- 1 -              Poslovni broj: Usž-3649/22-3

Poslovni broj: Usž-3649/22-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Borisa Markovića, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja H. d.o.o. Z., kojeg zastupa opunomoćenik I. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2027/21-8 od 12. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2023.

p r e s u d i o   j e

I.              Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2027/21-8 od 12. srpnja 2022.

II.              Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-363-01/20-01/1, urbroj: 513-04-21-2 od 24. svibnja 2021. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

III.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu 1.605,27 eura (tisuću šesto pet eura i dvadeset sedam centi)/12.109,38 kuna (dvanaest tisuća sto devet kuna i trideset osam lipa)[1] u roku od 15 dana od primitka ove presude, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova spora.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-363-01/20-01/1, urbroj: 513-04-21-2 od 24. svibnja 2021. (točka I. izreke) te je odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja na rješenje Grada Z., Gradskog ureda za financije, klasa: UP/I-412-02/20-02/1797, urbroj: 251-08-31-20-2 od 8. listopada 2020. kojim se usvaja zahtjev Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet za povrat sredstava što ih je uplatio tužitelj, u ukupnom iznosu od 243.445,51 kuna (točka I. izreke) uz utvrđenja da će se povrat iznosa izvršiti na teret računa i u korist računa kako je to pobliže navedeno u tom rješenju (točka II. izreke).

3.              Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da je sporna jedino činjenica ima li tužitelj pravo na kamate za iznos komunalnog doprinosa koji je uplatio bez pravne osnove. Ističe da je pogrešan zaključak javnopravnih tijela i prvostupanjskog suda da se na zahtjev tužitelja za isplatom kamata ima primijeniti članak 87. stavak 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ 68/18. i 32/20.; dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu). Upire na to da spomenuta odredba regulira spornu isplatu kamata, ali samo u slučaju kada je došlo do izmjene visine komunalnog doprinosa zbog činjenice da je izmijenjena građevinska dozvola, drugi akt za građenje ili glavni projekt na način koji utječe na obračun komunalnog doprinosa. Ističe da je u konkretnom predmetu došlo do izmjene prvotno utvrđene visine komunalnog doprinosa iz razloga što je javnopravno tijelo pogrešno primijenilo parametre prilikom obračuna komunalnog doprinosa pa se, iz tog razloga, spomenuta odredba ne može primijeniti u konkretnom slučaju. Opisuje kronologiju stanja spisa predmeta uz konstataciju da je naloženi mu iznos od 343.536,19 kuna uplatio, iako je u tom predmetu pokrenuo upravni spor u tijeku kojega su rješenja javnopravnih tijela poništena slijedom čega je utvrđeno da mora platiti iznos od 100.090,68 kuna. Upire na to da su oba navedena iznosa utvrđena na temelju identične dokumentacije za gradnju te u konkretnom slučaju nije došlo do izmjene visine komunalnog doprinosa zbog izmjene građevinske dozvole, drugog akta za građenje ili glavnog projekta. Stava je da je tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos glavnice od 243.445,51 kuna za razdoblje od dana uplate do povrata tog iznosa opravdan, u skladu s odredbom članaka 21. i 130. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.; dalje: OPZ). Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i sam riješi predmet spora, a podredno da poništi osporenu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz obvezivanje tuženika na snošenje troškova postupka.

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5.              Žalba je osnovana.

6.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7.              Prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje odluke u ovom predmetu te je pogrešno primijenio materijalno pravo.

8.              Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za povrat sredstava što ih je uplatio na ime komunalnog doprinosa budući da je rješenjem od 25. kolovoza 2020. utvrđeno da je na ime komunalnog doprinosa bio dužan platiti iznos od 100.090,68 kuna, dok je on uplatio iznos od 343.536,19 kuna. Stoga je tužitelj imao pravo na povrat više uplaćenih sredstava u iznosu od 243.445,51 kuna.

9.              Dakle, nije sporno da je tužitelj ostvario pravo na povrat više plaćenih sredstava. Međutim, tužitelj je stava da mu pripada pravo i na zatezne kamate na taj iznos.

10.              Člankom 130. stavkom 5. OPZ-a propisano je da na plaćene poreze bez pravne osnove kamate se obračunavaju počevši s 15-im danom od dana primitka zahtjeva za povrat, ako posebnim propisom nije uređeno drugačije.

11.              Odredbom članka 87. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je  da će upravno tijelo izmijenit po službenoj dužnosti ili po zahtjevu obveznika komunalnog doprinosa odnosno investitora ovršno odnosno pravomoćno rješenje o komunalnom doprinosu ako je izmijenjena građevinska dozvola, drugi akt za građenje ili glavni projekt na način koji utječe na obračun komunalnog doprinosa (stavak 1.). Rješenjem o izmjeni rješenja o komunalnom doprinosu u slučaju iz stavka 1. ovoga članka obračunat će se komunalni doprinos prema izmijenjenim podacima i odrediti plaćanje odnosno povrat razlike komunalnog doprinosa u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu u skladu s kojom je rješenje o komunalnom doprinosu doneseno (stavak 2.). Obveznik komunalnog doprinosa odnosno investitor u slučaju iz odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka nema pravo na kamatu od dana uplate komunalnog doprinosa do dana određenog rješenjem za povrat doprinosa (stavak 3.).

12.              Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud nije pravilno uputio na primjenu odredbe članka 87. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu, i prema kojem je propisano da obveznik komunalnog doprinosa nema pravo na kamate od dana uplate komunalnog doprinosa do dana određenog rješenjem za povrat doprinosa.

13.              Prema navedenoj zakonskoj odredbi, propisano je da tužitelj nema pravo na kamate na uplaćeni iznos, i to u slučaju ako je izmijenjena građevinska dozvola, drugi akt za građenje ili glavni projekt na način koji utječe na obračun komunalnog doprinosa. Tužitelj je u pravu kada u žalbi navodi da u konkretnom slučaju do izmjene visine komunalnog doprinosa nije došlo zbog izmjene građevinske dozvole, drugog akta za gađenje ili glavnog projekta, već se radi o tome da je do izmjene prvotno utvrđene visine komunalnog doprinosa došlo iz razloga što je javnopravno tijelo pogrešno obračunao iznos komunalnog doprinosa.

14.              Iz naprijed navedenih razloga ovaj Sud prihvaća osnovanim tužiteljeve žalbene navode u pogledu primjene mjerodavnih propisa, iz kojeg razloga je prvostupanjski sud pogrešno odbio tužbeni zahtjev.

17.              Ovakvo stajalište je usklađeno sa stajalištem ovog Suda zauzetog u presudi poslovni broj: Usž-4899/18-3 od 15. svibnja 2020. u kojoj je tužitelju priznato pravo na povrat komunalnog doprinosa, uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

18.              Slijedom navedenog, ocijenivši pobijanu presudu i rješenje tuženika nezakonitima na temelju članka 74. stavka 2. u vezi s člankom 58. stavkom 1. ZUS-a odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke. 

19.              Tužitelj je na ročištu održanom 5. srpnja 2022. zatražio trošak za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna i trošak za pristup tom ročištu od 2.500,00 kuna, a u žalbi je zatražio i trošak sastava žalbe u iznosu od 5.000,00 kuna, sve uvećano za odgovarajući PDV. Na temelju Tbr. 23. točke 1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12., 103/14., 118/140., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa) tužitelju je priznat zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna, trošak za pristup ročištu 5. srpnja 2022.  u iznosu od 2.500,00 kuna, a na temelju Tbr. 23. točke 3., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife tužitelju je priznat trošak za sastav žalbe u iznosu od 4.687,50 kuna, dakle 9.687,50 kuna sve uvećano za PDV od 2.421,88 kuna, što ukupno iznosi 12.109,38 kuna. Dosuđeni trošak prema fiksnom tečaju konverzije od 7,54350 iznosi 1.605,27 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav žalbe koji prelazi iznos od 4.687,50 kuna, uvećano za pripadajući PDV. Zatraženi trošak sudske pristojbe tužitelju nije priznat jer iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da su sudske pristojbe plaćene. Stoga, na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u točki III. izreke.

U Zagrebu 26. svibnja 2023.

   Predsjednica vijeća

        Sanja Štefan, v.r.