1

Poslovni broj: 26 Gž R-92/2023-2

 

 

Poslovni broj: 26 Gž R-92/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. C. G., OIB:... iz Z., koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) iz Odvjetničkog društva M. i J. j.t.d. u O., protiv tuženika K. b. c. Z., OIB:..., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. P., zaposlen kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 2. veljače 2023. broj Pr-16666/2021-15, u sjednici vijeća 25. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 2. veljače 2023. broj Pr-16666/2021-15.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 2.662,63 EUR/20.061,58 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose, osim na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak, dok je toč. II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka od 1.634,12 EUR/12.312,28 kn sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu dodatka za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za znanstveni stupanj za odrađene sate prekovremenog rada, te razlike naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora.

 

6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

 

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2019. do 31. ožujka 2020. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine, liječnika specijaliste;

 

- da je provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po vještaku L. T. G. iz društva V. T. d.o.o. utvrđeno da visina dodataka na plaću za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za znanstveni stupanj, kao i razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju iznosi 20.061,58 kn bruto, odnosno da na ime dodatka za posebne uvjete rada tužiteljici pripada iznos od 8.892,33 kn, na ime dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznos od 4.875,31 kn, na ime dodatka za znanstveni stupanj iznos od 4.971,90 kn i na ime naknade plaće za godišnji odmor iznos od 1.412,04 kn,

 

-da stranke nisu imale primjedbe na nalaz vještaka, te da je tuženik nakon što je tužiteljica odredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva i utuženi tijek zatezne kamate.

 

7. Primjenjujući čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13.) i čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18.) koji propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža i da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće, te primjenjujući čl. 57. i 59. Kolektivnog ugovora koji propisuju da na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti radniku pripada pravo na dodatak na plaću, kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, kao i čl. 54. st. 2. Temeljenog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/12.) koji propisuje uvećanje osnovne plaće za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica ima pravo na isplatu navedenih dodataka i za vrijeme odrađeno u prekovremenom radu za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. ožujka 2020., kao i po osnovu razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora koja je obračunata na bazi nižeg iznosa prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca (s osnova navedenih dodataka) primjenom čl. 36. st. 1. Kolektivnog ugovora, radi čega je toč. I. izreke presude naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.662,63 EUR/20.061,58 kn bruto sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

 

8. U žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, odnosno postoji proturječnost između onog što se navodi u obrazloženju presude i onoga što je sadržaj isprava i zapisnika u spisu. Ističe da sud nema pravo tumačiti odredbe kolektivnog ugovora i ne može mijenjati njihov sadržaj, smisao i volju stranaka koja je izražena sklapanjem kolektivnog ugovora. Nastavno tuženik citira čl. 47., 51., 57. i 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, temeljem kojih utvrđuje da se dodaci propisani čl. 57. i 59. računaju na osnovnu plaću, dok se uvećanja iz čl. 51. obračunavaju na sate koje je radnik odradio u mjesecu noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni, blagdanom te u prekovremenom radu, iz čega izvodi zaključak da se dodaci na posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ne obračunavaju na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. Iz navedenih razloga tuženik osporava dosuđeni iznos prvostupanjskom presudom po osnovi utuženih dodataka, a nastavno i s osnova naknade za korištenje godišnjeg odmora i „bolovanja“.

 

9. Protivno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a jer izreka presude nije proturječna obrazloženju niti sadržaju provedenih dokaza, te sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost. Prvostupanjski sud nije počinio niti ijednu od drugih bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

10. Žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje i osnovanost zahtjeva tužiteljice koju je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio primjenom Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13., 96/15., u daljnjem tekstu: KU/13), dok je za ocjenu osnovanosti trebao primijeniti Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18., 16/19., 35/19., 78/19. i 92/19., u daljnjem tekstu: KU/18) obzirom je u konkretnom slučaju utuženo razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. ožujka 2020., ali je i pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužiteljice osnovan.

 

11. U čl. 45. KU/18 propisana je struktura plaće na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, s time da:

 

- osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža,

 

- dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.

 

11.1. Uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada je samo jedan od dodataka propisanih čl. 49. KU/18, a dodaci na osnovnu plaću prema odredbama KU/18 se međusobno ne isključuju.

 

11.2. Prema čl. 55. KU/18 radnicima koji obavljaju poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću na način da im se uvećava osnovna plaća i to liječniku specijalistu 25%, odnosno 28% od 1. rujna 2019., dok prema čl. 57. KU/18 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, odnosno od 1. rujna 2019. u iznosu od 16% od osnovne plaće.

 

12. Odredbe KU/18 ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Time je očita zajednička namjera ugovornih stranaka da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati, a i po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi međusobno se ne isključuju. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda je jedino razborito da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (i za sate prekovremenog rada). Ovo posebno imajući u vidu da uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnova prekovremenog rada.

 

13. Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. pod brojem Su-IV-56/19-18 zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, te je isto pravno shvaćanje izraženo u velikom broju presuda Vrhovnog suda RH (npr. Rev-4911/2019, Rev-2150/2019, Rev-2861/2018, Rev-744/2019). Navedeno pravno shvaćanje primjenjivo je i za razdoblje važenja KU/18 koji ta prava propisuje u pravnom smislu na identičan način kao i KU/13.

 

14. Kako je provedenim vještačenjem utvrđena visina plaće koja tužiteljici pripada s osnova dodataka za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za znanstveni stupanj za odrađeni prekovremeni rad, te posljedično neobračunatim dodacima utvrđena je i visina naknade koja tužiteljici pripada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora (naknada za vrijeme bolovanja nije utužena) i koja se prema čl. 34. KU/18 obračunava na bazi prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca, te da je tuženik visinu tužbenog zahtjeva i pravo na isplatu zatezne kamate učinio nespornim, to je prvostupanjski sud pravilno ocijenio zahtjev tužiteljice osnovanim primjenom navedenog materijalnog prava u ovoj odluci.

 

15. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu pod toč. I. izreke.

 

16. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a na način da je tužiteljici priznao trošak za poduzete radnje navedene pod toč. 22. obrazloženja.

 

17. U žalbi kojom pobija odluku o troškovima postupka tuženik navodi da je sud neosnovano priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 28. lipnja 2022. kojim je dostavljena "dokumentacija o radu tužiteljice", a koja je trebala biti dostavljena uz tužbu ili podnesak kojim se tužiteljica očituje na odgovor na tužbu ili na održanom ročištu. 

 

18. Iz stanja u spisu ne proizlazi da je tužiteljica dostavila podnesak od 28. lipnja 2022., niti da je dostavljala bilo kakvu dokumentaciju uz poseban podnesak, tako da žalbeni navodi tuženika nemaju uporišta u stanju spisa (i očito se ne odnose na ovaj predmet). Kako ovaj sud izvan žalbenih navoda ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a izneseni žalbeni razlozi nisu osnovani, to je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. II. izreke.

 

U Varaždinu 25. svibnja 2023.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća

Milko Sambolek v.r.