreditu te njegove isplate na račun, iako se uvijek radi isplate kredita čeka određeno vrijeme tj. isplata ne ide isti dan.

 

16. Iz iznesenog sadržaja navoda tužiteljice istaknutih tijekom ovog postupka proizlazi da tužiteljica u ovom postupku ni na koji način ne osporava valjanost predmetnog Ugovora o kreditu (iako je uvidom u spis broj Ovr-…/20.. utvrđeno da u prijedlogu za proglašenje ovrhe i pljenidbe nedopuštenom iznosi navode da je Ugovor potpisala pod prijevarom te da je takav Ugovor ništetan, kao i zadužnica koja je sastavni dio tog Ugovora), već svoj zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom u ovom postupku tužiteljica temelji isključivo na činjenici da tuženik nije ispunio svoju obvezu temeljem predmetnog Ugovora o kreditu (koju je činjenicu također iznosila u ovršnom postupku, a zbog čega je i upućena na pokretanje parnice). Kako je rečeno, obveza koju banka preuzima temeljem Ugovora o kreditu sastoji se u tome da korisniku kredita stavi na raspolaganje ugovoreni iznos kredita, a po stavu ovoga suda tuženik je takvu svoju obvezu ispunio kada je ugovorena novčana sredstva uplatio na nesporni račun tužiteljice, čime je ona dobila mogućnost, kao vlasnik računa, raspolagati tim novčanim sredstvima, te joj je time tuženik stavio na raspolaganje ugovoreni novčani iznos. Pri tome sud smatra da daljnje raspolaganje tim novčanim sredstvima po računu (pa čak ni ukoliko se isto dogodilo istoga dana nakon uplate iznosa kredita na račun tužiteljice, kako je to vidljivo iz prometa po računu), kao ni činjenica tko je ta raspolaganja vršio nije od utjecaja na pitanje ispunjenja obveze tuženika po Ugovoru o kreditu, već eventualno na pitanje ispunjenja obveza tuženika kao banke po ugovoru o vođenju računa koji je tužiteljica sklopila s tuženikom kao bankom radi otvaranja i vođenja kunskog računa na koji je izvršena uplata iznosa kredita. Drugim riječima, po stavu ovoga suda, tuženik kao banka može eventualno snositi odgovornost (za naknadu štete) ukoliko je dopustio raspolaganje novčanim sredstvima po predmetnom kunskom računu tužiteljice otvorenom kod tuženika na način koji je suprotan ugovoru o vođenju računa i odgovarajućim propisima tj. ukoliko je neovlaštenim osobama dopustio isplatu novčanih sredstava koja su prema Ugovoru o kreditu prenesena na nesporni kunski račun tužiteljice kod tuženika. Međutim, radi se o pitanjima koja nisu od utjecaja na odluku u ovom sporu, u kojem se utvrđuje samo je li tuženik ispunio svoju obvezu isplate kredita tužiteljici, zbog čega navedene činjenice eventualnog neovlaštenog raspolaganja novčanim sredstvima kredita po kunskom računu tužiteljice otvorenom kod tuženika sud u ovom postupku ne smatra potrebnim utvrđivati, a time niti izvoditi dokaze radi utvrđivanja tih činjenica, pa je upravo zbog tog razloga i odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje grafološkog vještačenja i u tu svrhu pribave dokumentacije MUP PP N. M..

 

17. Slijedom svega navedenog, odnosno kako je sud utvrdio da je tuženik u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu stavljanja na raspolaganje tužiteljici ugovorenog iznosa kredita, a s druge strane nesporno je da tužiteljica taj kredit tuženiku nije vraćala, zbog čega je tuženik osnovano pokrenuo ovrhu radi naplate svoje novčane tražbine po zadužnici izdanoj temeljem predmetnog Ugovora o kreditu, ocijenio je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim te isti odbio.

 

18. U podnesku od 16. kolovoza 2021. tužiteljica navodi da je zaprimila obavijest da je tuženik podnio zahtjev za ovrhu na njezinim novčanim sredstvima temeljem zadužnice broj OV-…./..-…, radi naplate iznosa od 28.132,55 kn te temeljem članka 65. stavak 1. točka 5. Ovršnog zakona u ovom predmetu podnosi prijedlog za odgodu navedene ovrhe sve dok ne bude riješeno o njezinom tužbenom zahtjevu u ovom predmetu. Međutim, valja reći da parnični sud nema zakonske ovlasti odgoditi ovrhu, već ovršenik u slučaju pokrenutog postupka izravne naplate kod Financijske agencije zatražene po ovrhovoditelju radi naplate njegove novčane tražbine ima na raspolaganju pravna sredstva iz čl. 210. st. 1. OZ, između ostalog i predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, na koji se prijedlog, sukladno stavku 2. istog članka, primjenjuju odredbe OZ o odgodi ovrhe, a koji prijedlog ovršenik mora podnijeti u okviru zasebnog ovršnog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

19.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP pa je tako tužiteljica, koja je spor u cijelosti izgubila, dužna tuženiku naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka i to troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno čl. 155. st. 1. ZPP.

19.2. Tuženiku su kao takvi troškovi priznati troškovi: sastava odgovora na tužbu u iznosu od 497,50 EUR sukladno tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Tarifa), zastupanja na ročištima od 10. siječnja 2023. i 14. travnja 2023. u iznosima od po 497,50 EUR za svako ročište sukladno tbr. 9. toč. 1. Tarife, dok trošak ročišta za objavu presude nije priznat budući da punomoćnici tuženika na to ročište nisu pristupili. Napominje se da su svi navedeni troškovi priznati sukladno vrijednosti predmeta spora i vrijednosti boda u iznosu od 15,00 kn / 1,99 EUR propisanoj u tbr. 50. Tarife, a to temeljem tbr. 48. stavak 3. Tarife. Na ovdje navedene priznate troškove u ukupnom iznosu od 1.492,50 EUR priznat je i zatraženi PDV u iznosu od 373,12 EUR sukladno tbr. 42. Tarife. Nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu budući da sukladno članku 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23) obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, pa tako, dakle, s obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, za njega nije nastala obveza plaćanja ove pristojbe.

15.3. Tuženiku su tako priznati ukupni parnični troškovi u iznosu od 1.865,62 EUR / 14.056,51 kn koje mu je dužna nadoknaditi tužiteljica, i to sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP po stopi propisanoj u članku 29. stavak 2. ZOO, zbog čega je odlučeno kao u točki II/ izreke.

 

U Varaždinu, 26. svibnja 2023.

 

Sutkinja

Dubravka Kraljić, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave odluke izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

 

Dostaviti

1/ Tužiteljica po punomoćniku M. R., odvjetniku iz V.

2/ Tuženik po punomoćnicima iz OD H. i p. iz Z.