Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex.vojarna "Sv. Križ" Dračevac
Split
Poslovni broj: P Ob-95/2020-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Anđelki Rađi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. J., OIB……, iz S., s boravištem u E., R. A. 161, L. N. 6PY, zastupana po punomoćniku M. B., odvjetniku iz S., protiv tuženika M. U., OIB:…., iz S., zastupan po punomoćniku S. G., odvjetniku iz S., radi utvrđenja bračne stečevine i dr., nakon održane glavne rasprave zaključene dana 22. ožujka 2023., u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika a objavljene dana 25. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase:
"1. Utvrđuje se da je nekretnina označena kao stan u S., položena na čest. zem. 1149/1 i čest. zem. 1149/8 ZU 6241 pod. ul.3, etaža 3, stan u prizemlju označen br.30, površine 80,16 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagavaonice, izbe, kupaonice, hodnika i lođe zajednička bračna stečevina u 1/2 dijela pok. D. J. i 1/2 dijela pok. V. J. navedene nekretnine, što je tuženik dužan priznati i izdati tužiteljici ispravu podobnu za upis njenog prava suvlasništva na navedenoj nekretnini, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Utvrđuje se da u ostavinsku masu iza pok. D. J. predstavlja 1/2 nekretnine označene kao stan u S., položene na čest. zem. 1149/1 i čest. zem. 1149/8 ZU 6241 pod. ul.3, etaža 3, stan u prizemlju označen br.30, površine 80,16 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagavaonice, izbe, kupaonice, hodnika i lođe, što je tuženik dužan priznati, a koje priznanje će u protivnom zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
__________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450
P Ob-95/2020-33
3. Utvrđuje se da tužiteljici pripada pravo na nužni dio na 1/2 nekretnine
označene kao stan u S., položena na čest. zem. 1149/1 i čest. zem. 1149/8 ZU 6241 pod. ul.3, etaža 3, stan u prizemlju označen br.30, površine 80,16 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagavaonice, izbe, kupaonice, hodnika i lođe, što je tuženik dužan priznati i trpiti tužiteljičinim namirenjem vrijednosti njenog nužnog dijela od 1/4 na predmetnoj nekretnini sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi
tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.221,38 EUR/46.874,94 kn sa zateznom
kamatom koja teče od 25. svibnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 18. veljače 2020. u kojoj navodi da je pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj Po-144/13 od 19. svibnja 2017. utvrđeno da je s danom 13. svibnja 2013. raskinut Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između V. J. primateljice uzdržavanja i D. J., davatelja uzdržavanja predmet kojeg je bio stan u S., položena na čest. zem. 1149/1 i čest. zem. 1149/8 ZU 6241 pod. ul.3, etaža 3, stan u prizemlju označen br.30, površine 80,16 m2, na način da se briše vlasništvo s D. J., te vrši upis na ranijeg vlasnika V. J. T. je utvrđeno da u ostavinsku masu iza pok. D. J. nespada prethodno opisani stan. Tužiteljica je kći pok. D. J., a tuženik je sin pok. V. J.. Roditelji parničnih stranaka bili su u braku od 1978., preko 30 godina, a pok. D. J. preminuo je 13. svibnja 2011., a pok. V. J. preminula je 3. studenog 2011. Za vrijeme bračne zajednice stranke su zajedničkim sredstvima stekli predmetnu nekretninu, slijedom čega su tužitelji i njihovi zakonski nasljednici, odnosno tužiteljica pretendira na 1/2 dijela predmetnog stana, odnosno postavlja pravo na nužni dio istog. Tužiteljica se poziva na odredbe čl. 247. i 248. Obiteljskog zakona kojim odredbama je propisano da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu odnosno da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka imajući u vidu naprijed navedene odredbe Obiteljskog zakona kao i čl. 69. 70. Zakona o nasljeđivanju donese presudu kojom će se utvrditi da je predmetni stan bračna stečevina pok. D. J. i pok. V. J. svakoga za po 1/2 dijela, da u ostavinsku masu iza pok. D. J. spada i 1/2 dijela predmetnoga stana te da tužiteljici pripada pravo na nužni dio od 1/2 predmetnoga stana tj. 1/4 na predmetnom stanu. Tuženik je dužan tužiteljici izdati ispravu podobnu za upis njenog prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini, ukoliko tuženik tako ne postupi tužiteljica temeljem presude može zatražiti svog prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini, a tužiteljica traži da ju tuženik namiri sa još 1/4 dijela na predmetnoj nekretnini kao njenog nužnog dijela.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se očitovao te predložio da sud odbaci tužbu tužiteljice kao neosnovna zbog nedostatka pravnog interesa. Naime tužiteljica je
__________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450
P Ob-95/2020-33
podnijela tužbu radi utvrđenja te da sukladno odredbi čl. 187. st.2. ZPP-a nema pravni interes. Naime odredbom čl. 138. Zakona o nasljeđivanju je propisano vrijeme od jedne godine, odnosno proteklo je više od jedne godine od saznanja tužiteljice da bi prema tuženiku kao posjedniku imala pravo kao nasljednica zahtijevati svoje pravo, pa tuženik ističe prigovor zastare. Naime tužiteljica je bila stranka u postupku koji se vodio kod ovog suda pod brojem Po-144/13 koja je u tom postupku podlegla te su joj bile poznate okolnosti vezane za predmetni stan. Također tuženik ističe prigovor zastare na potraživanje nužnog dijela koji se može postaviti u roku od 3 godine od ostaviteljeve smrti temeljem čl. 84. Zakona o nasljeđivanju. Nadalje majka tuženika je dobila od svog poslodavca predmetni stan i istoga je otkupila pod privilegiranim uvjetima nakon smrti svog sina koji je poginuo tijekom vojno redarstvene akcije Oluja. Tuženik predlaže da sud odbije tužiteljicu i da istu obveže na snašanje parničnog troška.
3. U tijeku postupka sud je pregledao spis ovog suda Po-144/13, spis O- 1809/2011 a kojem je priložen spis ovog suda O-3711/11, pregledan je izvadak iz zemljišne knjige KO S. Z. 6241, vjenčani list za pok. D. J. i V. J., povijesni izvadak iz zemljišne knjige ZU 6241 KO S., saslušana je svjedokinja L. T., potvrdu o imovnom stanju za pok. D. J., ugovor o kupoprodaji stana S., 6. svibnja 2003., ugovori o nenamjenskom kreditu broj 6131107443 i6131068810, rješenje o dodjeli stambenog kredita od M. obrane, stambene komisije od 11. prosinca 1997., odluka o dodjeli stana od 16. svibnja 1989., aneks "Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 23. ožujka 1994.", od 6. srpnja 1998., rješenje Ministarstva financija RH od 2. rujna 1998., rješenje Ureda državne uprave u S.-dalmatinskoj županiji od 11. rujna 2007., nalazi i mišljenje psihologa za tuženika od 7. srpnja 2014., 28. studenog 2016. i 26. listopada 2017.,saslušana je tužiteljica i tuženik u svojstvu stranaka.
4. Stranke su popisale trošak postupka.
5. Tužbeni zahtjevi tužiteljice nisu osnovani.
6. U konkretnoj pravoj stvari tužiteljica navodi da je njen pok. otac D. J., a koji je preminuo 13. svibnja 2011. bio u braku s pok. V. J. od 23. prosinca 1978. sve do časa smrti pok. D. – njen otac je umro 13. svibnja 2011., a pok. V. majka – tuženika je preminula 3. studeno 2011., da su oni zajedno tijekom braka stekli stan u S., položen na čest. zem. 1149/1 i čest. zem. 1149/8ZU 6241 pod. ul.3, etaža 3, stan u prizemlju označen br.30, površine 80,16 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagavaonice, izbe, kupaonice, hodnika i lođe, to ista smatra da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu njenog pok. oca i pok. majke tuženika u jednakim dijelovima jer da su taj stan stekli radom za vrijeme trajanjabračne zajednice.
7. Sud je pregledao ostavinski spis iza smrti pok. D. J. (oca tužiteljice ) broj O-1809/2011 te je utvrđeno da je taj ostavinski postupak prekinut rješenjem suda od 13. svibnja 2011. i temeljem kojeg rješenja je M. U. – tuženik sin pok. V. J. bio dužan pokrenuti postupak radi utvrđenja pravne nevaljanosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju S. svibnja 2002.godine" a koji je bio sklopljen između V. J. kao primateljice uzdržavanja s jedne strane i D. J. – ostavitelja, kao davatelja uzdržavanja s druge strane, odnosno radi utvrđenja da nekretnina koja je predmet tog ugovora ne ulazi u ostavinu. Tom ostavinskom spisu je priložen
__________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450
P Ob-95/2020-33
ostavinski spis iza smrti pok. V. J. broj O-3711/2011 koji je okončan rješenjem
o nasljeđivanju od 25. listopada 2013. i kojim rješenjem je M. U., tuženik u
ovom postupku proglašen nasljednikom svoje pok. majke.
8. Pregledan je spis ovog suda pod brojem Po-144/2013 a koji je pokrenut po tužbi M. U., protiv tužene V. J., sukladno donesenom rješenju o prekidu postupka iza smrti pok. D. J. O.-1809/11 od 20. rujna 2013. Taj postupak je okončan donesenom pravomoćnom presudom ovog suda od 19. svibnja 2017. kojom presudom je utvrđeno da je s danom 13. svibnja 2013. raskinut ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg je zaključila V. J. kao primateljica uzdržavanja i D. J. kao davatelj uzdržavanja od svibnja 2002., a na kojem je ovjeren potpis primateljice uzdržavanja dana 14. svibnja 2002. pod posl. br. OV-3729/02 od 14. svibnja 2002., te da se u zemljišnoj knjizi za čest. zem. 1149/8 ZU 6241, poduložak 3, etaža 3, za KO S., a u odnosu na stan u prizemlju označen brojem 30, anagrafske oznake S., položena na čest. zem. 1149/1 i čest. zem. 1149/8 ZU 6241 pod. ul.3, etaža 3, stan u prizemlju označen br.30, površine 80,16 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagavaonice, izbe, kupaonice, hodnika i lođe, uspostavlja prijašnje zemljišno-knjižno stanje koje je bilo prije 14. svibnja 2013. na način da se briše vlasništvo D. J. na naprijed opisanom stanu te se vrši upis vlasništva ranije vlasnice V. J.. Tom istom presudom je utvrđeno da u ostavinsku masu iza pok. D. J. ne spada stan položen u stambenoj zgradi izgrađena na čest. zem. 1149/8 ZU 6241 pod. ul.3, etaža 3, za KO S., u prizemlju označen br.30, anagrafske oznake S., površine 80,16 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagavaonice, izbe, kupaonice, hodnika i lođe. Donesena presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici broj Gž 1531/17- 2 od 22. veljače 2018. Tužena – V. J. je izjavila i reviziju VSRH, ali je revizija rješenjem VS RH Rev-1603/2018-2 odbačena kao nedopuštena rješenjem od 11. rujna 2018.
9. Tužiteljica je tijekom postupka predložila izvođenje dokaza pregledom spisa ovog suda Po-144/13, pregled ostavinskih spisa iza smrti pok. D. J. i pok. V. J., priložila je vjenčani list za pok. oca i za pok. V. J., izvadak iz zemljišne knjige, predložila je izlazak na lice mjesta, vještačenje vrijednosti stana, povijesni izvadak za predmetnu nekretninu, saslušanje svjedokinje L. T., te saslušanje D. J. pok. D.. Tužiteljica (rođena 1971.) je u svom iskazu navela da je ona kćerka pok. D. J. koji je bio u braku s njenom majkom L. D., da su se oni razveli negdje 1976./1977., da je ona po razvodu svojih roditelja trebala nastaviti živjeti s majkom, a kako njena majka potječe iz C. G. da ona nije htjela ići u C. G. te je ostala stanovati kod djeda i bake u S. po ocu u ulici A. B. Š. i da je tu stanovala s njima do 1985., potom se preselila kod svog oca D. i njegove nove supruge V. u iznajmljeni stan u B. 17 (sada V.) i da je tu s njima živjela do 1987./1988. kada je očeva nova supruga V. dobila stan od G. fakulteta u ulici P. brigada 16 (sada se ulica zove B. B.). Njen pok. otac i pok. V. su vjenčali 23. prosinca 1978., s njima je ona stanovala 10 godina, odnosno napustila je H. sa svojih 27 godina, za vrijeme D. rata i dok nije napustila RH ona je jedno vrijeme radila u I., znala je otići u posjete svojoj majci u C. G.. U odnosu na predmetni stan a kojeg je dobila očeva supruga V. navela je da je otkupljen kad je bio rat, da je njen otac za plaćanje otkupa imao neka sredstava od austrijskog osiguranja a da je pok. V. imala sredstva, misli da je stan otkupljen 1991./1992. Tužiteljica je u L. od 1998.,
__________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450
P Ob-95/2020-33
tamo je došla "na crno", nije smjela napuštati E.. Navela je da ne zna koliko je bila plaća pok. V., ali da zna kolika je bila plaća njenog pok. oca koji je bio kuhar, da zna da je zadnje radio u restoranu A. u V. u S., da je zajedno s V. imao konobu u S., da je imao konobu u D. ulici kraj Z. vrata. U odnosu na svoj boravak u Londonu, a kako nije smjela dolaziti u Hrvatsku znala je s pok. ocem pričati i po sat dva na telefon, između njih nije bilo pisane komunikacije. Navela je što se tiče V. zdravlja da se isto pogoršalo nakon što joj je poginuo sin O. u D. ratu, s njom je isto znala kratko popričati. Na okolnosti činjenica u tužbi navela je da bi mogla posvjedočiti L. T., bivša supruga njenog strica D. (očevog brata) jer se ona znala često družiti s njenim ocem i pok. V. unatoč što se razvela od njenog strica D. koji je i preminuo. Navela je da ona samo traži ono što je po zakonu pripada, navela je da je moguće da je pok. V. stan otkupila po privilegiranim uvjetima, ona nakon smrti oca ništa nije dobila.
10. Saslušana je svjedokinja L. T. koja je navela da je bila u braku s pok. bratom D. J. tj. D. J., da je njihov brak razveden unatrag 20 do 25 godina, da su se vjenčali 1985., da su oni za vrijeme trajanja braka često bili u kontaktu s pok. V. i pok. D., zna da su pok. D. i V. stanovali u V. ulici u prizemlju, nije se radilo o iznajmljenom stanu, tužiteljicu je upoznala 1985. koja je tada ima 11 - 12 godina, navela je da je tužiteljica znala biti kod djeda ibabe po ocu, znala je otići u T. kod majke, a da je bila i kod pok. D. i V.. Navela je da je pok. V. stan u B. B. dobila od škole u kojoj je radila i da su se tu preselili pok. D. i da je tu i tužiteljica. Svjedokinja je u stan navraćala kad se pok. D. razbolio, imao rak kostiju, pok. D. nije mogao čuvati suprugu V. jer je bio privezan za krevet te je pok. V. smještena u dom. U odnosu na tužiteljicu je navela da je tužiteljica za vrijeme D. rata bila u L. imala je jako bolesnog supruga i nije mogla dolaziti u H., da se tužiteljica često čula putem telefona s pok. ocem i pomajkom. U odnosu na rad pok. D. zna da je prije radio kod privatnika, da je imao jedan restorančić jednu godinu do dvije, da je poslije radio u restoranu A. ali ne zna u koje vrijeme i da je on radio sve dok se pok. V. nije razbolila. P.. V. se zdravstveno stanje narušilo kad joj je sin O. poginuo u D. ratu ali je ona i dalje radila u školi, potom je psihički stradala pa više nije mogla raditi znala se izgubiti po gradu, pa potom pok. D. više nije mogao raditi te se brinuo o supruzi. N. je da je pok. D. bio alkoholičar, a zna se da kad si u društvu da uvijek netko popije čašicu više. Ne zna je li pok. D. bio u mirovini, ne zna koliko je imao godina radnog staža, jer da je poznato da ljudi rade i primaju place a da ih privatnici ne prijave. Pok. V. je radila u školi i imala je redovna primanja.
11. Saslušan tuženik (rođen 1971.) je izjavio da se njegova majka ponovno udala 1978. za pok. D. J., da je on po razvodu braka svojih roditelja nastavio živjeti u stanu u kojem živi i dan danas (S.,), da je njegov brat po razvodu braka roditelja nastavio živjeti kod druge bake (po majci) u H. ulici, njegova majka je svakodnevno dolazile kod svoje majke kao i on i tako su imali skrb od svojih roditelja on i brat O., otac im je bio pomorac. Tuženik je pojasnio da je njegova pok. majka V. od G. škole dobila na korištenje 1980.-ih stan tj. nužni smještaj u suterenu jedne zgrade u B. 17, ona je tada već bila vjenčana za pok. D., pok. D. je negodovao o stanju tog stana koji je bio u suterenu te je ona dobila od škole novi stan na adresi B. B.. Tužiteljica je znala doći jedan put godišnje i provesti 10 do 15 dana u H., jer je ona po razvodu svojih roditelja tj. oca D. i njene majke živjela u C. G., znala je koji put doći i
__________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450
P Ob-95/2020-33
kod djeda i bake po ocu koji su živjeli na B.. Zadnji put ju je vidio 1990.-ih u stanu u B. B., a tuženik je 1994. počeo raditi – navigavati i čuo je da je tužiteljica 1998. otišla u V. B., odnosno da je tužiteljica bila došla sa suprugom 1998. kod svog oca I njegove majke, ali mu je supruga rekla da je pok. D. (brat pok. D.) izbacio tužiteljicu i njenog supruga iz stana jer da je bila neka krađa iz tog stana (zlata i slično). O takvom ponašanju tužiteljice on je znao čuti i od svoje majke, kad bi došla tužiteljica bi po cijele dane spavala a noću izlazila, majka mu se potužila da su neki znali zvati na telefon i prijavljivati neke krađe ali pok. D. to nije prijavljivao policiji. Njegova majke pok. V. je 1994. potpisala ugovor o kupoprodaji stana u B. B. u kojem su živjeli ona i pok. D. te je počela otplaćivati rate stana tj. stan je bio na rate. U odnosu na pok. D. tuženik se izjasnio da je pok. D. prestao raditi negdje 1990., poznato mu je da je bio radio u restoranu A. u V., a s obzirom da im je mjesto stanovanja bilo ulica B. B. da je uvijek radi dolaska na posao zvao pok. V. da ga odveze i doveze, ako to ona nije mogla onda bi on uzeo taksi, što nije bilo ekonomski opravdano pa više nije ni radio, negdje 1993. do 1994. pok. D. je operirao čir na želcu te mu je kao posljedica ostala hernija (kila) i to ga je onemogućavalo za rad, ali pok. D. nije slušao liječnike jer je volio piti i pušiti. Njegova majka pok V. je radila u školi u računovodstvu pa i na crno. Njegov pok. brat O. je poginu u akciji O. 1995. te je tada država od škole otkupila stan i dala ga njegovoj majci, a majci je bilo vraćeno ono što je bila platila na ime otkupa tog stana. Njegova pok. majka osim plaće i rada na crno je imala sredstva i od prodaje nasljeđene imovine tj. prodaje stana u H., primala je mirovinu iza pogibije pok. brata O., invalidninu, besplatne dionice i neki kredit bez potrebe vraćanja i od tih sredstava su živjeli ona i pok. D. P. D. ni u čemu nije sudjelovao u stjecanju stana u ulici B. B., a pok. D. nije imao nikakve imovine da bi ga tužiteljica nasljedila. Ponovio je da tužiteljica u ovom stanu u ulici B. B. nikad nije stanovala a u 10-ak godina prije odlaska u E. znala je doći jedan put godišnje i možda biti do mjesec dana. Tuženiku nije poznato da je pok. D. imao nekakvo austrijsko osiguranje, a njegova majka pok. V. je negdje 1993. pokušala tražiti mirovinu za pok. D. jer nije imao staža i to je bilo bez uspjeha, za njega je bila tražila invalidsku mirovinu. Utvrdio je da je majka dizala nenamjenske kredite aline zna zašto ih je koristila, kad bi dolazio kod njih u stan u B. B. pok. D. je uvijek ležao na kauču te je znao moliti od ljudi koji bi dolaziti kod njih za pivo i cigarete. Pok. majka je bila dala pok. D. svoju karticu na korištenje a pok. D. je svoju karticu dao svom ocu M. na korištenje i on im je donosio hranu i sve što im je trebalo. Sve je to tuženik utvrdio kad je njegova supruga pregledavala papire nakon smrti. U odnosu na svjedokinju L. T. tuženik je naveo da ju je vidio svega dva puta u životu dok je bila udana za pok. D. (brata pok. D.), oni su se brzo rastavili, a nikad mu pok. majka V. kao ni pok. D. nisu znali reći da je ona dolazila kod njih te tuženik pobija sve što je tužiteljica rekla na sudu, posebno da pok.D. nije umro od raka kostiju već od raka pluća. Tuženik je našao dom za svoju majku a ne pokojni M.
12. Iz cjelokupnog gradiva kao i iskaza samih stranaka, a posebno pisanih dokaza koje je dostavio tuženik i to odluke građevinskog centra Ć. G. S. O. S. o. S. od 16. svibnja 1989., aneksa ugovora o kupoprodaji stan na kojem postoji stanarsko pravo od 6. srpnja 1998., rješenja M. financija RH od 2. rujna 1998., nespornim proizlazi da je pok. V. J. bila dobila na korištenje stan u ulici B. B., da je ista s G. obrtničkom i grafičkom školom u S. zaključila ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji
__________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450
P Ob-95/2020-33
stanarsko pravo i to dana 23. ožujka 1994., da je ranije naziv graditeljsko industrijsku-obrtničke škole u S. promijenjen naziv u G. obrtnička i grafička škola u S., da je aneksom tog ugovora od 6. srpnja 1998. izmijenjen čl. 3. ugovora o kupoprodaji stana od 23. ožujka 1994. koji sada glasi: "prodavatelj oslobađa kupca daljnjeg plaćanja kupoprodajne cijene stan u stopostotnom iznosu te je suglasan sa zahtjevom za povrat otplaćenog iznosa koji je kupac dostavio M. financija, sukladno odredbama čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN 68/98)". Nadalje pregledom rješenja M. financija RH od 2. rujna 1998. je utvrđeno da se pok. V. J. treba izvršiti povrat više uplaćenih sredstava za kupnju stana u svoti od 3.065,00 kn koja su uplaćena na račun D. proračuna, a sve iz razloga jer pok. V. J. ima status člana obitelji poginulog hrvatskog branitelja u domovinskom ratu tj. u skladu s čl. 24. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz D. rata i članova njihovih obitelji (NN 108/96).
13. Sukladno čl. 551. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19 i 47/20, dalje: ObZ-
a) u ovoj pravnoj stvari primjenjuju se zakonske odredbe koje su vrijedile u vrijeme
stjecanja nekretnine, a sve radi razjašnjenja i utvrđenja je li predmetna nekretnina
predstavlja bračnu stečevinu stranaka.
13.1. Temeljem odredbe čl. 277. ranije važećeg Zakona o braku i porodičnim
odnosima (NN 11/78, 45/89, 51/89 – pročišćeni tekst i 59/90 dalje: ZBPO) imovina koju
su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te
imovine je njihova zajednička imovina. Čl. 278. st. 2. ZBPO-a propisano je kako je
imovina koju jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi
(nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) a različitoj od navedene u čl. 277. tog zakona je
njegova posebna imovina. U smislu odredbe čl. 287. ZBPO-a kod utvrđivanja
suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini utvrđuje se prema
njegovom doprinosu u stjecanju pri čemu sud vodi računa ne samo o osobnom dohotku
i zaradi svakog bračnog druga nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu
u domaćinstvu, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada
i suradnje radi povećanja zajedničke imovine.
14. Pok. V. J. je predmetni stan tj. nekretninu koja je predmet ovog postupka stekla temeljem prava iza smrti hrvatskog branitelja, tj. sin pok. V. je poginuo u D. ratu 13. kolovoza 1995. u zadnjim danima O. a ne 1992. kako je to navela tužiteljica, to je pok. majka tuženika V. temeljem Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 108/1996) ostvarila pravo na otkup stana sa 100 % oslobođenja plaćanja cjelokupne cijene stana. Tužiteljica je sudu bila dostavila povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za ZU 6241 KO S. za čest. zem. 1149/8, zgrada a iz koje je vidljivo da je kao vlasnik stana upisan pok. J. D., te da je na teret stana uknjiženo pravo doživotnog stanovanja u korist pok. V. J., međutim tužiteljica sudu nije dostavila pisane dokaze kao što je to učinio tuženik. Tuženik je istina dostavio pisane dokaze nakon štoje prethodni postupak već bio zaključen međutim sud prihvaća te dostavljene dokaze od strane tuženika s obzirom da tužiteljica sudu nije predložila ni dostavila ni jedanpisani dokaz o načinu stjecanja vlasništva pok. V. J. što je ista mogla učinitidetaljnim pregledom kako zemljišne knjige tako i pisanih dokaza koje prethode upisimau zemljišne knjige, iako je bila zastupana po kvalificiranom punomoćniku. Tužiteljica sudu nije dostavila ni jedan dokaz, a očito ista nema ni točnih saznanja o tome gdje je
__________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450
P Ob-95/2020-33
njen pok. otac D. J. radio, kolika su mu bila primanja, jer je njena adresa boravišta u E. bila nepoznata sve iz osobnih razloga, stoga sud ne može procijeniti a imajući u vidu naprijed navedene odredbe ZBPO-a, što je i koliko je pok. D. radio, kakve su bile njegove financijske mogućnosti i rad s pok. V., a tužiteljica na te okolnosti nije predložila ni jedan dokaz, isticala je tvrdnju da je pok. D. imao neka sredstava od austrijskog osiguranja, nije dostavila dokaz, a sud je dužan izvesti dokaze na koje se stranke pozovu ukoliko smatra da je to radi utvrđenja činjeničnog stanja nužno. Sud je prihvatio i dokaze koje je dostavio tuženik o tome da je pok. V. J. osim svog rada kako redovno tako i honorarno dobivala novac i od prodaje nasljeđenih nekretnina, dizanja kredita, a iz iskaza stranaka proizlazi da pok. D. nije ni radio odnosno da je nešto malo radio, a zaključno imajući u vidu da je pok. V. kao član obitelji poginulog hrvatskog branitelja i ostvarila pravo na popust od 100 % od cijene stana utvrđenim posebnim zakonom. Znači ovaj stan koji je predmet ovog postupka nije stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice niti potječe iz imovine koju bi bračni drugovi stekli tijekom trajanja bračne zajednice, već predstavlja posebnu imovinu pok. V. J..
15. Iskazi tužiteljice i svjedokinje L. T. u pogledu eventualnih kontakata – telefonski između tužiteljice i pok. oca D. J. nema takvu dokaznu snagu koja bi utjecala na drugačiju odluku suda, a sud je odbio i prijedlog tužiteljice da se u svojstvu svjedoka sasluša D. J. (sin pok. D. J. – brata pok. D.) sve imajući u vidu što je sud utvrdio u ovom postupku temeljem pisanih i krucijalnih izvedenih dokaza.
16. Što se tiče prigovora tuženika da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje ove tužbe sud smatra da unatoč činjenici što je tužiteljica, u postupku pred ovim sudom Po-144/13 u svojstvu tužene izgubila parnicu, da za podnošenje ove tužbe radi utvrđenja bračne stečevine nije ograničena zakonskim rokovima te svaka stranka ima pravo raspolagati svojim pravima pa tako i na podnošenje ove tužbe. U odnosu na prigovor tuženika o zastari prava na potraživanje nužnog dijela od strane tužiteljice što je propisano čl. 84. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 I 14/19) ističe se da je ta zastara propisana u pogledu umanjenja raspolaganja oporukom, a s obzirom da pok. D. J. iza svoje smrti nije ostavio oporuku već je temelj pozivanja na nasljedstvo zakon pa se stoga taj prigovor odbija, a u ovom slučaju ne radi se ni o vraćanju dara koji se mora tražiti u roku od 3 godine od smrti ostavitelja, jer je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju naplatni pravni posao a temeljem kojeg ugovora se uknjižio pok. D., a kako je već prethodno navedeno taj ugovor je raskinut pravomoćnom presudom ovog suda Po-144/13 od 19. svibnja 2017.
17. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st.1.
Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Sud smatra da je tuženik u
ovoj pravno stvari uspio u cijelosti, a s osnova zastupanja po odvjetniku tuženiku je
obistinjen trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN
142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) i to Tbr. 7.toč.1., Tbr. 8.toč.1. i Tbr.
9 za sastav odgovora na tužbu 30. studenog 2020. 250 bodova, pristupa na ročišta
28. listopada 2021., 24. veljače 2022., 7. lipnja 2022., 7. rujna 2022., 18. listopada
2022., 30. siječnja 2023. i 22. ožujka 2023., sve po 250 bodova, za podnesak od 1.
listopada 2022. i 10. siječnja 2023., po 250 bodova, a s obzirom na vrijednost boda
od 15,00 kn, što daje ukupno 37.499,95 kn/4.977,10 EUR, sve uvećano za 25 % PDV-
__________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450
P Ob-95/2020-33
a daje ukupno 46.874,94 kn/6.221,38 EUR. Dosuđeni trošak tužiteljica je dužna
nakaditi tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe sve sa zateznom kamatom
sukladno čl. 29.st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08,125/11,78/15,
29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).
U Splitu, 25. svibnja 2023.
S U D A C:
Anđelka Rađa,v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe
nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se
podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.
__________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450