Poslovni broj: 10 UsI-1280/2022-4

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu,
te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice D. J. Š.,
…, OIB: … zastupana po opunomoćeniku V.
S., odvjetniku u S., …, protiv tuženika Odbora za
državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, bez održavanja rasprave, 25. svibnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika
Odbora za državnu službu, Klasa: UP/II-112-07/22-01/161, Urbroj: 566-01/15-22-2 od

27. travnja 2022. i rješenja Općinskog suda u Splitu, Ureda predsjednika, broj: 7Su-
1122/2022-9 od 18. ožujka 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužiteljica pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa:
UP/II-112-07/22-01/161, Urbroj: 566-01/15-22-2 od 27. travnja 2022. (dalje:
drugostupanjsko rješenje) i rješenja Općinskog suda u Splitu, Ureda predsjednika,
broj: 7Su-1122/2022-9 od 18. ožujka 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje).
2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv
prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

3. Prvostupanjskim rješenjem se točkom I. izreke otkazuje službenici D.
J. Š., ovdje tužiteljici, raspoređenoj na poslove radnog mjesta
zemljišnoknjižnog referenta na neodređeno vrijeme u Općinskom sudu u S.,
državna služba izvanrednim otkazom, jer je počinila osobito tešku povredu koja ima
obilježja korupcije. Točkom II. utvrđeno je da državna služba prestaje danom izvršnosti
tog rješenja, a točkom III. izreke rješenja utvrđuje se da će udaljenje iz državne službe
trajati do izvršnosti rješenja o izvanrednom otkazu.

4. Tužiteljica u tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja nakon iznošenja
u bitnom obrazloženja osporenih rješenja navodi da ista nisu na zakonu osnovana, da
tuženik u prvom redu čini bitnu povredu odredbi postupka budući da rješenje ima
nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i proturječi samo sebi, a rješenje nema
razloga o odlučnim činjenicama. Isčitavanjem odredbi Zakona o državnim

2 Poslovni broj: 10 UsI-1280/2022-4

službenicima razvidne su posljedice, razlozi i uvjeti prestanka državne službe, koji
razlozi i uvjeti u konkretnom slučaju nisu ostvareni. Izricanje kazne zatvora uz primjenu
uvjetne osude državnom službeniku nije razlog za prestanak službe po sili zakona.
Prema Zakonu o državnim službenicima, državnom službeniku prestaje državna
služba po sili zakona kad je osuđen na kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora ili
djelomičnu uvjetnu osudu za kazneno djelo i to danom saznanja za pravomoćnost
presude, osim ako mu je pravomoćnom presudom izrečena uvjetna osuda ili mu je
kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, propisano odredbom članka 137.
stavak 1. točka 4. Zakona o državnim službenicima. Na taj način može se zaključiti da
uvjetna kazna nije razlog za prestanak državne službe, osim ako bi sud donio odluku
o opozivu izrečene uvjetne osude jer je počinio novo kazneno djelo. Odredbom članka

137. stavak 3. Zakona o državnim službenicima propisano je: Državnom službeniku iz
stavka 1. točke 4. ovoga članka kojem je izrečena uvjetna osuda te sud donese odluku
o opozivu izrečene uvjetne osude, državna služba prestaje danom saznanja za
pravomoćnost odluke o opozivu uvjetne osude. U konkretnom slučaju protivno
navodima pobijanog rješenja nisu ostvareni razlozi za izvanredni otkaz tužiteljici, kao
državnoj službenici, budući je izvanredno otkazivanje predviđeno odredbama Zakona
o državnim službenicima u slučaju kad je državni službenik počinio osobito tešku
povrede službene dužnosti koja ima obilježja korupcije. Provođenje i okončanje
kaznenog postupka te primjena uvjetne osude tužiteljici za učin o kojem se sudilo, ne
može se podvesti pod razlog za izvanredno otkazivanje predviđen Zakonom o
državnim službenicima i posljedično tome prestanak službe izvanrednim otkazom.
Smisao i intencija odredbi kojim se definira prestanak državne službe izvanrednim
otkazom upravljen je i odnosi se isključivo na osobito tešku povredu službene dužnosti
koja ima obilježja korupcije, a u kojem slučaju je čelnik tijela u obvezi provesti
odgovarajući postupak izvanrednog otkazivanja, koji postupak je također definiran
odredbama Zakona o državnim službenicima. U konkretnom slučaju da nema mjesta
za izvanredni otkaz državnom službeniku, a niti su ostvareni razlozi za provođenje
postupka izvanrednog otkazivanja državne službe i donošenja ovakve odluke. Jasno
je da državom službeniku koji je je osuđen na kaznu zatvora uz primjenu uvjetne osude
ne prestaje državna služba, dok se ista situacija ne može tretirati izvanrednim otkazom
i obvezatnim postupkom izvanrednog otkazivanja državne službe. Teška povreda
službene dužnosti iziskuje odgovarajuću proceduru utvrđivanja kroz disciplinski
postupak koji u ovom slučaju i nije dolazio u obzir jer je pokrenut sudski postupak zbog
sumnje u počinjenje kaznenog djela. Dodatno čelnik tijela je za povredu službene
dužnosti saznao prije 11 godina i nije pokrenuo disciplinski postupak radi osobito teške
povrede službene dužnosti. Slijedom navedenog u trenutku donošenja pobijanog
rješenja nema mjesta primjeni odredbi Zakona o državnim službenicima o
izvanrednom otkazu zbog osobito teške povrede službene dužnosti. Odredba članka
137. stavka 2. točka 4. Zakona o državnim službenicima ima se primijeniti na konkretan
slučaj. Dakle, državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona kad je
osuđen na kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora ili djelomičnu uvjetnu osudu za
kazneno djelo i to danom saznanja za pravomoćnost presude, osim ako mu je
pravomoćnom presudom izrečena uvjetna osuda ili mu je kazna zatvora zamijenjena
radom za opće dobro. Iz navedene zakonske odredbe jasno je da uvjetna kazna nije
razlog za prestanak državne službe, osim ako bi sud donio odluku o opozivu izrečene
uvjetne osude jer je počinio novo kazneno djelo. Upravo je intencija zakonodavca
prigodom donošenja sada važećih odredbi o izmjenama i dopunama Zakona o
državnim službenicima i bila da uvjetna osuda ne bude razlog prestanka državne
službe. U odnosu na primjenu sigurnosne mjere zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti

3 Poslovni broj: 10 UsI-1280/2022-4

ili dužnosti u odnosu na tužiteljicu koja je tužiteljici izrečena odlukom Vrhovnog suda
Republike Hrvatske u trajanju od 5 (pet) godina računajući od dana pravomoćnosti
presude, navodi drugostupanjskog rješenja nastoje dovesti u svezu sa nužnim
prestankom državne službe, što nije slučaj. Naime, izricanje sigurnosne mjere zabrane
obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti u trajanju od 5 (pet) godina zapravo
pretpostavlja da po proteku odmjerenog roka trajanja sigurnosne mjere tužiteljica može
nastaviti službenički odnosno, dakle, da izricanje sigurnosne mjere nije potvrda
opravdanosti odluke o prestanku službe kako se to pogrešno imputira u odluci
drugostupanjskog tijela. Slijedom svega prethodno navedenog, tužitelja predlaže da
sud donese presudu kojom se tužba uvažava i poništava osporeno drugostupanjsko i
prvostupanjsko rješenje, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog
spora.

5. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nakon uvida u tužbu i ponovnog
razmatranja osporavanog akta, tužba pobija u cijelosti. Ostaje se kod svih navoda
iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja, a tužba se smatra u potpunosti
neosnovanom te se ne nalazi nikakvih propusta u postupanju i odlučivanju. U postupku
je potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo.
Ponovno se ističe kako je rješenje prvostupanjskog tijela doneseno temeljem članka

136.a stavka 1. Zakona o državnim službenicima, kojim je propisano da čelnik tijela
može državnom službeniku otkazati službu izvanrednim otkazom ako utvrdi da je
službenik počinio osobito tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije.
Za izvanredni otkaz zbog povrede službene dužnosti koja ima obilježja korupcije,
prema stavku 2. istoga članka Zakona o državnim službenicima, nije potrebno
prethodno pisano upozorenje. Stavkom 5. određeno je da će se službenika udaljiti iz
službe danom dostave rješenja o izvanrednom otkazu, s time da, kako to propisuje
stavak 8. istog članka Zakona o državnim službenicima, državnom službeniku prestaje
državna služba danom izvršnosti rješenja o izvanrednom otkazu. Ukazuje se da
tužiteljica ne spori da je Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, I Kž-Us
83/2017-9, od 6. listopada 2021 preinačena presuda Županijskog suda u Rijeci od 20.
prosinca 2016. BROJ: K-Us-10/14, i ista je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 8
mjeseci te je primijenjena uvjetna osuda i određeno da se izrečena kazna neće izvršiti
ako u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo. Također je imenovanoj izrečena
sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti i to zvanja sudskog
službenika u trajanju od 5 godina od dana pravomoćnosti presude. Citiranom
presudom tužiteljica je osuđena zbog počinjenja kaznenog djela primanja mita, koje je
počinila u svojstvu referentice Odjela za zemljišne knjige Općinskog suda u S.,
odnosno kaznenog djela koje ima obilježja korupcije. Dakle, nedvojbeno je kako je
navedeno kazneno djelo tužiteljica počinila kao državni službenik, zemljišnoknjižni
referent, koristeći svoje zaposlenje na sudu te obveze i ovlasti u okviru radnog mjesta,
a takvo djelo ima obilježja korupcije i bez sumnje predstavlja i osobito tešku povredu
službene dužnosti. Nadalje, tuženik navodi da se državnom službeniku može otkazati
državna služba izvanrednim otkazom zbog osobito teške povrede službene dužnosti
koja ima obilježja korupcije i u slučaju kad protiv istog nije vođen postupak zbog
povrede službene dužnosti, ali je u kaznenom postupku oglašen krivim za koruptivno
kazneno djelo. Da se u konkretnom predmetu radi o koruptivnom kaznenom djelu
proizlazi i iz činjenice da je kazneni postupak protiv službenice vođen povodom
optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, koji Ured, između
ostalog, obavlja poslove državnog odvjetništva u predmetima kaznenih djela primanja
mita iz članka 347. Kaznenog zakona (KZ/97), koje počini službena ili odgovora osoba
koja zahtijeva ili primi dar ili kakvu drugu korist ili koja primi obećanje dara ili kakve

4 Poslovni broj: 10 UsI-1280/2022-4

koristi, da u granicama svoje ovlasti obavi službenu ili drugu radnju koju bi morala
obaviti, ili da ne obavi službenu ili drugu radnju koju ne bi smjela obaviti. Prema članku

89., stavku 3. Kaznenog zakona (KZ/97), među službene osobe ubrajaju se, između
ostalih, i službenici koji obavljaju službene poslove u tijelima sudbene vlasti (državni
službenici). Sijedom navedenog, sasvim pogrešno, kao i u žalbi na prvostupanjsko
rješenje, i neosnovano tužiteljica upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u
konkretnom predmetu. Naime, na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjena
odredba o izvanrednom otkazu. Dakle, sasvim je nedvojbeno da odluka u konkretnom
slučaju nije donesena primjenom članka 137. stavka 1., točke 4. Zakona o državnim
službenicima koja se odnosi na prestanak službe po sili zakona danom saznanja za
pravomoćnost presude u slučaju kad je službenik, između ostalog, osuđen na kaznu
zatvora, ili kaznu dugotrajnog zatvora ili djelomičnu uvjetnu osudu za kazneno djelo,
osim ako mu je pravomoćnom presudom izrečena uvjetna osuda ili mu je kazna
zatvora zamijenjena radom za opće dobro, u kojem slučaju mu državna služba prestaje
danom saznanja za pravomoćnost odluke o izvršenju izrečene kazne zatvora.
Ponovno se ističe kako pokretanje i vođenje postupka zbog teške povrede službene
dužnosti nije pretpostavka ni uvjet za primjenu članka 136.a, stavka 1., točke a),
Zakona o državnim službenicima. Nadalje, ukazuje se kako je upravo gore navedenom
odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske tužiteljici izrečena i sigurnosna mjera
zabrane obavljanje zvanja, djelatnosti ili dužnosti u trajanju od 5 godina računajući od
dana pravomoćnosti presude. Navedenu činjenicu, upravo kao i u žalbi, tužiteljica
ponovno ignorira, potpunosti zanemarujući činjenicu da je kazneno djela za koje je
pravomoćno osuđena počinila upravo jer joj je status i zvanje državnog službenika
omogućilo počinjenje tog kaznenog djela. Po tome nije jasno, niti to tužiteljica
dokazuje, na koji bi način, upravo suprotno iskazanoj odluci Vrhovnog suda, ista mogla
zadržati status državnog službenika, odnosno nastaviti službenički odnos nakon
proteka 5 godina. Konačno ukazuje se tužitelju kako je Upravni sud u Splitu, presudom
broj 16 UsIrs/270-20-2, od 10. veljače 2020, u predmetu iste činjenične i pravne osnove
(izvanredni otkaz zbog teške povrede službene dužnosti koja ima obilježja korupcije
uz zabranu obavljanja poslova državnog službenika) potvrdio pravna shvaćanja
tuženika iskazana utuženom rješenju i u ovom odgovoru na tužbu. Tuženik, u cijelosti
ostajući pri navodima iz utuženog rješenja i iz ovog odgovora na tužbu, predlaže
donošenje presude kojom će se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Dostavljanjem navedenih podnesaka, strankama je omogućeno izjašnjavanje
o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja
su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne
novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje: ZUS-a). Potom je u
ovome sporu, presuđeno bez rasprave, jer su se, s obzirom na navode stranaka u tužbi
i odgovoru na tužbu, za to ispunile pretpostavke iz članka 36. točke 4. ZUS-a.
7. Pritom je ovaj sud uzeo u obzir dokaze odnosno isprave u spisu ovoga spora
i u spisu predmetnoga upravnog postupka dostavljenom uz odgovor na tužbu.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti
osporenih rješenja, kojima se tužiteljici otkazuje državna služba izvanrednim otkazom
zbog teške povrede službene dužnosti koja ima obilježje korupcije, danom izvršnosti
prvostupanjskog rješenja.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica presudom Vrhovnog suda
Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-Us 83/2017-9 od 6. listopada 2021. kojom je
preinačena presuda Županijskog suda u Rijeci broj: K-Us-10/14 od 20. prosinca 2016.
osuđena za kazneno djelo primanja mita iz članka 347. stavka 2. Kaznenog zakona

5 Poslovni broj: 10 UsI-1280/2022-4

(Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/01, 111/03, 190/03,
105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11; dalje: KZ/97) na kaznu zatvora u
trajanju od 8 mjeseci te je primijenjena uvjetna osuda i određeno da se izrečena kazna
neće izvršiti ako u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo. Istom odlukom je
prema tužiteljici temeljem članka 77. KZ/97 primijenjena i sigurnosna mjera zabrane
obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti i to zvanja sudskog službenika u trajanju od 5
godina od dana pravomoćnosti presude.

11. Sporno je jesu li upravna tijela na temelju takvog činjeničnog stanja pravilno
utvrdila da su ispunjeni uvjeti za otkazivanje državne službe izvanrednim otkazom
zbog teške povrede službene dužnosti koja ima obilježje korupcije.

12. Prije svega, potrebno je istaknuti da su osporeno drugostupanjsko i
prvostupanjskog rješenje doneseni u primjeni odredbe članka 136.a stavak 1. točka a)
Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07,
107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19,
98/19; dalje: ZDS) prema kojoj čelnik tijela može državnom službeniku otkazati službu
izvanrednim otkazom ako utvrdi da je službenik počinio osobito tešku povredu
službene dužnosti koja ima obilježja korupcije. Stavkom 8. istog članka propisano je
da državna služba prestaje danom izvršnosti rješenja o izvanrednom otkazu.

13. Naime, kraj nesporne činjenice da je tužiteljica pravomoćnom presudom (6.
listopada 2021.) proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela primanja mita iz
članka 347. stavka 2. KZ/97, to su prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju,
ispunjeni uvjeti za otkazivanje službe izvanrednim otkazom. Ovo stoga jer je tužiteljica
u kaznenom postupku pokrenutom optužnicom Ureda za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminaliteta zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, proglašena
krivom kao službena osoba koja obavlja službene poslove u tijelima sudbene vlasti
odnosno navedeno kazneno djelo tužiteljica je počinila kao državni službenik,
zemljišnoknjižni referent, koristeći svoje zaposlenje na sudu te obveze i ovlasti u okviru
radnog mjesta, a takvo djelo ima obilježja korupcije i nedvojbeno predstavlja i osobito
tešku povredu službene dužnosti, a kako to pravilno utvrđuju i upravna tijela.

14. Stoga, upravno suprotno tužbenim navodima, pokretanje i vođenje postupka
zbog teške povrede službene dužnosti nije pretpostavka ni uvjet za primjenu odredbe
članka 136.a stavak 1. točka a) ZDS. Naime, ZDS razlikuje izvanredni otkaz državne
službe u slučaju utvrđenja teške povrede službene dužnosti koja ima obilježje korupcije
od postupaka koji se pokreću zbog teških povreda službene dužnosti za koje se isto
tako može izreći kazna prestanka državne službe. Takvi su postupci u nadležnosti
službeničkih sudova koji tužiteljevu odgovornost utvrđuju u postupku uređenim ZDS.
14.1. U konkretnom slučaju osporena rješenja temelje se na pravomoćnoj
presudi iz kaznenog postupka (kojom je tužitelja za počinjenje kaznenog djela primanja
mita iz članka 347. stavka 2. KZ/97, te je prema istoj primijenjena i sigurnosna mjera
zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti i to zvanja sudskog službenika u
trajanju od 5 godina od dana pravomoćnosti presude), pa su bez značaja tužiteljičini
navodi o saznanju čelnika tijela za povredu službene dužnosti jer suprotno tužiteljičinim
tvrdnjama osporena rješenja nisu donesena temeljem odredbi koja uređuju postupak
zbog povrede službene dužnosti, a niti su donesena na temelju odredbe članka 137.
stavka 1. točke 4. ZDS-a koja se odnosi na prestanak službe po sili zakona danom
saznanja za pravomoćnost presude u slučaju kada je službenik, između ostalog,
osuđen na kaznu zatvora ili dugotrajnog zatvora ili djelomičnu uvjetnu osudu za
kazneno djelo, osim ako mu je pravomoćnom presudom izrečena uvjetna osuda ili mu
je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, a kako to pogrešno drži tužiteljica.

6 Poslovni broj: 10 UsI-1280/2022-4

15. Slijedom navedenog, za prestanak službe izvanrednim otkazom nije bilo
potrebno utvrditi odgovornost tužiteljice za teške povrede službene dužnosti u
postupku pred nadležnim službeničkim sudom te su se u konkretnoj upravnoj stvari
ispunile pretpostavke za primjenu članka 136. a. stavka 1. točke a) ZDS-a.
16. Kod izloženog, prema mišljenu ovog suda donošenjem osporenih rješenja
nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, niti sud nalazi razloge ništavosti iz članka

128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09,
110/21; dalje: ZUP) na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je temeljem odredbe članka

57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, a kako je i odlučeno
pod točkom I. izreke.

17. S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, to je valjalo pozivom na
odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a odbiti kao neosnovan zahtjev tužiteljice za
naknadom troškova upravnog spora, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

U Splitu 25. svibnja 2023.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba
se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u
sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70.
ZUS-a).

DNA:

- Tužiteljici, po opunomoćeniku
- tuženiku, uz povrat spisa predmeta po pravomoćnosti
- u spis

RJ./

1. Tužiteljica oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11.
stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18).

2. Spis u kalendar 30 dana.