Baza je ažurirana 22.05.2025.
zaključno sa NN 74/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 27 Gž Ovr-203/2023-2
Republika Hrvatska Županijski sud u Varaždinu Varaždin, Braće Radić 2 |
Poslovni broj: 27 Gž Ovr-203/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja G. Z., OIB:..., Z., zastupanog po punomoćnici K. P., punomoćnici po zaposlenju, protiv ovršenika P. Ž., OIB:... iz S., radi ispražnjenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenog protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Ovr-12/2022-2 od 8. veljače 2022., dana 26. svibnja 2023.
r i j e š i o j e
Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Ovr-12/2022-2 od 8. veljače 2022.
Obrazloženje
1. Pobijano rješenje, doneseno otiskivanjem štambilja na prijedlogu ovrhovoditelja za ovrhu sukladno odredbi čl. 41. st. 4. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 i 131/2020 – dalje u tekstu: OZ), prvostupanjski sud je donio na temelju Ugovora o najmu javno najamnog stana na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom sklopljenom između stranaka 4. lipnja 2014. i solemniziranog po javnoj bilježnici Ž. M. iz Z. dana 20. lipnja 2014. pod poslovnim brojem OV-17915/2014. (dalje: Ugovor o najmu), odredivši ovrhu udaljenjem ovršenika iz stana koji se nalazi u S., i predajom istog bez osoba i stvari u posjed ovrhovoditelju. Navedenim rješenjem određena je ovrha radi ispražnjenja i predaje na način određen odredbom čl. 256. OZ-a.
2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija ovršenik, bez navođenja zakonskih žalbenih razloga, navodeći da je ovrha određena na stanu u kojem živi i da mu je to jedina nekretnina za život, te da ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha nije mogla steći svojstvo ovršnosti. Predlaže drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu te odbaciti prijedlog za ovrhu, podredno ukinuti pobijano rješenje.
3. Ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode te predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
4. Razlozi zbog kojih ovršenik može pobijati rješenje o ovrsi normirani su odredbom čl. 50. st. 1. toč. 1-11. i st. 4. OZ. Imajući u vidu da ovršenik od svih žalbenih razloga zbog kojih je ovlašten pobijati rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave sadržajno ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ (da isprava nije stekla svojstvo ovršnosti), ovaj sud je primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a ispitao pobijano rješenje u pravcu žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti i utvrdio da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 5. OZ-a i da ovrha nije određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu ovršnog postupka na koje temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje u tekstu: ZPP), a koji se Zakon u ovršnim postupcima primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je, pravilno primijenio i materijalno pravo, a na koju povredu ovaj sud također pazi po službenoj dužnosti, odredivši ovrhu radi ispražnjenja i predaje u posjed temeljem čl. 256. OZ-a.
5. Ovršenik u žalbi ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a navodeći da ugovor temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi nije stekao svojstvo ovršnosti, no međutim navedeni žalbeni razlog nije osnovan jer je uvidom u ovršnu ispravu ovaj sud utvrdio da je javna bilježnica na predmetni ugovor stavila potvrdu ovršnosti, iz koje proizlazi da je predmetni ugovor o najmu ovršan s danom 2. rujna 2019. te da je klauzula ovršnosti izdana u odnosu na predaju u posjed, obzirom da je čl. XIII. tog ugovora ovršenik ovlastio ovrhovoditelja da u slučaju neizvršenja obveze iz st. 2. te točke (ispražnjenja i predaje stana slobodnog od osoba i stvari u posjed najmodavcu) može temeljem tog solemniziranog ugovora o najmu kao javnobilježničke isprave zatražiti i neposredno provesti ovrhu protiv najmoprimca kao i svih osoba koje se tada zateknu u stanu, radi njegova ispražnjenja.
6. Ovršenik u žalbi navodi da je predmetni stan nekretnina u kojoj živi i da mu je to jedina nekretnina podobna za život, te se iz takvog žalbenog navoda može zaključiti da se ovršenik u žalbi poziva na svoje konvencijsko i ustavno pravo na dom.
6.1. Prije svega valja istaknuti da se u ovom konkretnom postupku vodi ovrha radi ispražnjenja i predaje u posjed ovrhovoditelju nekretnine – stana oznake S. na adresi S., koja je bila predmet Ugovora o najmu, kojim ugovorom se ovršenik kao najmoprimac u čl. XIII. st. 2. obvezao predmetni stan predati u posjed ovrhovoditelju kao najmodavcu nakon isteka roka na koji je ugovor sklopljen odnosno istekom roka za iseljenje u slučaju raskida ugovora (a što je slučaj u ovom konkretnom predmetu).
7. Polazeći od odredbe čl. 77. st. 1. OZ-a, a kojom je propisano da ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla sa ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno pravo ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. st. 1. i članka 76. st. 1. ovoga Zakona te na druge odredbe ovoga Zakona o izuzimanju od ovrhe ili ograničenju ovrhe, osim na odredbe čl. 4. st. 4., 5. i 6. ovoga Zakona, po ocjeni ovog suda ovršenik se ne može protiviti ovrsi pozivajući se na pravo na dom iz čl. 8. Europske konvencije, obzirom da je ovršenik sa ovrhovoditeljem zaključio Ugovor o najmu, kojim se u čl. XIII. obvezao predati predmetni stan u posjed najmodavcu (ovdje ovrhovoditelju) i ovlastio ga za provedbu neposredne ovrhe ispražnjenjem i predajom nekretnine u posjed, dakle dragovoljno pristao predati najmodavcu (ovdje ovrhovoditelju) njegovu nekretninu po isteku roka najma odnosno raskidu ugovora o najmu, a koji ugovor je najmodavac (ovdje ovrhovoditelj) otkazao ovršeniku kao najmoprimcu zaključkom od 17. travnja 2019.
8. Kako žalbenim navodima ovršenika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a.
U Varaždinu 26. svibnja 2023.
|
|
Sutkinja |
|
|
Amalija Švegović v.r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.