Poslovni broj: 12 P-254/2022-10

REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U SPLITU
Split, Sukoišanska 6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja
HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, Zagreb, Berislavićeva 9, OIB:
56668956985, kojeg zastupa punomoćnik Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu,
Jurišićeva 1A, protiv tuženika RESTORAN JEŽ d.o.o. Makarska, Kralja Petra
Krešimira IV. 90, OIB: 57944432854, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Trutin,
odvjetnik u Makarskoj, Jadranska 3, zbog povrede autorskog prava i radi isplate
iznosa od 784,43 EUR / 5.910,31 kn, nakon održane usmene i javne glavne rasprave
zaključene 17. ožujka 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Andreje
Dominkuš, odvjetnice u Zagrebu te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 25.
svibnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Zabranjuje se tuženiku RESTORAN JEŽ d.o.o. Makarska, OIB:
57944432854, da u svom ugostiteljskom objektu restoranu „JEŽ“, Kralja Petra
Krešimira IV. 90, Makarska, priopćava javnosti autorska glazbena djela
hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke
sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja
prava iz članka 157. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

II. Nalaže se tuženiku RESTORAN JEŽ d.o.o. Makarska, OIB: 57944432854,
da u roku od petnaest dana isplati tužitelju Hrvatskom društvu skladatelja iz
Zagreba iznos od 784,43 EUR / 5.910,31 kn zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje
do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja
koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri
postotna poena, a koje kamate teku:

- na iznos od 44,93 EUR / 338,53 kn od 1. svibnja 2019. do isplate,
- na iznos od 44,93 EUR / 338,53 kn od 1. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 44,93 EUR / 338,53 kn od 1. srpnja 2019. do isplate,
- na iznos od 58,44 EUR / 440,31 kn od 1. kolovoza 2019. do isplate,
- na iznos od 58,44 EUR / 440,31 kn od 1. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 44,93 EUR / 338,53 kn od 1. listopada 2019. do isplate,

2 Poslovni broj: 12 P-254/2022-10

- na iznos od 44,93 EUR / 338,53 kn od 1. studenog 2019. do isplate,
- na iznos od 44,93 EUR / 338,53 kn od 1. prosinca 2019. do isplate,
- na iznos od 44,93 EUR / 338,53 kn od 1. siječnja 2020. do isplate,
- na iznos od 46,45 EUR / 349,94 kn od 1. srpnja 2021. do isplate,
- na iznos od 60,41 EUR / 455,14 kn od 1. kolovoza 2021. do isplate,
- na iznos od 60,41 EUR / 455,14 kn od 1. rujna 2021. do isplate,
- na iznos od 46,45 EUR / 349,94 kn od 1. listopada 2021. do isplate,
- na iznos od 46,45 EUR / 349,94 kn od 1. studenog 2021. do isplate,
- na iznos od 46,45 EUR / 349,94 kn od 1. prosinca 2021. do isplate,
- na iznos od 46,45 EUR / 349,94 kn od 1. siječnja 2022. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove
parničnog postupka u iznosu od 599,72 EUR / 4.518,59 kn zajedno sa
zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. svibnja 2023. do isplate po
stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju
je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 7. travnja 2022. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno
navedenog tuženika, predlažući da sud donese presudu kojom se tuženiku
zabranjuje da u svom ugostiteljskom objektu restoranu „JEŽ“, Kralja Petra Krešimira
IV. 90, Makarska, priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih
autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za
koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja prava iz članka 157. Zakona o
autorskom pravu i srodnim pravima, kao i da mu se naloži isplatiti tužitelju iznos od

5.910,31 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade za priopćavanje
javnosti autorskih glazbenih djela za utuženo razdoblje kada je tuženik iste koristio
bez potrebnog odobrenja.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i
srodnim pravima (Narodne novine broj 167/03) kao udruga autora ovlašten za
davanje odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, a za Hrvatsku
udrugu za zaštitu izvođačkih prava – HUZIP za iskorištavanje snimljenih izvedbi
umjetnika izvođača te za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada
fonogramskih prava – ZAPRAF. Javno korištenje autorskih glazbenih djela, snimaka
umjetnika izvođača i fonograma da nije moguće bez navedenih odobrenja, a upravo
to da je napravio tuženik koji je u svom ugostiteljskom objektu, restoranu „JEŽ“,
Kralja Petra Krešimira IV. 90, Makarska, iskorištavao autorska glazbena djela,
snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, iako za isto nije ishodio
odobrenje tužitelja niti je u tom pravcu zaključio sporazum s tužiteljem.

3. Korištenje autorskih glazbenih djela tužitelj da je utvrdio kontinuiranim
kontrolama koje vrši na terenu pa je tako u navedenom objektu tuženika
priopćavanje javnosti glazbenih djela evidentirao 10. srpnja 2018., 24. srpnja 2019. i

3 Poslovni broj: 12 P-254/2022-10

25. rujna 2021., a što da je razvidno iz zapisnika o kontroli koji su sačinjeni od
ovlaštenih zastupnika (kontrolora) tužitelja. Iako su tuženiku poslani dopisi
upozorenja u kojima je navedeno da je tuženik evidentiran kao korisnik predmeta
zaštite bez odobrenja te da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju iz osnova
priopćavanja javnosti predmeta zaštite s tužiteljem, tuženik da nije regulirao svoju
zakonsku obvezu u svezi priopćavanja javnosti predmeta zaštite. Stoga, tuženik da je
dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite i to za razdoblje od

1.4.2019. do 31.12.2019. i od 1.6.2021. do 31.12.2021. Za restoran „JEŽ“, Kralja
Petra Krešimira IV. 90, Makarska tuženik da je do 31.12.2019. za razdoblje od 9. do

6. mjeseca bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 338,53 kn, za razdoblje od 7. do 8.
mjeseca svaki mjesec iznos od 440,31 kn, od 1.6.2021. za razdoblje od 9. do 6.
mjeseca svaki mjesec iznos od 349,94 kn, a za razdoblje od 7. do 8. mjeseca svaki
mjesec iznos od 455,14 kn. Sukladno tome, ukupan dug tuženika za navedeni objekt
u utuženom razdoblju da iznosi 5.910,31 kn.

4. Kod utvrđivanja dužnog iznosa naknade tužitelj je primijenio odgovarajuće
tarifne brojeve Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti
glazbenih djela (Narodne novine broj 80/92 i 1/97), Pravilnika o naknadama za
iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (Narodne novine broj 1/97) te
Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma (Narodne novine broj 116/00),
kao i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i
priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih
izvedbenih materijala od 10. lipnja 2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama
Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 9.
studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za
iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006. (sve objavljeno u službenom glasilu
Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo broj 1/2007.). U odnosu na tuženikov
ugostiteljski objekt restoran „JEŽ“ uzeto je da se radi o restoranu kapaciteta od 31 do
100 osoba, s radnim vremenom do 24 sata, razdoblje od 9. do 6. mjeseca gradovi i
općine s više od 10.000 stanovnika – kategorija B, a razdoblje od 7. do 8. mjeseca
turistička područja u sezoni turizma – kategorija A. Tužitelj ističe kako se u odnosu na
tuženika: u odnosu na Pravilnik o autorskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 4.1. i
Tbr. 4.2. a) i b); u odnosu na Pravilnik o izvođačkoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr.

1.1. i Tbr. 1.2. a) i b) te u odnosu na Pravilnik o fonogramskoj naknadi primjenjuju
odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. a) i b).

5. Budući da tuženik odbija platiti iznos naknade za priopćavanje javnosti
glazbenih djela za razdoblje kada je iste koristio, odnosno ishoditi odobrenje ili
zaključiti sporazum te postupati u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim
pravima, tužitelj smatra da je u pitanju takva povreda autorskih i izvođačkih prava i
prava proizvođača fonograma koja traži da se tuženom zabrani svaka daljnja
povreda prava za ubuduće. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu usvojiti
njegov tužbeni zahtjev, čiji je sadržaj pobliže naveden u izreci ove presude.

6. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužitelja navodeći
da kao trgovačko društvo postoji od 1. siječnja 2018. te da se u više navrata
telefonski obratio tužitelju sa zahtjevom da mu dostavi ugovor o korištenju. O tome
da je usmeno obavijestio i ovlaštene kontrolore, jer da je tuženik primijetio da je došlo

4 Poslovni broj: 12 P-254/2022-10

do zabune odnosno zamjene U.O. Jež, koji je odjavljen 30. prosinca 2017., s
tuženikom. Tuženik navodi i da je, u znak dobre volje, 29. kolovoza 2018. platio iznos
od 2.375,54 kn, iako nije imao pravovaljani ovjereni ugovor. Tužiteljeva praksa
jednostranog zaduživanja bez potpisanog ugovora o suradnji da se nastavila kroz

2019. i 2020., a što da potvrđuje e-mail tužitelja od 28. veljače 2020. iz kojeg je
vidljivo da nije potpisan i ovjeren ugovor o korištenju. Tuženik je nadalje naveo da je

11. listopada 2021. od ovlaštenog odvjetnika tužitelja dobio obavijest o primitku
zahtjeva za pokretanje tužbe, poslije kojeg da se obratio tužitelju o nastaloj situaciji te
da je 20. listopada 2021. od strane tužitelja dobio e-mail da će na njegov upit
odgovoriti u roku od osam dana. Nakon toga, tužitelj da je dostavio tuženiku Ugovor
o korištenju za razdoblje od 1.1.2018. do 31.10.2021. bez datuma, a što da tuženik
nije prihvatio. Na takav ponuđeni ugovor, tuženik da se dopisom od 9. studenog

2021. obratio tužitelju s primjedbama, a na koje da mu nije odgovoreno te da je
umjesto toga uslijedila ova tužba, koja po tuženiku nije prihvatljiva.

7. Podneskom od 25. listopada 2022. tužitelj se očitovao na navode iz
odgovora na tužbu, osporavajući te navode tuženika u cijelosti kao neosnovane.
Tužitelj je pritom istakao da je upravo tuženik podnio prijavu stalnog korištenja glazbe
iz koje proizlazi da je počevši od 1. travnja 2018. tuženik korisnik glazbe u objektu
restoran Jež u Makarskoj, a što da je tuženik ovjerio potpisom i pečatom. Isto tako,
tužitelj je naveo da se uplata iznosa od 2.375,54 kn, na koju se tuženik poziva,
odnosi na račun br. 308480-0009, a koji račun nije predmet ovoga postupka. Nadalje,
sama činjenica da se na tuženika primjenjuje tarifa o naknadama za javnu izvedbu,
da je posljedica ponašanja tuženika koji da si dopušta javnu izvedbu glazbenih djela
unatoč izričitoj zakonskoj odredbi koja mu nalaže da za svaku javnu izvedbu mora
imati odobrenje, a sve to u smislu odredbi članka 160. i članka 162. Zakona o
autorskom pravu i srodnim pravima. S obzirom na to da stranke nisu u
obveznopravnom odnosu, već da tuženik protupravno koristi autorska glazbena
djela, tužitelj da je naknadu obračunao na način kako je to navedeno u tužbi. Stoga
je tužitelj u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

8. Tuženik se na navode iz naprijed navedenog podneska tužitelja nije
očitovao, a samim time ni iste osporio, a isto tako, iako je bio uredno pozvan, tuženik
nije pristupio na zakazano ročište u ovom predmetu.

9. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je
priložena spisu i to: izvadak iz sudskog registra za tuženika (stranice 7-9 spisa), ispis
izdanih R1 računa, obračuna tužitelja s tabelom povijesti rada s korisnikom (stranica
10 spisa), ispis evidencijske kartice za razdoblje od 1.4.2019. do 31.12.2019. i

1.6.2021. do 31.12.2021. s obračunom naknade za neovlašteno korištenje u tom
razdoblju (stranice 11-12 spisa), ispis izdanih upozorenja za tuženika kao stalnog
korisnika koji se utužuju (stranica 13 spisa), dopis upozorenja tuženiku od

12.11.2021. (stranica 14 spisa), zapisnike o izvršenoj kontroli javnog korištenja
autorskih glazbenih djela u restoranu „JEŽ“, Makarska (stranice 15-16 spisa), Cjenik
naknada za javnu izvedbu glazbenih djela na glazbenim priredbama-koncertima,
Pravilnik o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela,
Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i
priopćavanje javnosti glazbenih djela, Pravilnik o naknadama za iskorištavanje

5 Poslovni broj: 12 P-254/2022-10

fonograma, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za
iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača, Tarifu naknada za emitiranje,
priopćavanje javnosti i druge oblike iskorištavanja fonograma, Pravilnik o izmjenama i
dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma, Pravilnik o
izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje
javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala,
Pravilnik o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača,
Ugovore o poslovnoj suradnji u ostvarivanju i zaštiti autorskih i izvođačkih prava te
prava proizvođača fonograma od 29. svibnja 2014. i 6. prosinca 2016., Stope rasta
vrijednosti boda za 2019., 2020., 2021. i 2022. za obračun naknada, rješenja
Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 28.9.2004., 29.9.2004., 30.01.2006.,

27.3.2007., 12.11.2014., 17.5.2018., 1.6.2018., 19.6.2018., 10.1.2022. i 18.3.2022.
(stranice 17-123 spisa), tuženikovu karticu dobavljača za razdoblje od 1.1.2018. do

31.12.2018. (stranica 128 spisa), e-mail poruke od 28. veljače 2020. i 20. listopada

2021. (stranice 129 i 131 spisa), tužiteljev dopis tuženiku od 11. listopada 2021.
(stranica 130 spisa), primjerak ugovora o naknadi za javnog korištenje glazbe
(stranice 132-135 spisa) tuženikov dopis od 9. studenog 2021. upućen tužitelju
(stranica 136 spisa) te tuženikovu prijavu stalnog korištenja glazbe na javnom mjestu
ili u javnom prostoru od 10. srpnja 2018. (stranica 139 spisa).

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

11. Predmet ovog spora je zaštita autorskih prava autora, srodnih prava
umjetnika izvođača i proizvođača fonograma zabranom daljnje povrede te plaćanje
naknade za neovlašteno korištenje predmeta zaštite u tuženikovom ugostiteljskom
objektu, restoranu „JEŽ“, Kralja Petra Krešimira IV. 90, Makarska, u razdoblju od 1.
travnja 2019. do 31. prosinca 2019. te od 1. lipnja 2021. do 31. prosinca 2021.

12. Iz pregledanih zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih
glazbenih djela od 10. srpnja 2018., 24. srpnja 2019. i 25. rujna 2021. razvidno je da
je kontrola u tuženikovom restoranu Jež, Makarska izvršena u tri navrata te da je
prigodom svake kontrole utvrđeno korištenje autorskih glazbenih djela, pri čemu se
napominje da su dva zapisnika potpisana od strane tuženika odnosno njegovih
djelatnika, dok jedan zapisnik nije potpisan. Iz tih zapisnika je razvidno da isti
evidentiraju činjenicu javnog priopćavanja glazbe, sadrže naznaku vrste mehaničkog
uređaja za reprodukciju glazbe te vrstu glazbe.

13. Nadalje, iz pregleda izdanih R1 računa i obračuna tužitelja u odnosu na
tuženika za utuženo razdoblje, razvidno je na koji način je tužitelj obračunao tuženiku
autorsku naknadu vezano uz restoran Jež, kao i visina te naknade te brojevi izdanih
R1 računa tužitelja koje se odnose na utuženo razdoblje.

14. Uvidom u tuženikovu prijavu stalnog korištenja glazbe od 10. srpnja 2018.
utvrđeno je da je tuženik kao korisnik prijavio tužitelju korištenje glazbenih djela u
restoranu Jež, Makarska, navodeći da se radi o restoranu kapaciteta od 31 do 100
osoba, s radnim vremenom između 21 i 24 sata, kao i da je korištenje glazbenih djela
započelo 1. travnja 2018.

6 Poslovni broj: 12 P-254/2022-10

15. Iz isprava koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, razvidno je da je
tužitelj e-mail porukom od 28. veljače 2020. dostavio tuženiku IOS karticu uz
obavijest da postoji dugovanje tuženika prema tužitelju prema izdanim računima na
dan 31.12.2019., kao i da prema tužiteljevoj evidenciji, tuženik za restoran Jež nije
zaključio ugovorni odnos s tužiteljem. Nadalje, a kako to i sam tuženik navodi, tužitelj
je tuženiku dostavio primjerak ugovora o naknadi za javno korištenje glazbe u
tuženikovom restoranu Jež, Makarska, a kojeg tuženik nije potpisao. Svoje primjedbe
odnosno razloge za nepotpisivanje dostavljenog ugovora, tuženik navodi u svom
dopisu od 19. studenog 2021.

16. U konkretnom slučaju, tuženik ne osporava da je vlasnik restorana Jež u
Makarskoj, a niti osporava dostavljene zapisnike o kontroli javnog korištenja
autorskih glazbenih djela u tom restoranu. Dakle, tuženik ne osporava činjenicu
korištenja autorskih glazbenih djela u njegovom restoranu Jež. Tuženik se, u
odgovoru na tužbu, protivio tužbenom zahtjevu prije svega tvrdnjom da s tužiteljem
nema sklopljen ugovor te da stoga nije dužan platiti naknadu za javno korištenje
autorskih glazbenih djela. Isto tako, tuženik je naveo da je tužitelju 29. kolovoza

2018., iako nije imao pravovaljano ovjereni ugovor, platio iznos od 2.375,54 kn.

17. Naprijed iznesene navode tuženika, kojima osporava tužbeni zahtjev
tužitelja, sud je ocijenio neosnovanim.

18. Naime, odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o autorskom pravu i
srodnim pravima (Narodne novine broj 167/03, 97/07, 80/11, 125/11, 141/13, 127/14,
62/17, 96/18, dalje ZAPSP), propisano je da je prije početka korištenja predmeta
zaštite pravna odnosno fizička osoba dužna podnijeti zahtjev za odobrenje korištenja
određene vrste predmeta zaštite odgovarajućoj organizaciji za kolektivno ostvarivanje
prava. U zahtjevu se navodi vrsta i okolnosti korištenja (kao što su način, prostor i
vrijeme korištenja te ostali podaci o kojima ovisi visina naknade). Prema stavku 2. tog
članka, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava daje korisniku odobrenje za
korištenje predmeta zaštite, a koje odobrenje mora sadržavati oznaku vrste prava na
koje se odobrenje odnosi, uvjete korištenja s obzirom na način, prostor i vrijeme
korištenja te visinu naknade za korištenje, ako je korištenje uz naknadu.

19. Prema članku 162. stavak 1. ZAPSP-a, naknada odnosno cijena za
korištenje predmeta zaštite, kao i drugi uvjeti korištenja predmeta zaštite, utvrđuju se
prije svega ugovorom između organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i
korisnika predmeta zaštite ili ugovorom između organizacije za kolektivno
ostvarivanje prava i komore korisnika predmeta zaštite. Prema stavku 2. tog članka,
ako naknada odnosno cijena korištenja nije određena sukladno stavku 1. tog članka,
ista se plaća prema cjeniku organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

20. Sadržajno iste odredbe propisane su i člankom 233. stavak 1. i 2. te
člankom 235. stavak 1. i 2. novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima
(Narodne novine broj 111/21, dalje: ZAPSP/21).

21. Sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama, tuženik je i prije početka korištenja predmeta zaštite bio dužan podnijeti tužitelju, kao udruzi za

7 Poslovni broj: 12 P-254/2022-10

kolektivno ostvarivanje prava, zahtjev za davanje odobrenja javnog priopćavanja
autorskih glazbenih djela, a što tuženik očito nije učinio, jer isti u spis nije dostavio
dokaz da je od tužitelja ishodio odobrenje za javno priopćavanje glazbenih djela u
utuženom razdoblju. Tuženik je dakle koristio odnosno nastavio s korištenjem
glazbenih djela bez potrebnog odobrenja, a zbog čega postoji njegova obveza na
plaćanje autorske naknade. S obzirom da naknada nije utvrđena ugovorom, jer takav
ugovor između stranka nesporno nije ni sklopljen, to je stoga tužitelj s pravom
naknadu obračunao u skladu s odredbom članka 162. stavak 2. ZAPSP-a, odnosno
članka 235. stavak 2. ZAPSP/21.

22. Dakle, činjenica da tuženik nije sklopio odnosno potpisao ugovor s
tužiteljem, ne oslobađa ga obveze plaćanja dužne naknade, jer je ta obveza za
tuženika nastala po samom zakonu (članak 13. stavak 3. ZAPSP-a) i to samom
činjenicom javnog korištenja autorskih glazbenih djela i predmeta zaštite srodnih
prava. Nastanak obveze vezan je uz činjenicu neovlaštenog korištenja, dakle bez
potrebnog odobrenja.

23. U odnosu na primjedbe odnosno razloge nepotpisivanja ugovora koje
tuženik navodi u svom dopisu od 19. studenog 2021. potrebno je navesti da je iz
priloženog primjerka ugovora o naknadi za javno korištenje glazbe (stranice 132-135
spisa) razvidno da je u istom kao korisnik naveden upravo tuženik, a ne obrt Jež, pa
stoga navodi tuženika da se miješa obrt Jež i trgovačko društvo Jež, nisu osnovani.
Nadalje, u navedenom dopisu, tuženik je kao razloge nepotpisivanja ugovora naveo i
da nije radio u razdoblju do 1.1. do 31.3.2019., zbog korištenja kolektivnog godišnjeg
odmora, zatim u 2020. da nije radio u 4. mjesecu, radi godišnjih odmora, te u 12.
mjesecu radi renoviranja restorana, kao i da u 2021. nije radio od 1.1. do 15.5.2021.,
radi renoviranja i poznatih Covid-19 događaja. U svezi takvih navoda tuženika, ističe
se da je iz tužbenog zahtjeva razvidno da tužitelj ni ne potražuje plaćanje naknade
od tuženika u naprijed navedenom razdoblju odnosno danima za koje tuženik navodi
da restoran Jež nije radio pa se stoga takvi navodi tuženika, također ukazuju
neosnovanim.

24. Vezano za navode tuženika o plaćanju iznosa od 2.375,54 kn, ističe se da
je iz tuženikove kartice dobavljača, koja se odnosi na razdoblje od 1.1.2018. do

31.12.2018., razvidno da je tuženik taj iznos platio tužitelju 29. kolovoza 2018. te da
se u opisu knjiženja navodi broj 308480-0009. Tužitelj je u odnosu na takav navod
tuženika istakao da se ta uplata odnosi na tužiteljev račun broj 308480-0009, koji nije
predmet ovog postupka, a koje navode tužitelja tuženik nije osporio. Uzimajući u
obzir tako neosporene navode tužitelja, a osnovanost kojih navoda proizlazi i iz
priloženog popisa izdanih R1 računa tužitelja za utuženo razdoblje u kojem se
navedeni broj računa ne nalazi, kao i obzirom da tuženik nije dostavio bilo kakav
dokaz da bi se taj nesporno plaćeni iznos odnosio na naknadu za utuženo razdoblje,
to je stoga sud zaključio da se navedena uplata tuženika ne odnosi na utuženu
autorsku naknadu koja je predmet ovog postupka. Na takav zaključak upućuje i
činjenica da je ta uplata tuženika izvršena 29. kolovoza 2018., dakle prije utuženog
razdoblja na koje se odnosi tužiteljev zahtjev za plaćanje autorske naknade u ovom
predmetu.

8 Poslovni broj: 12 P-254/2022-10

25. Slijedom navedenog, a obzirom da je tijekom ovog postupka utvrđeno da
je tuženik u utuženom razdoblju javno priopćavao autorska glazbena djela u svom
restoranu Jež u Makarskoj, za koje nije imao potrebno odobrenje, kao i obzirom da
tuženik nije dokazao da je tužitelju platio dužnu naknadu za utuženo razdoblje to je
stoga, primjenom odredbi članka 179. u vezi s člankom 160. i 162. ZAPSP-a,
odnosno članka 281. u vezi s člankom 233. i 235. ZAPSP/21, tužbeni zahtjev tužitelja
trebalo usvojiti i tuženika obvezati na isplatu naknade zbog neovlaštenog korištenja
autorskih djela i predmeta zaštite srodnih prava.

26. Sam iznos naknade za utuženo razdoblje određen je odgovarajućom
primjenom pojedinih tarifnih brojeva iz Pravilnika koji su navedeni u tužbi i uz nju
dostavljeni u spis, a koji tarifni brojevi odgovaraju kapacitetu i radnom vremenu
objekta tuženika, restorana Jež u Makarskoj. Uostalom, pravilnost obračuna utužene
naknade tuženik tijekom ovog postupka nije doveo u pitanje pa stoga isto nije sporno
ni za ovaj sud.

27. Vezano za tužiteljev zahtjev iz točke I. tužbenog zahtjeva, ističe se da je
isti usvojen u smislu odredbi članka 177. ZAPSP-a, a kojim odredbama je propisano
da nositelj autorskog i srodnih prava čije je pravo povrijeđeno, može zahtijevati
prestanak povrede i zabranu takve ili slične povrede i ubuduće, a da bi ostvario to
svoje pravo, dovoljno je da se pozove na njega i dokaže da ga tuženik uznemirava.
Sadržajno iste odredbe propisane su i člankom 279. ZAPSP/21.

28. Budući da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze isti je,
sukladno odredbama članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO),
dužan tužitelju platiti i zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos glavnice
tražbine teku od dospijeća na plaćanje svakog pojedinog iznosa mjesečne naknade
pa do isplate i to po stopi propisanoj člankom 29. stavak. 2. ZOO-a za ostale odnose,
a radi čega je tužbeni zahtjev prihvaćen i u dijelu koji se odnosi na zahtjev za
plaćanje zakonskih zateznih kamata.

29. Slijedom svega naprijed navedenog i sukladno navedenim zakonskim odredbama, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka

154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP), uz primjenu odredbi važeće
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj
142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje OT) i odredbi Tarife sudskih
pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19, 92/21 i
37/23). S obzirom da je tužbeni zahtjev usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu,
tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog
postupka.

31. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav tužbe u visini od 75
bodova, sukladno Tbr. 7. t. 1. OT-a, zatim za sastav obrazloženog podneska od 25.

9 Poslovni broj: 12 P-254/2022-10

listopada 2022., kojim se tužitelj očitovao na navode iz odgovora na tužbu tuženika, u
visini od 75 bodova, sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, kao i za zastupanje na ročištu od 17.
ožujka 2023. u visini od 75 bodova, sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a. Budući da sukladno
Tbr. 50. OT-a vrijednost jednog boda iznosi 15,00 kn, to stoga tužitelju za svaku od
navedenih radnji pripada trošak u iznosu od po 1.125,00 kn (75 bodova X 15,00 kn),
odnosno preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (7,53450) u iznosu od po
149,31 EUR, a što za navedene tri radnje iznosi ukupno 447,93 EUR. Na taj iznos
tužitelja pripada, sukladno Tbr. 42. OT-a, i obračunati PDV po stopi od 25 % u iznosu
111,98 EUR. Tužitelju je isto tako trebalo priznati i trošak plaćene sudske pristojbe za
tužbu u iznosu od 13,27 EUR (100,00 kn) te trošak sudske pristojbe za presudu u
iznosu od 26,54 EUR (200,00 kn), sve sukladno odredbama Tar. br. 1. stavak 1. i
Tar. br. 2. stavak 2. Tarife sudskih pristojbi.

32. Dakle, tužitelju je kao osnovan priznat trošak parničnog postupka u
ukupnom iznosu od 599,72 EUR / 4.518,59 kn zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama koje, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose,
teku od dana donošenja ove presude do isplate pa je sukladno navedenom o
troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

33. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u
Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) novčani iznosi navedeni u
izreci ove presude iskazani su dvojno, u eurima i u kunama, uz primjenu fiksnog
tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog
Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

U Splitu 25. svibnja 2023.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike
Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u
roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
- u spis