Poslovni broj: 11 Gž-377/2022-3

Poslovni broj: 11 Gž-377/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. B. iz N., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-18/2021-11 od 2. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-18/2021-11 od 2. veljače 2022. u pobijanom dosuđujućem dijelu u točki I. izreke kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju iznos od 3.990,00 kn, te u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki III. izreke.

 

II. Nepobijani dio točke I. izreke navedene presude u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju iznos od 15.960,00 kn i nepobijana točka II. izreke, ostaju neizmijenjeni.

 

III. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.

 

Obrazloženje

             

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženici platiti tužitelju iznos od 19.950,00 kn sa zateznom kamatom od 29. listopada 2020. do isplate. Istom presudom u točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.850,00 kn sa zateznom kamatom od 29. listopada 2020. do isplate, dok je točkom III. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.609,50 kn sa zateznom kamatom od 2. veljače 2022. do isplate.

 

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženica pobija navedenu presudu u dosuđujućem dijelu u točki I. izreke kojom joj je naloženo naknaditi tužitelju neimovinsku štetu iznad iznosa od 15.960,00 kn do dosuđenog iznosa od 19.950,00 kn sa zateznom kamatom, odnosno za iznos od 3.990,00 kn sa zateznom kamatom i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženice nije osnovana.

 

5. Predmet ovog postupka zahtjev je tužitelja za naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 22.800,00 kn sa zateznom kamatom od 29. listopada 2020., zbog neosnovanog lišenja slobode, odnosno zbog neosnovanog boravka u istražnom zatvoru u trajanju od 57 dana (od 13. srpnja do 7. rujna 2020.).

             

6. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na ovom utvrđenom činjeničnom stanju i to:

 

- da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Kir-1289/2020 od 15. srpnja 2020. tužitelju određen istražni zatvor, nakon uhićenja 13. srpnja 2020.,

 

- da rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Kir-1455/20 od 13. kolovoza 2020. tužitelju produljen istražni zatvor,

 

- da je rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj: Kis-DO-115/20 od 7. rujna 2020. utvrđeno da je protiv tužitelja, okrivljenog zbog teškog kaznenog dijela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. toč. 2. i 7. te u vezi čl. 153. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje u tekstu: KZ), te zbog kaznenog dijela trgovanja ljudima iz čl. 106. st. 1. i 5. KZ, obustavljena istraga,

 

- da je tužitelj bio neosnovano lišen slobode i da je proveo 57 dana u istražnom zatvoru, čime mu je bila povrijeđena sloboda, čast i ugled,

 

- da se tužitelj prije podnošenja tužbe dana 28. listopada 2020. obratio tuženici u mirnom postupku sa zahtjevom za naknadu štete, a tuženica mu je ponudila na ime naknade štete iznos od 15.960,00 kn (280,00 kn po danu), na koji tužitelj nije pristao, posljedično čemu je ustao tužbom u ovom postupku,

 

- da je tijekom postupka bila sporna samo visina tužbenog zahtjeva.

 

7. Na temelju gore iznesenog prvostupanjski sud je utvrdio da pravo tužitelja na naknadu neimovinske štete proizlazi iz odredbe čl. 498. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (pravilno čl. 14. Zakona o kaznenom postupku - Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19.; dalje u tekstu ZKP), čl. 22. i čl. 25. st. 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.; dalje u tekstu: Ustav), čl. 9. st. 5. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (Međunarodni ugovori broj: 12/93.) kojeg je prihvatila Republika Hrvatska te čl. 5. st. 1. i 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori broj: 18/97.)

 

7.1. Nadalje, imajući u vidu duljinu trajanja istražnog zatvora (57 dana), kaznena djela koja su se tužitelju stavljala na teret, posljedicama lišenja slobode na osobnost tužitelja, trajanje i težinu traume koju je kod njega isto izazvalo kao i činjenicu da neosnovano lišenje slobode predstavlja grubi napad na slobodu i prava čovjeka i građanina i da sama činjenica povrede slobode i boravka u istražnom zatvoru ima za posljedicu povredu prava osobnosti na duševno zdravlje tužitelja jer je isti bio izdvojen iz obitelji koja je dijelom također bila u istražnom zatvoru, da za svoju maloljetnu djecu nije znao gdje su i da su povjerena na brigu rođacima, da je opravdano brinuo zbog mogućeg gubitka radnog mjesta i izostanka djece iz škole, te činjenice da je bio izložen brojnim neugodnostima tijekom boravka u zatvoru zbog nehumanih smještajnih i higijenskih uvjeta, a posebice vodeći računa da tužitelj nikada prije nije bio pritvaran niti se protiv njega vodio kazneni postupak, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju zbog neosnovanog lišenja slobode i boravka u istražnom zatvoru u trajanju od 57 dana temeljem odredbi čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje u tekstu: ZOO) pripada pravična novčana naknada u iznosu od 350,00 kn po jednom danu, odnosno ukupni iznos od 19.950,00 kn sa zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženici. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog zatraženog iznosa od 2.850,00 kn sa zateznom kamatom odbio kao neosnovan.

 

8. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donio temeljem odredbe čl. 154. st. 2. u vezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje u tekstu: ZPP).

 

9. Sadržajem žalbe tuženica pobija isključivo visinu tužitelju dosuđene pravične naknade, ističući da je prvostupanjski sud bio dužan prilikom određivanja visine iste voditi računa o značenju povrijeđenog dobra, odnosno cilju kojem služi ta naknada, uzevši u obzir da visina dosuđenog iznosa pravične naknade ne pogoduje tužitelju u smislu poboljšanja njegovog materijalnog stanja, već isključivo za pretrpljene duševne bolove, smatrajući da iznos od 15.960,00 kn predstavlja pravičnu novčanu naknadu na ime naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode. Tuženica pobija i odluku o troškovima postupka, navodeći da je dosuđeni iznos od 4.609,50 kn neosnovan jer isti nije pravilno određen. Pritom tuženica ne konkretizira niti obrazlaže zbog čega dosuđene troškove parničnog postupka i u kojem dijelu smatra donesenim protivno odredbama Zakona o parničnom postupku.

 

10. Obzirom da tuženica u žalbi ne iznosi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud je prvostupanjsku presudu i sadržaj predmeta ispitao u pravcu ostvarenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te utvrdio da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi u žalbenom postupku temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

11. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, obzirom da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. ZOO dosudio tužitelju iznos od 19.950,00 kn.

 

11.1. Prije svega, valja napomenuti da prema odredbi čl. 14. ZKP osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom.   

 

11.2. S tim u vezi valja navesti da neosnovano lišenje slobode predstavlja grubi napad na slobodu i prava čovjeka, posebno imajući u vidu konkretno trajanje (57 dana), uslijed čega je i prema ocjeni ovoga suda, tužitelj koji je zaposlen te je otac četvoro djece, od kojih je dvoje maloljetno, bio izložen brojnim neugodnostima, ne samo tijekom boravka u istražnom zatvoru već i tijekom kasnijeg života, što je utjecalo na njegovo duševno stanje te je tužitelju zbog neosnovanog lišenja slobode i boravka u istražnom zatvoru nedvojbeno povrijeđeno njegovo pravo osobnosti na duševno zdravlje, slobodu, ugled, čast i dostojanstvo. Također, pravilno je prvostupanjski sud cijenio okolnost da tužitelj prije predmetnog uhićenja i boravka u istražnom zatvoru nije bio pravomoćno osuđivan, niti je bio u istražnom zatvoru, dok je u ovom slučaju protiv njega kazneni progon pravomoćno obustavljen, što ukazuje na činjenicu da je predmetni boravak u istražnom zatvoru bio njegov prvi kontakt s takvim uvjetima života i to u trajanju od 57 dana, zbog čega su kod njega posljedice bile jače težine i u većem opsegu od osobe koja bi bila ranije opravdano lišena slobode.

 

12. Imajući stoga u vidu da je čovjekova sloboda najveća vrednota i da kao takva predstavlja apsolutno zajamčenu i zaštićenu ustavnu kategoriju svake moderne demokratske države koja se ograničava izuzetno i pod striktno propisanim zakonskim uvjetima, te da neutemeljeno uhićenje i boravak u istražnom zatvoru predstavlja grubu povredu slobode i prava čovjeka i građanina zaštićenu i Ustavom, kojim se također jamči pravo na naknadu štete, kao i međunarodnim dokumentima te je osim toga ujedno riječ i o povredi prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo koja je uključena u navedeni jedinstveni oblik prava na zaštitu prava osobnosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 1232/19-3 od 21. rujna 2019.). Imajući u vidu sve izneseno, i ovaj sud drugog stupnja smatra opravdanim i utemeljenim na odredbi čl. 1100. ZOO zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 19.950,00 kn sa zateznom kamatom (57 dana neosnovanog lišenja slobode - 350,00 kn po danu), jer upravo dosuđeni iznos tužitelju predstavlja pravičnu novčanu naknadu, a tom pravičnom naknadom, protivno žalbi tuženice, ne pogoduje se težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

13. Obzirom da sukladno odredbi čl. 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva iz tužbe, a tužitelj se obratio tuženici zahtjevom za mirno rješenje spora 28. listopada 2020. (sukladno odredbi čl. 186.a ZPP), to mu je na dosuđeni iznos pravične novčane naknade prvostupanjski sud pravilno dosudio i zateznu kamatu od 29. listopada 2020. do isplate.

 

14. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu u dijelu kojom pobija odluku o glavnoj stvari i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.990,00 kn sa zateznom kamatom od 29. listopada 2020. do isplate.

 

15. Nije osnovana niti žalba tuženice kojom pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke jer je prvostupanjski sud istu donio temeljem pravilne primjene odredbe čl. 154. st. 2. u vezi čl. 155. ZPP i Tarife i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15). Kako tuženica paušalno pobija odluku o troškovima postupka, ne obrazlažući u čemu nalazi odluku o troškovima postupka nepravilno određenom, to valja reći da ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na opseg i visinu dosuđenih troškova, pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja tuženica upućuje na taj dio obrazloženja pobijane presude. Obzirom na izneseno, valjalo je i u tom dijelu odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke.

 

16. Nepobijani dio točke I. izreke navedene presude u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju iznos od 15.960,00 kn i nepobijani odbijajući dio sadržan u točki II. izreke, ostali su neizmijenjeni.

 

17. Konačno, tuženicu je valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe jer ista nije uspjela u ovom žalbenom postupku.

 

U Varaždinu 25. svibnja 2023.