Poslovni broj: P Ob-38/2020-28

 

Poslovni broj: P Ob-38/2020-28

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz U., B. i H., OIB: … koga zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik iz P. protiv tužene K. B. iz N., OIB: … koju zastupa punomoćnik V. G., odvjetnik iz P., radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne rasprave održane 5. svibnja 2023. u nazočnosti tužitelja M. B., punomoćnika tužitelja I. B., odvjetnika iz P., tužene K. B. i punomoćnika tužene V. G., odvjetnika iz P. i presude objavljene 26. svibnja 2023.

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

I              Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da nekretnina kč. br. 283/2, zemljišnoknjižnog opisa N., voćnjak i oranica, površine 987 m2, upisana u zk. ul. br. 326 za k.o. N. predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka.

Utvrđuje se da je tužitelj M. B. iz U., B. i H., OIB: …, suvlasnik u 1/2 dijela stambene kuće u N., izgrađene na kč. br. 283/2, i upisane u zk. ul. br. 326 k.o. N..

Tuženica K. B. iz N., OIB: … dužna je tužitelju M. B. iz U., B. i H., S. OIB: … izdati podobnu ispravu za upis prava vlasništva na 1/2 dijela nekretnine opisane u točki 1. ove presude u roku od 15 dana koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda po njezinoj pravomoćnosti."

II              Nalaže se tužitelju M. B., OIB: … da tuženoj K. B., OIB: … naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.553,88 eur[1]  / 26.776,71 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

             

 

Obrazloženje

 

 

1.              Tužitelj M. B. podnio je tužbu protiv tužene K. B. radi utvrđenja bračne stečevine. U tužbi navodi da su stranke bile bračni drugovi u periodu od 1. rujna 1978. do 7. svibnja 2018. Brak između stranaka razveden je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi pod brojem P Ob-21/2018-3 od 7. svibnja 2018. Tijekom trajanja braka stranke su zajednički stekle nekretninu upisanu u zk. ul. br. 326 k.o. N. kč. br. 283/2, zemljišnoknjižnog opisa N., voćnjak i oranica, površine 987 m2. Na navedenoj nekretnini izgrađena je obiteljska kuća te je uređena okućnica. Nekretnina je stečena kupoprodajnim ugovorom iz 2006. godine za vrijeme trajanja braka te se primjenjuju odredbe obiteljsko pravnog zakonodavstva sukladno kojemu vrijedi načelo neoborive presumpcije o stjecanju vlasništva bračnih drugova na jednake suvlasničke dijelove. U zemljišnim knjigama zk. odjela Općinskog suda u Požegi kao vlasnica 1/1 upisana je tuženica K. B. iako je riječ o nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu sukladno odredbi članka 36. Obiteljskog zakona te kao takva treba biti u suvlasništvu bračnih drugova u jednakim dijelovima. Za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelj je bio jedini zaposlen u obitelji pri čemu je rad obavljao u Hrvatskoj i inozemstvu te je sav zarađeni novac predavao tuženici koja je isti, u dogovoru s tužiteljem, štedjela za kupnju zemljišta te izgradnju obiteljske kuće. Određeno vremensko razdoblje tužitelj je morao raditi "na crno" budući da su stranke primale socijalnu pomoć, pomoć pri plaćanju režijskih troškova te razne jednokratne pomoći. U trenucima kada tužitelj nije bio u radnom odnosu te nije financijski imao mogućnosti pridonositi štednji za obiteljsku kuću doživljavao je teške verbalne i fizičke napade od strane tuženice i njezine obitelji što je kod tužitelja izazvalo stres te je slijedom toga isto prijavio nadležnim institucijama. Nadalje, a budući da su stranke slabijeg imovinskog stanja, iste dobivaju suglasnost za odobrenjem sredstava za izgradnju obiteljske kuće od strane nadležnih jedinica lokalne i područne samouprave, uz uvjet da osiguraju zemljište na kojem bi obiteljska kuća trebala biti izgrađena. U kratkom vremenskom periodu kupuju zemljište, pripremaju potrebnu dokumentaciju za izgradnju kuće te istu predaju nadležnim institucijama. Dobivenim sredstvima te novcima od tužiteljeva rada stranke izgrađuju kuću te isplaćuju izvođače za do tada obavljeni rad, među kojima je bio i tužiteljev brat I. B.. U dogovoru s tuženicom, a sve u svrhu što brže izgradnje obiteljske kuće, tužitelj odlazi na rad u B. i H. te se po dogovoru vraća po završetku radova. Tužitelj, vrativši se u P., doživljava neugodnost budući da mu tuženica priopćava kako za njega trenutno nema mjesta u obiteljskoj kući budući da sve sobe nisu opremljene za život te će ga po završetku radova u sobama obavijestiti te će se moći useliti. Tužitelj se u skladu s dogovorom s tuženicom vraća u B. i H. gdje živi i radi, a tuženica i zajednička djeca ga posjećuju na godišnjoj razini dva do tri puta, navodeći pri tome da soba u kojoj bi tužitelj bio još uvijek nije spremna za useljenje budući da nisu imali dovoljno financijskih sredstava. U svrhu što bržeg dovršetka, tužitelj ponovno šalje financijsku pomoć obitelji, ali nastalu situaciju sve teže psihički podnosi budući da je riječ o periodu od preko 10 godina, u kojem tužitelj nije mogao boraviti u obiteljskoj kući te u kojem je bio odvojen od svoje obitelji. Slijedom toga tužitelj je liječen u Kantonalnoj bolnici Z. – Odjel psihijatrije u periodu od 1. veljače 2018. do 2. ožujka 2018. Po završetku liječenja, tužitelj se obratio obitelji sa željom da ih posjeti te su mu oni obećali posjetiti njega, ali je u tom periodu tužitelj zaprimio poziv za sporazumni razvod braka s tuženicom uz prijetnju da se ne smije vraćati u P.. Slijedom navedenog vidljivo je da je tužitelj financijski doprinosio izgradnji obiteljske kuće i okućnice te kao takav ima stvarno pravni zahtjev za utvrđenje njegovog vlasništva nad predmetnom nekretninom u 1/2 dijela. Stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuje da nekretnina kč. br. 283/2, zemljišnoknjižnog opisa N., voćnjak i oranica, površine 987 m2, upisana u zk. ul. br. 326 za k.o. N. predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka. Utvrđuje se da je tužitelj M. B. iz U., B. i H., OIB: …, suvlasnik u 1/2 dijela stambene kuće u N., izgrađene na kč. br. 283/2, i upisane u zk. ul. br. 326 k.o. N.. Presudu kojom je tuženica K. B. iz N., OIB: … dužna tužitelju M. B. iz U., B. i H., OIB: … izdati podobnu ispravu za upis prava vlasništva na 1/2 dijela nekretnine opisane u t. 1. ove presude u roku od 15 dana koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda po njezinoj pravomoćnosti te da je tuženica K. B. iz N., OIB: … dužna tužitelju M. B. iz U., B. i H., OIB: … nadoknaditi troškove ovoga postupka, u roku od 15 dana. Tužitelj je postavio zahtjev za određivanjem zabilježbe spora u kojem napominje da su ispunjeni uvjeti iz članka 85., 86., 87. Zakona o zemljišnim knjigama budući da bi u slučaju uspjeha tužitelja u sporu presuda imala utjecaj na zemljišnoknjižna prava upisana na nekretninu na kojoj se zahtjeva upis zabilježbe. Naime, tužbom je zatraženo donošenje presude kojom se traži utvrđenje da je predmetna nekretnina bračna stečevina te izdavanje tabularne isprave radi upisa vlasništva u  zemljišnim knjigama, koju ispravu može zamijeniti pravomoćna sudska presuda. Iz te činjenice proizlazi da bi u slučaju uspjeha u sporu tužitelja, presuda imala utjecaj na zemljišnoknjižna prava na navedenu nekretninu. Tužitelj na temelju podnesene tužbe podnosi i taj prijedlog kako bi se učinio vidljivim mogući učinak tužbe na pravno stanje nekretnina jer je vlasništvo istih upisano u korist protustranke-tuženice, a iz činjenica opisanih u tužbi proizlazi da stanje u zemljišnim knjigama ne odgovara pravom stvarno pravnom stanju na navedenoj nekretnini. S obzirom na navedeno tužitelj predlaže donošenje rješenja kojim se određuje da u zk. ul. br. 326 u k.o. N., u kojem je kao vlasnik nekretnina upisanih u tom zk. ul. uknjižena K. B. iz N., OIB: … upis zabilježbe spora koji se vodi između tužitelja M. B. iz U., B. i H., S. OIB: … i tuženice K. B. iz N., OIB: …, u odnosu na vlasništvo kč. br. 283/2, u naravi voćnjak i oranica površine 987 m2 pred Općinskim sudom u Požegi, a temeljem tužbe podnesene dana 27. svibnja 2020. te se provedba tog rješenja nalaže zk. odjelu Općinskog suda u Požegi.

2.              Tužena K. B. u odgovoru na tužbu navela je da su potpuno neosnovani navodi da bi stranke zajednički stekle predmetnu nekretninu, a stvarna zajednica života između stranaka je prestala još 2005. kada je tužitelj napustio obitelj i više uopće nije dolazio pa ne stoji navod da je isti sudjelovao u stjecanju bračne stečevine. Naime, kuća je napravljena od sredstava od obnove, tj. materijal za izgradnju kuće, tuženoj je osigurala Republika Hrvatska, a sav trošak za izgradnju kuće platio je otac tužene. Otac tužene je dao svojoj kćerki i sav novac za kupnju tog gradilišta za kuću. Tužena je ta koja je postavila zahtjev radi ishođenja materijala za izgradnju kuće, a kako je ista bila nositelj obitelj, država joj je dala materijal u vrijednosti od 35 m2, svako dijete po 10 m2, a također kao član domaćinstva je ušao i tužitelj sa istom površinom kao djeca, premda nije niti bio u Republici Hrvatskoj. Neosnovani i neistiniti su navodi da bi tužitelj sudjelovao sa nekakvim sredstvima za izgradnju kuće jer tužitelj nije nigdje niti radio, sav novac ukoliko je i imao trošio je na sebe, dok sve vrijeme od 2005. godine pa do danas tužiteljica je sama brinula o djeci, a tužitelj nije dao niti jedne jedine kune za djecu. S obzirom na navedeno tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže sudu da tužitelja odbije s tužbom uz naknadu troškova postupka.

3.              Sud je rješenjem broj P Ob-37/2020-5 od 7. listopada 2020. prihvatio prijedlog tužitelja te je odredio da se u zemljišnim knjigama na nekretninama upisanim u zk. ul. 326. k.o. N. i to kč. br. 283/2 voćnjak površine 304 m2 upiše zabilježba ovoga spora.

4.              U dokaznom postupku izvršen je uvid u presudu Općinskog suda u Požegi broj 4. P Ob-21/2018-3, izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. 326 k.o. N., otpusno pismo Kantonalne bolnice Z., potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u P. od 11. svibnja 2021. za B. M., suglasnost za stambeno zbrinjavanje darovanjem osnovnog građevinskog materijala za izgradnju obiteljske kuće Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Uprava za područja posebne državne skrbi od 28. ožujka 2008. s prilozima (listovi 86-1 do 92-2 spisa), saslušani su svjedoci V. B., I. B., K. B., A. K., P. B., I. B., L. R., K. D. i J. D., a u svrhu dokazivanja saslušani su tužitelj M. B. i tužena K. B..

5.              Nesporno je, a utvrđeno je i uvidom u presudu Općinskog suda u Požegi broj P Ob-21/2018-3 od 7. svibnja 2018. da su tužitelj i tužena bili bračni drugovi i da je brak sklopljen 1. rujna 1978., a razveden presudom Općinskog suda u Požegi broj P Ob-21/2018-3 od 7. svibnja 2018.

6.              Između stranaka nije sporno da su sve do 1992. živjeli u B. i H. i to prvo u kući roditelja tužitelja, a zatim u kući koju su zajedno gradili. Tužitelj i tužena su sa svojih četvero zajedničke djece zbog ratnih događanja na području B. i H. otišli iz B. i H. i prvotno su živjeli u Z. kod sestre tužitelja, a od svibnja 1992. živjeli su na području G. P. u iznajmljenim stanovima.

7.              Nadalje, između stranaka nije sporno da je tužitelj s početkom ratnih zbivanja u B. i H. dvije godine bio u vojsci u B. i H. i za to primao plaću. Tužitelj je zatim došao u P., živio zajedno sa tuženom i djecom, radio je u A. dvije godine, a potom se ponovno vratio u P. i živio zajedno s tuženom i djecom u iznajmljenom stanu, a radio je i u P. što prijavljeno, a što neprijavljeno pa je potom ponovno išao raditi u A.. Tužena je u P. zasnovala radni odnos kao čistačica 1996. Tijekom boravka u P. mijenjali su stanove, stanove iznajmljivali i plaćali najamninu.

8.              Nesporno je, a utvrđeno je i uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. 326 k.o. N. da je tužiteljica upisana vlasnicom kč. br. 283/2 voćnjak i oranica površine 987 m2, a pravo vlasništva u njenu korist uknjiženo je temeljem kupoprodajnog ugovora od 8. prosinca 2006.

9.              Nesporno je da je na toj katastarskoj čestici izgrađena kuća u kojoj živi tužena K. B..

10.              Prema odredbi članka 36. stavak 1. i 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

11.              Sud je kritički analizirao sve izvedene dokaze, iskaze svjedoka i stranaka, iste međusobno usporedio, a usporedio i s drugim materijalnim dokazima u koje je izvršio uvid te je iskaze svjedoka sud u cijelosti prihvatio, a sud je ocijenio i da je iskaz tužene istinit i vjerodostojan, dok iskaz tužitelja u većem dijelu sud ocjenjuje nevjerodostojnim jer se isti relevantnih činjenica ne sjeća.

12.              Nije sporno da je tužena za vrijeme trajanja zajedničkog života tužitelja i tužene podnijela zahtjev za stambenim zbrinjavanjem sukladno Zakonu o područjima posebne državne skrbi te je tuženoj odobrena pomoć i to darovanjem osnovnog građevinskog materijala za izgradnju obiteljske kuće. Prilikom podnošenja takvog zahtjeva kao korisnici stambenog zbrinjavanja i podnositelji zahtjeva navedeni su uz tuženu i tužitelj te njihovo troje djece, dvije kćerke i sin, a za izgradnju obiteljske kuće na građevinskom zemljištu koje je kupljeno 2006. i to kč. br. 283/2 iz zk. ul. 326 k.o. N..

13.              Temeljem iskaza tužene kao i iskaza svjedoka I. B. i K. B., djece stranaka, sud je utvrdio da je zajednički život tužitelja i tužene prestao u srpnju 2007., kada je tužitelj napustio tuženu i njihovu djecu te je otišao u B. i H. u kuću koju su tužitelj i tužena zajedno izgradili dok su živjeli u toj zemlji i od tada zajednički život tužitelja i tužene nikada nije ponovno uspostavljen. Da tužitelj ne živi s tuženom od 2007. potvrdila je u svom iskazu i svjedok K. D. koja od tada tužitelja ne viđa u P. i poznato joj je da živi u B. i H. jer ga je tamo i vidjela. Nadalje, temeljem iskaza tužene i svjedoka I. B. i K. B. kao i iskaza svjedoka A. K. i J. D. sud je utvrdio da je otac tužene tuženoj za kupnju zemljišta u N. dao novac i tim novcem tužena je isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Nadalje, temeljem iskaza tužene i iskaza svjedoka A. K., J. D., I. B. i K. B. utvrđeno je da je veliki dio građevinskih radova na izgradnji kuće u N. platio otac tužene. Kako je već navedeno, a između stranaka nije sporno sav građevinski materijal za izgradnju te kuće darovan je od strane Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva u sklopu stambenog zbrinjavanja. Gradnja kuće darovanim građevinskim materijalom započela je 2010., kuća je dovršena i tužena je s djecom u kuću uselila. Tužitelj u toj kući nikada nije stanovao.

14.              Sud nije prihvatio iskaz tužitelja da je novac za kupnju zemljišta na kojemu je sagrađena kuća bila ušteđevina stranaka budući je temeljem iskaza tužene i iskaza svjedoka sud utvrdio da je novac za kupnju zemljišta dao otac tužene. Osim toga, temeljem iskaza i samog tužitelja te iskaza svjedoka I. B. i K. B., zbog lošeg imovnog stanja tužitelj i tužena su jedno vrijeme po dolasku u P. ostvarili pravo na socijalnu pomoć iz čega proizlazi da nisu imali ušteđevine. Nadalje, temeljem iskaza tužene i iskaza svjedoka I. B. i K. B. sud je utvrdio da je tužitelj odbio sudjelovati u kupnji zemljišta u N. za izgradnju kuće navodeći da on ima kuću u B. i H..

15.              Temeljem izvedenih dokaza sud je utvrdio da je zajednički život tužitelja i tužene prestao u srpnju 2007., a njihov brak razveden je 2018. Od srpnja 2007. zajednički život tužitelja i tužene nije uspostavljen.

15.1.              Nadalje, temeljem izvedenih dokaza sud je utvrdio da je za kupnju predmetne kč. br. 283/2 u k.o. N. novac tuženoj dao njen otac, a tužena je kao kupac 2006. sklopila kupoprodajni ugovor. Iako je to zemljište kupljeno za vrijeme trajanja zajedničkog života tužitelja i tužene sud nalazi da to zemljište ne predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i tužene budući da to zemljište nije kupljeno novcem koji je stečen radom niti potječe iz zajedničke imovine tužitelja i tužene, a sud ocjenjuje da je novac dan tuženoj za kupnju zemljišta dar tuženoj učinjen od strane njenoga oca i predstavlja njenu posebnu imovinu.

15.2.              Nije sporno da je na tom zemljištu izgrađena obiteljska kuća te da je osnovni građevinski materijal za izgradnju te kuće bio darovan jer su bili ostvareni uvjeti za stambeno zbrinjavanje na području posebne državne skrbi.

16.              Tužitelj i ne spori da nije sudjelovao prilikom gradnje obiteljske kuće niti u kupnji građevinskog materijala koji nije bio darovan niti je plaćao radove koji su izvođeni tijekom gradnje te kuće, a temeljem iskaza svjedoka i iskaza tužene sud je utvrdio da je radove na gradnji kuće plaćao u velikom dijelu otac tužene.

17.              Dakle, nesporno je da je tužena sukladno pravilima za stambeno zbrinjavanje na područjima posebne državne skrbi ostvarila pravo na stambeno zbrinjavanje darovanjem osnovnog građevinskog materijala za izgradnju obiteljske kuće i da je građevinski materijal dan u količini potrebnoj za izgradnju stambenog objekta za sve članove obitelji. Dakle, ostvareno je pravo na osnovni građevinski materijal za kuću koja odgovara veličini kuće i površini stambenog prostora za sve članove obitelji pa tako i za tužitelja.

18.              Sud ne nalazi da pravo na stambeno zbrinjavanje darovanjem osnovnog građevinskog materijala za izgradnju obiteljske kuće nešto većoj površini budući je to pravo ostvario i tužitelj kao član kućanstva ne mijenja pravo vlasništva na nekretnini koja je predmetom spora i sud ne nalazi da je time tužitelj stekao pravo suvlasništva.

19.              Budući je sud temeljem izvedenih dokaza utvrdio da nekretnina iz zk. ul. br. 326 k.o. N. i to kč. br. 283/2 ne predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i tužene jer nije stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelja i tužene to je sud tužbeni zahtjev tužbe tužitelja da se utvrdi da ta nekretnina predstavlja bračnu stečevinu i da je tužitelj suvlasnik u 1/2 dijela stambene kuće u N. 12f izgrađene na kč. br. 283/2 iz zk. ul. br. 326 k.o. N. kao neosnovan odbio, a odbio je i zahtjev tužitelja da mu tužena izda ispravu podobnu za upis prava suvlasništva u 1/2 dijela navedene nekretnine.

20.              Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22). Sud je kao osnovan priznao trošak tužene za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 414,00 eura kako je to tužena i zatražila, zatim za pristup na pripremno ročište održano 7. listopada 2020. u iznosu od 248,85 eura budući je pripremno ročište bilo odgođeno, zatim za pristup na pripremno ročište održano 27. studenog 2020. u iznosu od 248,85 eura budući je pripremno ročište bilo odgođeno, za pristup na pripremno ročište održano 7. svibnja 2021. u iznosu od 497,71 eura, za pristup na glavnu raspravu održanu 13. prosinca 2022. u iznosu od 497,71 eura, za pristup na glavnu raspravu održanu 5. travnja 2023. u iznosu od 497,71 eura i za pristup na glavnu raspravu održanu 6. svibnja 2023. u iznosu od 497,71 eura pa je priznao ukupan trošak tužene u iznosu od  2.902,54 eur i PDV na taj iznos od 725,63 eura što iznosi 3.628,17 eur. Budući je tužena troškovnikom tražila trošak u iznosu od 3.553,88 eur / 26.776,71 kn to je sud tuženoj taj trošak i dosudio.

21.              Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

             

U Požegi 26. svibnja 2023.

 

S u d a c

 

Ilka Leko, v.r.

 

 

Naputak o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

 

DNA:

1. Odvjetnik I. B., P.
2. Odvjetnik V. G., P.