Republika Hrvatska Trgovački sud u Bjelovaru
Bjelovar, Dr. I. Lebovića 42.

Poslovni broj: 7 Povrv-120/2019-63

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sucu Tomislavu Mrazović u pravnoj stvari
tužitelja Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba, d.d., Slovenija, Maribor,
Cankarjeva 3, Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša
Mihanovića 9, OIB: 45237012600, zastupana po punomoćniku Mići Ljubenko
odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri iz Zagreba, protiv tuženika
INTERIJERI SABLJO d.o.o. Bjelovar, Hrvatskog proljeća 3, OIB: 34180606964,
zastupan po punomoćniku Nikoli Remenar odvjetniku u Odvjetničkom društvu
Remenar & Remenar u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne
rasprave dana 7. travnja 2023. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i
punomoćnika tuženika, 26. svibnja 2023.

p r e s u d i o j e

I Usvaja se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave donesenom po javnom bilježniku Mariji Kustić iz Bjelovara
poslovni broj: Ovrv-1606/2019. od 30. svibnja 2019. kojim se nalaže tuženiku
INTERIJERI SABLJO d.o.o. Bjelovar, Hrvatskog proljeća 3, OIB: 34180606964,
tužitelju Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba, d.d., Slovenija, Maribor,
Cankarjeva ulica 3, Sava osiguranje, d.d., - Podružnica Hrvatska, Zagreb, Savska
144 a, OIB: 45237012600 isplatiti iznos glavnice od 285.827,66 eura1/ 2.153.568,53
kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku i to:

-na iznos od 2.153.568,53 kuna od 2. studenog 2015. godine pa do isplate, po stopi
koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za
pet postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN broj: HR3623860021119014417
koji se vodi kod Podravske banke d.d., te isplatiti troškove ovršnog postupka koji se
odnose na javnobilježnički trošak u iznosu od 6.293,50 kuna sa zakonskim zateznim
kamatama tekućim od dana 30. svibnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za
svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za

1 Fiksni tečaj konverzije: 7,53450

2

Posl. broj: 7 Povrv-120/2019-63

referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 76.469,85 eura, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelja s zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 835,29 eura.

Obrazloženje

1.Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Marija Kustić iz Bjelovara izdao je
rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-1606/2019. dana 30. svibnja 2019. godine radi
namirenja potraživanja tužitelja prema tuženiku u iznosu od 2.153.568,53 kuna na
temelju vjerodostojnih isprava – otvorene stavke kupca od 27. svibnja 2019. godine
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 2. studenog 2016. pa do isplate.

2.Protiv navedenog rješenja tuženik je u zakonskom roku uložio prigovor u
kojem navodi da osporava rješenje o ovrsi u cijelosti. Poslovni odnos tužitelja i
tuženika je tekao kroz period 2011., 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016. godinu gdje
su izvršena kompletna knjiženja i zatvaranja svih obveza kroz temeljnice i
kompenzacije te tuženik sa danom 1. siječnja 2018. nema nikakvih financijskih
obveza prema tužitelju koji preuzimanjem Velebit osiguranja d.d. nije izvršio knjiženje
poslovne dokumentacije koju je bio dužan knjižiti. Obrazlaže da je stanje dugovne i
potražne strane poslovnih knjiženja po godinama počevši od 2011. do 2017. u
kompletnom iznosu zatvorena te nemamo nikakvih drugih obaveza. Dokaze o svim
knjiženjima će dostaviti sudu u tijeku postupka dokazivanja njihovih tvrdnji. Tužitelj
prijedlogom za ovrhu ima namjeru naplatiti nešto što mu ne pripada. Knjiženje
Ugovora o pristupu duga je provedeno u poslovnim knjigama 31. prosinca 2014.
godine a za sve ostale obaveze po tom Ugovoru koje nisu bile zatvorene nastupila je
zastara za naplatu potraživanja, stoga predlaže da sud tužitelja s tužbom odbije te
potražuje trošak.

3. U nastavku postupka tužitelj navodi da tuženik u svom prigovoru šturo bez
ikakvog obrazloženja naznačio da je isprava na temelju koje je doneseno rješenje o
ovrsi nije vjerodostojna. Neovisno o činjenici da je tuženik propustio obrazložiti što je
mislio pod pojmom da isprava nije vjerodostojna, tužitelj ističe kako je isprava na
temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi – otvorene stavke, sačinjena upravo u
skladu sa odredbama propisa koji određuje nužni sadržaj isprave koja se identificira
kao vjerodostojna. Naime, prema odredbama članka 31. Ovršnog zakona
vjerodostojna isprava je račun, mjenica, ček s protestom i povratnim računima kada
je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po
zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima
smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata. Vjerodostojna
isprava se smatra podobnom za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te
predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Kad se iz vjerodostojne

3

Posl. broj: 7 Povrv-120/2019-63

isprave ne vidi je li i kad je tražbina dospjela, ovrha će se odrediti ako ovrhovoditelj u
prijedlogu za ovrhu navede datum dospjelosti tražbine. Iz priložene isprave tužitelja
vidljivo je kako je ista upravo sačinjena u skladu sa citiranom odredbom, čime se
prigovor tuženika otklanja u cijelosti. Tuženik je nadalje u svom prigovoru naveo kako
nema u evidenciji potraživanje koje je utužio tužitelj, ali ne obrazlaže kako je
nesporno potraživanje koje je evidentno postojalo (i za koje niti tuženik ne tvrdi da
nije u jednom trenutku postojalo) prestalo u njegovim poslovnim knjigama. Tek
paušalni navod da su izvršena kompletna knjiženja i zatvaranja svih obveza kroz
temeljnice i kompenzacije nije dokaz na temelju kojeg se može utvrditi da je obaveza
prestala. U odnosu na navedeno predlaže se provesti knjigovodstveno financijsko
vještačenje na okolnost zatvaranja obveze temeljem Ugovora o preuzimanju od 4.
veljače 2014. godine. Tuženik nadalje u svom prigovoru ističe kako je svo
potraživanje podmirio putem kompenzacija, ali za isto ne dostavlja dokaze koje su to
kompenzacije i kada točno poslužile kao podloga za zatvaranje obveze. Opreza radi
tužitelj ističe kako je na temelju ugovora o preuzimanju sklopljenog 4. veljače 2014.
godine između prednika tužitelja kao vjerovnika, tuženika kao preuzimanja duga i
društva Parketi Sabljo d.o.o. kao dužnika suglasno utvrđeno u članku 1. da postoji
potraživanje vjerovnika prema dužniku u iznosu od 4.794.703,57 kuna Jednako tako
u navedenom ugovoru u članku 3. suglasno je utvrđeno da preuzimatelj duga ovdje
tuženik preuzima dug u cijelosti odnosno u ukupnom iznosu od 4.794.703,57 kuna a
kojeg je dužnik duguje vjerovniku ovdje tužitelju. Nakon sklapanja ugovora
potraživanje od 4.794.703,57 kuna djelomično je podmireno putem cesija u iznosu od

2.641.135,04 kuna te je ostalo potraživanje u iznosu od 2.153.568,53 kuna. Obzirom
da navedeno predlaže se pozvati tuženika na dostavu kompenzacija kojima je
zatvarano utuženo potraživanje povrh iznosa od 2.641.135,04 kuna. Tuženik na kraju
svog prigovora, nakon što je prvotno naveo da nije dužan, pa da je sve platio, ističe
prigovor zastare potraživanja za one obveze koje nisu bile zatvorene. Prije svega
ističe se kako je nesporno da tuženik priznaje osnovu kao i visinu potraživanja. Ono
što tuženik tvrdi da nije dužan, pa da je platio, da bi zatim izjavio kako je zastarjelo
znači samo jedno – da tuženik priznaje osnovu duga i visinu duga, jer da tome nije
tako onda ne bi izjavio kako je sve platio. Upravo činjenica plaćanja koju navodi
tuženik ključna je za otklanjanje prigovor zastare. Naime, članak 240. st. 1. Zakona o
obveznim odnosima predviđa da se zastara prekida kad dužnik prizna dug. Članak

240. st. 2. ZOO-a određuje da do takvog priznanja može doći ne samo izjavom
vjerovniku, nego i na posredan način kao što je davanje otplate, plaćanje kamate ili
davanje osiguranja. Iz dostavljenog izvoda otvorenih stavaka kao cesija i
kompenzacija kojima je zatvoreno dio potraživanja iz Ugovora od 4. veljače 2014.
godine u iznosu od 2.641.135,04 kuna jasno proizlazi kako je tuženik nakon
sklapanja Ugovora nakon 4. veljače 2014. vršio sukcesivna plaćanja putem
kompenzacija ili su to činili njegovi dužnici sa svrhom i ciljem ispunjenja novčane
obveze iz čl. 3. ugovora od 4. veljače 2014. godine. Posljednja uplata sa ciljem
zatvaranja obveze iz Ugovora od 4. veljače 2014. godine bile su dvije cesije od 21.
studenog 2017. godine sa Dinova-Diona d.o.o. i to jedna na iznos od 330.138,23
kuna a duga na iznos od 9.113,15 kuna. Svrha članka 240. Zakona o obveznim
odnosima je upravo zaštita vjerovnika. Naime, vjerovnik koji je primio djelomično
ispunjenje ima se pravo pouzdati da će mu dužnik ispuniti i ostatak duga i zbog toga

4

Posl. broj: 7 Povrv-120/2019-63

nije dužan protiv njega pokretati postupak pred nadležnim tijelima kao da do
djelomičnog plaćanja nije niti bilo. Zaštita vjerovnikova povjerenja dovodi do prekida
zastare čak i kada ne postoji potencijalno volja dužnika za preostalim ispunjenjem i
usprkos prigovoru zastare. U dokaz svojih tvrdnji predlaže da sud izvrši uvid u Cesiju
od 18. svibnja 2015., uvid u Sporazum o plaćanju od 11. lipnja 2015., uvid u Cesiju
od 9. prosinca 2015., uvid u Izjavu o prijeboju (kompenzacija) broj: 211/16 od 31.
prosinca 2015., uvid u Izjavu o prijeboju (kompenzacija) broj: 261/16 od 31. prosinca

2015., uvid u Izjavu o višestrukom prijeboju od 31. prosinca 2015., uvid u Ugovor o
ustupanju potraživanja od 7. travnja 2016., uvid u Ugovor o ustupanju potraživanja od

28. srpnja 2016., uvid u Račun P-URA 17-03542 od 1. listopada 2017., uvid u Ugovor
o ustupanju potraživanja od 21. ožujka 2017., uvid u Ugovor o ustupanju potraživanja
od 8. listopada 2016., uvid u Ugovor o preuzimanju duga od 4. veljače 2014., uvid u
Aneks Ugovora o preuzimanju duga, uvid u Ugovor o pristupu dugu od 7. ožujka

2013., uvid u Račun br. /0890/3, uvid u Obavijest o knjiženju br. 09/2013., uvid u
Predugovor o kupoprodaji br. 6-90/2012/BP od 29. listopada 2012., uvid u Aneks
Predugovora o kupoprodaji br. 6-90/2012/BP, uvid u Ugovor o kupoprodaji od 18.
rujna 2015., uvid u Aneks ugovoru o kupoprodaji, uvid u Kupoprodajni ugovor br.
09/2018/BJ od 13. prosinca 2018., uvid u Ugovor o ustupanju potraživanja – Cesiji od

18. svibnja 2015., uvid u Ugovor o ustupanju potraživanja- cesiji od 9. prosinca

2015., uvid u prijeboju (kompenzaciji) broj 261/16., uvid u Izjavu o višestrukom
prijeboju., uvid u Ugovor o preuzimanju duga s uputom o plaćanju od 12. siječnja

2016., uvid u Ugovor o ustupanju potraživanja – cesiji od 7. travnja 2016., uvid u
Ugovor o ustupanju potraživanja – cesiji. od 28. srpnja 2016., uvid u Ugovor o
ustupanju potraživanja – cesiji od 28. listopada 2016., uvid u Izjavu o kompenzaciji
(prijeboju), uvid u Ugovor o ustupanju potraživanja – cesiji od 21. ožujka 2017.,
predložio je da se provede knjigovodstveno - financijsko vještačenje, osporava da je
pravni prednik tužitelja s tuženikom dana 22. rujna 2015. godine sklopio Aneks
ugovora o preuzimanju duga od 4. veljače 2014. slijedom čega predlaže i
grafološko vještačenje, te dokaz saslušanjem svjedoka Dražena Kulića, Tibora
Kralja, Janči Siniše te dokaz zakonskog zastupnika tuženika Ružice Sabljo kao
stranke, pa da nakon toga sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te potražuje trošak
prema troškovniku kojeg je priložio.

4. Tuženik je tijekom postupka i nadalje osporavao osnovanost tužiteljevog
potraživanja tvrdnjom da tužitelj nije pravilno knjižio poslovne događaje jer je
općenito kod preuzimanja duga bilo dogovoreno da će se dugovanje zatvarati
kompenzacijom za nekretnine pa je u svrhu dokaza predložio sudu uvid u Ugovor o
preuzimanju duga zaključen dana 4. veljače 2014. godine između prednika tužitelja
Velebit osiguranja d.d. kao vjerovnika i Interijeri Sabljo d.o.o. sada tuženika kao
preuzimatelja duga i Parketi Sabljo d.o.o. kao dužnika, kojim Interijeri Sabljo d.o.o.
odnosno sada tuženik kao preuzimatelj duga duguje predniku tužitelja Velebit
osiguranje d.d.ukupan iznos od 4.794.703,57 kuna, zatim uvid u Aneks ugovora o
preuzimanju duga zaključenog 22. rujna 2015. godine između prednika tužitelja
Velebit osiguranje d.d. kao vjerovnika i sada tuženika Interijeri Sabljo d.o.o. kao
preuzimatelja duga, a kojim Aneksom je u naravi došlo do smanjenja prvobitne
tražbine sa iznosa od 4.796.703,57 kuna na iznos od 3.736.976,52 kune, a čime je

5

Posl. broj: 7 Povrv-120/2019-63

dužnik umanjio svoj dug. Pored toga tuženik je tijekom postupka dostavio i drugu
dokumentaciju u vidu Ugovor o pristupu dugu, račun, obavijest o knjiženju,
Predugovor o kupoprodaji nekretnina i Aneks predugovora o kupoprodaji nekretnina,
zatim Ugovor o kupoprodaji nekretnina i Aneks tog ugovora o kupoprodaji nekretnina
te Izjave o prijeboju i Ugovore o ustupanju potraživanja – cesiji a kojima također tvrdi
da je smanjio utuženo potraživanje a koje sve Ugovore tužitelj nije proveo u svojim
poslovnim knjigama slijedom čega je njegovo potraživanje u cijelosti neosnovano i u
zastari, pa je u svrhu dokazivanja ovih činjenica predložio uvid u svu tu
dokumentaciju i saslušanje u svrhu dokaza kao svjedoka Dražena Kulića, Krešimira
Vrbića, Igora Kralja i Tanje Tomić na sve navedene okolnosti da je kod preuzimanja
duga bilo dogovoreno da će se dugovanje zatvarati kompenzacijom za nekretnine a
da tužitelj nije pravilno knjižio poslovne događaje slijedom čega je neosnovano
potraživanje tužitelja u cijelosti, te predlaže da se tužitelj odbije s tužbenim zahtjevom
kao neosnovanim i potražuje trošak prema troškovniku kojeg je priložio.

5.Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz uvidom u otvorene stavke
kupaca (list 6 spisa), uvid u Ugovor o preuzimanju duga od 4. veljače 2014. (list 9 –
13 spisa), uvid u Ugovor o ustupanju potraživanja – cesiji od 18. svibnja 2015. (list 21
spisa), uvid u Sporazum o plaćanju od 1. lipnja 2015. (list 22 spisa), uvid u Ugovor o
ustupanju potraživanja – cesiji od 9. prosinca 2015. (list 23-24 spisa), uvid u Izjavu o
prijeboju (kompenzaciji) broj 211/16 (list 25 spisa), uvid u Izjavu o prijeboju
(kompenzaciji) broj: 261/16. (list 26 spisa), uvid u Izjavi o višestrukom prijeboju
(kompenzacija) (list 27 spisa), uvid u Ugovor o ustupanju potraživanja – cesiji od 7.
travnja 2016. (list 28-29 spisa), uvid u Ugovor o ustupu potraživanja – cesiji (list 30-
31 spisa), uvid u Račun br. 244-03-91 (list 32 spisa), uvid u Ugovor o ustupanju
potraživanja-cesiji od 21. ožujka 2017. (list 33 – 34 spisa), uvid u Ugovor o ustupanju
potraživanja-cesiji od 28. listopada 2016. (list 35-36), uvid u Ugovor o preuzimanju
duga do 4. veljače 2014., uvid u Aneks Ugovora o preuzimanju duga, uvid u Ugovor
o pristupu dugu od 7. ožujka 2013., uvid u Račun br. /0890/3, uvid u Obavijest o
knjiženju br. 09/2013., uvid u Predugovor o kupoprodaji br. 6-90/2012/BP od 29.
listopada 2012., uvid u Aneks Predugovora o kupoprodaji br. 6-90/2012/BP, uvid u
Ugovor o kupoprodaji od 18. rujna 2015., uvid u Aneks ugovoru o kupoprodaji, uvid u
Kupoprodajni ugovor b.r 09/2018/BJ od 13. prosinca 2018., uvid u Ugovor o
ustupanju potraživanja – Cesiji od 18. svibnja 2015., uvid u Ugovor o ustupanju
potraživanja- cesiji od 9. prosinca 2015., uvid u prijeboju (kompenzaciji) broj 261/16.,
uvid u Izjavu o višestrukom prijeboju., uvid u Ugovor o preuzimanju duga s uputom o
plaćanju od 12. siječnja 2016., uvid u Ugovor o ustupanju potraživanja – cesiji od 7.
travnja 2016., uvid u Ugovor o ustupanju potraživanja – cesiji. od 28. srpnja 2016.,
uvid u Ugovor o ustupanju potraživanja – cesiji od 28. listopada 2016., uvid u Izjavu o
kompenzaciji (prijeboju), uvid u Ugovor o ustupanju potraživanja – cesiji od 21.
ožujka 2017 (list 47- 86 spisa i 122- 154 spisa), uvid u izvadak iz zemljišne knjige,
Zapisnik o osnivanju pologa novca radi prijenosa, Kupoprodajni ugovor br.
09/2018/BJ od 13. prosinca 2018., Zapisnik o osnivanju pologa novca radi prijenosa
(list 161-171 spisa), uvid u Ugovor o preuzimanju duga s uputom o plaćanju od 12.
siječnja 2016. (list 260-262 spisa), uvid u Bjanko zadužnice (list 263-269 spisa),
saslušani su svjedoci Dražen Kulić (list 184 spisa), Krešimir Vrbić (list 193 spisa),

6

Posl. broj: 7 Povrv-120/2019-63

Tibor Kralj (list 193-195 spisa), Siniša Janči (list 209-210 spisa), te zakonski
zastupnik tuženika Ružica Sabljo (list 185-186). Provedeno je knjigovodstveno –
financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku knjigovodstveno - financijske
struke Marijani Matijević (list 227-318 i 350-351 spisa), te je vještak saslušan na
ročištu održanom dana 7. travnja 2023. (list 256-258 spisa), uvid u Izvadak iz
sudskog registra za tužitelja (list 371-390 spisa), dok druge dokaze sud nije provodio
jer smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno pa je u smislu odredbe članka 8.
Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,
117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 36/22, - dalje: ZPP), presudio
kao u izreci te održao u cijelosti na snazi platni nalog.

6. Između stranaka sporna je visina utuženog potraživanja, obzirom da tuženik
tvrdi da ništa ne duguje tužitelju temeljem Ugovora o preuzimanju duga zaključenog

4. veljače 2014., a temeljem kojeg Ugovora tužitelj od tuženika potražuje utuženi
iznos kao pravni slijednik vjerovnika iz tog Ugovora o preuzimanju duga.

7. Iz uvida u Povijesni izvadak iz sudskog registra za pravnog prednika
tužitelja sud je utvrdio da je sadašnji tužitelj Zavarovalnica Sava zavarovalna družba
d.d. Slovenija, Sava osiguranje d.d. Podružnica Hrvatska Zagreb pravni slijednik
tvrtke Velebit osiguranje d.d. iz Zagreba obzirom da je isto društvo pripojeno sada
tužitelju, a što između stranaka nije niti sporno.

8.Iz uvida u nalaz i mišljenje knjigovodstveno - financijskog vještaka Marijane
Matijević koja je svoj nalaz i mišljenje dala na temelju sve priložene dokumentacije
stranaka u ovom spisu, a čiji nalaz i mišljenje sud ocjenjuje nepristranim i stručnim pa
ga zato prihvaća, sud nalazi utvrđenim da potraživanje tužitelja prema tuženiku
temeljem Ugovora o preuzimanju duga zaključenog 4. veljače 2014. između
prednika tužitelja i tuženika kao preuzimatelja duga na dan 24. ožujka 2014. godine
je iznosio 4.794.703,57 kuna, te da je tuženik ostao dužan po tom Ugovoru sada
platiti iznos od 2.153.568,53 kune jer je tuženik tužitelju sve do sada platio dio tog
duga u iznosu od 2.641.135,04 kune, a što proizlazi iz sve priložene knjigovodstvene
i druge dokumentacije stranaka u ovom spisu. Nadalje, iz istog vještačkog nalaza i
mišljenja proizlazi da iz sve priložene dokumentacije stranka u spisu ne postoji
vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija iz koje bi se moglo utvrditi da je
spornim Aneksom ugovora o preuzimanju duga u kojem je navedeno da se
potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 4.796.703,57 kuna smanjuje na
iznos od 3.736.976,52 kune, time da je čl. 5. tog Aneksa navedeno da ovaj pravni
posao stupa na snagu 22. rujna 2015. godine stvarno i došlo do tog smanjenja duga
u navedenom iznosu, pa sud nalazi utvrđenim da do stvarnog smanjenja navedenog
duga tim spornim Aneksom nije niti došlo između tužitelja i tuženika, slijedom čega
je sud presudio kao u izreci temeljem čl. 29. i 183. Zakona o obveznim odnosima
("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, - dalje: ZOO), jer dužnik dolazi
u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku a dužnik koji zakasni s ispunjenjem
novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, time da tuženik nije
osporavao dospijeće utuženog potraživanja već je isticao prigovor zastare dijela

7

Posl. broj: 7 Povrv-120/2019-63

potraživanja a koji prigovor nije osnovan obzirom da je sve do 2017. godine
podmirivao tužitelju dio ovog potraživanja a tužitelj je ovo potraživanje utužio tijekom

2019. godine, slijedom čega nije protekao rok zastare od 3 (tri) godine, time da je
jedna od tih uplata kojom je tuženik sveukupno po Ugovoru o ustupu duga od 4.
veljače 2014. podmirio dug u iznosu od 2.641.135,04 kune, podmirio cesijom
djelomično dug tužitelju u visini od 330.138,23 kune tijekom 2017. godine kako to
proizlazi iz vještačkog nalaza i mišljenja na listu 14 vještačkog nalaza i mišljenja
financijsko - knjigovodstvenog vještaka Marijane Matijević, gdje je vještak prikazao
nesporno utvrđen iznos svih uplata od strane dužnika po tom Ugovoru o ustupu
duga, koji je tužitelj do sada naplatio pa je time prekinut tijek zastare potraživanja po
tom Ugovoru između stranaka. Sud nije provodio dokaz grafološkim vještačenjem na
okolnosti valjanosti Aneksa ugovora o pristupu duga koji je bez datuma kada je isti
zaključen a u kojem je u čl. 5. definirano da je isti stupa na snagu 22. rujna 2015.
godine obzirom da za navedeno smanjenje duga u tom Aneksu ugovora prema
nalazu i mišljenju knjigovodstveno - financijskog vještaka nema knjigovodstveno
financijske dokumentacije stranaka da je do tog smanjenja stvarno i došlo, pa isto
grafološko vještačenje nije bilo neophodno za meritorno odlučivanje u ovom
predmetu obzirom da ne postoji vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija koja bi
potvrdila da je stvarno i došlo do navedenog smanjenja potraživanja.

9. Odluka o dosuđenom trošku tužitelju u iznosu određenom kao u izreci ove
presude temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i čl. 155. Zakona o parničnom
postupku. Visina parničnih troškova tužitelja odmjerena je sukladno Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 91/04, 37/05,
59/07, 148/09, 142/12 , 103/14, 118/14 i 107/15, dalje : Tarifa) i Zakona o sudskim
pristojbama ("Narodne novine" br. 126/03, 125/11 i 112/12) vrijednosti predmeta
spora i troškovniku tužitelja. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u
iznosu od 76.469,85 eura a koji se trošak sastoji od troškova sastava obrazloženog
podneska od 20. kolovoza 2019. u iznosu od 4.286,28 eura (tbr. 8. toč. 1. Ot),
troškova sastava obrazloženog podneska od 11. prosinca 2019. u iznosu od

4.286,28 eura (Tbr. 8. toč. 1. Ot), troškova obrazloženog podneska od 20. ožujka

2020. u iznosu od 4.286,28 eura (Tbr. 8. toč. 1. Ot), troškova obrazloženog
podneska od 4. siječnja 2021. u iznosu od 4.286,28 eura (Tbr. 8. toč. 1. Ot), troškova
obrazloženog podneska od 25. listopada 2022. u iznosu od 4.286,28 eura (Tbr. 8.
toč. 1. Ot), troškova obrazloženog podneska od 30. studenog 2022. u iznosu od

4.286,28 eura (Tbr. toč. 1. Ot), troškova zastupanja po punomoćniku na ročištu
održanom dana 26. studenog 2019. u iznosu od 4.286,28 eura (Tbr. 9. toč. 1. Ot),
troškova zastupanja po punomoćniku na raspravi održanoj dana 15. siječnja 2020. u
iznosu od 4.286,28 eura (Tbr. 9. toč. 1. Ot), troškova zastupanja po punomoćniku na
raspravi održanoj dana 3. ožujka 2019. u iznosu od 4.286,28 eura (Tbr. 9. toč. 1. Ot),
troškova zastupanja po punomoćniku na raspravi održanoj dana 23. rujna 2020. u
iznosu od 4.286,28 eura (Tbr. 9. toč. 1. Ot), troškova zastupanja po punomoćniku na
raspravi održanoj dana 4. studenog 2020. u iznosu od 4.286,28 eura (Tbr. 9. toč. 1.
Ot), troškova zastupanja po punomoćniku na raspravi održanoj dana 7. prosinca

2020. u iznosu od 4.286,28 eura (Tbr. 9. toč. 1. Ot), troškova zastupanja po
punomoćniku na raspravi održanoj dana 10. veljače 2022. u iznosu od 4.286,28 eura

8

Posl. broj: 7 Povrv-120/2019-63

(Tbr. 9. toč. 1. Ot), troškova zastupanja po punomoćniku na raspravi održanoj dana

7. travnja 2023. u iznosu od 4.286,28 eura (Tbr. 9. toč. 1. Ot), troškova PDV-a u
iznosu od 15.001,98 eura (Tbr. 42 Ot), troškova vještačenja u iznosu od 796,34 eura
te troškova sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura, a koji trošak je bio
neophodan za tužitelja tijekom ovog postupka.

10. Sud je odbio tužitelja za dio zahtijevanog troška u iznosu od 835,29 eura
koji trošak je obređen u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i riješio kao u toč. III izreke
ove presude.

U Bjelovaru 26. svibnja 2023.

Sudac Tomislav Mrazović

Pouka o pravnom lijeku: protiv ove presude pristoji pravo žalbe u roku 15 dana
računajući od dana dostave na Visoki trgovački sud u Zagreb, a putem ovog suda.
Žalba se podnosi u tri primjerka.